Šejh Ismail ef.
Bismillahi-r-Rahmani-r-Rahim.
Neka je hvala Allahu Gospodaru svih svjetova i neka je salavat i selam na Pejgambera s.a.v.s.
Kažemo od Allaha smo došli i Njemu se vraćamo. Ono što nam je zaista potrebno je duhovnost koja dolazi od Allaha dž.š. Allahov rahmet se stalno spušta na zemlju i naša duša želi da dobije svoj dio te milosti.
Kao što postoje sati obroka, pa muslimani po Pejgamberovom sunetu jedu dva put dnevno ujutru i naveče tako i naša duša treba da se hrani u određeno vrijeme. Ako se ne nahranimo i propustimo taj period i previše ogladnimo postajemo nervozni, pa tako se i duša unervozi ako ne primi duhovnu hranu. Ti misliš da je to zbog nekih problema, a ustvari nema nikakvog problema nego si propustio vrijeme obroka duše. Nije problem ako je to jedan ili dva dana, ali ako nikako ništa ne stiže, a stalno se na nas spušta dunjalučki teret onda to nije dobro za našu dušu.
Ko nosi teret, a u isto vrijeme nema duhovnosti poklekne pod tim teretom i bez razloga upadne u probleme. Već smo rekli koji je razlog toga, mada ljudi misle da se tek tako ne osjećaju dobro, nervozni su i hvata ih tjeskoba. Ako ne shvatimo suštinu te svoje potrebe tražit ćemo sebi lijek na pogrešnom mjestu. Kao što to dunjalučki ljudi pokušavaju da riješe odlaskom negdje na odmor ili u restoran na večeru i slično tome. Ali pri tom ne shvataju da nije tijelo ono koje je gladno i umorno, nego njihova duša, pa zato trebaju naći mjesto gdje da je nahrane. Ako nađeš takva mjesta i ako to bude na vrijeme, dok još nije kasno, tvoja će se duša tu nahraniti, uzet će ono što joj je potrebno i neće više biti nervoze.
Uvijek kažemo da smo dio jednog duhovnog lanca. Mi smo Allahove sluge, ummet našeg Pejgambera s.a.v.s. i muridi našeg Šejha k.s. Trebamo se duhovno hraniti prema tim lancem dajući svakoj njegovoj karici ono što zahtijeva.
Kao prvo ako sebe smatraš Allahovim slugom trebaš Mu svakodnevno činiti sedždu, pa barem dva rekata. Ako jednom dnevno čovjek klanja barem dva rekata I ako to nije sasvim dovoljno za njegovu dušu barem neće biti pregladna.
To će biti sebep da vremenom počne klanjati pet namaza dnevno. Niko nema izgovor da ne može da klanja dnevno barem dva rekata, a dalje je sve vaša odgovornost. Znači prva karika duhovnog lanca je Allah dž.š. pa mu trebamo činiti sedždu.
Druga karika je Pejgamber s.a.v.s. na kojeg svaki dan trebamo donositi salavate, barem onoliko salavata koliko imamo prstiju na ruci, znači najmanje deset salavata. Donesi stotinu salavata ili hiljadu nije problem ako možeš i kad možeš, ali barem deset salavata trebaš donijeti svaki dan. Kada god mu čuješ ime trebaš nazvati selam, jer to je pravo koje Pejgamber s.a.v.s. ima nad nama. On nema potrebe za našom dovom, ali kad mi za njega dovimo i selamimo ga ta nam dova bude uzvračena još boljom dovom.
I treća karika u tom lancu je i rabita našem Šejhu k.s. Svaki dan u toku dana ili naveče obavezno pet ili deset minuta činite rabitu kojom stupate u duhovnu vezu sa šejhom da bi duhovnost koja teče iz njegovog srca prema vašem srcu svaki dan dopirala do tebe.
Mimo toga postoje i zikrovi koje činimo, pa je potrebno prisutvovati barem jednom zikru mjesečno i paziti da ne propustite tri zikra jedan za drugim.
Do sada je bila tolerancija, a od sada ne treba da se propuste tri zikra uzastopno, jer onda će u vašoj duhovnosti nastati
praznina koju je teško nadoknaditi. Pogotovo ovi medžlis zikrovi su skupovi kojim duhovno prisustvuju velikani iz našeg tarikata. Ovi se zikrovi čine sa izunom, a oni sigurno prisustvuju svakom takvom zikru. Evlije znaju gdje se na svijetu čine medžlisi zikrovi i oni ih posjećuju duhovno, a kad dođu ne dolaze praznih ruku.
Dok vi ovdje sjedite vaše se srce puni u ovom zikru. Pri tome i sohbeti koje činimo isto su sa izunom i bereketom našeg Šejha k.s. On zaviri u srca svih nas ko god ima neku tegobu on nju odkloni i liječi ga na način koji je potreban toj osobi. U toku zikra na vama se vrši duhovna opoeracija. Takvi moraju biti istinski medžlisi i zikrovi, to su mjesta gdje se liječimo duhovno i pod kakvim god teretom da ovdje dođemo ustat ćemo se laganiji. To je znak pravog i istinskog zikra i sohbeta da se odagna tjeskoba i da se ljudima olakša teret. Na svako mjesto gdje se u ime Allaha zikri sigurno je da se spušta rahmet, ali ako su svi prisutni bolesni i nema doktora prisutnog da ih liječi onda ne mogu odatle da se ustanu laganiji nego čak mogu postati nervozniji nego prije. Zato je ovaj medžlisi zikr nešto dragocijeno i to je mjesto na kojem će se naša duša hraniti na pravilan način duhovne ishrane.
Ako budete praktikovali ibadet na osnovu duhovnom lanca kojeg smo opisali nećete padati u depresiju, ni imati duševnih problema. Ako se susretnete sa životnim problemima, imaćete duhovnu snagu da se suočite sa njima, dočekat ćete ih sa strpljenjem i tako ih i ispratiti. To je nešto vrlo važno pogotovo u današnje vrijeme. Jako se smanjio broj duhovnih medžlisa, mnogi ljudi to rade radi svog nefsa i utičemo se Allahu dž.š. od njih. Naš Šejh k.s. je govorio: ” Da se trebamo dalje držati od onih koji su prodali svoj ahiret za dunjaluk.”
Zbog dunjalučkih interesa ti jadnici su se odrekli svog ahireta. Mi želimo da samo Allah dž.š. bude Onaj koji će nas nagradit za ono što činimo i ako niko ne zna šta radimo važno je da Allah zna, a On sigurno sve zna. Dovimo da nas naš Gospodar nikad ne rastavi od Njegovog puta, da nas ne rastavi od onih koji su sa Njim, od evlija i da budemo zajedno s njima i na dunjaluku i ahiretu.
Fatiha.
