Potpun je samo onaj koji svoj odgoj nalazi u melekutu (duhovnom svijetu). Tada prestaje biti vremenski ograničen. Živi ovdje dok zvanično ne pređe u melekut (duhovni svijet). Seli se iz materijalnog u duhovni svijet kao što se tokom života prelazi iz jednog mjesta u drugo.
Nama ne pripada sifat “zvaničan”. U zvaničnosti nema bliskosti. Nema mjesta ni za duhovnost.
Mi smo od onih koji čine hizmet onima koji pripadaju duhovnom svijetu. Kad oni kažu “idi”, mi idemo. Kad kažu “stani”, stanemo, a kad narede da ne pričamo, to i ne činimo. Naši su postupci u skladu sa njihovim željama i, željeli to ili ne, mi smo se predali njima. Oni koji se predaju dolaze do selameta, a oni drugi sve više gube značaj. Što ćemo reći, mi ne određujemo, određuju oni, jer oni bolje od nas znaju ko je spreman i sa čim može da se suoči. Dok govorimo u ovom medžlisu ne razmišljamo ko je ovo spremio, napisao ili nacrtao. Neće odbaciti medžlis onaj u koga je srce čisto i zdravo. Ukoliko ga zahvati bolest, situacija se mijenja i odbacivanje izlazi na vidjelo. Ispravnost i vrijednost ne izazivaju nikakve prepreke.
Ovo je jedan skup, tj. sastanak na kojem je broj učesnika unaprijed određen. Ervah-alemom nazivamo duhovni svijet… Ispravnost i urednost nisu uzroci nikakvih smetnji.
Još u majčinom stomaku dijete odjednom oživi. Pitam doktore: ´Možete li mi objasniti šta pokrene to malo srce u majčinoj utrobi?´ Naravno, nemoguće je da odgovore… Ko prvi pokrene to srce? Eto! To je trenutak kada se Allahovim emrom udahne duša. To je trenutak oblikovanja, kada mladi život dobiva svoju formu. Formiraju se svi vanjski i unutrašnji organi.
Subhan Allah… Duša je primorana da uđe, ali i da izađe iz tijela. Allahovim emrom ona uđe u tijelo i u tom kavezu ostaje zaključana. Duše ponekad ne žele ući u tijelo, ali ako je Allahov emr da uđu, one to i učine.
U duhovnom svijetu, sve duše, velike i male su na istoj deredži. Ko se sa kim tamo sastajao i volio, naći će se i na ovom svijetu. Nije moguće da se na ovom svijetu sastanu ako se tamo nisu sastajale. Kad izađemo na ulicu vidimo veliku gužvu, rijeku naroda. Ako smo se susreli sa nekim iz te rijeke u ervan (duhovnom) svijetu i ovdje ćemo stati i sresti se. Kad se nađemo van zemlje situacija je identična. Susrećemo se sa hiljadama insana, ali je vrlo malo onih sa kojima se viđamo, razgovaramo, koje volimo i razumijemo. I to je u vezi sa svjetlom duša. I ovaj naš susret u ovom trenutku je ponavljanje našeg susreta u ervah-svijetu. Ovaj skup nema želju ni za čim dunjalučkim. Ovo je skup u ime Allaha. Ovo je sastanak onih koji sebe daju za Allaha, koji vole Allaha i vape za Njegovim muhabetom… Za one koji su sada ovdje postoji radosna vijest; čak i da se više ovdje ne sastanemo, na ahiretu ćemo svi zajedno ponovo imati sastanak. To će biti u Allahovoj ljubavi i muhabetu pod zastavom Pejgambera a.s. (Huzurullah i Huzuruhabib).
Zaista je zadovoljno i radosno srce kada je među onima koji kažu da je Allah jedina njihova želja. Činimo dovu Allahu da se ovakvi skupovi nastave i budu sve brojniji.
U rahatluku živi onaj ko savlada dunjalučke prohtjeve. Dostići će do istinskog huzura. Prohtjevi ne znaju za granice. Insanski nefs želi sve prigrabiti sebi. Insan je stvoren sa vrlo malim potrebama na ovom dunjaluku.
Rahat je onaj ko se okrene melekutu (duhovnom svijetu).
Nebeski sultanat u dnevnom – svijetlom i noćnom – tamnom plavetnilu neba uliva nam radost i sigurnost.
Kada bi u dvadeset i četiri sata odvojili vrlo malo vremena za duhovnost, malo po malo bi se približavali melekutu. Onaj ko stigne do melekuta osigurao je selamet. Vjerujemo da će nas ovaj skup natjerati da započnemo svoj put prema melekutu.
Allah, Allah, Allah, Allah, Allah, Allah, Aziz Allah
Allah, Allah, Allah, Allah, Allah, Allah, Kerim Allah
Allah, Allah, Allah, Allah, Allah, Allah, Subhan Allah
Allah, Allah, Allah, Allah, Allah, Allah, Sultan Allah
Ti si Sultan, a mi smo Tvoji robovi, ja Rabbi! Otvori puteve i tajne do melekuta svojim poslušnim robovima, ja Rabbi. Učini nas da budemo od onih koji su pozvani u melekut…
Amin!
El-Fatiha!
