Šejh İsmail el Hakkani efendi.
Bismillahi-r-Rahmani-r-Rahim.
Držite se čvrsto sunneta Pejgambera s.a.v.s. Nastojte da idete njegovim putem. Naš Šejh k.s. je čitav život bio na njegovom putu i najviše pažnje je poklanjao baš sunnetu.
Pejgamber s.a.v.s. je rekao: “Ko god oživi jedan od mojih zaboravljenih sunneta imaće sevab sto šehida“.
Naš Šejh k.s. ih je nabrojao rekavši da za svaki sunnet koji upražnjavamo dobivamo po jedan sevab. Nositi turban je jedan od sunneta našeg Poslanika s a.v.s., pustiti bradu je još jedan sunnet, koristiti misvak je također njegov sunnet i sve nam je to sevab. Međutim ako je to sunnet koji je pao u zaborav i niko ili vrlo malo ljudi ga praktikuje onda je njegov sevab ravan sevabu stotinu šehida i to je ono što se spominje u ovom hadisu Božjeg Poslanika s a.v.s. Svaki sunnet koji danas obavljamo, a koji je zaboravljen ima toliki sevab.
Npr. klanjati namaz sa turbanom je veći sevab nego klanjati nemaz bez turbana. Čak i ako imamo samo jedan namotaj dobićemo nagradu. Barem kada kod kuće sami klanjate koristite turban, a nemojte se stiditi Pejgamberovog sunneta gdje god bili. Ako ga ne možete nositi sa sobom gdje budete išli onda nosite jedan šal oko vrata koji uvijek možete smotati oko glave u vrijeme namaza i koristiti ga sa nijetom turbana. U turskom vaktu, u vrijeme osmanskog carstva, muškarci su pridavali veliku pažnju tome kada su putovali, pogotovo kad su išli na duga putovanja da uvijek imaju sa sobom neka islamska obilježja.
Bio im je misvak u džepu ili kapa na glavi, nosili su bradu i tome slično da bi svugdje mogli biti prepoznati kao muslimani i ako ih zatekne smrt na putu da imaju nešto kod sebe što će posvjedočiti o njihovom Islamu i da budu sahranjeni kao muslimani, jer kako će neko biti prepoznat tamo gdje ga niko ne zna, u nekoj stranoj zemlji. Zato su pazili na to.
Uvijek vodite računa o sunnetu. Za žene lijepo je nositi zeleni hidžab ili da imaju barem neki dio odjeće u zelenoj boji. To je za njih velika zaštita, budući da ta boja privlači meleke koji je vole zato što je duša Muhammeda a.s., koja je prva stvorena stvar u svemiru, bila zelene boje
Sada ćemo preći na dnevnu vazifu. Rekli smo da nakšibendije imaju tri vazife: evrad, hatm hadžegan i rabitu.
Kada činimo dnevni zikr trebamo obratiti pažnju da pokušamo da aktiviramo srce. Evrad treba učiti jednom u svaka dvadeset četiri sata, a nakon toga oni koji budu učili zikr i tespih, pogotovo oni koji uče po puno puta, treba da praktikuju zikr srca. Kada zatvorite oči brojite i dalje rukom na tespih ali ne izgovarate jezikom nego u sebi, učite srcem. Kad se uči jezikom hem što to duže traje, hem što je teže, jer je tu uključen mozak, a kapacitet razuma je ograničen.
Mozak je sam od sebe težak i kako je smješten u zadnjem dijelu lobanje sva težina je na potiljku i teško je nositi i zato nas boli vrat. Ako je to mali broj koji učite, ako je do petsto puta onda možete učiti jezikom, ali oni koji žele da uče više treba da nauče zikr srca. Kod zikira srca treba fiksirati jezik za gornje nepce i slušati glas srca kad počinje da govori Allah, Allah. Srce uči puno brže nego što bi to vaš jezik ikad mogao.
Zato nemojte misliti da je ono što učite rukom na tespih malo ili puno, jer srce radi puno brže od mozga i ne može se upoteđivati uopšte. Kao auto, koliko god mi nastojali da idemo brzo u prvoj brzini auto može postići samo određenu brzinu i zvukom nam auto daje do znanja da moramo nešto uraditi, tj. da treba promijeniti brzinu.
Tako kada zaboli glava u zikru to nam srce govori da promijenimo brzinu. Zikr srca počinje od pet hiljada. Npr. ako neko za sat vremena prouči pet hiljada puta Allah i ako može da stigne brzinu srca nakon izvjesnog vremena može za sat vremena da prouči sto hiljada puta, tako da se povećava broj proučenog, a utrošeno vrijeme je isto. Zato treba aktivirati srce.
Inače srce uvijek radi i uvijek je u stanju zikra samo što treba da uhvatimo tu frekvenciju i onda svakako počinju da rade letaifi, a njihova brzina je još veća. Zato je teško da shvatimo hal evlija.
Kada šejh prihvati nekog murida i dadne mu bejat i ako taj murid ne čini svoju vazifu, njegovu obavezu ispunjava njegov šejh. Iako se to šejh ne osjeća kao teret jer ukoliko je pravi šejh on svakako duhovno nosi svakog murida. Ipak koliko možemo treba se truditi izvršavati redovno svoju vazifu, ali pri tome biti svjesni da svako ima različit kapacitet i da se ne treba previše forsirati.
Pošto se nalazimo u ahiri zemanu, Allahovom milošću i ono malo što ibadetimo računa se kao mnogo, ali vam ovo pričamo da znate kako je to po usulu, kako radi srce, kako rade letaifi itd. To treba znati i to nam je dovoljno, jer se od nas ne očekuje više nego što možemo. Oni za koje smo duhovno vezani će nositi naš teret. Zato je ovaj dio evrada dovoljan za sve muride, mada oni koji imaju više slobodnog vremena i koji imaju želju da čine zikr srca mogu tražiti izun, a ko je lijen kao mi može sjediti i uživati, jer u ovom vremenu u kojem živimo Allah ima milosti prema nama.
Ako smo u istom avionu sa našim Šejhom k.s. iako sjedimo idemo istom brzinom kojom i on i to mi shvatamo kao rahmet, a ne kao lijenost. Međutim treba se uvijek truditi da više ibadetimo kako bismo bili zahvalne sluge svog Gospodara. Kao Pejgamber s.a.v.s. i ako mu je Allah dž.š. oprostio sve grijehe iz prošlosti kao i one iz budućnosti, a kojih nije ni bilo, on je opet puno ibadetio i hizmetio Allahu dž.š.
Zato vi to shvatite kao šućuranje i nastojte da svaki dan proučite svoj evrad i da činite koliko je u vašoj moći.
U današnje vrijeme najvažnije je spasiti svoj iman. Zato je Šejh ef. k.s. čuvao muride oko sebe i nije bilo izuna da se prepuste okeanu .
Po potrebi ih je vodio na duhovna putovanja u snu ili na javi i potom ih vraćao nazad,ali većinom su bili uz njega.
To je to koliko trebate znati i nemojte nastojati da shvatite više. Nije važno da li učimo brzo ili sporo tespih, jer ako srce radi svakako će brojevi doći na svoje mjesto.
Da nas Allah dž.š. zauvijek zadrži na Svom putu, da znamo da cijenimo što nas je uputio na pravi put i da uvijek budemo u stanju zahvalnosti i na hizmetu Allahu dž.š.
Fatiha!
