3. SELMAN-İ FARİSİ r.a.
Bio je visok, pomalo tamnoput, lica punog nura, skromne naravi, iskren. Živio je jako dug životni vijek. Promijenio je mnoge vjere dok se nije našao u Islamu i dobio titulu Sin islama Selman. Božiji Poslanik s.a.v.s. imao je običaj da kaže: “Selman je od nas (od Ehli bejta)”. Podareno mu je veliko znanje na svim poljima što je također navedeno u hadisima. “Svako je zaljubljen u Džennet, a Džennet je zaljubljen u Alija, Ammara i Selmana.”, kaže jedan hadis šerif. İako je bio u službi Ummetu na mjestu poglavara jedne pokrajine, što mu je obezbjeđivalo dobru naknadu, on je uprkos tome živio vrlo skroman život. İmao je samo jedan ogrtač i koristio ga je noću kao pokrivač. Bio je jako velikodušan, uvijek dajući sve što ima. Govorio je da insan ne treba posjedovati ništa više od onoga što može ponijeti sa sobom na put, tj. samo lične potrebštine. Čudio se kako ljudi iako znaju da će jednog dana napustiti ovaj svijet i dalje trče za njim. Primio je emanet od Ebu Bekra Siddika r.a. i dobio titulu Rehbera svih evlija.
4. KASİM BİN MUHAMMED r.a.
Bio je visok, tamnoput, crnih očiju i brade. On je unuk Ebu Bekr Siddika r.a. i načelu je nosio nur. Pripadao je tabiinima (onima koji su vidjeli ashabe Božijeg Poslanika, ali ne i njega). Bio je jedan od sedam najpoznatijih alima fikha i islamskog prava. Također je poznavao građevinarstvo i arhitekturu. Posjedujući sve ovo zahirsko znanje također je duhovno bio na visokoj deredži i nije mu bilo ravnog u takwi. Nakon što mu je otac postao šehid odgojila ga je hala Hazreti Ajša r.a. Od nje je naučio hadise kao i od Ebu Hurejre r.a., Ibni Abbasa r.a., Ibni Omera r.a.. Od Selmana Farsija r.a. naučio je tasawuf i on je ulio u njegovo srce sve tajne koje je Ebu Bekr Siddik r.a. ostavio u amanet njemu.
5. DŽAFER SADIK r.a.
Imao je lijepe crte lica obasjanog nurom Hazreti Alije r.a. čiji je bio praunuk. Otac mu je bio Muhammed Bakir r.a. sin Zejnel Abidina r.a.koji je bio sin Hazreti Huseina r.a. Imao je visoko znanje (ilim) i jaku takwu i bio je jedan od sedam najučenijih alima svog vremena. Sazreo je u šerijatu,tarikatu, marifetu i hakikatu. U zahirskim naukama također bio je izvanredno nadaren pogotovo u fizici i hemiji. İmam Azam ebu-Hanife rahmetullahi alejh je bio njegov učenik. Jednog dana je pitao İmam Azama šta je to razum i odgovorio mu je da je to sposobnost razlikovanja lošeg (šer) od dobrog (hajr). Džafer-i Sadik, mu je na to rekao kako čak i konji to mogu. Kad mu se vlasnik približi konj zna hoće li ga udariti ili će mu dati sijena da jede. İmam Azam je bio zbunjen ovim odgovorm i na to je Džafer-i Sadik r.a. dodao: “Razum znači moći razlikovati koje je bolje između dva hajra.” Imam Azam je uzeo bejat od njega dvije godine pred svoju smrt. Poslije toga je dobio toliko batinskog znanja da je rekao: “Da mi nije ove dvije zadnje godine života otišao bih s ovog svijeta bez imana”.
Njegove čuvene riječi su bile:
Treba izbjegavati društvo sljedećih ljudi:
1. lažova
2. škrtih
3. budala
4. fasik (Onih koji bez stida istraju u grijehu)
Imaju četiri stvari kojih je i malo i puno: vatra, dušman, siromaštvo i bolest.
Ove tri stvari daju čast muslimanu: oprostiti onom ko ti čini zulum, pomoći onom ko ti ništa neće dati, pitati za onoga ko ne pita za tebe.
