Jedite manje
Prije su ljudi jeli samo jednu vrstu hrane i bili su zdraviji i jači. U današnjem vaktu ima raznih vrsta hrane, i ljudi pretjeruju sa hranom.
Tarikatske naredbe nisu samo za dobro murida nego i svih ostalih ljudi.
Ljudi kad počnu jesti oni jedu sve ne obaziru se šta se nalazi u hrani. Postoji puno otrovne hrane, a ljudi je jedu bez provjeravanja da li je ona haram ili halal. Posebno u restoranima- takva mjesta su još više neprimjerena. Hoću reći veoma je opasno jesti na mjestima gdje nismo 100% sigurni šta jedemo, jer ako pojedemo iz neznanja u tome nema harama ali otrov se nalazi tu i šteti nam, našem fizičkom i duhovnom biću.
Prije su ljudi jeli meso ponekad, a danas ga jedu svaki dan. Govore da je meso poskupilo ali je pojeftinilo čim ga mogu jesti svaki dan. Kad dođete u tekiju ono je lijek za vas možete jesti koliko hoćete, mi vama ne branimo ali kad ste u svom domu nema potrebe da tjerate djecu da jedu puno. Ako počnete obrok sa Bismillom i završite Fatihom ono postaje lijek za vas.
Kada kažemo da jedete manje vi i dalje možete jesti u normalnim količinama samo budite oprezni šta jedete.
Govorite manje
Jezik je jako važan jer sve nevolje koje dolaze čovjeku, dolaze zbog njegovog govora (jezika). Dakle, moramo biti oprezni. Kad se govori previše, sigurno će čovjek reći ono što je netačno ili što je nepotrebno. Onda mu to postaje teret. Na našoj desnoj i lijevoj strani nalaze se meleci, oni bilježe govor. Kad osoba govori o dobrim stvarima, svjesno govoreći o dobru, to se odmah bilježi kao sevap – nagrada. Kad osoba ogovara ili priča ne misleći je li to ispravno ili nije, melek sa lijeve strane to ne zabilježi odmah. Isto vrijedi i kada osoba griješi. Allah dž.š. naređuje meleku: „Čekaj, taj rob se može pokajati“. Tako on to ne zabilježi. Melek čeka sat, 2 sata… čeka do 8 sati, a nakon toga će zabilježiti ako se osoba još uvijek nije pokajala. Stoga treba biti oprezan, govoriti manje i razmišljati o tome što se govori, kakvo bi značenje to moglo imati. Ne trebate razmišljati nakon što ste nešto rekli, nego prije nego što izgovorite. Kaže se u hadisu našeg Poslanika a.s.: “Kelam – riječ je u ustima”. Ako riječ ne izađe znači da ste vi njen vlasnik – u vašim je rukama. Ali, nakon što izađe iz usta i izgovori se ljudima, znači da je izvan vaše kontrole, ne vladate njome više. Ne možete više tražiti izgovor jer je ona izrečena. Zato prije nego što riječi niko ne čuje, razmislite o njima. Allah dž.š. neće zabilježiti loše misli, ali govor da.
Trebali biste misliti unaprijed. Možete svoje riječi zadržati prije nego što izađu. Ali nakon što izađu, mogu uništiti svijet i uništiti i vas isto tako. Onda vam one postanu problem. Kaže se: “Selametel-insan fi hifz el-lisan” – spas za čovjeka je u čuvanju njegovog jezika. To se takođe odnosi i na dunjalučke stvari. Na primjer, ako vičete na čovjeka jačeg od sebe, on će vas dobro istući. Biti pretučen na dunjaluku nije nešto najstrašnije, ali zbog ahireta treba se biti oprezan kad se govori, svjesno ili nesvjesno, jer možete u džehennem za takvu stvar.
Treba spominjati Allahove naredbe. Ne možete pričati o nečemu a da nemate znanje, nego samo zato da bi ljudi bili zadovoljni. Ljudima govorite prema njihovom stepenu, prema vašem vlastitom stepenu i vagajući to što vam dolazi. Čak i kad vam kažu da puno ljudi želi rado čuti predavanje a vi nemate to znanje, govoriti je protivno Šerijatu i onda ste u nevolji. Morate misliti i na ahiret. Možda će 100 ili 1000 ljudi biti sretni kad vas slušaju. Ali ako ćete zato biti u džehennemu samo jedan dan, nije bilo vrijedno toga. Dakle, morate razmišljati govoreći manje. Ili kada govorite, mislite o onome što govorite. Prvo razmislite, a nakon toga pričajte. Većina ljudi pričaju, a onda misle o onome što su rekli. Allah nam daje da razmišljamo o ovome, InšaAllah.
