Varate se ako mislite da šejtan na vas neće imati nimalo uticaja. Šejtan je problem napravio čak i Allahovom poslaniku Ademu a.s. Šta mislite ko je bolji, vi ili Adem a.s.? On je otac čovječanstva i on je poslanik. Šejtan je njemu šapnuo da pojede voće s drveta a on je daleko bolji od nas. Ne pokazujte sebe na Internetu. Ako se nalazite na Fejsbuku vi u stvari činite haram i zinaluk.

Skinite se sa Fejsbuka, jer je on zavjera protiv islama. Nemate traga ko vam je to postao prijatelj pa se sve može završiti razgolićavanjam ljudi i žena. Previše ljudi danas na Internetu ima svoje slike i svoje biografije, padajući tako sve više i više u šejtanove zamke. Ako kompjuter koristite radi islama ili radi znanja to je u redu. Ali da pišete po Fejsbuku, to nije u redu. Budite pažljivi. Jednog dana ćemo napustiti ovaj svijet i naći se pred Allahom dž.š. Zabrinuti smo jer kad budemo napuštali dunjaluk, pitanje je hoćemo li otići sa kaznom ili sa nagradom? Ne znamo, to niko ne zna. Zato izgovorimo svi šehadet.

Danas na Internetu ljude uče prljavim stvarima a kako to nazivaju? To nazivaju Fejsbuk. Juče su mi rekli da sam i ja na Fejsbuku. Otkud ja na Fejsbuku kad ne znam čak ni upaliti kompjuter? Kažu da imam preko hiljadu fanova na jednoj stranici. Kad su uključili vidio sam tamo sve te takozvane fanove, prijatelje, grupe… Kome su oni prijatelji? Šejtanu! Za šta su prijatelji? Pa sve te slike koje tamo stoje, ni ne znate ko su ti ljudi koji žele da se pojave. Web-stranice hoće da izlože drugima nečiji identitet.

To nije nikakva šala. To je ulazak u tuđe živote, da se sazna što ko radi i s kim je u vezi. Zato su izmislili Fejsbuk kako bi saznali sve. Mladi ljudi su sretni što sebe pokazuju na Internetu a ne znaju da su u kontaktu s ljudima koji su možda loši. To na Fejsbuku nisu vam prijatelji, to su šejtanski prijatelji.  

Prijatelji su vam oni drugovi koji, kad ste gladni onda su i oni gladni, kad imate hrane i oni imaju hrane i kad ste vi bogati tad su i oni bogati. Kao što su bili Poslanikovi ashabi koji bi iz ljubavi učinili sve. Trebate održavati prijateljstvo sa ljudima koji su odani jedni drugima, brinu se jedni za druge i pomažu jedni drugima.

Allah dž.š. želi da gradite takva prijateljstva a ne kao što je danas moderno, da imate puno prijatelja na Fejsbuku kojima pokazujete sve svoje privatne fotografije. Vidite ga jednom na Internetu i on vam postane prijatelj i date mu sve svoje slike. A slike svih vaših prijatelja postaju i njemu dostupne. To nije prijateljstvo – to je golotinja. Takvi ste ako pokazujete svoje slike milionima ljudi na Internetu.

A Poslanikovi ashabi, da ih Allah nagradi, niko nije poput njih jer se njihovo prijateljstvo prema Poslaniku s.a.v.s. ne može opisati. Zato je prijateljstvo važno i zato bi Sejjidina Šah Nakšibend, imam tarikata i sultan ovog tarikata, prije početka skupa uvijek ponavljao: „Naš put je u sohbetima a bereket je u okupljanju“. Ako nema sohbeta i okupljanja znači da se mi ne nalazimo u stvarnosti i da nema pravog prijateljstva.

Allah dž.š. ovo je prijateljstvo spomenuo u Časnom Kur'anu a spomenuo je tad i osobu, Poslanikovog ashaba. Radi se o Sejjidina Ebu Bekru r.a.: “Ako ga ne pomognete, pa doista ga je pomogao Allah kad su ga protjerali oni koji ne vjeruju, drugog od dvojice – kad su njih dvojica bili u pećini, kad reče drugu svom: ‘Ne žalosti se! Uistinu, Allah je s nama.’ Tad je spustio Allah smirenost Svoju na njega i pojačao ga vojskama koje niste vidjeli. I učinio je riječ onih koji ne vjeruju, najdonjom, a Riječ Allahova – ona je gornja; a Allah je Moćni, Mudri“ (Et-Tevbe, 40. ajet).

Gdje je ovaj ajet spušten? U pećini. Dok su se selili iz Mekke u Medinu prolazili su kroz tu pećinu i kad su zastali da se odmore, Ebu Bekr r.a. bio je tužan. Nećemo spominjati razlog njegove tuge ali Allah dž.š. spustio je navedeni ajet u toj pećini. Ovo znači da ako želite imati pravi odnos sa Gospodarom, Njegovim Poslanikom s.a.v.s. i sa šejhovima, trebate ići u pećinu. To se ne može dogoditi bilo gdje, ne može u parku niti u kući. Morate ga pronaći u pećini, u osami.

Zato se klonite Fejsbuka i sličnih stvari na Internetu.

El-Fatiha.

 Jedite manje

Prije su ljudi jeli samo jednu vrstu hrane i bili su zdraviji i jači. U današnjem vaktu ima raznih vrsta hrane, i ljudi pretjeruju sa hranom.

Tarikatske naredbe nisu samo za dobro murida nego i svih ostalih ljudi.
Ljudi kad počnu jesti oni jedu sve ne obaziru se šta se nalazi u hrani. Postoji puno otrovne hrane, a ljudi je jedu bez provjeravanja da li je ona haram ili halal. Posebno u restoranima- takva mjesta su još više neprimjerena. Hoću reći veoma je opasno jesti na mjestima gdje nismo 100% sigurni šta jedemo, jer ako pojedemo iz neznanja u tome nema harama ali otrov se nalazi tu i šteti nam, našem fizičkom i duhovnom biću.

Prije su ljudi jeli meso ponekad, a danas ga jedu svaki dan. Govore da je meso poskupilo ali je pojeftinilo čim ga mogu jesti svaki dan. Kad dođete u tekiju ono je lijek za vas možete jesti koliko hoćete, mi vama ne branimo ali kad ste u svom domu nema potrebe da tjerate djecu da jedu puno. Ako počnete obrok sa Bismillom i završite Fatihom ono postaje lijek za vas.
Kada kažemo da jedete manje vi i dalje možete jesti u normalnim količinama samo budite oprezni šta jedete.

