Šejh Ismail effendi
Bismillahir-Rahmanir-Rahim
Naša duša ne pripada ovom svijetu. Naša duša pripada svijetu meleka. Odatle je došla i tamo će se vratiti.
Pošto mjesto sa kojeg je došla nije ovaj dunjaluk i pošto ne pripada ovom dunjaluku, tako nju ne zanimaju dunjalučke stvari. Duša nema koristi od dunjaluka, jer on nije njena hrana.
Duhovna hrana je ibadet i zikr. 
Čime hraniš svoju dušu?
Da li onim što ona želi ili onim što ona ne želi?
Ako joj dadneš ono što ona ne želi, onda joj to predstavlja teret i duša bude kao prikovana za zemlju, ne može da ide gdje ona želi. Duša ima potrebu za duhovnim putovanjem. Što je jača nečija veza sa ovim svijetom to je slabija njegova veza sa duhovnim svijetom. Normalno je da imamo dunjalučke potrebe, kao što je hrana, piće itd. ali ne treba da živimo za to.
Naravno da ćemo imati posao i raditi za svoju nafaku, ali ne treba da nam to bude smisao života. Sanjajući dunjalučke snove ne treba dozvoliti da upadnemo u dunjalučko blato. Ono što nam je potrebno od dunjaluka je onoliko koliko nam je Allah dž.š. odredio. Koliko god se trudio i radio, ne možeš dobiti vise od onoga što ti je suđeno. Možeš dobiti manje, a što se tiče ahiretskog to nije tako, jer na ahiretu ćeš dobiti onoliko koliko si zaradio.Onoliko koliko si na ovom svijetu radio za ahiret, toliko ćeš tamo naći. Allah dž. š. nam je to dao sa hikmetom-mudrošću. Trebaš posvetiti svoj život ne da bi zadovoljio svoje dunjalučke potrebe nego da bi zaslužio ahiret, jer ono što ti je suđeno od dunjalučkog, neće se promijeniti bez obzira koliko ti na tome radio.
Šejh Ismail effendi.
Šejh Ismail effendi.
