Ovo su nepromjenjive naredbe za sve Poslanike, od prvog do zadnjeg. Svake noći čovjek se mora upitati: “Šta sam dobra učinio danas, ja životinja? Jesam li bio pokoran?“ Ako si u toku dana barem jedno dobro djelo učinio, možeš se nazvati čovjekom, u suprotnom si životinja. Ako nisi ništa dobro uradio, onda si najmanje jedno zlo zaustavio. Novi dan, novi lov. Dobro u govoru i djelu – dobar karakter, loše u govoru i djelu – loš karakter. Možeš loviti sa riječima i djelima i sa karakterom, što znači preko svoje biti (bića). Onda dolaze vukovi od riječi, djela i karaktera i žele nas dovesti do plijena.

Nefs uzima svoj dio kao lovački pas kada uhvati plijen. Ako se to dogodi, mora biti ubijen. Ako čovjek priča loše o svom bratu, te riječi uzimaju sedam godina dobrog plijena. Kako zaustaviti ovu zvijer? Začepi usta!  Čovjek je stvoren da bi živio u zajednici. Izvorno, čovjekov nefs je divlji. Ne spaja se rado sa drugima. To je jedna od stvarnih činjenica njegovog stvaranja. Neće ni sa kim da se druži, osim ako nema neki vlastiti interes u tome. Ne, čak ni sa kim da razgovara. Čak ni sa svojom ženom.

Religije su došle da bi ljude naučile prijateljskim odnosima i kako bi jedni sa drugima trebali postupati. Neko, s kim se ne može sprijateljiti i koji ni sa kim nije prijatelj, taj je loš. Zbog toga je Muhammed s.a.v.s. ljude međusobno čuvao u prijateljskim odnosima. Ovo je potrebno i vrijedno. Tako to Allah hoće; da su ljudi puni ljubavi jedni prema drugima.Temelj ovoga je međusobno posjećivanje. Ako ovakva povezanost postoji, onda je društvo jako i stabilno. Ovo je uslov, ako se želi proširiti Islam. I ovo se odnosi na sve religije. Ako nema dobrih odnosa među ljudima, religija brzo pada. Ako nešto postane rijetko, onda postane i vrijedno.

Zbog toga, ako ovi ljubavlju ispunjeni odnosi u društvu postanu rijetki, onda oni postaju posebna vrijednost čovječanstva. Poslanik s.a.v.s.je rekao da će ljudski odnosi u posljednjem vremenu postati tako loši da će “kada vjernik posjeti vjernika, njegova zasluga biti tolika, kao da je mene za života posjetio i on će zaslužiti moje zauzimanje (Šefa´at).“ Danas ljudi žure u Medinu da bi posjetili njegov s.a.v.s. mezar, ali slabo paze na nekog drugog brata, iako bi to bilo mnogostruko bolje. Čak, i kada je negdje jedan čovjek sam, čovjek mora tamo otići barem na pet minuta, govoriti dobro i bodriti ga.Tako struji snaga kroz društvo!

Fatiha!

Sve je u skladu sa nijjetom: ako je vaša namjera zadovoljstvo Allaha dž.š. i Njegovog Poslanika a.s., bićete nagrađeni zbog svoje namjere i prihvatiće se sve što uradite sa dobrom namjerom. Čak i ako djelo nije bilo ispravno Allah će stvoriti meleke koji će to ispraviti, tako da korekcija dolazi od Allaha dž.š., i kad učimo kratku Hatmu inša´Allah pisaće se za nas kao da smo obavili veliku Hatmu.

Postoji rahmet koji je Allah dž.š. dao za one koji žive na zemlji i ovaj rahmet ne pravi razliku, kada dolazi – on dolazi svima. Poseban rahmet spustiće se 19.-og aprila, koji je ove 2015. godine prvi dan Redžeba. Poslanik a.s. je rekao: „Redžeb je Allahov mjesec, Šaban je moj mjesec a Ramazan je mjesec mog ummeta.“

Allah je dao obećanje Svom evliji i ove riječi koje govorim dolaze iz srca Mevlana Šejh Nazima k.s. u moje srce kao prenos uživo! Taj rahmet trebamo očekivati i on dolazi a Allah dž.š. otvara ‘feredž ve nasr’, oslobođenje ili olakšanje od teškoća i pobjedu muslimanima, posebno ehli sunnet vel džematu, onima koji se ne bave ničim osim svojim ibadetom. Taj rahmet nije otvoren ranije, to je rahmet za ovo doba, koji je Allah dao Poslaniku a.s. a Poslanik a.s. svom ummetu. Svako ko kaže Bismillahir-Rahmanir-Rahim, zbog tog rahmeta će biti kao da je izgovorio 100.000 Bismillahir-Rahmanir-Rahim. Zbog tog rahmeta koji je Allah otvorio Poslaniku a.s.