Uzeo je amanet od Hazreti Kasima bin Muhammeda r.a. i dobio titulu Purfejza što znači pun Allahovog davanja.
6. BAJEZİD BİSTAMİ k.s.
Bio je visok, mršav, svijetlog tena i rijetke brade. İmao je dosta fizičke sličnosti sa Ebu Bekrom r.a. i zvali su ga Sultanul-arifin. Posjedovao je mudrost hakikata i hakikat koji se krije iza onoga sto se događa. Hizmetio je stotinu i trinaest šejhova i napokon je duhovno uspostavio vezu sa Džafer-i Sadikom r.a. i od njega je naučio ilmi-batin. Dosegao je visoki nivo u poznavanju Šerijata, tarikata, marifeta i hakikata.
Do njegovog dolaska nakšibendijski tarikat je nosio naziv “sidikijja”, a poslije njega “tajfurijja”.
– Allaha što više zikri i tako zaštiti svoj jezik od drugih stvari. Stalno kontrliši svoj nefs. Budi merhametli i mehak. Drži se podalje od svega što činida zaboraviš Allaha, dž.š. İmaju tri znaka da neko stvarno voli Allaha dž.š. : velikodušnost mu je velika poput mora, milost mu je kao sunce i skrušen je kao crna zemlja.
– Kad su ga jednom prilikom pitali kako je dosegao taj duhovni nivo rekao je: “Ponašajući se tako kao da sam stalno u prisustvu Allaha dž.š.“.
Uzeo je amanet od Džafer-i Sadika r.a.
7. EBU HASAN HARKANİ k.s.
Bio je visok, čistog lica sa krupnim očima, a kosa mu je bila pepeljasta. Podsjećao je stasom na Hazreti Omera r.a. Bio je kutub i gavs u svom vremenu. Bejazit Bistami k.s. ga je 12 godina duhovno podučavao. Kad je završio svoj hizmet šejhu i dosegao visoke duhovne deredže pitali su ga kako ćemo znati je li nečija svijest probuđena ili spava. Odgovorio je: “Kad spomene Allahovo ime treba osjećati da ga Allah čuje i odgovara .” Na to su pitali šta je ahlak. Odgovorio je: “Kad sve što radiš, radiš u ime Allaha, za Njegovu ljubav.”
– Već 40 godina Allah gleda u moje srce i u njemu ne vidi nikog osim Njega.
– Svjetlost duše znači bliskost Hakku, ljepota djela znači udaljenost od uobraženosti.
– Ko provede jedan dan sa bratom mu'minom, a da ga ne povrijedi isto kao da je živio jedan dan s Božijim Poslanikom s.a.v.s., a ko brata mu'mina povrijedi Allah dž.š. mu neće ukabuliti ibadet tog dana.
– Hajirli ahbab je onaj koji je uspješan u službi Hakku.
Živio je u vrijeme vladavine Sultana Mahmuda Gaznevija koji ga je jednom prilikom posjetio, ali šejh nije ustao da ga dočeka. Pitao je za njegovog šejha Bejazita Bestamija k.s. kakv je bio. Ebu Hasan Harkani mu je odgovorio da je njegov šejh bio takav insan kamil da ko god ga je vidio primio je islam. Međutim Sultanu se nije svidio taj odgovor pa je na to rekao kako Ebu Džehl i Ebu Leheb nisu primili islam čak i nakon što su vidjeli Božijeg Poslanika. Na to mu je Ebu Hasan odgovorio:
“ Ljudi kao što su oni nisu vidjeli Pejgambera s.a.v.s. kao najuzvišenije ljudsko biće kao Allahovog miljenika nego su ga vidjeli samo kao Ebu Talibovo siroče. Da su ga vidjeli očima Ebu Bekra r.a. oslobodili bi se bolestiju svog nefsa i dosegli bi duhovnu zrelost.” Sultanu se ovaj odgovor svidio i poraslo je njegovo poštovanje prema Ebu Hasanu Harkaniju k.s. pa ga je pitao za savjet. Šejh ga je savjetovao da pripazi na ove četiri stvari:
– čuvaj se grijeha,
– namaz klanjaj u džematu,
– budi velikodušan i
– imaj merhameta prema Allahovim stvorenjima.
