Šejh Ismail ef.
Bismillahi-r-Rahmani-r-Rahim.
Sve što se dešava na svijetu sve je to uzrok rata između haka i batila, između istine i laži. Čim je čovjek stvoren šejtan mu je objavio rat. Pošto se suprostavio Allahovoj odredbi odbio je da učini sedždu Ademu a.s. i kako tad tako i dan danas on ratuje s ljudima. Ono što ga je dovelo do toga je njegov kiburluk, njegova arogancija.
Uprkos tome Allah dž.š. mu je ostavio otvorena vrata pokajanja jer kroz ta vrata ko god želi može da uđe. Onaj ko ne uđe na ta vrata on ostaje na šejtanovim vratima.
Tu nema sredine ili trebate stati na šejtanovu stranu ili na stranu istine. Taj rat koji je šejtan objavio ljudima i dalje se nastavlja tako što nastoji da nas udalji sa Allahovog puta. Zato trebaš znati da kad god se udaljiš sa Allahovih vrata tad se približavaš šejtanovim vratima. Ne radi se tu o razlikama među religijama, kojoj god da vjeri čovjek pripada to je njegov izbor i to je nešto između njega i njegovog Gospodara. Ni jedna vjera ne prihvata ugnjetavanje ljudi, bez obzira jel to krščanstvo ili judaizam, a u Islamu je svakako zabranjeno da se ljudi ugnjetavaju. Zato u oluji koja se sprema jedino na šta treba paziti je na kojoj strani stojiš. Bio on krščanin, musliman ili jevrej, ako tlači ljude i čini zulum on je na šejtanovoj strani. Neće se niko od takvih spasiti samo zato što je musliman. Zato će se ovaj svijet podijeliti na dvije grupe i to neće imati nikakve veze sa vjerom i nacionalnom pripadnošću. Ako je neko u svojoj vjeri iskren treba da tu vjeru istinski slijedi i vidjet će da ta njegova vjera ne tlači ljude Ako negdje postoji zulum tu je sigurno umješan šejtan, jer to je njegova misija. Ko god ljude skreće s puta i čini ih neprijateljima jednih prema drugima slijedi šejtanov put i treba da se pokaje ili treba da bude kažnjen. Samo neka se ne inati, jer će biti na gubitku.
Kad je Musa a.s. isao na Sinaj presreo ga je šejtan i pitao ga: “Ti si Kelimullah i govoriš sa Allahom dž.š. pa pregovaraj i za mene da mi Allah dž.š. oprosti.”
Naravno Allah dž.š. nije odbio njegovu molbu nego mu je proučio da će mu oprostiti pod uslovom da ode na Ademov mezar i da mu učini sedždu. Šejtan je tad zbog svog kiburluka odgovorio: “Nisam mu živom činio sedždu zar ću mu sada mrtvom činiti” i nije odustao od svoje oholosti. Ono što iz toga shvatamo je da možemo griješiti, možemo počiniti bilo kakav grijeh, ali ako se pokajemo mi ćemo se na taj način osloboditi kazne koja slijedi zbog tog grijeha. Uslov za tevbu, pokajanje je da odustanemo od te greške koju smo činili, jer ne možemo se kajati, a u isto vrijeme nastavljati sa činjenjem te iste greške. Ako je neko iskren u svom pokajanju onda treba da više ne čini to što je radio. Zato uvijek kažemo nije problem kada neko pogriješi, nego kada istrajava u tom grijehu. Zato dok je čovjek na ovom dunjaluku treba da se kontroliše.
Sigurno da nešto nije u redu u svijetu jer sprema se velika kazna i ne treba čovjek biti evlija da bi to vidio ko god ima razuma može to da vidi. Ono što trebaš raditi je da razmisliš u kakvom si ti stanju, jer nije naše da se opterećujemo onim što se dešava u svijetu, nego da gledamo u kakvom smo mi halu. Na kojoj strani stojimo, jesmo li na šejtanovoj strani ili na strani Allaha dž.š. , jesmo li na strani haka,istine ili smo na strani batila, laži. To nemojte nikoga drugog pitati nego sami sebe, treba te sami nači odgovor na to pitanje. Pogledaj ljude oko sebe. Osjećaš li prema njima ljubav, muhabet ili mržnju? I kad vidiš neku nepravdu koja se dešava u svijetu ako ti srce zatreperi znači da si na pravoj strani i inšaAllah da ćeš biti od onih koji će se spasiti. A ako je tvoj hal suprotan tome i ako te ne dira to što neko nekoga ugnjetava, ako povrh toga još imaš i koristi od toga, pa i ako si i musliman bićeš kažnjen za to. Na svijetu će biti dvije vrste ljudini koji su na Allahovoj strani i oni koji su na strani zuluma. Sada smo u važnom periodu, gdje su vrata pokjajanja još otvorena i još uvijek nije kasno da se neko vrati. Allah dž.š. nam je to ostavio otvoreno i pogotovo kad se radi o našem ummetu Allah dž.š. je pokazao veliku toleranciju. Ummeti koji su postojali prije nas su mnogo brže bili kažnjavani, ali za ljubav našeg Pejgambera s.a.v.s. čijem ummetu pripadamo Allah dž.š. nam uvijek daje još vremena da se pokajemo i čeka kad ćemo se vratiti na Njegova vrata. Bez obzira koliko si pogriješio, pa i ako si počinio sve grijehe koji postoje ako se okreneš Allahu dž.š. i kažeš: “Aman,, ja Rabbi” barem jednom sigurno je da će te Allah prigrliti Svojom milošću. Pripazi na to jer sada se nalazimo u tom vremenu i ko god ima razuma treba da zna šta će činiti. Ne treba nikoga pitati ništa nego neka svako upita samog sebe. Ako vam je srce zaista čisto i ako vam je nijet čist sigurno će te uvidjeti istinu i sigurno će vam Allah dž.š. poslati pomoć. Ako ništa ne znaš reci samo:”Ja Rabbi, Tebe želim. Želim da budem na Tvom pravom putu i ako kažeš pošalji mi nekoga da mi pomogne sigurno će ti stići pomoć. Bio ti na zapadu ili istoku Allah dž.š. te neće ostaviti samog. Ali kad raširiš dlanove kažeš Ja Rabbi neka ti srce zadrhti Čak i ako si nevjernik i zatražiš pomoć i upitaš gdje je vlasnik svih ovih ljepota koje su stvorene Allah dž.š. će ti se pokazati.
Dovoljno je da prihvatiš Njegovo postojanje, da si svjestan da ovaj savršeni poredak na ovoj zemlji nije sam od sebe nastao. Traži vlasnika ovog svega i On će ti pokazati pravi put. Možeš vjerovati ili ne, možeš pripadati bilo kojem narodu ovim ti se obračamo, jer svako mora doći na vrata Stvoritelja ovog svijeta. Ili ćete sami doći ili će Allah dž.š. naći načina da vas dovede, ako sami dođete spasit ćete se, a u suprotnom ćete sami snositi posljedice. To nije da bi vas zaplašili, nego da bi vas upozorili. Ovo nisu ni vrata straha ni vrata beznadežja i ako prođeš kroz njih spasit ćeš se.
Da nas Allah dž.š. zaštiti od šejtanovog šera i od šera njegove vojske. Da nas sačuva od Dedžalovog šera i da nas sačuva od fitne ahir-i-zemana. Da pošalje lavove koji će strušiti carstvo nevjere, da pošalje vlasnika ovog vremena i da mi budemo vojska u njegovim safovima.
Fatiha.