Ako neko klanja dva rekata u Haremu Mekke kod Kabe, to je upisano kao 100.000 rekata a ako klanja u Medini Munevveri piše se za svakog kao da je klanjao 10.000 rekata. To nije zato što Allah daje manje Svome Poslaniku a.s., već da pokaže odnos Stvoritelja i Njegovog roba, da ukaže ummetu da ne napravi greške kao drugi narodi koji su smatrali svoje poslanike bogovima mimo Allaha dž.š. ili kao božju djecu.

Zbog Sejjidina Muhammeda a.s., ovog Redžeba evlije Allahove čekaju šta će Allah poslati s tim nijjetom da promijeni kratku Hatmu u veliku Hatmu Havadžegan i da bude 100.000 zikrova odjednom. Evlije Allahove kažu da će za jedan medžlis, skup ili halku zikrullaha, Allah prihvatiti zauzimanje Poslanika a.s. da izbriše grijehe 70 drugih skupova! Nadajmo se da ćemo i mi time biti obuhvaćeni inša´Allah.

El-Fatiha.

Ako čovjek nosi samo jedan omot turbana na glavi on će biti nagrađen mekamom siddika, za svaki omot više, nagrada se poduplava. Naš Grandšejh Ebu Ahmed Es- Suguri k.s. je koristio 37, ja koristim 15. Svaki sunnet je dragocjen u današnjem vaktu. Prije to nije bilo od tolike važnosti jer su svi nosili turbane.

Hvaljen i Slavljen neka je Allah Uzvišeni, koji je dozvolio da nosimo krunu islama na našim glavama. Ne postoji bolje i ljepše pokrivanje glave od turbana. Svi Poslanici su nosili turbane u tako lijepim oblicima da nisu postojala dva ista.

Hvala Allahu dž.š. koji nam je ukazao svoju milost; da nosimo turbane!

Fatiha

U vremenu Poslanika Isa a.s. živio je čovjek koji je bio griješnik, činio je sve vrste grijeha. Čak je i šejtan bio sit tog insana. Nema potrebe da ovom ikakve vesvese šapućem, on sve sam radi, ja njega ne trebam da nagovaram. Gdje god je bilo grijeha, prljavštine, zla i besrama, on je tu bio i to činio. Takav je bio taj čovjek. Ljudi nisu mogli gledati u njegovo lice od njegovih grijeha. Ljudi su ga izbjegavali i bježali od njega. Melek na desnom ramenu nije imao šta da piše, i ništa nije napisao. Dok je melek na lijevom ramenu skoro sve ispunio. Ovaj čovjek je većinu svog života proveo u grijehu, nije tražio oprosta za sebe, niti je o oprostu razmišljao. Nije razmišljao o ahiretu, nastavljao je da griješi.

Jednog dana je Isa a.s. vračajući se iz pustinje susreo jednog starog čovjeka Abida, koji je cijeli svoj život posvetio ibadetu. On se izolovao od ljudi kako bi vrijeme provodio u konstantnom ibadetu. Ostajao je u svojoj sobi i ni s kim se nije družio. Kada je Abid čuo da mu dolazi Poslanik on je pokazao poštovanje; istrčao je iz svoje sobe i sjeo na koljena i tako dočekao Isa a.s.. Dok su njih dvojica razgovarali, Allahovom mudrošću, pojavio se onaj zli griješnik i gledao iz daljine. Pomislio je u sebi s jedne strane Poslanik s druge dobri čovjek, razmišljao je kako je čitav svoj život potrošio u grijehu i da nema nijedno dobro djelo; počeo je da plače. Razmišljao je kako su lijepi ovi ljudi koji čine dobra djela. Rekao je: “Želim da mi Allah Uzvišeni oprosti, htio bih da me On promijeni kako bi krenuo iznova.“