 
Govorite manje

Jezik je jako važan jer sve nevolje koje dolaze čovjeku, dolaze zbog njegovog govora (jezika). Dakle, moramo biti oprezni. Kad se govori previše, sigurno će čovjek reći ono što je netačno ili što je nepotrebno. Onda mu to postaje teret. Na našoj desnoj i lijevoj strani nalaze se meleci, oni bilježe govor. Kad osoba govori o dobrim stvarima, svjesno govoreći o dobru, to se odmah bilježi kao sevap – nagrada. Kad osoba ogovara ili priča ne misleći je li to ispravno ili nije, melek sa lijeve strane to ne zabilježi odmah. Isto vrijedi i kada osoba griješi. Allah dž.š. naređuje meleku: „Čekaj, taj rob se može pokajati“. Tako on to ne zabilježi. Melek čeka sat, 2 sata… čeka do 8 sati, a nakon toga će zabilježiti ako se osoba još uvijek nije pokajala. Stoga treba biti oprezan, govoriti manje i razmišljati o tome što se govori, kakvo bi značenje to moglo imati. Ne trebate razmišljati nakon što ste nešto rekli, nego prije nego što izgovorite. Kaže se u hadisu našeg Poslanika a.s.: “Kelam – riječ je u ustima”. Ako riječ ne izađe znači da ste vi njen vlasnik – u vašim je rukama. Ali, nakon što izađe iz usta i izgovori se ljudima, znači da je izvan vaše kontrole, ne vladate njome više. Ne možete više tražiti izgovor jer je ona izrečena. Zato prije nego što riječi niko ne čuje, razmislite o njima. Allah dž.š. neće zabilježiti loše misli, ali govor da.

Trebali biste misliti unaprijed. Možete svoje riječi zadržati prije nego što izađu. Ali nakon što izađu, mogu uništiti svijet i uništiti i vas isto tako. Onda vam one postanu problem. Kaže se: “Selametel-insan fi hifz el-lisan” – spas za čovjeka je u čuvanju njegovog jezika. To se takođe odnosi i na dunjalučke stvari. Na primjer, ako vičete na čovjeka jačeg od sebe, on će vas dobro istući. Biti pretučen na dunjaluku nije nešto najstrašnije, ali zbog ahireta treba se biti oprezan kad se govori, svjesno ili nesvjesno, jer možete u džehennem za takvu stvar.

Treba spominjati Allahove naredbe. Ne možete pričati o nečemu a da nemate znanje, nego samo zato da bi ljudi bili zadovoljni. Ljudima govorite prema njihovom stepenu, prema vašem vlastitom stepenu i vagajući to što vam dolazi. Čak i kad vam kažu da puno ljudi želi rado čuti predavanje a vi nemate to znanje, govoriti je protivno Šerijatu i onda ste u nevolji. Morate misliti i na ahiret. Možda će 100 ili 1000 ljudi biti sretni kad vas slušaju. Ali ako ćete zato biti u džehennemu samo jedan dan, nije bilo vrijedno toga. Dakle, morate razmišljati govoreći manje. Ili kada govorite, mislite o onome što govorite. Prvo razmislite, a nakon toga pričajte. Većina ljudi pričaju, a onda misle o onome što su rekli. Allah nam daje da razmišljamo o ovome, InšaAllah.

Spavajte manje

Kad kažemo “manje spavati”, to znači spavati maksimalno 8 sati – što je ljudima više nego dovoljno. To je granica. Za jednog murida trebalo bi biti još i manje – do 5-6 sati sna. Allah dž.š. je podario svakome istidad – sposobnost, neki mogu živjeti a da spavaju samo 3-4 sata dnevno a neki da nikako ne spavaju. Međutim, neki ne mogu da žive ni sa čak 7 sati spavanja. Ali čak i ako ne mogu, oni ne bi nikako trebali spavati duže od 8 sati.

Allah dž.š. podijelio je dan od 24 sata na 3 dijela: 8 sati za san i odmor, 8 sati za ibadet i 8 sati za dunjalučke poslove. Naravno, kad radite stvari kojima će Allah biti zadovoljan, čak i ako su to dunjalučki poslovi a kažete “Ovo radim zbog Allaha”, i to se takođe smatra ibadetom. I spavanje je poput toga ali sve ima edeb – pravilan način.

Velike evlije su još dodatno dijelile i noć na 3 dijela: budili bi se na tehedžud kad bi prošle dvije trećine noći. To vrijeme proveli bi u ibadetu. Kako to oni čine? U krevet idu rano. Na primjer, ako se u krevet ode do 10 ili najkasnije do 11 sati, to je sat-dva nakon jacije a ustane se u 4 ujutro, tu je Allahova mudrost. Allah je čovjeku darovao ono najbolje u svemu. Doktori isto tako kažu da je okrepljujući i za tijelo najzdraviji san onaj između 11 naveče i 3 sata ujutro. U ova četiri sata fizičko tijelo dobija najviše odmora. Ali šta ljudi danas rade? Nekad ostaju budni do 1 ili 2 ujutro, baveći se bespotrebnim stvarima. Prije je to bila televizija, sad su to kompjuteri koji su još i gori od televizije. Ljudi se tim stvarima zabave. Tada naravno ne klanjaju tehedžud. Čak ne mogu ustati ni na sabah. Sabah klanjaju kad se probude.

Kad neko zaspi u 2 ujutro, već ne može imati dovoljno sna. Ako je spavao 8 sati, probudiće se oko 10 ujutro. Tako se ljudi bude u 10, 11 ujutro i ne mogu se dovoljno naspavati. Islam stoga postavlja stvari kako naš ego ne voli. Ali ono što se ne sviđa egu dobro je i za našu dušu i za tijelo. U prošla vremena, kada je Poslanik s.a.w.s. tek počeo širiti Islam, po cijelu noć bi proveo stojeći na namazu toliko da bi mu stopala bila otečena. Nakon toga, došao je časni ajet: “Ti klanjaš čitavu noć, nije potrebno toliko, dovoljno je da bdiješ pola noći  ili jednu trećinu”.

Takav ajet je spušten. Allah dž.š. je odredio koliko čovjek može podnijeti i prema tome je i objavio. Osam sati je čovjeku sasvim dovoljno za san. Nemojte spavati čak ni 5 minuta duže od tih 8 sati jer će čak i dodatnih 5 minuta škoditi vašem tijelu. Škodi mu fizički a duhovno mu škodi još i više. Naravno, ovo je za prosječne, obične ljude. Za bolesnike je drugačije jer im je san odmor. Za starije osobe je opet drugačije, njima je odmor potreban. Ali za normalne ljude poput vas i mene, nije dobro ostati do ponoći pa onda spavati 9-10 sati. Iz razloga što to osobi šteti i fizički i duhovno.

Na kraju znači rekli smo:

1. da se jede manje: kad osoba jede manje, svoje tijelo održava čvrstim i kativnim, kad jede više, onda je suprotno, škodi tijelu.
2. kad čovjek govori manje to je dobro za njega, svako sluša ono što on kaže. Ali kad puno govori, svi će reći”ovaj previše priča”.
3. sa spavanjem je isto; kad spavate manje, dovoljno je. Ako spavate previše, to škodi i fizički i duhovno.

El-fatiha

Lica šejhova su prosvijetljena, kao nur, kao da su uvijek nasmijani. Neki od njih zbijaju mnogo šala, to je dobro u svakom slučaju. Naravno ne treba šaliti se koristeći laži, kako je Poslanik rekao. Šejhovi zbijaju moralno čiste šale. I Mevlana također, to svi znaju, on uvijek zbija prijatne šale sa ljudima. On podučava kroz te šale. On pripovijeda mnogo puta iz starih priča, šaleći se također.

Jednom smo otišli u posjet – otišli smo da zijaretimo Mahmud Indžir el-Fagnavija Hz, To je šejh iz Zlatnog lanca, on je također bio vrlo šaljiva osoba. Ko god je išao kod njega, nije odlazio a da se nije smijao. Zaista, kada smo bili pokraj njegovog mezara, bila je to simpatična situacija, smijali smo se Mevlaninim šalama. To je bilo zaista lijepo.