Nakon toga Sultan se spremao da krene pitajući šejha za izin. Tada je šejh ustao na noge da ga isprati na to se Sultan začudio i pitao kako to kad je dolazio da se nije digao. Šejh Ebu Hasan Harkani k.s. mu je odgovorio:
-“Kad si došao ti si došao sa sultanskim ponosom, pa nisam ustao, a sada odlaziš kao derviš, pa sam zato ustao.” Uzeo je amanet od Bejazita Bistamija k.s.
8. EBU ALİ FARMEDİ k.s.
Srednjeg rasta, tamnoput, crnih očiju. Prema svojim muridima se odnosio s više ljubavi nego da im je bio otac. Prvo je proučavao zahirske nauke i stekao takvo znanje da su mu poslije učenici bili İmam Gazali i Jusuf Hamedani k.s., a kad je sreo Ebu Hasana Harkanija k.s. od njega je počeo učiti batin i dugo vremena ostao u njegovom hizmetu ne čekajući naredbu nego stalno nastojao da bude od koristi. Pričao je:
– Kad sam bio mlad i učio ilm jednog dana Ebu Said Ebul-Hajr hazreti je došao u Nisapur. Njegov keramet je bio nadaleko poznat. Kad sam ga vidio osjetio sam veliku ljubav prema njemu i počeo sam pohađati njegove sohbete. Kad je jednom prilikom bio negdje pozvan sa savojim muridima ja sam krenuo za njima i kad su ušli u jednu kuću i ja sam ušao i sjeo u jedan ćosak. Šejh Ebu Said hazreti je onda ušao u neki hal, potom je skinuo svoj đilbab i pocijepao ga. Svako je onda uzeo sebi komad tkanine za uspomenu, a šejh je uzeo jedan komad i zovnuo: “Ebu Ali gdje si?” Mislio sam da se neki od njegovih murida zvao isto kao ja i ne sluteći da me je šejh uopšte primjetio na sohbetima, nisam se odazvao. Onda su mi rekli da mene zove i otišao sam pred njega i tada mi je dao komad đilbaba koji mu je bio u ruci i rekao: “Ebu Ali, ti si mi blizak kao ovaj komad odjeće.”
– Kad sam učio ilm od Ebu-Kasim Kušejrija k.s. i počeo sam viđati nadnaravne stvari i to sam mu pričao. On mi je nato rekao da nastavim s učenjem. Tako su prošle dvije-tri godine. Jednog dana sam uzeo pero da pišem, ali je papir ostajao potpuno bijel. Tri puta se isto ponovilo i to sam ispričao učitelju. Rekao mi je: “Budući da pero bježi od tebe i ti njega ostavi.” Onda sam od njega uzeo izin da prekinem s učenjem i pređem u tekiju. Uzeo je amanet od Ebu Hasan Harkanija k.s.
9.JUSUF HAMEDANİ k.s.
Bio je mršav, niskog rasta i tamne puti. Imao je jaku takwu, a koga bi god pogledao ispunjavao bi ga fejzom. Kad mu je bilo osamnaest godina došao je iz rodnog Hamedana u Bagdad gdje je učio tefsir, fikh i hadis od Mevlane Ebu İshaka hazreti. Prihvatio je Ebu Hanifu k.s. kao imama i Ebu Alija Fermedija k.s. kao šejha. Na području Bagdada, İsfahana i Horasana prisustvovao je sohbetima mnogih alima. İstovremeno je nastavljao hizmet svome šejhu i završio sejri-suluk, te dobio idžazet od Ebu Alija Fermedija k.s. Nakon toga provodio je vrijeme putujući, dajući sohbete i i pozivajući ljude u tarikat. İbn Hadžri Mekki priča:
“Jednom su dvojica ljudi došli u huzur šejha Jusufa Hamedanija k.s. s namjerom da ga pitaju nešto na što im neće znati odgovoriti. S njima zajedno je došao i tada mladi Abdul Kadir Gejlani hazreti, ali on nije htio ništa pitati iz edeba prema šejhu nego samo želio biti u njegovom prisustvu. Čim su došli, prije nego što su bilo šta uspjeli reći šejh im se oštrim tonom obratio i rekao im koja su im bila pitanja i na njih odgovorio govoreći da mirišu na kafire, a potom se okrenuo Abdul Kadir Gejlaniju k.s. i rekao: ‘Ti ćes biti jedan od najvećih evlija svoga vremena.’ dajući mu tako dobre vijesti i nagrađujući ga za njegov edeb. Jedan od dvojice koji su došli s njim otišao je u Bizans i postao krščanin, a drugi je proveo ostatak života u poteškoćama. Abdul Kadir Gejlani k.s. postao je tako veliki evlija da su sve evlije tog vremena njega prihvatali kao najvećeg i zvali ga Gavzi-Azam.”
