Postač ima dvije radosti, prilikom iftarenja i prilikom susreta sa svojim Gospodarom. Zadah postaća kod Allaha je ljepši i prijatniji od mirisa miska” (Muslim). Od Sejjidina Ebu Hurejre r.a. se prenosi da je Poslanik s.a.v.s. rekao: “Svako djelo učinjeno za vrijeme posta višestruko se računa”. Tako će se višestruko računati uzdah i izdah tokom posta. Zbog toga se kad se posti duži period, na primjer 17 sati, svaki dah unutra i van umnožava. Iz ovog dolazimo do zaključka da se svaki trenutak proveden u postu umnožava, prema spomenutom hadisu, i pošto je za svaki tren posta nagrada višestruka, znači 2 postaje 4, ili 4 postaje 8 i 8 postaje 16, ali neće se umnožavati kao atomska reakcija u kojoj se svaka čestica umnožava, nego se umnožava od 10 do 700 puta. Zato je za 17 sati koliko se posti u nekim zemljama nagrada uvećana puno više nego za 12 sati u drugim zemljama, a razlika je inače samo 6 sati. Zato se pitamo šta je to trenutak? Je li to jedna sekunda? Još manji dio od sekunde? Djelić djelića sekunde, kako su naučnici izračunali može se dijeliti do najmanje veličine 10(-22) i to je najmanji iznos vremena kojim se može baratati. Šta je moment u nauci? To je 0.00001 i manjeg od toga nema, ostaje samo energija, a vrijeme kao veličina se gubi. I taj moment kad se vrijeme gubi je moment za koji će Allah dž.š. dati nagradu uvećanu od 10 do 700 dobrih djela po momentu! Izračunajte onda koliko Allah dž.š. nagrađuje muslimane koji poste u Ramazanu i zato je Poslanik s.a.v.s. rekao da ono što Allah dž.š. daje u mjesecima izvan Ramazana nije isto kao u Ramazanu.

Kako prenosi Poslanik s.a.v.s.: “Osim posta u Ramazanu koji je Moj i za koji Ja nagrađujem”. Dakle Allah dž.š. će dati nagradu koja se izvan Ramazana ne umnožava. Kakva je to nagrada niko ne može znati do beskonačnosti, zato kažemo da je to neka veličina y – ipsilon. Tako svi oni koji poste Ramazan dobivaju nagradu koju niko ne zna. Zašto? “Jer on ostavlja sve svoje strasti i zadovoljstva radi Mene”. U prevodu ostavlja i hranu i svako uživanje i sjedenje u omiljenim kafanama. “Ostavlja sve radi Mene”! U ovoj zemlji post traje 17-18 sati, ali ima i zemalja gdje se posti 20 sati i svi će imati nagradu, samo oni koji su postili 12 sati ipak neće biti nagrađeni koliko oni koji poste 17 ili 18 sati.

Znači za postača su dvije radosti, a to je za post samo u jednom danu! Zamislite da je Allah dž.š. dao da se posti 24 sata dnevno bez pauze? Da je naredio morali biste to raditi, ali Allah dž.š. vam daje odmor od akšama do sabaha, da radite šta želite; jedete i pijete i ostalo šta želite. A druga radost je u susretu sa Svojim Gospodarom. Allah dž.š. je učinio obje ove radosti jednakima, i završetak posta i susret sa Gospodarom su jednaki! Uzvišeni Allah dž.š. učinio je da vrijeme iftara vama bude potpuno isto vrijedno kao vrijeme susreta sa Allahom dž.š. i odlazak u džennet! O muslimani, šta bolje od ovoga hoćete?

Još jednom ću ponoviti hadis da sinovima Ademovim za svaki posao koji učine pripada nagrada i za taj posao nagrada je od 10 do 700 puta uvećana. I Svevišnji Allah dž.š. kaže: “Osim posta, jer on pripada samo Meni i Ja za njega posebno nagrađujem. Čovjek ostavlja svoje jelo i piće i svoje strasti zbog Mene. Postač ima dvije radosti, prilikom iftarenja i prilikom susreta sa svojim Gospodarom. Zadah postača kod Allaha dž.š. je ljepši i prijatniji od mirisa miska” (Muslim). Zadah osobe koja posti je Allahu ljepši nego miris mošusa! Zato nemojte prati zube četkicom u dane kada postite. Operite ih nakon sehura prije nego započnete post. Greška je prati zube tokom dana u Ramazanu jer taj zadah je bolji Allahu dž.š. nego miris mošusa, to jest miska. Kad neko jede crveni i bijeli luk i stane da klanja, meleci od njega bježe jer im je jako teško da podrže taj namaz. Ali kad se posti oni žure da preuzmu taj miris miska i proslijede ga svome Gospodaru! Mošus se dobiva od srne, a srne imaju blag i lijep karakter. Allahu dž.š. ne sviđa se da peremo zube za vrijeme našeg posta.