Mevlana Rumi Hz. također… Sada ljudi čitaju Mesneviju i vide ga kako sjedi ozbiljan. Misle da je on osoba koja se nikad nije nasmijala u životu. Ali on ima mnogo šala. Evo jedne od njegovih šala koje smo se sjetili a koja tačno odgovara našim sljedbenicima… Našim sljedbenicima, drugim sljedbenicima isto tako… To je šala koja im odgovara. Danas se ljudi malo smiju.

Kada je sjedio sa Šemsom el-Tabrizijem u svom dergjahu, došli su neki ljudi sa Akšehirske strane (to je oblast Konje – grada u Turskoj). Rekli su im: „Pošaljite nam jednog ili dva Šejha da se i naši ljudi preporode.“

Mevlana Rumi im reče: „Idite van i pogledajte u okolini dvorišta. Koga kod da nađete povedite ga sa sobom.“ Otišli su sretni uzimajući dvojicu ljudi sa sobom, uzeli su ih kao da su birali ovce. Onda je Mevlana Rumi rekao Šemsu el-Tabriziju: „Elhamdulillah, došli su želeći šejha, oni ne žele muride. Dakle, mi imamo previše šejhova ali murida ne…“

Zbijao je šale kao što je ova.

Dakle, to je poput ovoga, nasmijana lica, šale. Ali bez grubih šala, ismijavanja i podvala. Šala je prijatna stvar među muridima, među ljudima. Čak i kada osoba ide ulicom i ugleda vas ovako nasmijanog lica, osjeća simpatiju, postaje vam bliska.

Nemojte se duriti, natjerat ćete ljude da pobjegnu od vas. Ovo je također veoma važno. Smatra se sadakom a i zbližavanje također. Kada je to srdačno, neće biti mržnje i neprijateljstva. Kada vas osoba mrzi vi osjetite žalost u sebi ili se čudno osjećate. Ovo je veoma važno takođe.

Naš Poslanik (s.a.v.s.) je uvijek bio nasmijan. Rijetko, čak i kada bi bio ljut samo bi se okrenuo, ne bi vikao ni na koga. On nam treba biti uzor, primjer za nas. Moramo ga uzeti za uzora i oponašati ga. Od toga ljudi imaju sve vrste olakšanja.

Danas smo govorili o sadaci. Postoje razne vrste sadake. Dati novac, hranu, pružiti pomoć, očistiti put. Jedna vrsta sadake također je nasmijati se svom bratu Muslimanu. Smijanje je veoma prijatno. Allah dž.š. daje nagradu za ovakav osmijeh kao i za sadaku. Sve evlije i šejhovi imaju prijatno lice. Bez konstantnog smijanja. Ali, većina njih, ima prosvijetljeno lice pa izgledaju kao da su uvijek nasmijani.

Poslanik (s.a.v.s) preporučuje smijanje, a on nikada nije izgledao uznemirujuće.

Kada bi bio uzrujan zatvorio bi oči da ne bi uznemirio ljude. Baš poput ovog primjera ne vičite ili nešto slično… Niiko nije mogao vidjeti njegovo lice ljutito (s.a.v.s.).

I Mevlana Šejh također je cijelo vrijeme sklon zbijati šale i smijati se za ljude i činiti ih sretnim.

Lijepo je smijati se, sa svojim bratom iz Tarikata, na putu također, kada idete kupovati…

Kada si ti nasmijan, ljudi će biti sretni, još veseliji. A biti sretan, to utječe na vaše duše i imate korist od toga. Zato što činite sadaku, i vi ćete biti nagrađeni za to.

Ve min Allah et-tevfik. El-Fatiha.

Ovo se odnosi na sve općenito, ne samo na jednu stvar. Čovjek čuje od nekoga ili nekome padne na um: “Ovo moram uraditi odmah ili će to neko drugi uraditi i zaraditi, ili – uradiću ovo prije drugih”. Ali ako pomisli da svako ima isti vid i način razmišljanja, svako ima iste mogućnosti. Svi oni urade tako i kasnije se žale: “Zašto smo to učinili?”

Najgore od svega je što neki kao da pitaju: “Kako ste mogli strpljivo čekati u majčinoj utrobi 9 mjeseci?” Čovjek je nestrpljiv, nagao. Danas beba pokazuje strpljenje a njeni roditelji ne, ni rodbina, ni komšije. Kažu: “Pogledajte hoće li biti djevojčica ili dječak?” Znači oni napolju ne mogu sačekati 9 mjeseci a onaj unutra mora biti strpljiv bez obzira na sve. Ali oni napolju se miješaju u Allahov posao. To je upravo šejtansko djelovanje. Postalo je uobičajeno kad čovjek kaže da mu je žena trudna, ljudi odmah pitaju kojeg je spola dijete. Allah dž.š. je to pokrio i ne treba da se vidi. A ljudi u brzini ne shvataju da sami sebi naškode i rizikuju. A zašto? Samo zato što im se žuri.          

Ljudi više nemaju strpljenja. Sve žele na brzinu. Ako žele da se obogate, žele to odmah. Srljaju u nešto a onda sve izgube i zauvijek se kaju. Sve stvari urađene u žurbi su od šejtana. A što se tiče žurbe, kada treba požuriti? Požurite ka činjenju dobrih djela. Kod činjenja hajra kaže se: “Adždžilu bis-salati kablel-fevt, adžidžili bit-tevbati kablel-mevt” – Požurite s namazom prije nego istekne vrijeme, klanjajte odmah i odmah učinite tevbu. Smrt vam može doći u bilo koje doba.

Čovjek ne zna kad će umrijeti. Neki čine tevbu pred svijetom, neki pred šejhom, neki pred hodžom. Ne treba tako. Učinite tevbu odmah. Trebate požuriti sa davanjem zekjata. Odmah, nemojte govoriti da ćete dati kasnije. Ako vam padne na pamet da date sadaku, odmah je dajte, požurite prije nego vas nefs ubijedi da je to puno i da ne treba dati. Trebate obaviti hadž. Imate li novac za to, zdravi ste, imate sve. Nemojte reći da ste mladi, čekate još malo pa onda otići. Farz vam je da odete odmah.

U svemu je ovako Kad je u pitanju neki hajr možete žuriti. Ali kod dunjalučkih poslova svakako radite polahko. Razmislite o tome. Jer na kraju možete zažaliti. Čak i kod osobe koju ćete oženiti, s kojom ćete poslovati, trgovati, s kim radite nešto, dobro razmislite hoće li to biti dobro ili loše pa tek onda to uradite.

Kao što smo rekli, islam je najsavršenija religija. Jer je on (s.a.v.s.) posljednji Poslanik i u vjeri više ništa ne nedostaje. Islam pokazuje put u svaku ljepotu, svaku dobrotu. Ko ga slijedi i primjenjuje ne žali zbog toga. A i to je jedan od savjeta islama – ne žurite s dunjalučkim poslovima. Kad se tiče ahireta uradite to odmah. Ne gubite vrijeme – u tom slučaju odmah djelujte.

Kao što je rekao Mevlana Dželaludin Rumi: “3 su dana: juče je prošlo i ne možete više učiniti ništa. I da date sav svoj novac ne možete vratiti jučerašnji dan. Ali danas, imate današnji dan. Danas možete uraditi što niste uradili juče. Ili niste mogli juče. Za sutra ne znate hoćete li biti živi ili ne”. Zbog ovoga, požurite s dobrim stvarima.