U tom trenutku ugledao ga je dobri čovjek, Abid, iz daljine i počeo da se ljuti na njega.“O zli čovječe šta ti radiš ovdje, ovdje je Poslanik a.s. i Abid, šta ćeš ti ovdje? Zar se ne stidiš da dođeš ovdje sa svojim zlom.“ I zadnje je rekao: “Molim Allaha da me ne spoji na Sudnjem danu s tobom.“ U tom trenutku Allah je Poslao vijest Poslaniku Isa a.s.: “Ovaj čovjek se pokajao i Ja sam mu to primio jer, niko se ne vraća praznih ruku od Allaha.“ On se iskreno pokajao za sve svoje grijehe. Kada je ovaj drugi čovjek postao ohol, uobražen i počeo govoriti ja sam ovo, ja sam ono, i kada je dovio da ga Allah ne spoji s njim u džennetu Allah im je obojici primio dove. Ovom je oprostio sve grijehe, a Abidu je uslišio dovu da ga ne spoji na Sudnjem danu s njim, i on je u džehennemu. Allaha ne dotiče ni nečije zlo ni nečije dobro. Prema tome kad ibadetite, budite sretni što vam je Allah otvorio taj put. I ne oholite se, Allah je mogao dati da budete kao ovaj čovjek, ili da idete u džehennem u zadnjoj minuti iako ste ibadet činili. Ima još jedna hikaja o tekijskim manirima i edebu, isto je vrlo poučna.

Derviš je putovao iz jednog mjesta u drugo brodom. Iskrcao se, svijetla lica, sav u ljepoti, s nurom koji je sijao s njegovog lica. Bilo je očito da je on Allahov miljenik. Pitao je gdje se nalaze tekije i uputio se ka njima. U tekiji su ga zavoljeli odmah i služili ga tri dana. Pravo gosta je tri dana, zato nisu od njega ništa tražili. Četvrtog dana su mu rekli da očisti tekiju jer, pravo gosta je tri dana i sada može da im pomogne i da radi s njima. Odjednom on se negdje izgubio, ne mogu ga naći. Oni su se čudili, mislili su da je on dobar čovjek, a sada kad je trebalo da im pomogne njega nema. Šejh i muridi su o ovom razgovarali neko vrijeme. Nakon nekog vremena našao ga je jedan derviš i pitao ga: “Zar nisi postiđen sa ovim što si danas uradio? Šejh ef. ti je zapovjedio nešto malo da uradiš i ti si nestao.“ Na te riječi derviš je počeo plakati i rekao: “Pogledao sam tekiju i nisam mogao naći ništa prljavo, sve je bilo čisto i uredno, sve je bilo u nekom redu; jedino sam vidio sebe tu, jedino sam sebe vidio tu kao nečistog, zato sam otišao. Ovo je njegova poniznost, i ona spada u prve derviške tekijske manire.

Fatiha!

Ako neko nije bio u stanju proći test, Gospodar mu daje barem deseti dio te nagrade. Stoga će se robu koji nije strpljiv, čak i da bude nerado strpljiv, takođe dati jedna desetina. Kad vide šta će Allah dž.š. dati strpljivim robovima na Sudnjem danu, drugi će reći: „Da nam je bar Allah slao teškoće na dunjaluku da pokažemo strpljenje“. To je lahko reći tamo ali ovdje niko ne želi imati takvu situaciju. Zato neka nas Allah čuva dalje od tih problema. Poznata je izreka: Mi smo robovi za Dobročinstvo a ne robovi za iskušenja. Ako postoji Božansko Dobročinstvo, sretni smo da ga dočekamo. Ako budemo iskušavani, nećemo proći. Zbog toga Gospodaru Naš, mi smo robovi milosrđa, robovi koji čekaju na Tvoje Dobročinstvo. Mi nemamo snage da prođemo Tvoje testove.

Kad Gospodar iskušava roba, tad ni njegovi poslanici ne mogu podnijeti kušnje. Uzvišeni Allah iskušavao je tolike poslanike a mnogi od njih, suočeni s tim kušnjama i zbog njihove veličine, zatražili su utočište u Oprostu od Gospodara. Poslanik Nuh a.s. bio je iskušavan 950 godina. Svaki dan on bi izlazio iz kuće i pozivao ljude ka Istini. Na svaki od njegovih poziva ljudi su se okupljali, uzeli šta su mogli naći – štapove, kamenje, osušen izmet i bacali su, udarali i psovali ga. Na kraju bi odlazili od Poslanika Nuha vjerujući da je mrtav. Ne godinu dana, pet godina, deset godina ili sto, on ih je pozivao 950 godina. Konačno je Nuh a.s. uzviknuo: „Gospodaru moj! Ne dozvoli da bilo koja od nevjerničkih kuća ostane na zemlji“. Te riječi su izašle same i Allah dž.š. ih je prihvatio.