Neka nam Allah dž.š. oprosti. Post je štit, i kad neko od vas posti neka se ne ponaša nepristojno. Ako ga neko napadne ili ga bude vrijeđao, neka kaže: ”Ja postim, ja postim” (Ebu Davud). Dok postite ne približavajte se suprugama i nemojte činite pogrešne stvari. Ako vas neko provocira na svađu, galami ili kaže nešto što vam se ne sviđa, šta trebate reći? Recite: ”Ja postim”. Čak i da vas neko udari, šta trebate reći? ”Ja postim”. Muslimani, nemojte se svađati i rapravljati u Ramazanu.

Inšallah da nam Gospodar podari snage da ispostimo cijeli ovaj mjesec. Amin!

El-Fatiha.

Ima veoma mnogo, čak bezbroj, takvih centara, koji tvrde za sebe: „Mi ćemo vam pokazati unutrašnji mir. Zato su nam potrebni smještaji i liječničke sobe, sale za ručavanje i restorani, koje smo mi izgradili kako bismo vam ponudili mir i odmor. Zato morate nešto i platiti. Ko želi da se liječi, mora platiti naš servis.“ Čak i ako održe samo jedno predavanje, traže da svaki slušalac plati. To znači da to oni iz svjetskih razloga čine, kao neko poslovanje iz kojeg bi mogli da izvuku neku ekonomsku korist i da ljudi očajno traže neko liječenje. Ljudi koji traže pomoć su pri tome neobzirno prevareni. Sve je to biznis. Ti ljudi žive samo za profit. Oni nemaju nikakav cilj koji bi bio iznad njihovih interesa.

Jedna poslovica kaže, da se osoba koja se se guši u moru i za slamku hvata. Znači za sve što obećava spas, pa makar to bio i neki zmaj, koji je mnogo opasniji od tog mora. Današnji ljudi, kako na istoku tako i na zapadu, na sjeveru i jugu su u jednog takvoj lošoj situaciji i prije bi se sprijateljili sa jednim takvim zmajem. Ovo ovdje je jedno skromno mjesto, nije fakultet ili neki takav centar, koji vide samo neke interese. Ne! Ovo je skromno mjesto i vi možete doći kad i kako želite i slušati i naći unutrašnji mir. Beskrajna hvala i slava pripada Allahu za ovo, koji nam je omogućio ovako malo mjesto i dozvolio da ljudi ovdje dođu kako sa istoka i zapada tako i iz dalekih zemalja novog i starog svijeta, sa svih pet kontinenata. Mi ne pravimo nikakvu reklamu, jer ovo nije biznis. Ako bi ovo bio biznis trebao bih se pozabaviti time da napravim brošure. Ali su to duše ljudi koje traže spas. Njihove duše zovu: „Upomoć! Spasite nas!“ i onda primaju signale koji ih dovode dovdje.

Drugi centri nas ne mogu ni pedalj podići iznad zemlje, oni se kreću samo po zemlji. A duše, one teže ka gore i to je ta privlačna sila duša, koja vuče ljude da dođu ovamo. Pri tome je ovo samo jedan mali centar, ali centar sa velikom moći, moćni centar koji privlači mnoge ljude; a preduslov zato je da nije nikakav biznis.

Ko želi da od ovog napravi biznis on je već propao. Završiće u kanti za smeće. Ovi poslovi preobrazuju čovjeka u smeće i njegovi sljedbenici će ga na kraju sami baciti u kantu za smeće

i zauzeće njegovo mjesto. On ne razmišlja o tome da njegovi sljedbenici sa njim to isto čine i da ga proglašavaju za smeće i da će dopustiti da se baci u kantu za smeće. Ko želi da zaradi sa ovim novac, postaće smeće; i on i njegovi sljedbenici će završiti u kanti za smeće. Ovakvo poslovanje pretvare ljude u smeće, jer ono koristi šejtanu i našem egoizmu. Niko od njih ne razmišlja da učini nešto za svog Gospodara, za Gospodara Svjetova koji im je poklonio život i dodijelio im njihovu egzistenciju.

Oni nisu spremni da mu dodijele ni najmanji dio svog vremena, ili bilo šta drugo, oni misle samo na biznis. Oni ne dolaze ni na ideju da mu makar milioniti dio žrtvuju. Ljudi su kao pijani, opijeni svojim dunjalučkim poslovima.