Ve min Allah et-tevfik. El Fatiha.

Razmislimo li o značenju riječi, u svakom čovjeku ima neka težnja, cilj prema kojem se on okreće i stremi. Neki ljudi se okreću samo stomaku, neki pak srcu. A svačija vrijednost se mjeri prema onome čemu se usmjerava. Polazeći otuda, na Allahovoj deredži nema nikakve vrijednosti onaj kojem je samo dunjaluk na umu.
Vrijednost, pak, onog kojem je cilj Allahovo zadovoljstvo, riječima se ne može iskazati. Kad se danas kaže “himmet”, na um pada značenje pomoći i podrške. Kad kažemo:
“Himmetom toga i toga riješen mi je problem”, mislimo kako je zahvaljujući nečijoj pomoći, nevolja nam sišla s vrata. Niko ne poriče ovakav himmet. Jer, cijelo čovječanstvo je stvoreno tako da bude ovisno jedno o drugom. Slabi o jakima, siromašni o bogatima, bolesni o liječnicima, neuki o učenjacima; oni kojima su date duhovne i materijalne sposobnosti i blagodati, imaju dužnost da to obezbijede onima koji su lišeni toga.

Što se tiče pitanja himmeta velija o kojem se puno raspravlja, himmetu savršenih muršida, tu se misli na muršidovo upućivanje, duhovno usmjeravanje, poglede, znanje, pa i dovu. Neki prigovaraju na tome da se himmet čini, da se upravlja onima koji su daleko od velija. Pošto je ovo pitanje koje se odvija u duhovnom svijetu i posredstvom duše, teško ga je i shvatiti ako se stavi u okvire materijalnih uslova. Jer, ovaj himmet i pomoć se pokazuje u različitim veličinama i izvan poznatih mjerila vremena i prostora. Zbog toga oni koji to lično nisu iskusili, traže dokaze i objašnjenja da bi shvatili to i povjerovali u to. Tu imaju pravo. I mi ćemo o tome pitati one koji se razumiju u to i koji imaju iskustva u tome. Iznijet ćemo dokaze u vezi sa ovom temom. Dokazat ćemo pogrešno razumijevanje i prilagodbe.

Prema tesavvufskom stavu, himmet je usmjerenost srcem prema Uzvišenom Allahu, koristeći svu duhovnu snagu da bi rob sebi ili nekom drugom pomogao da dođe do hajra, da se zaštiti od zla ili dopre do savršenstva.
Himmet je, uz Allahovu dozvolu, pomaganje robovima od duša očišćenih božanskim nurom i uzvišenih takvalukom. Ovi uzvišeni ruhovi nisu vezani za vrijeme niti ih ograničava mjesto. Njima nisu prepreka materijalni uslovi. Himmet je božanski nur ostavljen u emanet savršenim velijima. Vođeni tim nurom oni odgajaju i osnažuju istinske putnike.

Himmet je Allahova milost. Oni koji čine himmet su Allahovi dosti, zaduženi da milost proslijede kamo treba. Kur'anskim jezikom oni se nazivaju “džundullah”/Allahova vojska. Njen broj, mjesto i dužnosti zna samo Allah. (Muddessir/31) Tu vojsku čine meleci i potpuni vjernici. Uzvišeni Allah preko njih pomaže onima koji mole, rješava njihove probleme. U suštini, Allah s.v.t. je taj koji pruža podršku Svom robu i rješava njegov problem. Bio to Poslanik, s.a.v.s. bio to veli, oni nisu ništa drugo do posrednici. Tu činjenicu Allahov Poslanik, s.a.v.s., ovako objašnjava: “Onaj ko zaista daje jeste Allah, što se mene tiče, ja sam samo zadužen da to podijelim i pobrinem se da dođe gdje treba.” (Buhari, Muslim)

Božanski ikram

Himmet je od Allaha s.v.t. bogobojaznima data jedna zaštita, božanski emanet. To je Allahov ikram, počast onima koje On voli, plod božanske ljubavi, poklon onima koji u sebi nose bogobojaznost. O ovom ikramu kojeg Allah čini onima koje voli u jednom poznatom hadisu se kaže: “Kad zavolim roba koji mi se približava ibadetom farza i nafile, ja postajem oko kojim on gleda, uho kojim sluša, rukom koja drži, nogom koja hoda. On sa mnom gleda, sa mnom radi, sa mnom hoda. Ako se meni utječe, ja mu zaštitu pružam. Ako od mene nešto traži, ja mu to dajem.” (Buhari, Ibn Madže, Ahmed)
Eto, sav keramet i himmet do kojeg dopru veliji u ovom hadisu je sažet.

Da čujemo od velikog mufessira Fahruddin Razija kolike su mogućnosti i sposobnosti date Allahovim s.v.t. dostima kroz ovaj hadis:
“Ako čovjek bude poslušan Uzvišenom Allahu velikom vezanošću i bliskošću, uzdiže se na rang na kojem je Allah s.v.t. obećao biti njegovo oko i uho. Kad Allahov s.v.t. uzvišeni sluh dobije čovjek, on će i ono najdalje čuti kao da je najbliže. Kad ovaj nur postane njegov vid, on će i ono najdalje vidjeti kao najbliže. Kad taj nur njegova ruka postane, ta ruka će imati snagu i za teško i za lahko, i za ono što je blizu i za ono što je daleko. (Mefatihu ‘l-gajb)
Eto, jedan savršeni veli, nakon što vjernik koji se nađe u nevolji zatraži pomoć, uz Allahovu s.v.t. dozvolu ovim nurom pomaže. Kolika god udaljenost bila, savršeni veli čije je srce ispunjeno božanskim nurom, uz Allahovo dopuštenje i volju, može da vidi na svaku stranu svijeta, da sve čuje i da do svega dopre. To je za robove za koje Uzvišeni Allah hoće, lahko i moguće. Međutim, kome, kada i koliko će biti dat himmet, samo Uzvišeni Allah određuje.

Himmet je vezan za iskrenu bliskost i odgoj

Najljepši razlog koji priziva Allahovu milost jeste iskrena bliskost srca. Uzvišeni Allah čuje dovu gafil, zabludjelog srca koje nije iskreno, ali takvu dovu ne prima. Nikad neće ostati uskraćen onaj ko je u svojim željama iskren, strpljiv i skroman. Veliki veli Abdulkerim el-Džili u svojoj knjizi “Savršeni čovjek” govori da je veliki uspjeh vezan za iskrenost u himmetu, pa dodaje:
“Dva su obilježja kod onog koji je iskren u svojoj želji: vjerovati da će sigurno biti ono čemu se stremi i što se želi i raditi koliko je čovjek u moći za to što želi. Za onog ko nema ovakav hal ne može se reći da ima himmet. On je onda samo neko ko nije iskren davi i ko samo uprazno čini temennu. Takav neko ne može naći ono što traži niti može doći do onoga što voli. Njegov hal liči na onog ko je pošao da piše pismo, a ne zna ni čitati ni pisati, niti ima olovku nit papira. Kako će napisati pismo neko takav? I zašto neko takav hoće da piše pismo?”

Himmet je određen kaderom

U ajet-i kerimu “Poslaniče, reci: “Ja ne mogu ni samome sebi neku korist pribaviti, ni od sebe kakvu štetu otkloniti; biva onako kako Allah hoće.'” (A'araf, 188) tačno se kaže da je Allah taj koji sve određuje. Veliki arif Ibnu Ata u djelu Hikem kaže: “Koliko god veliki i brzi bili himmeti, ne mogu preći granice kadera, određenja.”