“Uništit ću tvoj narod poplavom, o Nuh”, odgovori mu Allah dž.š. “Ti samo napravi 40 ćupova, 40 zemljanih posuda i vidjet ćeš moju Božansku Mudrost“. I tako je on napravio 40 predivnih posuda od gline i lijepo ih ukrasio. Ali kad je završio, Gospodar mu odmah naredi da ih sve porazbija. Razbio ih je jer je takva bila Božanska Naredba ali mu je to teško palo pa izusti: „Izradio sam ih tako pažljivo da mi je sad preteško da ih razbijem“. On se pokorio Naređenju ali kad mu je bilo teško, stiglo je Allahovo obraćanje: „O Nuh, teško ti je razbiti glineni ćup. A kako si od mene mogao tražiti da uništim Moje robove, ljude kojima sam dao milost i nagrade i kojima sam dao čast, vrline i dostojanstvo? Tebi je bilo teško razbiti beživotne posude a htio si da Ja usmrtim toliko Svojih robova!“

Istog trena Nuh a.s. poče plakati. Odatle i značenje imena, Nuh je onaj koji odmah zaplače. Njegovo pravo sirijsko ime bilo je drugačije ali zato što je puno plakao, skriveno i javno, prozvan je ‘Nuh’. Dakle, on poče plakati, govoreći: „Šta sam uradio? Šta sam uradio?“ Sve dok nije stiglo obraćanje Gospodara i tada mu je oprošteno: „Rekao sam ti da udaraš i razbiješ one beživotne posude. To ti je bilo teško i nije ti se svidjelo. Bilo ti ih je žao. A ovo su Moji robovi, zar nisi imao nimalo milosti za Moje robove? Ja sam ih stvorio, to je milost. Ko ima puno milosti u svom srcu, veliki je čovjek. Onaj ko nema milosti je mali čovjek“.

Da, strpljenje Poslanika Nuha nije bilo malo. Tokom 950 godina, svaki dan mu je bilo naređeno da poziva ljude: „Izađi i pozivaj Moje robove Meni!“ On bi izašao s riječima: „Tvoja Zapovijed, Gospodaru Moj, Tvoja Naredba, Gospodaru Moj“. Svakodnevno su ljudi bacali kamenje, tukli ga, psovali, na kraju ga oborivši. Kad bi pao ostavljali su ga da umre. Nuh a.s. koji je toliko pretrpio, nakon svega zavapi: „Gospodaru Moj, ne ostavi na Zemlji ni jednog nevjernika” (Nuh, 26). Ne dopusti da ijedna kuća nevjernika ostane na zemlji. Gospodaru Moj, zbriši ih – rekao je on. Uzvišeni Allah je to prihvatio ali mu je onda naredio šta da uradi. I svi ti ljudi su stradali, pomrli u potopu. Dok se voda podizala, jedna žena držala je dijete. Kako se voda dizala, tako je i ona podizala njega. Voda je sve više rasla a ona ga podiže iznad glave i konačno, kad je voda nju prekrila, žena stavi dijete sebi pod noge i stade na njega kako bi se spasila. Zbog toga što je ljudima njihov život drag. Stala je na svoje dijete, žena je to učinila. Neuzubillah.

Allah je Pobjednik, Njegovo Veličanstvo je iznad svega. Zato su stigle riječi: „Zar nemaš nimalo milosti za Moje robove? Bilo ti je žao polomiti ćupove koje si tako teško izradio. Zar je Meni bilo zadovoljstvo udaviti Moje robove u potopu? Moja Milost nema granica. Za koga je Moja Milost, o Nuh? Čuvam li Milost za Sebe? Meni Milost ne treba ali Milost za Moje robove je beskrajna. Htio si da zbrišem Svoje robove i Ja sam to prihvatio zbog tvog poslanstva. Ali ako zatražiš ovako još jednom, poslanstvo ću ti oduzeti“

Također je i poslaniku Ibrahimu a.s. došlo obraćanje. On je molio za uništenje jednog naroda i te noći mu je naređeno: „Žrtvuj svog sina.“ Kad mu je to naređeno, dotakao je vrat sina nožem ali Gospodar reče: „Sijeci! Ja ću te vidjeti.“ Srce mu je gorjelo i došle su Allahove riječi poslaniku Ibrahimu kojem je bilo žao djeteta: „O Ibrahime, imaš milosti za ovo dijete. A mislio si da Ja nemam Milosti za Moje robove koje sam stvorio?“

Allah je Velik. Niko nema moć ni sposobnost da shvati Njegovu Veličinu. Ali ove kratke priče govore o Njegovoj Veličini. Ovakva vrsta priča čini da čovjek želi poštovati Allaha, želi voljeti Allaha. To je u svakom slučaju cilj – da ljudi zavole Allaha i veličaju ga. Ove dvije priče dovoljno govore o tome.

El-Fatiha.