Danas je 11. juli. Jučer je bio 10. juli. Gdje je ostao taj 10. juli? Ja govorim o danu, koji nam je najbliži, ne o 9., 8. ili 7. julu. Ja govorim o onom danu, koji je samo jedan korak iza nas, o „jučer“. Gdje je „jučer“ sada? Mislite li vi da će „jučer“ i danas postojati? Ovo je skromna sjednica a ovdje su tri ili četiri ovakva uređaja (Mevlana pokazuje na kamere i uređaje za snimanje nekih prisutnih), koji pokušavaju da snime nešto ili su pokušali, nešto od „jučer“ da snime, ništa više. Ali svijet je ogroman i čak kad bi imali na milijarde ovakvih uređaja za snimanje, bilo bi nemoguće zadržati, šta se „jučer“ sve desilo. Ne bi bilo ništa drugo osim jedne razglednice sa jednom našom slikom i natpisom „sjednica 10. juli“.

Gdje je „jučer“? Prošlo je. I „danas“ će proći. Sve prolazi i ostaje u „knjizi predodžbe“. (Mevlana zatvara jednu imaginarnu veliku knjigu.) Zatvoriće se i ništa neće ostati. Svaki trenutak, svaka sekunda se prikazuje, prolazi i nestaje u tami predodžbe i ta knjiga se zatvara. Kraj! Ipak su ljudi kao potpuno pijani i kažu: “Moramo da se zabavimo poslovanjem!“ Čemu? Vaše poslovanje od danas će se završiti. Možda ćete živjeti osamdeset ili devedeset godina, ali kad umrete sve što ste uradili biće zapisano u „knjizi predodžbe“. Sve će to postojati samo još u predodžbi. Kraj!

Onda neće biti Ahmeda, niti Mehmeda, ili Abdulmadžida ili Abdulraufa, Osmana, Hasana, Husejna; neće, kraj! Hiljade godina, koje su ljudi proveli da bi poslovali nestali su zajedno sa njima u „knjizi predodžbe“ – jednostavno nestali.

O ljudi, probudite se! Probudite se i obazrite se, kuda se krećete, u kom pravcu idete i šta vas očekuje. Trčite za nekim određenim stvarima a istovremeno se prema vama kreću sasvim drugi događaji. Vi pokušavate da dokučite nešto posebno ali to što ide prema vama će vam oduzeti to za čim žudite prije nego što ga i dokučite.

Bićete uzeti i stavljeni u „knjigu predodžbe“ i sve će proći. Mi idemo ka nekom cilju a taj cilj ide prema nama; a ništa od toga što mi za naš egoizam i naše egoistične želje pokušavamo ostvariti, neće imati opstanak. Sve će doći jednom kraju. Sve će proći i naći kraj. Sekunde, minute i sati doprinose našoj egzistenciji kraj – „jedu je“.

I kad je pojedu, ništa od nas neće ostati. Najveće nepoštovanje i ignoracija čovječanstva dvadesetprvog vijeka se sastoji u tome da se trči za nečim, što nema stvarne egzistencije, što samo ima u predodžbi egzistenciju – iako nam je data šansa da dokučimo stvarnu egzistenciju.

Sve što nas okružuje, mi sami i sve to gdje živimo nema stvarnu egzistenciju. Ima samo umišljenu egzistenciju, poput jedne slike u ogledalu. Zato što su ljudi pijani nisu u stanju da razlikuju između stvarne egzistencije i slike u ogledalu, te imitacije, umišljene egzistencije. Oni propuštaju stvarnu egzistenciju i bave se tom umišljenom, nestvarnom egzistencijom, umišljenim ciljevima, proizvodima naše mašte.

Šteta je za čovječanstvo dvadesetprvog vijeka, ali su oni pijani da razlikuju između stvarne egzistencije i umišljaja. Velika je bruka za sve naučnike, profesore, učevne ljude i velike ličnosti i ta bruka će navući na njih prokletstvo a to prokletstvo će odstraniti sav nebeski blagoslov.

Neka mi Allah oprosti a vas blagoslovi, kako biste spoznali pravi razlog zašto živimo, pravi cilj i pravu stvarnost i kako biste dospjeli do te stvarnosti ne da budete zarobljeni u umišljaju.

U ime najčasnijeg poslanika, najčasnijeg sluge Allaha, Svemogućeg Sejjidina Muhammed s.a.v.s.