Savršeni muršid ne gleda želju murida, nego određenje koje mu je dao Uzvišeni Allah. Ima vrsta kadera za čije ostvarenje je vezana izričita odredba od Allaha s.v.t.. Ostvarenje onoga što je u toj odredbi se ne može izbjeći i dova i himmet to ne mogu promijeniti. Ima i ona vrsta kadera čija je realizacija vezana za neke razloge. Eto, u takvima ima koristi od dove, himmeta i sadake.
S obzirom na ovo, nije ispravno kad neki kažu: “Moj muršid je gavs, šta god zatraži od Allaha, to bude; jednim pogledom od nevjernika učini vjernika, od griješnika bogobojaznog, sam cijelu vojsku pobijedi!”

To su stvari koje spadaju samo u Allahov kudret, i uostalom, Allahovi dosti traže samo ono što je u skladu sa Božijom voljom. Veliki veli Mevlana Halid Bagdadi k.s. u vezi sa ovim piše odgovor valiji Akke Abdullah-paši koji je od njega tražio dovu i himmet za produžetak roda: “Ja sebe ne smatram dijelom ehl-i-himmeta. Ipak, čak i da je tako, himmet se ne može upotrijebiti ako se ono što se želi ne razumijeva kao kaza-i-muallak (kader vezan za pojavljivanje određenih razloga). Kader koji je izričit (kaza-i-mubrem) ne mogu promijeniti ne samo himmet velija nego ni vjerovjesnika. Kakav će biti kraj nečega treba prepustiti Uzvišenom Allahu s.v.t. i pokazati rizaluk. Recimo i to, isto kako je obaveza ne poricati velije, obaveza je i kloniti se od prihvatanja onoga što će narušiti iman. Ta pretjerana i opasna uvjerenja su kod onih koji potpiruju pretjeranu ljubav i lijepo mišljenje prema velijima. Ne zaboravite da šejtan zna i za hilu i za red; on će isprobati svaki put kojim čovjeka može poslati u propast. (Mektubat-i Mevlana Halid, 7. Pismo)

Himmet nije u skladu sa nefsom, nego sa mudrošću. Arifi su zaljubljeni u hikmet Uzvišenog Allaha. Oni ne gledaju kako stvari izgledaju, nego u ono šta je njihov rezultat. Oni uvijek traže razloge koji će njih i njihove učenike približiti Allahu s.v.t.. Približavanje roba Allahu ovisi o odgoju nefsa. Taj odgoj se nekad vrši zdravljem, nekad bolešću. Neka liječenja srčanih bolesti idu kroz samoću i beznađe. Da bi se zabludjelost, gaflet otklonio iz srca, potrebna su gorka iskustva. Murid to sve ne zna i od svog muršida traži dovu i himmet da bi se oslobodio tegoba. Muršid sa, od Allaha s.v.t., datim znanjem i nurom, vidi šta je lijek muridu od tih tegoba i zna da ga treba približiti Allahu s.v.t.; kratko kaže: “dovit ćemo”. Murid onda misli kako će ta muka odmah mu proći. Savršeni muršid, međutim, traži od Uzvišenog Allaha s.v.t. da ta tegoba potraje jer lijek za gaflet u muridu leži u toj tegobi. Nije prijateljstvo u tome da se da bolesniku da popije lijek, to je izdaja.

Prvo hizmet, a onda himmet

Kad murid kaže: “Molim himmet”, muršid kaže: “Prvo hizmet, dijete.” Arifi su rekli: Muršidov himmet ide prema muridovom gajretu, trudu. Prvi posao onome ko je poželio da mu njiva dobro rodi, jeste da njivu očisti, pa po njoj lijepo sjeme posije, pa onda poslije da to sve zalijeva. Tek nakon svega toga vrijeme je da raširi ruke i moli ono što je dobro. Onaj ko to ne uradi tako, da svijetom sve sami veliji hodaju i dove upućuju za dobar urod, neće dobiti sa svoje njive urod, nego samo trnje.

Ebu Hurejre r.a. prenosi kako je Poslanik s.a.v.s. rekao: “Tri su znaka za dvoličnjaka: kad govori, on laže: kad obeća nešto i vi dođete na dan kad je obećao, on kaže – ne mogu to uraditi danas, dođi drugi dan: kad mu povjerite amanet, iznevjeri vas, pa cak i da on posti, čak i da klanja, čak i da govori – Ja sam musliman” (Buhari, Muslim).

Obratimo pažnju kako je Poslanik s.a.v.s. rekao za tiranskog vladara – ‘inde sultan – to je jednina, znači nije rekao da je puno vladara. Danas ima i previše vladara širom svijeta. Rekao je u jednini a ko je najtiranskiji vladar kojeg možete i zamisliti? Nisu to ljudi okolo vas, nego je to vaš vlastiti nefs unutar vas. To je ‘tiranski vladar’ koji vama komanduje i naređuje. Ne možete stati nasuprot njemu, pa ga zato morate potiskivati i činiti najbolji džihad, ‘efdalul-džihad’, stavljajući taj nefs u njegove osnovne granice.

Ko spozna svoj nefs spoznao je Gospodara. Kad ubijete svoj ego ubijajući tog vladara koji vam naređuje, tada ćete biti sa svojim Gospodarom i stalno imati vizije. Zbog ovoga je Poslanik s.a.v.s. rekao ashabima r.a.: “Sad idemo iz malog džihada u veliki džihad”. Mali džihad je borba protiv neprijatelja ali postati šehid nije toliko vrijedno koliko je vrijedan džihad protiv samoga sebe. Ashabi r.a. su upitali: “Pa šta je veliki džihad kad smo već bili u ratu?” Poslanik s.a.v.s. odgovori im: “Biti protiv svoga vlastitog nefsa”.

Jednom je Poslanik s.a.v.s. rekao: “Ja sam svog šejtana uzjahao i ja njega kontrolišem”. Evlije su naslijedile takvu snagu od Poslanika s.a.v.s. ali naš šejtan nas još uvijek kontroliše i zato je rečeno da je govoriti istinu pred tiraninom jako važno jer tad ste načinili prvi korak u istikamet (postojanost i ustrajnost), koji ima deset koraka.

Neću ih sad pojašnjavati ali postoji deset koraka naviše da se dostigne pravi istikamet, Sirat el-Mustekim. Jedan od njih je muhaseba (samokritičnost), drugi je tevba (pokajanje), sljedeći je tefekkur (meditacija), zatim tezekkur (stalno razmišljanje), pa onda hubbud-dunja (oslobađanje od ljubavi prema dunjaluku) i tako dalje. Nećemo ići u detalje ali glavnih loših karakteristika zbog kojih imamo i sve ostale loše osobine ima sedamnaest, uključujući ljubomoru i bijes.

Šta onda trebamo raditi? Kao sto je Sejjidina Ali r.a. rekao u svom čuvenom citatu: “Trebate slijediti četiri principa i ako ih budete slijedili, uspjećete. Prvi od njih je šutnja “es-samt”. Kad budete suočeni sa bilo čime što se događa oko vas, šutite!