Tarikat naređuje svojim sljedbenicima da koriste svoj razum za sve. Razum kaže: “Ti si jedna osoba, koje su tvoje potrebe na ovom svijetu? Koji je tvoj kapacitet za jedenje, oblačenje i brak?“ Korištenje razuma na takav način vas odmara. Tarikat naređuje da se svako pridržava svojih kapaciteta. Onaj ko se preopterećuje će postati okrutan. Uzimanje više od onoga što je vaš stvarni kapacitet je uzimanje prava drugoga. Kao što sve države imaju granice, svi ljudi u zajednici takođe imaju svoje granice. Tražiti više je ludost. Poslanik s.a.v.s. je rekao: “Častan je onaj koji je zadovoljan, a nečastan onaj koji je pohlepan.“

Ko god nije u tarikatu i ko je pod kontrolom svoga nefsa, uvijek traži više od svojih potreba. Zbog čega? Ako imaš više nego što ti je potrebno, daj drugome. Ništa ne čini ljude sretnijim i smirenijim od bivanja darežljivim. Ništa ne stvara probleme srcu kao što to čine jad i patnja zbog bilo kakvog gubitka. A kada treba da se umre, pomisli se: “O, kako da ostavim svoja stada, auta i zgrade!“ Najgora patnja je za one koji srca vežu za dunjalučkim stvarima. Tarikat naređuje da se srca okrenu prema svom Gospodaru. On vas neće ostaviti, ni ovdje ni tamo. Ovo je mir i zadovoljstvo za svakoga. Možeš biti u bilo kojoj religiji, ali se ova stvarnost neće promijeniti. Beskrajan mir i užitak je za ljude koji ostavljaju ovodunjalučke užitke i vežu svoja srca za Gospodara. Postoje dvije vrste užitaka. Užitak tijela, koji je tako kratak i ima toliko ograničenja koja se trebaju poklopiti. Užitak srca je najkompletniji. Ne može se opisati taj užitak. Ako imate glavobolju, ona prestane. Ružne misli prestanu. Svaka loša stvar prestane kada se sjedi u Gospodarevom prisustvu, kada se On doziva i kada se razgovara sa Njim.

Fatiha!

Allah ne prisiljava nikog. Ne mogu svi da paze na svoj ego, takvi padaju iz jedne nevolje u drugu, nikada ne nalaze niti malo odmora ili mira. Čovjek treba, mora naučiti edeb. Nije lahko naučiti edeb. Neki mogu iščitati na stotine ili hiljade knjiga, ali nisu u mogućnosti da kontrolišu svoj ego. Takav može imati znanje, ali ga ne može praktikovati. Šejtan je imao veliko znanje, ali mu nije koristilo. U našem vremenu svi žele da studiraju, i svi su pali na testu…

Pojedinac moze otići na hadždž, može ostati 40 dana, obaviti hadždž, umru, zijaret i postati čist. Sve izgleda savršeno. Nakon toga sjeda u avion u povratku do kuće, i pritom se požudno zagleda u stjuardesu, i sve je izgubljeno, dokrajčeno, završeno… Šest mjeseci, godinu dana je mogao ostati tamo, toliko molitvi je obavio, tavaf, umra, sve je dobro. A onda, u jednom trenutku on ne kontroliše svoj ego, zaboravljajući da ga Allah gleda, zaboravlja i biva bez svijesti o Allahu, i takvog ga šejtan uzima pod svoju kontrolu…

Nemojte davati šansu šejtanu, jer on uvijek čeka na priliku da savlada ljude. Postoji haram i halal. Ko ne poštuje te granice “izlazi” iz edeba prema Allahu. Malo je ljudi koji žele spasiti sebe od svog lošeg ega. Tarikati i sva četiri mezheba zasnovani su na edebu, i to je razlog zašto je šejtan protiv njih, jer su oni protiv njegove škole. Njegova škola je peti mezheb, batil škola. Toliko ga ljudi slijedi… Da nas Allah ne ostavi u rukama našeg lošeg ega. Ko god ne traži taj će biti uhvaćen od strane šejtana.

Vaš ego govori vam da ste vi broj jedan, da niko nije kao vi. Govori vam da ne morate slušati nikoga, da ste jaki i da znate sve, da ste vi sami sebi svoj šejh. Ego nas laže.

Ovo što mi ovdje govorimo jeste ono što je spušteno u naše srce, i postiđeni smo pred Allahom bojeći se njega, jer mi smo takve neznalice, koje toliko griješe i rade loše. Ko je šejh? On je taj koji te uči o Allahu i Njegovom Poslaniku. Kako možete to znati sami? Ali oni ne žele da prihvate učitelja, te vehabije. A ko god ne prihvati šejha, hodžu, imama, vođu, njegov učitelj je šejtan. On im govori: “Zašto vam je potreban šejh?”