Spavajte manje
Kad kažemo “manje spavati”, to znači spavati maksimalno 8 sati – što je ljudima više nego dovoljno. To je granica. Za jednog murida trebalo bi biti još i manje – do 5-6 sati sna. Allah dž.š. je podario svakome istidad – sposobnost, neki mogu živjeti a da spavaju samo 3-4 sata dnevno a neki da nikako ne spavaju. Međutim, neki ne mogu da žive ni sa čak 7 sati spavanja. Ali čak i ako ne mogu, oni ne bi nikako trebali spavati duže od 8 sati.
Allah dž.š. podijelio je dan od 24 sata na 3 dijela: 8 sati za san i odmor, 8 sati za ibadet i 8 sati za dunjalučke poslove. Naravno, kad radite stvari kojima će Allah biti zadovoljan, čak i ako su to dunjalučki poslovi a kažete “Ovo radim zbog Allaha”, i to se takođe smatra ibadetom. I spavanje je poput toga ali sve ima edeb – pravilan način.
Velike evlije su još dodatno dijelile i noć na 3 dijela: budili bi se na tehedžud kad bi prošle dvije trećine noći. To vrijeme proveli bi u ibadetu. Kako to oni čine? U krevet idu rano. Na primjer, ako se u krevet ode do 10 ili najkasnije do 11 sati, to je sat-dva nakon jacije a ustane se u 4 ujutro, tu je Allahova mudrost. Allah je čovjeku darovao ono najbolje u svemu. Doktori isto tako kažu da je okrepljujući i za tijelo najzdraviji san onaj između 11 naveče i 3 sata ujutro. U ova četiri sata fizičko tijelo dobija najviše odmora. Ali šta ljudi danas rade? Nekad ostaju budni do 1 ili 2 ujutro, baveći se bespotrebnim stvarima. Prije je to bila televizija, sad su to kompjuteri koji su još i gori od televizije. Ljudi se tim stvarima zabave. Tada naravno ne klanjaju tehedžud. Čak ne mogu ustati ni na sabah. Sabah klanjaju kad se probude.
Kad neko zaspi u 2 ujutro, već ne može imati dovoljno sna. Ako je spavao 8 sati, probudiće se oko 10 ujutro. Tako se ljudi bude u 10, 11 ujutro i ne mogu se dovoljno naspavati. Islam stoga postavlja stvari kako naš ego ne voli. Ali ono što se ne sviđa egu dobro je i za našu dušu i za tijelo. U prošla vremena, kada je Poslanik s.a.w.s. tek počeo širiti Islam, po cijelu noć bi proveo stojeći na namazu toliko da bi mu stopala bila otečena. Nakon toga, došao je časni ajet: “Ti klanjaš čitavu noć, nije potrebno toliko, dovoljno je da bdiješ pola noći ili jednu trećinu”.
Takav ajet je spušten. Allah dž.š. je odredio koliko čovjek može podnijeti i prema tome je i objavio. Osam sati je čovjeku sasvim dovoljno za san. Nemojte spavati čak ni 5 minuta duže od tih 8 sati jer će čak i dodatnih 5 minuta škoditi vašem tijelu. Škodi mu fizički a duhovno mu škodi još i više. Naravno, ovo je za prosječne, obične ljude. Za bolesnike je drugačije jer im je san odmor. Za starije osobe je opet drugačije, njima je odmor potreban. Ali za normalne ljude poput vas i mene, nije dobro ostati do ponoći pa onda spavati 9-10 sati. Iz razloga što to osobi šteti i fizički i duhovno.
Na kraju znači rekli smo:
- da se jede manje: kad osoba jede manje, svoje tijelo održava čvrstim i kativnim, kad jede više, onda je suprotno, škodi tijelu.
- kad čovjek govori manje to je dobro za njega, svako sluša ono što on kaže. Ali kad puno govori, svi će reći”ovaj previše priča”.
- sa spavanjem je isto; kad spavate manje, dovoljno je. Ako spavate previše, to škodi i fizički i duhovno.
El-fatiha