Drugi princip je “es-sima'a”, da slušate šta ljudi govore, jer čim otvorite usta zapadate u greške. Bolje je šutjeti gdje god da ste, čak i kad idete u banku po dokumente, ako slučajno kažete nešto pogrešno neće vam vjerovati. Isto tako je u biznisu i u svim aspektima ovoga života, zato šutite i zatvorite svoja usta rajfešlusom! Slušajte šta se govori, kao u ajetu: “Zaista sluh, vid i srce, sve će to biti odgovorno za ono što slijedi” (El-Isra, 36. ajet). Za vaše slušanje, vaše gledanje i za ono što je u vašem srcu i u vašim mislima, bićete pitani na Sudnjem danu.

Radi toga je Poslanik s.a.v.s. rekao: “Za razmišljanje i preispitivanje sebe sat vremena, bićete nagrađeni više nego za godinu dana ibadeta”, a u drugom hadisu to je izjednačeno sa “sedamdeset godina ibadeta”. Zato trebamo biti tihi i slušati.

Treći princip je gledanje: dakle prvo je da šutite, zatim je slušanje. ‘Ilmul-jekin je slušanje. ‘Ajnul-jekin je gledanje. Hakkul-jekin je kretanje, znači četvrti dio je “el-hareka”, početi se kretati i pritom zauzeti pravilan smjer.

Nakon što ste šutjeli, slušali ste, zatim ste posmatrali a onda ste se pokrenuli. Molimo Allaha da nas pokreće u ispravnom smjeru. Neka nam Allah Svemogući oprosti. Estagfirullah el-Azim.

El-Fatiha.

Zlo koje dolazi od strane lošeg društva uzrokuje probleme i štetu unutar porodice. Onaj ko ima loše prijatelje ne sluša ni majku ni oca, a ako je u braku, loše društvo vodi ga u sve vrste bruke i sramote. Odvajaju ga od njegove žene i porodice pa mu djeca postanu nesretna. Na svaki ružan način će čovjeka odvojiti jer ego voli ono što je loše. Ljudima izgleda kao da je to lijepo ali kad s vama bude završeno, šejtan je taj koji će se radovati.

I mali dječaci mogu krenuti lošim putevima, putevima koje Allah dž.š. ne želi. Vidimo često kako ljudi odlaze iz jedne zemlje u drugu ali s ovim problemom nisu završili. Stoga, da biste ovaj problem okončali trebate stupiti u tarikat, pošto je korist od tarikata da ljude okuplja i odvaja od šejtana i lošeg društva. Zapadne li čovjek u izvjesnu prazninu on tada zasigurno treba neku osobu da bude uz njega. Ako je ta osoba dobra on je sretnik ali ako završi s lošim društvom – neka nas Allah sačuva tih posljedica. Molimo Gospodara da nam pomogne i čuva od lošeg ega i lošeg okruženja nas i naše prijatelje, djecu i porodice.

Ve min Allah et-tevfik. El-Fatiha. 

Ali postoji i druga vrsta sumnje koja je loša. Na primjer: “Jesam li uzeo abdest ispravno ili nisam?” Puno ljudi ovo ima. I u ovom slučaju takođe Allah ne traži ni od koga da mu abdest traje tri sata. On dž.š. kaže: “Dovoljno je jedanput uzeti abdest”. Ako imate puno sumnje onda uzimajte abdest sa olakšicom kao sahibi-uzur. To znači ako nekome radi bolesti mokraća stalno izlazi on uzima novi abdest za svaki namaz. Ako neko ne može zadržati vjetrove, kad uzme abdest za podne namaz on mu vrijedi do ikindije.

I oni koji imaju vesvese imaju taj izuzetak u mentalnom smislu. Zato uzimaju jedan abdest za jedan namaz a drugi abdest za naredni. Nema potrebe da abdest obnavljaju deset puta jer im je Allah to olakšao. Zato se nemojte pitati: “je li pravilno ili nije, je li OK ili nije…”. Uzmite abdest jedanput znajući da imate olakšicu. Pa uzmite drugi put abdest za drugi namaz, jedan za ikindiju, drugi za akšam, onda novi za jaciju i radite to na ovakav način. Ovo vam je lahko. Drugačiji način je od šejtana jer on i njegove vesvese ne ostavljaju čovjeka na miru. Nemojte misliti ako ste deset puta obnovili abdest da će vas on ostaviti na miru. Neće, jer će vam on ubaciti neke druge stvari koje na kraju dovedu do toga da osoba ne može ni izaći iz svoje sobe. Misleći da mu je ovo ili ono čovjek se prestane viđati s ljudima. Šejtan čak ni tada ne miruje sve dok ne izvede čovjeka iz vjere. Što više ljude muči i oni postaju onakvi kako on želi, to je šejtan sretniji. Zato se u gornjem ajetu kaže da se vesvese od šejtana-napasnika, od zlih džina a sad smo objasnili i lakši način za njihovo prevazilaženje. Budite oprezni kod ovoga. Vesvesa je velika bolest.

Ima i drugih vrsta sumnji, naročito one “neko mi je napravio sihr, crnu magiju…” Nema takvih stvari! Mevlana kaže da kad bi svako bio u stanju praviti sihr onda niko na svijetu ne bi bio živ. Skoro niko to danas ne može jer ne mogu doći do meleka Haruta i Maruta. Allah najbolje zna ali to shvatanje ne može doprijeti baš do svakoga. I to je takođe velika vesvesa, reći da je sihr i odmah ići nekome. Ne vjerujte uopšte onima koji tvrde da imaju kontakt sa džinima! Nije važno šta oni govore. Posebno im žene ne bi trebale ići same niti ih slušati. Uz Allahovu dozvolu i Mevlaninu dovu vama ne treba ništa drugo. Jer takav će vam reći da ste opsjednuti džinom i da je na vama magija. Nemojte se baviti ovakvim ljudima. Ovo je takođe velika vesvesa, druga velika vesvesa. Ako umrete mogli biste tako Allahu otići bez imana. Šta učiniti? Samo klanjajte, nosite Mevlaninu dovu uz sebe i pouzdajte se u Allaha.

Ono što Allah kaže najbolje je za nas. Ako ćemo umrijeti – umrijećemo. Nema veze ali umrimo sa vjerom. Umrijeti bez vjere nije dobro a ni živjeti bez vjere nije dobro. Može se umrijeti rano ili u starosti, to nije važno jer svako će umrijeti ali nemjote činiti svoj život jadnim sa ovim besmislenim stvarima. Naročito ako slijedite Nakšibendijski put i Sultanul-Evliju Šejha Nazima Hakkanija nemojte se brinuti. I nemojte puno misliti o ovome, ako razmišljate postaćete još žalosniji. Nemojte to biti. Kako kažemo, samo trebamo slijediti Mevlanu i InšaAllah bićemo sretni.

Ve min Allah et-tevfik. El-Fatiha.