El-Fatiha

Danas malo ljudi prihvata vodiča sebi, svako je ponosan, govori: ”Ja sam pametan, ja znam bolje.” Oni mogu znati ovosvjetsko znanje, ali ovo vodstvo nije takvo da ga možete pročitati u knjigama i slijediti. To jedino možete znati sa muršidom. Morate imati vodiča, samo oholost je ta koja vas sprečava. Nema postizanja Božanskog Prisustva bez pravog vodiča. Za skromnog murida je dobro da slijedi muršida i da se savjetuje sa muršidom u svakoj stvari, ali za tri stvari je obavezno. To su brak, razvod i daleka putovanja. Takođe i za hadž je potrebno razgovarati sa šejhom. Bez savjetovanja, može se doći u teško stanje. Šejh može dati naređenja prema svojim snovima, jer je zabranjeno džinima i šejtanima da se pojavljuju u obliku Poslanika a.s. ili šejha.

Ko god traži poboljšanje svog stanja na Allahovom putu mora tražiti vodiča. To je najbrži i najkraći put. Sejid Ali r.a. je upitao Poslanika s.a.w.s: ”Koji je najlakši put do našeg Gospodara?” On reče: ”O Ali, potraži jednog Allahovog prijatelja i ostani u njegovoj sjeni. Sjena se ne odvaja od čovjeka. Onda možeš lahko i brzo doći do Allaha.”

Početak puta je da se slažeš sa vodičem. Naš Veliki Šejh kaže da je Iblis učeniji od ljudi u svom vjerskom znanju, poznajući vrlo dobro sadržaj Tevrata, Indžila, Zebura i Kur'ana. Ali mu je zabranjeno Božansko Znanje; on nikad ne može znati tajne ovih knjiga. Da to zna, on ne bi pratio ljude da ih preobrati da budu kao on.

Šta zatvara ove tajne? To je bivanje ponosnim na znanje ili ibadet. To odvodi daleko od Allaha. Iblis nikada ne bi uzeo sebi vodiča. Allah je namjeravao da mu Adem bude vodič, ali on nikada ne bi prihvatio Adema ni njegovo znanje. Ovo je snaga njegovog ponosa (oholosti) i razlog zbog kojeg je odbačen od Božjeg Prisustva.

Naš Poslanik s.a.v.s. kaže: ”Mudrost je (izgubljeno) vlasništvo vjernika. Gdje god je nađe, neka je uzme.”

Nema nacionalizma u religiji. Svi ljudi su isti pred Allahom.

Ako nađeš mudrost, hikmet, kod bilo koga, moraš ga uzeti.

EL-FATIHA

On može dosegnuti do vas u bilo koje vrijeme, ali vi trebate vježbati da bi dosegnuli i spojili se sa njim. Kada koristite ovaj kodni broj vrlo brzo možete ostvariti komunikaciju sa njim, i uspostaviti povezanost između vas… Tarikat uređuje ovu duhovnu vezu između nas a zatim postepeno, sa našim duhovnim vodičima, sa našim Resulom (S), i na kraju sa Božanskom Prisutnošću. Stoga vi možete ostaviti svoju prisutnost, ali ovu povezanost koju smo vam dali kada ste uzeli Bejat doseže do sviju koji su dali Bejat.

U terminologiji Tesavvuf-a (Sufijskog puta), ova povezanost je poznata kao “Rabita” ili “Rabita sa Sejhom”.Možete je koristiti u bilo koje vrijeme i uvijek ćete pronaći više snage, više hrabrosti, više okusa, poboljšanja, napretka, i brže kretanje u vašem putovanju ka Božanskoj Prisutnosti.

Dozvola da koristite ovu vještinu je data svima vama!”

Naravno da neće svako otići i davati krive iskaze za novac. Ima onih koji to rade ali ne baš svi. Ali normalno, i u svakodnevnom životu to se može dogoditi. Na primjer, pitaju vas jeste li nešto vidjeli i vi kažete da niste. Onda vas ubjeđuju stvarajući vam tako sumnju i nagovarajući vas da uradite lošu stvar. Ako niste vidjeli necite to a ako se ne možete sjetiti, kažite da ne znate, da se ne sjećate ili da niste dobro vidjeli. Nemojte se ogriješiti. To se ne dešava samo radi novca, ne smije se nešto lažno tvrditi čak ni u običnom razgovoru. Zato trebamo izgovoriti estagfirullah svaki dan po 100, 500 ili 1.000 puta, ako smo učinili takav grijeh bilo svjesno ili u neznanju, da se spasimo od loših poljedica.