Slijedite iskrenog i čistog vođu, tako da vas može odvesti do čistoće jer će samo čisti ući u džennet… Allah najbolje zna ko su licemjeri .. Mi se trudimo i radimo na tome da budemo čisti. “Summe amenu, summe keferu…” Ponekad mi vjerujemo, a ponekad ne, slušajući naš ego i šejtana. Na putu vjere, imana, možete biti sačuvani…

Meleci će vas pitati u kaburu da li vam se lice okretalo za dunjalukom ili prema ahiretu i Allahu. Oni će vas pitati šta je vaša kibla prema kojoj su vam srca usmjerena? Ako pronađu vaše lice okrenuto prema Allahu, sve je dobro. Ali ako vam nađu lice okrenuto od Njega, onda će se Allah okrenuti od vas. Ako su vam u namazu oči daleko od mjesta sedžde, okrečete se i gledate lijevo-desno i tako tri puta, onda Allah kaže: “Moj rob se okrenuo od mene. Ostavi ga…” Ovo je veoma važna stvar u edebu… Ne ponašajte se loše u prisustvu Sultana…

Neka nam Allah oprosti i ne udalji nas iz ummeta Muhammeda s.a.v.s. 

Fatiha.

Opisujući taj događaj Šejh Nazim kaže: “Nisam Grandšejhu  postavljao nikakva pitanja, nisam čak otišao ni do svoje kuće, odmah sam se uputio prema Marja centru. Nisam pomišljao ´trebam novac, trebam odjeću, opskrbu´ kad je Grandšejh rekao “idi“ ja sam išao. Uputio sam se odmah za Marju. Kada sam pješice stigao do centra, vidio sam čovjeka koji je gledao pravo u mene. Vidio me je i odmah prepoznao. Upitao me je “Šejh Nazim, gdje idete?“ Odgovorio sam mu: “Idem za Bagdad“. On je bio jedan od Grandšejhovih murida. Rekao mi je: “Ja također idem za Bagdad“. Imao je natovaren kamion stvarima koje je morao isporučiti u Bagdad. Poveo me je sa sobom.

Kada sam ušao u džamiju Sejjida Abdulkadira Gejlanija k.s., tamo je stajao jedan ogromni čovjek, koji je upravo zatvarao vrata. Rekao mi je: “Šejh Nazim!“ odgovorio sam mu: “Da“. On reče: “Ja sam zadužen da budem vaš sluga za vrijeme vašeg boravka ovdje, pođite za mnom.“ Ovo me je iznenadilo, ali u srcu nisam bio iznenađen jer, sve što se dešava u tarikatu, aranžirano je od Allaha Uzvišenog.

Pratio sam ga do mezara Sejjida Abdulkadira Gejlanija, Gavsi Azama k.s.Nazvao sam selam svom pra pra djedu Sejjidu Abdulkadiru Gejlaniju k.s.Tada me je taj čovjek odveo do jedne sobe i rekao mi: “Svaki dan ću ti donositi supu i jednu krišku hljeba“.

Sobu sam napuštao jedino zbog pet dnevnih namaza. Svo ostalo vrijeme sam bio u toj sobi. Bio sam dostigao stanje da sam mogao proučiti  cijeli Kur'an za devet sati. Pored toga sam imao zikr od 124.000 La ilahe illallah, 124.000 Salavata, cijeli Delailu-l Hajrat, pored toga, 313.000 Allah, Allah svaki dan, kao i ostale ibadete koji su mi bili naređeni.

