Šejh Ismail ef.
Bismillahi-r-Rahmani-r-Rahim.
Nije isto ako se neko trudi i ako se ne trudi. Svako ima onoliko koliko se trudi da ima. To se odnosi i na ovaj svijet i na onaj. Dobit ćeš onoliko koliko si se trudio. Možeš htjeti jednu kap, a možeš htjeti cijeli okean to je do tebe, ali onoliko koliko ti poželiš Allah dž.š. ti toliko otvori vrata. Ovaj dunjaluk je dovoljan onoliko koliko je dovoljno da zadovolji naše potrebe, sve preko toga je za nas gubitak vremena.
Sa ahiretom to nije tako.Dobiješ onoliko koliko tražiš i to nikad nije previše. Kada jednom počneš da osjetiš slast toga, to nije kao što su dunjalučki nimeti,pa ti i najomiljenija hrana dosadi nakon drugog ili trećeg tanjira. Duhovni put nije takav, jer kada osjetiš njegovu slast želiš još više i što više primaš to više raste tvoja duhovnost, ta slast se povečava i nikad ne prestaje.
Zato je duhovni put zauvijek. Nakon jednog njegovog horizonta dolazi drugi i treći i tu nema kraja, zato na ovom putu ne kažemo nikad da je gotovo. Što se više približavamo Allahu dž.š. to više shvatamo koliko smo slabi.
Što smo dalje od svog Gospodara to sebe vidimo kao veće i nesvjesni svoje slabosti. Postaneš tako rob svog nefsa i misliš da si neko i nešto. Ako nisi nikad krenuo duhovnim putem niti terbijetio svoj nefs vidjet ćeš sebe kao nekog velikog. To je za insane velika opasnost i tek kad postanemo svjesni svoje slabosti to znači da smo na ovom putu, a to se desi tek onda kad se približimo Allahu dž.š. Zato je teško shvatiti tarikatski put, ali onaj ko krene njime on osjeti slast duhovnosti I ne ostavlja je jer se ta slast stalno nastavlja. Ko osjeti taj miris on želi da nastavi dalje tim putem i idući za tim mirisom počinju da mu se jedna za drugim otvaraju duhovna vrata. Nakon svakih otvorenih vrata pojave se još jedna vrata i to je beskrajno uživanje.
Treba uzeti od duhovnosti onoliko koliko je tvoj kapacitet, ali ako si već krenuo ovim putem i ako želiš da terbijetiš svoj nefs onda nemoj tražiti malo. Tu ne postoji malo. Nemoj reći da ćeš uzeti jedan zalogaj i otići. I to je jedan izvor, ali to nije dovoljno. Ima puno toga što se može poželjeti i ima puno horizonata koje treba dostići nakon toga. Kao što je neko sa Pejgamberom s.a.v.s. proveo cijeli životni vijek, a neko je došao i uzeo samo jedan savjet od njega, ali svi su na svoj način koračali duhovnim putem. Bilo je stotinu i dvadest četiri hiljade ashaba. Večini njih ne znamo imena iako su duhovne deredže sviju njih visoke i njihovi duhovni položaji su visoko cijenjeni, ali između njih je isto postojala razlika. Dok su bili sa Pejgamberom s.a.v.s. u zavisnosti od toga koliko su se povinovali njegovoj volji i koliko su slijedili njegov put su napredovali duhovno.
Zato su njihove duhovne deredže različite. Imena nekih od njih su se pročula sve do danas. Nekima od njih je čak obećan dženet još dok su živjeli na ovoj zemlji. Neki su sahranjeni pored Pejgambera s.a.v.s. itd. Sve je to u zavisnosti od njihovog truda I zalaganja. Zato se trebaš osvrnuti na život Pejgambera s.a.v.s. da ti to bude pouka. Ovaj život samo jednom živimo i odlučujemo o njemu onako kako želimo i koliko će nam nečega pripasti to sami određujemo, pa ti nastoj da na ovom putu uzmeš največi dio.
Ko god dolazi nama je sa nama i naš Šejh k.s. ih sigurno neće ostaviti, ali ti nastoj da se još više približiš šejhu što zavisi od tvog truda. Onako je kako ti htio. Možeš sjediti i biti lijen, a možeš i puno raditi. Uglavnom na osnovu toga češ dobiti svoj dio.
To se ne dijeli na jednake dijelove inače ne bi bilo pravedno. Allah dž.š. stvorio sve svoje sluge i On je Gospodar sviju njih i On zadovoljava potrebe sviju njih, jer On je Rahman. On zna šta svakome od sluga koje je On stvorio treba, ali oni koji se trude I žele da Mu se približe za njih postoji poseban tedželijet. Za taj tedželijet kažemo Rahim, jer ne mogu se isto tretirati oni koji rade i oni koji ne rade. Oni koji su čvrsti na putu i trude se oni dobiju posebne nimete, to je tako. Trebaš sebi odrediti put. Za tebe je dovoljan razum koji ti je Allah dž.š. dao da ga iskoristiš na pravom putu i da ne provedeš uzalud svoj život. Nastoj dok si na ovom svijetu da zaslužiš da se zoveš Allahovim slugom.
Ko god se okrene Allahu dž.š. njega njegov Gospodar ne vraća, nego ono što je nanijetio to mu se dadne. Sigurno će ti nešto biti dato, a ti od toga izaberi ono što je najdragocjenije. Največa čast za insana je da bude Allahov sluga i nema višeg položaja od toga. Ako te Allah dž.š. jednom nazove svojim slugom, ne treba ti ništa drugo i biće tvoj i dunjaluk i ahiret.
Da nas Allah dž.š. ne odvoji sa Svog puta, da nas ne prepusti u ruke našeg nefsa i da nam podari da na Njegovom putu provedemo život koji nam je dao i koji je naše največe blago.
Fatiha.