Razumljivo da u svakodnevnom životu od toga nije prevelika šteta ali i na taj način ljudi čine haram. A tek onaj koji na sudu svjedoči neistinito može ljudima prouzrokovati istinsko zlo samo da bi on dobio novac. Neko može biti poslan u zatvor zbog toga a nekad se dešava da i ljudski život može biti izgubljen. Zato nemojte misliti da je to samo igra i zbog toga je to kod Allaha dž.š. veliki grijeh. Kad neko priča treba tačno da zna šta govori. Čuvajte se jer mi smo u Ahiri-zemanu kad nema pravde i kad se ništa ne odvija kako bi trebalo. Zbog toga nemojte na sebe navlačiti teški teret grijeha. Ako slažete naškodili ste sebi a i drugima ste tako navukli teret. Stoga pripazite kod ovoga.

Ve min Allah at-tevfik. El-Fatiha.

I to – ako poslušamo, u početku će biti teško, međutim kad pobjedimo svoj nefs osjetićemo ljepotu i slast Imana. Ništa ne postoji više teško za tog čovjeka. Ali prije nego što to postignemo, puno truda je potrebno. Da biste to postigli biće teško ali ako ustrajete u tome Allah dž.š. će vam dati užitak i slast Imana, uvjerenje koje ne možete pronaći nigdje drugo. Dakle, to će biti dobro za vas. Ali prvo će biti stvarno teško, i poslije će biti teško, ali kad jednom okusite slast Imana sve će to postati lahko za vas. 

U stara vremena su čak spaljivali vjernike, ali oni nisu napuštali svoj Iman jer im je bilo lakše da budu spaljeni ili pogubljeni nego da ostanu bez Imana. I u našim životima to nije lahko, jer kad ti Allah dž.š. dadne da okusiš slast Imana ti ne osjetiš više ništa drugo. I ne možeš ga napustiti. Bolnije ti je napustiti Iman nego da bivaš pogubljen ili spaljen. Tome nas uči tarikat. Allah dž.š. je poslao Poslanika, šerijat i tarikat kao suštinu šerijata.

Nismo od šerijata jer  šerijat bez tarikata je kao tijelo bez duše, ruha. I kad okusiš slatkoću vjere opet ti neće biti lahko, testiranje će se nastaviti dalje i dalje i testovi će biti sve veći ali će ti testovi postati ništa naspram te slatkoće Imana. Čim okusi vjeru, Iman, čovjeku biva svejedno  da li će biti spaljen ili pogubljen, on više ne mari za tim. On to više ne osjeća. Jer  za njega uzimanje Imana biva gore i od toga da mu odrube glavu ili ga živog spale. Zbog toga što on voli svoju vjeru i ne želi je izgubiti ili napustiti. 

Postoji ajet  u Kur´anu da su u stara vremena ljudi bačeni u vatru u rovove, ali nikada nisu izgubili vjeru. Kada im je  rečeno da postanu nevjernici ili će biti živi spaljeni, svi su spaljeni živi ali nisu napustili svoj Iman. Ali sa druge strane, oni koji ne vjeruju biće bačeni u vječni džehennem. Ako je za vjernika to spaljivanje trajalo samo nekoliko minuta prije nego je preselio za druge će to spaljivanje trajati vječno. A Allah dž.š. onima koji vjeruju ne da čak ni da osjete to mučenje, i oni koji vjeruju i ne smatraju to mučenjem zbog snage svoje vjere.

A to je ono ćemu nas Tarikat uči. I  zbog toga je šerijat bez tarikata kao tijelo bez duše. Nema koristi! Kada čovjek uđe u tarikat, to ga uči svakoj ljepoti. Mnogi ljudi pitaju, šta je to tarikat? Tarikat nije nešto čega se treba bojati. Međutim ljudi se toga plaše jer se to šejtanu ne sviđa. Pa kad kažu  da je neko iz Tarikata govore o tome negativno, ne samo u Turskoj, svugdje u svim dijelovima svijeta. U nekim dijelovima svijeta narod koji je u tarikatu nazivaju mušricima. Ljudi tarikata nisu mušrici (oni koji Allahu dž.š. pripisuju druga). Naprotiv, Allah dž.š. naređuje ljudima da poštuju Poslanike, evlije i muslimane. A čim prema nekome pokažete malo više poštovanja  odmah vam pripisuju  “širk” (obožavanje nekoga osim Allaha dž.š.). Ovo je šejtanska igra, naravno, jer kad tijelo nema dušu, ono postaje igračka u rukama šejtana, stavlja se u službu zla i druge krivi za to.  