Tada Džibril a.s. po Allahovoj naredbi dođe do Poslanika s.a.v.s. koji je očekivao odgovor od Gospodara. Džibril a.s. reče: „O Muhammede (s.a.v.s.), pitaj onoga ko traži odgovor šta je on pripremio za posljednji dan. Pitaj ga!“ I Poslanik s.a.v.s. postavi beduinu to pitanje. On odgovori: „O Muhammede (s.a.v.s.), ja volim tebe i volim Tvoga Gospodara Svevišnjeg Allaha. I ništa drugo. Imam ljubav prema Gospodaru i ljubav prema tebi“. Džibril a.s. reče Poslaniku s.a.v.s.: „Odgovori mu Muhammede (s.a.v.s.) da ćete taj beduin i ti biti kao dva prsta jedan uz drugog. On će biti sa tobom i sa Gospodarom zbog svoje ljubavi prema Njemu dž.š.“ Poznat je Poslanikov s.a.v.s. hadis: „Svako će na budućem svijetu biti sa onim koga je volio.“

Vezano za ovaj hadis Ebu Bekr es-Siddik upitao je Poslanika s.a.v.s.: “O Resulallah, pa zar nisu potrebna i djela? Zar je dovoljno samo voljeti, zar ne trebaju i djela”? Poslanik mu je odgovorio: “Ne, Ebu Bekre, djela nisu neophodna nego je važna ljubav. Svi oni koji vole jedni druge moraju s njima biti i na sudnjem danu.”

Postavlja se pitanje šta ako neko voli Poslanika i Allaha iskreno ali svojim djelima postupa suprotno onome što oni naređuju? Moguće je da neko voli Poslanika ali ne sluša njegova naređenja. Zato što osoba može voljeti svoga Gospodara i Njegovog Poslanika ali njegov nefs je jak, pa ta osoba iako nije zadovoljna svojim egom ipak mu se pokorava. Zbog toga mu ljubav daje koristi iako njegova djela nisu u skladu sa naredbama Allaha dž.š. ili naredbama Njegovog Poslanika, ali on ih ipak voli. Možda to može biti čovjek sa lošim djelima ali on voli dobre ljude. Čak može raditi nešto loše ali se ne slaže sa svojim nefsom. On ne voli loše ljude nego ga njegov nefs prisili da bude s njima i učini djela koja nisu dobra. Ali opet voli dobre ljude. Puno je ljudi koji rade loše stvari i brane to i vole one koji su loši. Ali ima i onih koji mogu ponekad učiniti loša djela ali preziru zlo ili zle ljude. Uvijek vole dobre ljude. O tome se radi, je li jasno? Jeste li razumjeli?

To su Poslanikove s.a.v.s. riječi – Svako će biti sa onim koga je volio. Kad je Ebu Bekr čuo taj hadis i Poslanikovo s.a.v.s. objašnjenje, odmah je klanjao dva rekjata zahvalnosti Allahu dž.š. – salatuš-šukr. Tada je rekao: „Ja Resulallah, nikad do sada nisam čuo bolje vijesti od ovog hadisa da će svako biti sa onim koga je volio. Nisam čuo bolje od ovih vijesti.“ To je Ebu Bekrova poniznost, takva da niko nije uspio doći do tog stepena. A evo i daljnjeg objašnjenja, pogledajte divni edeb Ebu Bekra r.a. koji je zatim rekao: „Ja Resulallah, dosad je moje srce gorjelo, bilo je u mukama, kao zavezano. Ovaj hadis odriješio je sve. Nisam ništa mogao odriješiti dosad a tvoj hadis je evo odvezao moje srce. Sad sam zadovoljan jer sam upravo postigao potpuni mir i spokoj u svom srcu. Mislio sam da u ovom životu ne mogu bez tebe nijednog trenutka, nisam mogao naći mir ni odmor bez tvog pogleda i zato je moje srce gorjelo. U džennetu, da su djela bitna, gdje bi bila moja djela i moj ibadet a gdje tvoji, o Resulallah? Kako ja mogu doći do stepena da budem s tobom. To je nemoguće kad bi djela bila uslov da se bude zajedno u džennetu, za mene bi bilo nemoguće da budem s tobom (vidite li njegove skromnosti). Ali kad si rekao da je samo ljubav najvažnija da budemo jedni s drugima, ništa mi od tebe nije draže. To su najslađe riječi koje sam čuo od tebe, ja Resulallah.“

Jeste li sad shvatili? Da su naša djela ono što se traži, da je to uslov da budemo s voljenim osobama uz njihova dobra djela, nikad ne bismo došli dotle. Ali Poslanik s.a.v.s. dao nam je najslađi i najlakši put da možemo biti s njim.

Stoga je u islamu, kao i u svim religijama, ljubav najveći stepen za vjernike. Ništa drugo ne može se porediti sa ljubavlju. Ljubav je važna. Prvi nam je korak da pozivamo ljude da vole Allaha svoga Gospodara. Možemo se sastati sa svakim, svaka religija se zasniva na tome – ljubav prema našem Stvoritelju, Gospodaru, ljubav prema Allahu dž.š. Možemo se susresti sa vjernikom svake vjere i to nam je dodirna tačka, ako se tu možemo naći dovoljno je. Onda se s njim možemo dogovarati korak po korak. Ako ne možemo naći osnovu sa ljudima koji su šejtanska vojska, treba ih ostaviti! Ali u svakom narodu, u svakoj religiji možemo pronaći ljude s kojima ćemo se susresti na toj tački – ljubavi prema Uzvišenom Allahu.

Moguće je da ljudi tvrde da vole Allaha i Njegovog Poslanika ali mrze nasljednike Poslanika s.a.v.s. i uvijek se bore protiv njih. Je li to zaista prava ljubav za Allaha i Njegovog Poslanika? Naređeno je da moramo voljeti ljude radi Allaha dž.š. Ako neki čovjek voli svog Gospodara, možemo se s njim pronaći na bazi ljubavi prema Allahu dž.š. i Njegovom Poslaniku, to je prvi korak. Drugo, ako je Allahova naredba da volimo sve dobre ljude, ko to može odbiti? Zar nije istina da treba voljeti svaku dobru osobu? Općenito moramo voljeti sve dobre ljude. Ako neko ne prihvata pojedinačno ovoga ili onoga, to je drugo ali generalno ih moramo voljeti. Zato što Allah dž.š. svima naređuje da trebaju voljeti Poslanika s.a.v.s., evlije i dobre ljude, a i naređuje da preziremo šejtane i njihove sljedbenike. Ovo je takođe glavno pravilo u svakoj religiji. Ako ljudi za sebe mogu reći da su đavoli, oni su tada poludjeli. Općenito je ovo način, ali pojedinačno, na primjer Abdul Kadir Gejlani je veliki evlija. Vi u to vjerujete i volite ga kao nasljednika našeg Poslanika s.a.v.s. Ako neko dođe i kaže vam da nije tako, ostavite ga. Pojedinačno ljude ne možemo prisiliti na to, ali uopšteno možemo reagovati jer nikad nemaju pravo da takvo nešto opovrgnu.

Gospodaru, iz časti prema Tvom Voljenom, iz časti prema Poslaniku Milosti, spusti i na nas svoju Milost. Otvori nam Milosti koje će nas obradovati i izvana i iznutra. El-Fatiha.

U starim topovima sa starim bombama postojao je mehanizam sa šupljinom u koju se ubacivao barut da bi se ispalila bomba. Bez te šupljine i bez baruta top ne bi mogao opaliti. Isto tako je i kod ručnih bombi, ako ne povučete detonator bomba neće eksplodirati. Snaga je u tom mehanizmu, povuče se, baci i bomba eksplodira. Zaboravio sam definiciju tog mehanizma.