Jusuf Hamedani k.s. imao je pet halifa od kojih su svi redom bili velike evlije svog vremena, a jedan od njih Abdul Halik Gudždevani k.s. je dobio amanet od njega. Uzeo je amanet od Ebu Aija Farmedija k.s.
10. ABUL ABBAS SEYYIDINA HIDR A.S.
Abul Abbas je Hidr a.s., kojeg Allah Uzvišeni spominje u Kur’anu Časnom, kao Božijeg slugu koji se sastao sa Musaom a.s. On je nosio realnost – hakikat zlatnog lanca do Abdulhalika Gudždevanija k.s. Važnost njegove uloge kao šejha evlija, može biti predstavljena kroz njegovu ulogu šejha poslanika, a posebno poslanika Musa a.s.
Iako je Musa a.s. jedan od petorice najvećih poslanika, Allah Uzvišeni je učinio da on bude u potrebi za Hidrom a.s., za njegovim znanjem. Ovo je pouka i poruka za nas, kao što Allah Uzvišeni kaže : „ Iznad svakog znalca je znalac „.
Sura Kehf nam govori o sastanku Musa a.s. sa Božijim slugom Hidrom a.s.
11. Abdulhalik Gudždevani k.s.
Bio je poznat kao šejh sa mnogim kerametima, licu mu je sijalo kao Sunce, bio je Arif Kamil, bio je duhovna fontana nakšibendijskog reda. Njegov babo je bio jedan od najvećih i najpoznatijih učenjaka tog vremena, njegova majka je bila princeza, kćerka Seldžuskog kralja. Abdulhalik k.s. je rođen u Gudždevanu, gradu blizu Buhare, današnjem Uzbekistanu. Tu je živio, radio i preselio. Potomak je Imama Malika r.a. U svojoj mladosti proučavao je Kur’an, Tefsir, Hadis, Arapski jezik, pred svojim učiteljom Sadruddinom. Nakon što je usavršio poznavanje i primjenjivanje Šerijata, okrenuo se Džihad un-Nefs-u, sve dok nije dostigao potpunu čistoću. Nakon toga seli u Damask, gdje otvara školu, u kojoj su mnogi učili i postigli veliko znanje. Svaki od učenika je postao šejh u fikhu, hadisu i tesavvufu. Autor knjige Al-Hadaiq ul Wardiyya nam kazuje kako je on postigao svoju poziciju u Zlatnom lancu: “ On (Abdulhalik k.s.) je sreo Hidra a.s. Od njega je uzeo nebesko znanje i dodao ga duhovnom znanju koje je dobio od svog šejha, Yusufa Hamedanija k.s. Jednog dana mu je došao Hidr a.s. i rekao mu: „ Sada, moj sine, imam dozvolu od Poslanika s.a.v.s. da ti pokažem skriveni zikr, i njegove brojeve“. Naredio mu je da pod vodom čini zikr LA ILAHE ILLALLAH MUHAMMEDUN RESULULLAH u svom srcu. On je učio ovu formu zikra svaki dan, sve dok se Božiji Nur, Božija mudrost, Božija ljubav nije otvorila u njegovom srcu. Zbog ovih poklona ljudi su hrlili njemu, i slijedili njegove korake i slijedili njega, a on je njih vodio Poslaniku s.a.v.s. On je poznat kao šejh skrivenog zikra, jer je prvi koristio ovu formu.