Kada govorim  na engleskom,  teško je govoriti na oba jezika, uvijek nešto zaboravim. Šejh efendija, neka mu Allah dž.š. poveća mekam i spusti njegov himmet na nas InšaAllah, mi govori na turskom, a kad govorim turski, onda zaboravim šta sam rekao na engleskom. Dakle, važna stvar je u sohbetu, makar bio i mali, Allah dž.š. nam šalje bereket. To je kao bašta od dženneta ovdje od Poslanika s.a.v.s. Krila meleka su sada pod nama jer smo se okupili ovdje da spominjemo Allaha dž.š. i da učimo ljude o istini.

Tarikat nas uči dobrim stvarima. Bez tarikata ne možete upotpuniti svoj ​​Iman,  jer tarikat je suština šerijata. To je ono što Allah dž.š. kaže: “On daruje znanje onome kome hoće; a onaj kome je znanje darovano – darovan je blagom neizmjernim” ( sura El-Bekare:269 ajet)

Mudrost islama  je tarikat. Bez ove mudrosti, nema koristi, nema hajra. Hajr, korist dolazi sa mudrošću, a ta mudrost dolazi od Poslanika s.a.v.s. pa od šejha do šejha, svi su oni jednaki, od iste, čiste linije, bez prljavih stvari, samo jasna, čista voda, čistog nura InšaAllah od Poslanika s.a.v.s. 

Tarikat, ko ne voli tarikat? Na prvom mjestu to je šejtan. Zato gdje god dođemo i kažemo: “Mi smo u tarikatu, mi smo sufije”, gledaju vas sa čuđenjem. Ne, tarikat nije loša stvar. Tarikat uči ljude najboljim stvarima. Prvo učenje je edeb. Kažu u tarikatu su mušrici. Ne, ne mušrici su oni koji pripisuju druga Allahu dž.š. Allah dž.š. u Kur'anu, u hadisu, u islamskom učenju govori o stepenima pa je tu smjestio Poslanike, Nebije, evlije, ashabe itd. i svi oni imaju svoje mekame. Kako onda ako ih volim mogu postati mušrik? Ne! Ako ne poštuješ Poslanika, onda ne poštuješ Islam uopšte. To je suština. Jer takvi ne vole tarikat jer tarikat uči dobrim stvarima i nemaju šta drugo reći pa govore “Ti si mušrik”.

Ne, mi nismo mušrici.  Ko kaže ” La ilahe illaAllah Muhammedun Resulullah s.a.v.s.”, Poslanik s.a.v.s. mu je obećao džennet  InšaAllah. Ne možete reći da je mušrik neko ko ovo izgovori.

Allahu dž.š.pokaži im da vide prave stvari jer ne volimo da se raspravljamo sa muslimanskim narodom, ali mi samo kažemo da je ono što mi slijedimo ovdje, najčistiji način slijeđenja Islama i Poslanika s.a.v.s. slijedeći njegove Evlijullahe (evlije). 

Neka Allah dž.š. spusti svoj bereket na nas  i neka nas podrži InšaAllah, i mi smo sigurni, InšaAllah da je ovo druženje sjeme koje je Mevlana posijao. Ono će rasti protiv svih šejtana i njihovih sljedbenika s ljubavlju i ljubavi Allaha dž.š., ljubavlju Poslanika s.a.v.s., i ljubavlju Njegovih evlija. Ovo je važna stvar, kada volite Allaha dž.š, Poslanika s.a.v.s., i evlije, vi ustvari volite sva stvorenja koja ih slijede InšaAllah. Baš kao što je Šejh efendija imao običaj da kaže da smo se mi obavezali Allahu dž.š., Poslaniku s.a.v.s., i njegovim evlijama, njihovim riječima i naredbama. Ovo će se povećati, InšaAllah. Ova sjemenka koju je zasadio Šejh efendija će rasti. Suprotno od sljedbenika koje je šejtan zbunio. Pa čak i ako budu okruženi svime poput raka mi ćemo ih uzeti sebi i ljubavlju Allaha dž.š., ljubavlju Poslanika s.a.v.s., i ljubavlju našeg Šejha jer su oni naša braća ali su izgubili pravi put. 

I kao što smo rekli : La ilahe illaAllah Muhammedun Resulullah, ne možemo se smatrati mušricima. Tko kaže tako on je šejtan.  Postoji hadis i šerif našeg učitelja koji kaže: „Ko god kaže La ilahe illaAllah Muhammedun Resulullah će ući u Džennet.“ A znamo da mušrici neće ući u džennet. Stoga, uz dozvolu Allaha dž.š., oni će doći na pravi put. Ovo je vijest od Šejh efendije, njegov himmet (duhovna snaga) će se povećati na našu braću,  na naše ljude InšaAllah.  