Otkrovenja i vizije su dolazile jedna za drugom, svaki dan. Ova otkrovenja su me vodila iz jednog stanja u drugo, sve dok nisam nestao u Božijem prisustvu. Jedan dan imao sam viziju da me Gavsi Azam k.s. zove u svoj mezar govoreći mi: “Sine moj, čekam te u svom mezaru dođi!“ Odmah sam se okupao, klanjao dva rekata namaza i uputio se prema mezaru Gavsi Azama k.s. koji je bio vrlo blizu moje sobe. Kada sam stigao do mezara izgovorio sam: “Esselamu alejkum o pradjede.“ Čim sam to izgovorio ugledao sam ga izvan mezara kako stoji pored mene. Iza njega sam ugledao ogromno prijestolje, ukrašeno rijetkim dragim kamenjem.  On mi je rekao: “Pođi i sjedni sa mnom na ovo prijestolje.“ Sjeli smo kao pradjed i praunuk. On se je smiješio i rekao mi: “Ja sam sretan i zadovoljan s tobom. Pozicija tvog Grandšejha Abdullaha k.s.  je veoma visoka u Nakšibendijskom tarikatu. Ja sam tvoj pradjed, i ja ti prenosim sada direktno od mene snagu i moć koju nosim kao Gavsi Azam, dajem ti titulu Gavsi Azama i bejat u kadirijski tarikat. “Kada sam završio svoj halvet i spremao se da idem, otišao sam do mezara Sejjida Abdulkadira Gejlanija k.s. da se oprostim. Tada se je pojavio Šejh Abdulkadir Gejlani k.s. od krvi i mesa i rekao mi: “Moj sine ja sam sretan s tobom, tvojom pozicijom u Nakšibendijskom tarikatu, ja obnavljam tvoj bejat sa mnom u Kadirijskom tarikatu.“ Šejh Abdulkadir k.s. me je zagrlio i dao mi deset  novčića kao uspomenu na moj boravak kod njega. Ovi novčići su iz vremena Gavsi Azama, ne iz današnjeg vremena. Fatiha!

(Mevlana Šejh Nazim k.s. je stalno nosio te novčiće uz sebe).

Bilo je 124.000 Poslanika, i u svakom vremenu se uvijek nalazi 124.000 evlija.  Ovaj život je na životinjskom levelu; pozvani smo od Poslanika da izađemo iz njega (životinjskog života). Naš Grandšejh kaže da je veoma ružno i jadno ostati na životinjskom levelu kad nam je Allah Uzvišeni omogućio da dostignemo najuzvišenije mekame. Na primjer ako nam ponude poziciju kralja; ko će to da odbije? Allah Uzvišeni nam daje mogućnost da budemo sultani u Njegovom Prisustvu.  Zašto mi i dalje sjedimo na životinjskom mekamu? Ovo se odnosi na svakog insana. Borbom sa vlastitim nefsom postižemo visoke mekame, dok slušanje i pokoravanje nefsu nas drži i veže za životinjski nivo. Ne volim to da kažem, ali ovo je istina!

Fatiha

Nisu, zato što oni odbacuju mnoge ashabe, odbacuju mnoge hadise i postavljaju pravila sami po sebi koja nisu prihvaćena. Za dozvoljenu stvar kažu da je haram a zabranjenu stvar učine dozvoljenom. Ovo ne može prihvatiti ehli sunnet vel-džemat. Allah dž.š. kaže za akaid-vjerovanje, da moramo slijediti pravu vjeru. Postoje četiri imama za mezhebe i dva imama za akaid. Za hanefijski mezheb to je Ebu Mensur Maturidi, za šafijski mezheb  Ebu Hasan el Aš'ari. Oni kažu skoro isto, malo se razlikuje ali nebitno. Dok drugi nemaju čak ni imama za akaid nego rade samo onako kako žele. Mi to ne možemo prihvatiti. A šejtan to ubacuje među religiozne narode sve više jer drugi ljudi nisu tako religiozni kao oni, dok drugi zato imaju neku drugu stvar koja ih odvodi daleko od islama.

Šejtan zapravo ne želi da ljudi 100% odu u džennet, moraju neki ići i u džehennem. Tako su neki ljudi prevareni od šejtana pa ne slijede mezhebe ili slijede pogrešan mezheb. Jedno od vjerovanja ehli sunnet vel-džemata u akaidu je da vjeruju u znakove Sudnjeg dana, to vjeruju i Aš'ari i Maturidi. Postoje mali i veliki znakovi. Veliki znakovi će doći ali kad jedan od njih dođe, dolaze svi zajedno. Možda će se u 20 ili 40 godina svi pojaviti a onda će se desiti Kijametski dan. Prvi od njih je Mehdi a.s. i borba sa Dedždžalom. Dedždžal je takođe jedan od velikih znakova, to je Antikrist koji ima jedno oko i on će varati ljude. On će im pokazati džennet i džehennem ali to će biti pogrešno. Kad neko prihvati džennet to je u stvari džehennem. A kad neko prihvati džehennem to je stvarni džennet za ljude. Zatim dolazi Isa a.s., mi vjerujemo da će on sići na zemlju i da će slijediti Mehdija a.s. Mnogo ispravnih hadisa od Poslanika s.a.v.s. objašnjava ovo. Moramo vjerovati u to a ako ne vjerujete ovako onda niste ehli sunnet vel-džemat.