12. Arif ar-Riwakri k.s.
Bio je veliki evlija, njegova unutarnja istina se pojavljivala na njemu u velikom blještavilu i svijetlu. Bio je nazvan Svijetlo u vrtu hakikata, i svijetlo u poslanikovom a.s. vrtu. Arif k.s. je rođen u selu Riwakar, udaljenom šest milja od Buhare i jednu milju od Gudždevana. Služio je na vratima svoga šejha, Abdulhalika Gudždevanija k.s., sve dok nije dobio idžazet za iršad. Dobio je tajnu zlatnog lanca od svog šejha Abdulhalika k.s., koji ga je doveo do duhovnog savršenstva. Napunio je Buharu i okolna mjesta bereketom, otvorio je ljudima srca i napunio ih duhovnim tajnama. Njegovi muridi su sačuvali i zapisali njegove izreke. Ovo su neke od njih:
-Pouzdaj se i vjeruj u Boga dok ti On ne postane učitelj. Neka ti sjećanje na smrt bude najbolji prijatelj.
-Previše nade u budućnost odvaja te od dobra na Allahovom Putu.
-Ko god dnevno deset puta kaže: O Allahu uputi Ummet Poslanikov, o Allahu blagoslovi Ummet Poslanikov, o Allahu odstrani svaku tegobu od Ummeta Poslanikovog, biće upisan u grupu evlija koji se zovu Abdali.
-Ko želi da sačuva vjeru, mora se povući iz mase.
-O Gospodaru, ako me želiš kazniti, kazni me, ali me ne odvoji od Tvoje Blizine.
Sejh Arif k.s. je preselio u istom mjestu gdje je i rođen, u Riwakaru. Tajnu koju je nosio prenio je na šejha Mahmuda el Fagnavija k.s.
13. Mahmud el-Faghnavi k.s.
Rođen je u selu Andžir Fagna, u blizini Buhare. Svoj život je posvetio vođenju ljudi u Božiju blizinu. On je bio prvi u zlatnom lancu koji je praktikovao hatmu hadžegan na glas. Kad je bio upitan u vezi toga, on je odgovorio: „ Da bi se probudili oni koji spavaju“.
Šejh Ali Ramiteni k.s. je pričao da je jednog dana vidio Hidra a.s. i upitao ga ko je danas muršid koji slijedi put Pejgamberov s.a.v.s. i koji slijedi put Šerijata, da bi ga slijedio ? Hidr a.s. mu je rekao:” Čovjek kojeg tražiš je šejh Mahmud Fagnavi k.s. “.
Rečeno je da je šejh Mahmud hodao stopama poslanika Muhammeda a.s., također i stopama Musa a.s. na mekamu Kelimullaha, na mekamu onog koji razgovara sa Allahom.
Šejh Mahmud je preselio u blizini Buhare, 17 Rebiul Evvela. Tajnu zlatnog lanca koju je nosio šejh Mahmud k.s. , naslijedio je njegov halifa Ali Ramiteni k.s.
14. Ali Ramiteni k.s.
Bio je časna zastava Islama i veliki alim. Sultan medju arifima svog vremena. Nema riječi koje bi mogle da opišu njegovo znanje, niti ima riječi koje bi mogle da opišu njegov mekam.
Rođen je u selu Ramitan, u blizini Buhare. U svom mjestu je učio šerijat, hadis, fikh, sunnet, ljudi su dolazili kod njega po savjet i znanje, također je i izdavao fetve.
Njegov put je vodio do šejha Mahmuda Fagnavija k.s. Pod vodstvom svog šejha doživljavao je nadnaravne pojave, uzdignut je do mekama Božije ljubavi i Božije blizine. Bio je poznat pod imenom Azizan
Neke od nejgovih riječi :
-Budi svjestan Allahovog prisustva, posebno kada jedeš i kada govoriš.
-Allah Uzvišeni u Kura’nu časnom nam naređuje da učinimo tewbu, i da se očistimo. To su dobre vijesti za nas, jer dok Allah Uzvišeni traži od nas da učinimo tewbu, to znači da će je i prihvatiti. Jer da Allah neće prihvatiti naša pokajanja, onda nam ne bi rekao da činimo tewbu. Poslanik a.s. kaže da Allah gleda u srca vjernika 360 puta svakog dana i svake noći. To znaci da srce ima 360 ulaza. A svaki organ ima 360 korijena, koji su spojeni sa srcem. To znači ukoliko je srce u Zikrullahu, svi organi će biti u Milosti Božijoj. Svaki organ će biti u poslušnosti Allahu Uzvišenom.