Neka Allah dž.š. posveti njegovu tajnu i poveća njegov himmet. Neka je Njegov blagoslov na nas InšaAllah .

Ve min Allahi Tevfik bi hurmetil Habib bi hurmetil Fatiha

Proteklih godina je na sličan način obilazio Tursku, svake godine od 1978. godine putovao je 3-4 mjeseca kroz neki dio Turske. Jedne godine je obišao Istanbul, Jalova, Bursu, Eskišehir i Ankaru. Druge je obišao Konju, Ispartu, Kiršehir. Sljedeće godine je proputovao od južne obale – od Adane do Mersina, Alanju, Izmir i Antaliju. Naredne godine je obišao istočnu stranu; Dijarbakir, Erzerum, sve do granice Iraka. Sljedeća etapa njegovog putovanja je bila na Crnom moru; od distrikta do distrikta, od jednog grada do drugog, od džamije do džamije, šireći Allahovu riječ, duhovnost i svjetlost gdje god bi otišao.      

Gdje god da putuje, dočekan je od grupe istomišljenika, te zvaničnih državnika također. Poznat je pod omiljenim nadimkom el-Kibrisi u Turskoj. Bio je šejh prijašnjem predsjedniku Turske, Turgutu Ozalu, koji ga je duboko poštovao. Trenutno je mnogo poznat u Turskoj i zbog ogromne pažnje koju mu poklanjaju mediji i štampa. Skoro svake sedmice daje intervju nekoj televiziji, nekom novinaru koji traži njegovo mišljenje o događajima u Turskoj i njenoj budućnosti.

Izabrao je srednji put, preporučen od Poslanika, s.a.v.s., omogučujući mu da stoji (balansira) između sekularne vlade i grupe islamista. Ovo donosi sreću i mir u srca i umove obje strane; ljudi i inteligencije.   

Godine 1974. poćeo je posjećivati Evropu, putujući svake godine avionom od Kipra do Londona, a vraćajući se autom. Nastavio je da upoznaje različite ljude, ljude drugih zemalja i jezika, različitih vjera i kultura. Ljudi su nastavili da prihvataju šehadet, tarikat i duhovne tajne od njega.   

Kao što je Šah Nakšibend bio Mudžeddid (Obnovitelj) u Buhari i Centralnoj Aziji, Sejjidina Ahmed es-Sirhindi el-Mudžeddidi (imam Rabbani) bio obnovitelj u drugom mileniju, Sejjidina Halid el-Bagdadi bio obnovitelj islama i šerijata i tarikata na Srednjem Istoku, sada je Šejh Muhammed Nazim Adil el-Hakkani, obnovitelj i pozivatelj Allahu, dž.š., u ovoj eri, eri tehnologije i materijalnog napretka. Njegovo nasmijano, ozareno lice je omiljeno u cijeloj Evropi, jer je donio stvarni okus duhovnosti u život prosječnih ljudi.        

1991. godine započeo je putovanja po Americi. Prilikom svog prvog putovanja, posjetio je preko 15 država. Upoznao je mnogo ljudi različitih vjerovanja i religija; muslimane, kršćane, židove, sike, budiste, hinduse, i sljedbenike novog doba. Posjeta je rezultirala utemeljenju preko 15 centara nakšibendijskog reda u Sjevernoj Americi. Ponovio je posjetu 1993. i putovao u mnoge gradove i mjesta, posjećujući džamije, crkve, sinagoge i hramove. Preko njega (njegovim sebebom) je preko 10.000 ljudi u Sjevernoj Americi prešlo na islam i pristupilo nakšibendijskom redu.           

U 1986. godini je pozvan da putuje u istočnu Aziju: Bruneji, Malezija, Singapur, Indija, Pakistan, Šri Lanka. Posjetio je sve glavne gradove ovih zemalja. Ugostili su ga sultani, predsjednici, članovi parlamenta, vladini zvaničnici i naravno obični ljudi, na svakom mjestu. Prozvali su ga evlijom-svecem današnjice u Brunejima.

Toplo je prihvaćen od brunejskog naroda, posebno od sultana Hadždži Hasana Bolkiaha. U Maleziji ga smatraju za najvećeg šejha nakšibendijskog tarikata. U Pakistanu je pohvaljen kao obnovitelj tarikata i ima na hiljade murida-učenika. U Šri Lanki, među zvaničnicima i običnim ljudima ima preko 20.000 murida. Vrlo je poštovan među muslimanima u Singapuru, gdje također ima mnogo murida.          