Nakon toga će se desiti mnoge stvari kao što su Jedžudž, Medžudž, Debbat el-Erd, veliko stvorenje koje će doći između Safe i Merve. Doći će iz zemlje i biće ogromno, kao veliki medvjed. Uzeće od svake životinje po jedan dio. Imaće Sulejmanov pečat i Musaov štap. Ako vidi muslimana Musaovim štapom će napisati – Ovo je musliman. A ako vidi nemuslimane, Sulejmanov pečat staviće na njihov nos. To će biti kao crna tačka nakon čega će cijelo njhovo lice postati crno. I desiće se izlazak sunca sa zapada.

Sad znate mnogo stvari i obavezni ste vjerovati u sve ovo. To će se desiti jer je Poslanik a.s. rekao sve te stvari. A pogotovo na kraju vremena biće ‘herdž ve merdž’ (veliki nered). To je nešto poput terorizma. Onaj koji ubija ne zna zašto je ubio a oni ubijeni ne znaju zašto su ubijeni. U nekim područjima nema rata ali ljudi imaju taj problem a da i ne znaju. Dok u drugom dijelu muslimanskog svijeta i ostatku svijeta, sve viđeno pokazuje da je kraj vremena. Mehdi a.s. će doći inša´Allah. Kad Mehdi a.s. dođe, on će očistiti zemlju od sve prljavštine i ona će biti prelijepo mjesto, cijeli svijet. Jedino će islam postojati od istoka do zapada. La ilahe illallah, Muhammed Resulullah. Čak će lavovi prolaziti kraj antilopa, krava i ovaca a da ih ne napadnu. Tako će biti i inša´Allah to je vrlo blizu. Vrlo blizu ali šta raditi da budemo zaštićeni od loših stvari, da nam se ne dese? Najvažnija stvar je dati sadaku. Hadis kaže da sadaka odbija probleme i produžuje život.

Prije izlaska iz kuće stavite novac u neku kutiju ili posudu kao sadaku za vas i vašu porodicu. Ako ste bogati, stavite i na bojte se jer bogati ljudi se boje da stave više od siromašnih. Siromašni mogu staviti koliko mogu priuštiti. To je vrlo važno. Dakle, stavite i nemojte se brinuti. Allah dž.š. vas čuva, jer oni koji su poslušni Njegovoj naredbi biće zaštićeni. Kao što smo rekli, moramo vjerovati u ovo. Ne dozvolite da vam djeca izlaze u noćno doba. Vi žene takođe ne trebate izlaziti mnogo vani. To je i naređenje Mevlane Šejha. Da vas Allah pomogne inša´Allah. Da nas Allah sačuva da vidimo te dobre dane.

Tako je svugdje u svijetu, nema sretnog mjesta ili mjesta odmora. Nema mira u bilo kojem mjestu u svijetu. Čak i u Evropi ili drugdje, svi se žale na ekonomsku i druge krize. Ništa sada nije kako treba. Zbog toga što kraj vremena dolazi. Inša´Allah mi ćemo biti sa Sejjidina Mehdijem a.s. On je stvarni imam i pravi Mutlak Mudžtehid (Apsolutni Zakonodavac) poslije Poslanika s.a.v.s. U to vrijeme neće biti mezheba, jedino će ono što on kaže biti urađeno. Ali zasad mi moramo slijediti jedan od ovih mezheba.

Nemojte biti od onih koji kažu da su obrazovani, nemaju potrebe za mezhebom i da poznaju Kur'an. Vi ne znate ništa, jer su ovi današnji ljudi lijeni da čitaju čak i knjige. Kad otvore Kur'an oni govore: “Možete ubiti, možete to učiniti.“ Ne, vi ne možete uraditi ništa. Jedino po naređenju svog emira. Ko je emir? To je upravitelj ali ne mali upravitelj koji može formirati malu skupinu i onda je to vaš emir, takav to ne može uraditi. On mora slijediti halifu ili onoga ko je kralj ili emir nekog mjesta. Ali bez toga, ako učinite po svome biće veliki nered. Nije sigurno ni za koga a to je zabranjeno jer ćete žrtvovati sebe. Možda ćete misliti da činite to za Islam ali ako to činite, vi to činite ni za šta. I postaćete ubice a na Sudnjem danu ćete otići u džehennem zauvijek jer ste ubili muslimana ili ste pobili djecu i žene. Morate znati šta radite. Nemojte biti zavarani ni od koga. Samo budite uz ehli sunnet vel-džemat. Samo su oni na pravom putu, ne slušajte nikog drugog. Ovako morate učiti i svoju djecu. Da vas Allah pomogne inša´Allah i da vam da strpljenja do dolaska Mehdija a.s.

Ve min Allahi-tevfik, el-Fatiha.