Naš put je u sohbetima i bereket je u okupljanju. Veliki Šejh Abdullah Dagestani stalno je to ponavljao. Ove riječi preuzeo je od Šaha Nakšibenda. Naš put je u sohbetima i bereket je u okupljanju. Naš put funkcioniše kroz sohbete. Kad se jednom održi sohbet to je kao posijano sjemenje na primjer. Ako ga ne zalijevate i ako milost kao kiša ne pada na njih, ono truhne i propadne. Naš put, original našeg puta je kretati se i djelovati putem sohbeta. Ovo uvijek imajte na umu.

Hadis kaže “Vjera je savjet”. Veliki šejhovi iz silsile napajali su se iz tog okeana. Naša vjera zasnovana je na savjetu, to je kao okean. Taj okean nema granica. Šejh-effendi Abdullah napajao se iz tog okeana. Naš put je u sohbetima – i ovo je došlo iz tog okeana. Naš put ne funkcioniše bez sohbeta, što znači ako osoba sama uči vird nikad neće stići ni dokle. Za odgajanje murida, njihovu pripremu i predstavljanje u Božanskoj Sveprisutnosti put je kroz sohbet. Hadis kaže “Vjera je savjet”. A šta znači savjet? To je da tražite nečiju dobrotu i da se okoristite od toga. Svi poslanici a.s. davali su savjete. Oni koji bi prihvatali savjet bili bi prihvaćeni, a oni koji ga ne bi prihvatili otkotrljali bi se u džehennem.  

Ono što vjeru održava u životu jeste savjet. Zato kad se dva vjernika susretnu, moraju popričati barem koliko traje da se pomuzu dvije koze. Kad se vjernici sretnu moraju razgovarati. Ostavite šuplje priče. Možete kratko porazgovarati o nečemu ali makar i u tome mora biti neki savjet.

Ubacite savjet u svoj govor. Savjet našim riječima daje neku snagu, daje slast našoj vjeri. Daje izvjesnu snagu i jačinu, zato se kaže da je vjera savjet. A naš put je u sohbetima, eto odakle dolaze riječi Šaha Nakšibenda. Naš put je put sohbeta, kroz govor i slušanje. Ko zna kako taj i govori a ostali moraju slušati.

Govor i slušanje – to je kao davanje i uzimanje. To znači da šejh daje a muridi uzimaju. Ako nije tako onda nema ni šejha ni murida. Murid ne zna ništa nego je šejh onaj koji dopire do murida a do murida on dolazi putem sohbeta. Ne dolazi do njih štapom, ne tuče ih, nego je taj sohbet i druženje sa šejhom hiljadu puta moćnije od štapa. Sultanul-evlija Šejh Abdullah ed-Dagestani, naš Šejh, naš Učitelj je među Velikim Šejhovima silsile i on je posljednja karika u Zlatnom lancu nakšibendijskog sufijskog reda. On je pečat Zlatnog lanca.

Ko ne dobije ovjeru od njega nikad ne može biti šejh i ne može biti čak ni murid, a neće ništa ni razumjeti da bi mogao sam govoriti. Takvi će postati kao cjepanice drveta. Ako komad drveta ne prođe kroz ruke stolara ono ostaje cjepanica i jedina korist od njega je loženje vatre. Ali ako bude prolazio kroz stolarske ruke tada će dobiti osobine to jest karakter. Komadi drveta prvo se uzimaju sa stabla i sijeku u trupce. Trupac shodno zamisli i crtežima stolara poprima različite oblike. Taj zanat se zove stolarski ali postoje dvije različite vrste stolara. Prvi izrađuju namještaj a drugi samo pripremaju trupce ili možda izrade prozore i vrata. Ovaj drugi nije sposoban raditi posao stolara koji zna kako da izrađuje namještaj. A on se miješa u posao onoga koji priprema trupce.

Tako je to u životu. Insanu je potrebna rezbarija inače ostaje kao divlje drvo. I da traje sto godina i dalje će ostati samo trupac. Ali jednom kad dospije u ruke majstora stolara, taj trupac se pretvara u različite vrste namještaja. Koliko je samo kućnog namještaja pa čak i vanjskog koje jedan stolar može načiniti od običnog drveta. Ali drvo mora prvo obraditi stolar koji je majstor modeliranja inače će ono ostati isto. Tako isto i savjet oblikuje trupac i drvo našeg ega. U ranija vremena stolar je stalno nadgledao i provjeravao da li se drvo ispravno obrađuje ili ne. Ako nije bilo ravno, on bi uzimao alat i brusio taj komad sve dok ne bi bilo ispravno i glatko. I za namještaj je potreban majstor. Od trupca možete dobiti puno toga ali on je i dalje samo dio stabla. Ali kad od stabla uzmete trupac pa on dođe u ruke stolara majstora, tada će on postati nešto a istovremeno ce biti i od koristi ljudima kojima će se to svidjeti pa će ga postaviti kao ukras i ponositi se njime. A taj zanatlija nastavlja dalje s poslom i usavršava sebe i postaje pravi majstor svog zanata.

On nastavlja da rezbari i brusi muride i kontroliše kako izgledaju. Posmatra ih s ove strane pa s one i radi tako sve dok ne postanu pravilni i glatki. Zato Allah dž.š. kaže: “Ti idi pravim putem, kao što ti je naređeno” (Hud, 112. ajet). Poslanik s.a.v.s. rekao je da ga je sura Hud osijedila. Osijedila ga je sura Hud. A zašto? Veličanstvenost i slava pomenutog časnog ajeta učinila je da mubarek brada Poslanika s.a.v.s. postane sijeda. Allahu ekber! Allahu ekber! Gospodaru Ti najbolje znaš. Gospodaru naš, Ti najbolje znaš! Dvije osobe mogu sjediti zajedno, poselamiti jedan drugog i okoristiti se od toga. To donosi korist na obje strane, nema praznog govora. Nema praznog posla i nema besmislica u islamu. U islamu tarikat ima svu kontrolu i raspored svega onoga što se događa između evlija, šejhova i onih koji ih slijede od njihovih derviša i murida. Biti na putu i putovati – to je tarikat. Inače ljudi ostaju kao drva, kao trupci koji samo leže. Onda možete reći jedino: “Ja ležim tamo kao trupac a dijelovi namještaja koji su završili u sultanovoj palati bili su dio mene”. “Ali ne, pitajte namještaj u palati koji je kod sultana kroz koliko je obrada prošao prije nego je stigao u njegovu palatu. Upitajte namještaj u palati kroz kolike je tretmane prošao na tom treningu da bi bio podoban da dobije takvu počast i da bude kraljevski namještaj. Zato je ljudima non-stop potreban trening.

“I nastavi savjetovati” (Ez-Zarijat, 55. ajet). “I nastavi savjetovati, savjet će vjernicima, doista, koristiti” (Ez-Zarijat, 55). Spominju se riječi – izoštriti, rezbariti, podsjećati. Svako savjetovanje i podsjećanje slično je oštrenju, smekšavanju i ravnanju drveta. Ve min Allah et-Tevfik. Fatiha.

Govorili smo samo o jednoj maloj tački. Ono što možete ispisati pomoću male bočice tinte jeste nešto ali pisanje koristeći veliku bočicu tinte je nešto sasvim drugo. A tek s velikim buretom tinte je nešto još drugačije. Ono što možete uzeti iz mora tinte je opet različito od onoga što možete uzeti iz okeana. Pisanje iz okeana je nešto sasvim, sasvim drugačije. Gospodaru, zahvaljujemo Ti se. Gospodaru, zahvaljujemo Ti se.

Fatiha.