Mnogo puta je posjetio Liban, gdje smo ga i upoznali. Jednom, sam bio u kancelariji moga amidže, koji je bio generalni sekretar za vjerska pitanja u Libanu, visoko pozicionirano mjesto u vladi. Bilo je vrijeme ikindije, Šejh Muhtar Alajli, obično je klanjao u džamiji el-Umari el-Kebir u Bejrutu. Ta džamija je bila crkva u vrijeme Omera ibn Hattaba, r.a. i preuređena je u džamiju, također u njegovo vrijeme. Danas su temelji džamije ustvari crkveni. Moj amidža je predvodio namaz, a moja dvojica braće i ja smo klanjali za njim. Šejh je došao i klanjao pored nas. Pogledao je mog brata i upitao ga: „Jesi li ti taj i taj?“ rekavši njegovo ime. Pogledao je drugog brata i njega je prozvao imenom. Pogledao je mene i zovnuo me mojim imenom, također. Bili smo veoma iznenađeni, jer ga vidimo prvi put. Moj amidža mu je također bio poznat.

Najstariji brat je insistirao da ugosti Šejh Nazima u našoj kući, a amidža je pošao s nama. Naš gost reče: „Poslan sam od Šejh Abdullaha, koji mi je rekao: „Taj s tvoje desne strane se zove tako i tako, drugi je taj i taj, a treći se zove tako i tako. Uvedi ih u nakšibendijski tarikat. Oni će biti među našim sljedbenicima“. To što nam je znao imena, skamenilo nas je i zainteresovalo nas za njega. Ja sam mu bio posebno interesantan jer sam bio prilično mlad.

Od tog vremena, on je redovno posjećivao Bejrut. Mi smo također svake sedmice išli u Damask da vidimo Grandšejha i Šejh Nazima. Naučili smo mnogo o duhovnosti i svjedočili o čudesnim moćima koje su dosezale srca onih koji ih traže. Bili smo im tako slični da smo uvijek molili oca da nas pusti da idemo i vidimo ih svake nedjelje.           

Šejh Nazimova kuća nikada nije bila bez posjetilaca. Najmanje bi stotinu ljudi prošlo kroz njegovu kuću svaki dan. Primao bi svakoga od njih pojedinačno. Kuća nam je bila blizu kuće Grandšejha na Džebeli Kasijun, brdo s pogledom na grad, na jugoistočnoj strani Damaska. Živio je u skromnoj fasadnoj kući u kojoj je sve bilo jednostavno, ručno napravljeno od drveta ili nekog drugog prirodnog materijala.

Elhamdulillah, mi smo sa tvojim blagoslovom Mevlana, ti nas nisi ostavio kao siročad. Elhamdulillah, mi imamo Šejh Mehmeda. Elhamdulillah, on je naš vođa. Imamo Šejh Adnana, on je naš vođa, imamo Šejh Hišama, on je naš vođa, imate mene i to je dobro (smijeh). Veliki stub je i Šejh Ali koji je sin Šejh Huseina k.s.

Mevlana Šejh Nazim uči nas da budemo veoma prijatni ljudi, da obratimo pažnju na detalje a ne na tračeve – šta pišu, šta čitaju, šta kažu. Vi se samo skoncentrišite na ljudskost, skoncentrišite se samo na srca ljudi, skoncentrišite se samo na ljubav ljudi, skoncentrišite se samo na dobre stvari. Ne idite za fitnom, ako vidite fitnu ne idite za njom, samo je ignorišite. Jer ako idete za njom ona će buknuti ali ako je ignorišete i ne vidite je, ona će se smiriti i okončati. O Mevlani Šejhu su pisali mnoge loše stvari, nisu ga voljeli, nisu ga željeli, cijelo vrijeme bili su mu neprijatelji zato što je on bio Hakk-Istina a šejtan je neprijatelj Istine. Ne možete očekivati da šejtan bude prijatelj sa Istinom. Nemojte to ni pomisliti.

To je razlog zašto je Mevlana Šejh ignorisao sve ove stvari. On je rekao: “Ja sam
Hakk“ i on je bio Hakk-Istina. I on je otišao kao Hakk i nije brinuo ni o čemu zato što je Hakk jedan, nema drugog Hakka. Allah je Jedan. Neka vas Allah blagoslovi, i neka vas i Mevlana Šejh blagoslovi. Molimo Allaha dž.š da blagoslovi Mevlaninu porodicu, sve njegove učenike i sve oni koji Mevlanu Šejh Nazima vole.

Ve min Allahi Tevfik bi hurmetil Habib bi hurmetil Fatiha