Šejh Ismail ef.
Bismillahi-r-Rahmani-r-Rahim.
Da nam Allah dž.š. podari da se oslobodimo loših osobina našeg nefsa, da nas uputi na pravi put i da budemo od onih koji će krenuvsi tim putem i uspjeti doći i do njegovog kraja, jer mnogi krenu, ali samo rijetki dođu do cilja.
Allah dž.š. neće nikoga ostaviti na pola puta, ali ako želite da stignete do cilja treba znati da je to težak put. Ta teškoća nije očigledna jer se nalazi unutar svakodnevnog života.
Treba vremena da insan sazrije duhovno i treba vremena za promjenu. Za nekoga godinu, a za nekoga četrdeset godina. To nije važno. Važno je biti čvrst na tom putu.
Ako kreneš ovim putem samo radi Allahovog zadovoljstva i radi Njegove nagrade i nagradu samo od Njega očekuješ, ako ti je On cilj, zato je neophodan pravi muršid i bitno je biti čvrst na tom putu.
Uvijek kažemo ako ćete krenuti duhovnim putem i terbijetiti svoj nefs trebate znati odabrati pravu osobu.
To mora biti istinski rehber i mora biti za vas pogodan. Neko može biti pravi rehber, ali nije odgovarajući za tebe i tada trebaš ići na druga vrata sve dok ne nađeš onog ko ti je suđen, a ako ga tražiš sigurno ćeš ga naći.
Kakva ti je namjera i kakva je tvoja želja tako ćeš i krenuti. Tvoj cilj treba biti da dobiješ himet i da činiš hizmet samo radi Allahovog zadovoljstva, da očekuješ nagradu samo od Allaha dž.š. i sigurno ćeš doći do cilja. Ako sa drugom namjerom dođeš na ta vrata opet ćeš uzeti ono što želiš, ali ćeš sebi tako učiniti nepravdu.
Zato je naš Šejh k.s. govorio: “Nemojte skupljati kamenčiće, jer ovo su vrata koja vode do dragog kamenja“. Nastoj da pokupiš što više tog skupocijenog kamenja, a dunnjaluk čine samo bezvrijedni kamenčići.
Sve ono što želiš radi Allahovog zadovoljstva to je ono što ti je vrijedno. Svako dobro djelo koje učiniš je vrijedno, svaki hairli posao koji obaviš je vrijedan i on se neće nigdje izgubiti. To nisu kao dunjalučki brojevi.
Ako budeš trčao za brojevima pogriješit ćeš. Koliko god je visoka neka cifra ona ima svoj kraj, ali u duhovnoj kutiji i mali dragulj je beskrajno vrijedan. On nikad neće nestati i svaki put kada uzmeš jedan, to drago kamenje će se povećavati u broju i ni jedan neće faliti. Biće ti to dovoljno i za ovaj svijet i za ahiret.
Zato ono što treba ispraviti na ovom svijetu je nijet tako da sva naša nastojanja budu radi Allahovog zadovoljstva i onda ćemo napredovati. Napredak koji postignemo na tom putu šta god se desi neće nam nikad biti poništen, jer ono što izađe iz duhovne riznice više se tamo ne vraća.
Zato, nemoj da te obuzima sumnja ili da se opterečuješ time da li ti se popravlja tvoj hal ili ne, jer svakako ako se nalaziš pored pravog muršida ne može biti da ti se hal ne mijenja.
On te čuva duhovno i štiti te od ljudi kao i od tebe samog, jer ako pomisliš da si ti neko i nešto to nije dobro. To je ono što je najopasnije na ovom putu, kad neko misli da je duhovno postigao nešto i ako misli da ono što mu dolazi njegovom zaslugom.To je teško nositi i zato to treba držati u tajnosti da bi se zaštitili od samih sebe.
Muršid te treba štititi i od drugih insana, jer kada bi vidjeli naš stvarni duhovni oblik ne bi mogli izdržati taj pogled i mi ne bismo mogli da komuniciramo s njima.
Ne bismo mogli kao normalni ljudi da se krećemo među ljudima. Zato je i to zatvoreno i živimo normalno među ljudima, ali nam je hal poseban. Ta duhovnost je vrlo posebna. Kako da to oni razumiju? Ili će oni pobjeći od tebe ili ćeš ti pobjeći od njih, a to nije naš put, jer mi trebamo biti među ljudima, kretati se među njima, ali iznutra biti sa Allahom dž.š. To je ono što je lijepo i ispravno, da se ne izolujemo od ljudi, ali da ne budemo kao svi drugi nego da nađemo sredinu i to će nas ujedno zaštititi od ljudi.
Zato derviš ne treba da razmišlja kakav mu je hal. Sigurno da majstor zna svoj posao i on radi ono što je potrebno, a do tebe je da se trudiš koliko možeš i on će te vremenom oblikovati duhovno.
Da nam Allah dž.š. podari da budemo od onih koji će doći do kraja puta, jer što godine prolaze tako se šejtan sve više poigrava s nama, pa kaže kako nikako ne napredujemo i pokušava da nam pomuti misli. Trebaš toga biti svjestan i to mu ne dozvoliti.
Put kojim ideš je pravi put i naš himet je pravi. Trebaš tako razmišljati. To je jedna od grešaka koju čine derviši. Kaže sebi: “Nisam uspio ništa dostići“. Šta to znači? Kada bi nam se ta tajna otkrila i kad bismo mogli imati uvid u sopstvenu duhovnost ne bismo bili u stanju ni da govorimo.
Zato je bolje da je to skriveno i da to posmatramo na što jednostavniji način. Sluga treba da zna kako da služi. Derviš treba da zna kako da bude derviš, a šejh kako da bude šejh. Svačija je vazifa posebna i ako si toga svjestan nećeš pasti u zamku i nećeš izaći mimo svojih granica, jer to znači isto tako i izaći iz granica edeba. Sluga ne treba da ispituje Allaha dž.š. Muslimani ne treba da ispituju Pejgambera s.a.v.s. niti derviši trebaju da ispituju šejha.To je edeb i to su njegove granice.
Ako derviš pripazi na to neće zaostati na putu i neće ga napustiti, a da ne dođe do svog cilja niti će pasti u ruke šejtana.
Da nas Allah dž.š. zauvijek zadrži na ovm putu, da nas ne ostavi u ruke našem nefsu i da budemo od onih koji će samo radi Allahovog zadovoljstva nastaviti ovim putem.
Fatiha!
