Šejh İsmail el Hakkani efendi.
Bismillahi-r-Rahmani-r-Rahim.
Onaj ko želi da dostigne hakikat mora biti spreman na žrtvovanje. Čovjek mora prvo da postane ništa da bi počeo stvarno da postoji. Ako bude stalno govorio „ja“ „ja“, neće nigdje dospjeti, nego će ostat gdje je i bio. Čak neće moći ostati ni na tom mjestu jer će ga nakon izvjesnog vremena vjetar otpuhati.
Kako može nešto što postoji da nestane? Fizički to nije moguće. Nešto što postoji ne može da potpuno nestane. Šta je srazmjerno tome u tesavufu? Napustiti sebe utopivši se u hakikatu. Zamislite kap vode i da je ova čaša jedan okean, pa kada ta kap padne u ovu čašu ona više prestaje da bude kap. Nestala je, ali ipak postoji. To znači da se odreknemo sebe i da počnemo da postojimo unutar hakikata. To je jedino moguće sa istinskim muršidom-duhovnim vodičem, da ostavimo svoju ličnost po strani i da zaronimo u njegov okean. Ustvari, kad nestaneš postaješ još jači. Ako ona kap vode bude sama ona će nakon izvjesnog vremena ispariti u zrak.
Zato biti sam i izolovan dovodi naš iman u opasnost. Ako stojimo po strani kao mala kap vode i najslabiji vjetar može da otpuše naš iman, a on je naše najveće blago.
Trudimo se da ga sačuvamo i želimo da s imanom preselimo sa ovog svijeta. Ako si sam trebaš znati da si u opasnosti. Odmah se priključi najbližem okeanu. Koliko god je jako sunce koje sija nad okeanom, ono okeanu ništa ne može da naškodi i ti ćeš tako isto u njemu biti zaštićen.
U tarikatu se za to također koristi izraz ,,fena fi šejh” što znači izgubiti se u ličnosti svog šejha. To znači da ne postojiš zasebno, nego postojiš u svom šejhu. Kad kažeš „ja“ onda ostaješ po strani, a kad kažeš „mi“ onda si dio duhovnog lanca za koji si se vezao preko svog šejha i kroz koji dobijaš svoj dio duhovne snage. Kolika je snaga jedne kapi, a kolika je snaga okeana razmisli i sračunaj.
Mjerila u duhovnosti se puno razlikuju od normalnih mjerila. Tu brojevi nemaju značaja. Naš Šejh k.s. je govorio da će Allah dž.š. dati čovjeku koji je imao najnižu duhovnu deredžu nagradu na ahiretu deset puta veću od ovog dunjaluka. U džennetu će njegovi stanovnici posjećivati jedni druge i kada jedan ode kod drugog i vidi kod te osobe nimete koje sam ne posjeduje, pa pomisli da bi on želio to da ima, Allah dž.š. će odmah u džennetu te osobe odmah stvori i te nimete za njega.
To je posebna tajna. Sve dok si sa šejhom i sve dok umjesto svog postojanja prihvataš postojanje svog šejha, duhovnost koja dolazi šejhu teći će i tebi. To onda nije samo prema tvom kapacitetu nego puno više, jer mi smo samo jedna kap, a koliko kap može primiti?
Kad smo sami to je to, ali kada postanemo dio hakikata onda tu više ne vrijede brojevi. Zato je u tarikatu stvarni cilj postati nula. Kad se nula podijeli sa beskrajem opet je nula, a beskraj podijeljen s nulom se ne smanjuje.
Prošle sedmice smo govorili o rabiti i ovo je jedan od ciljeva rabite da kad zatvorimo oči da se nađemo duhovno sa svojim šejhom i da budemo jedno s njim i tada ta kap postane dio okeana i onda ti teče duhovnost jer ono što pri tom dolazi tvom šejhu dolazi i do tebe. To je nešto što je razumom teško pojmiti, pa treba prihvatiti tako kako jeste da bismo mogli da prodrijemo u tu tajnu. Razum nam može poslužiti samo do određene granice, ali ako želimo da budemo dio beskraja moramo ostaviti razum sa strane.
Postoji i gorenje. Onaj ko nije spreman da gori ne treba kretati ovim putem, jer u tome je poseban tedželijet. Da bi mogao da primi taj tedželijet čovjek mora biti spreman da izgori. Ne boj se, jer ako je snaga tvoje ljubavi jaka njena vatra će ugasiti onu drugu vatru. Zato šta god činili neka se ne ugasi vatra vaše ljubavi. Ako tvoja vatra gori jače od ove druge vatre, ti ćeš nju zapaliti, a ako je ona jača od tvoje vatre onda ćeš ti izgoriti.
Zato na ovom putu ne treba da nestane muhabeta, nego tu vatru treba stalno rasplamsavati. Najavažniji put tome je rabita. Recimo da zatvorimo oči i tri puta izgovorimo kelime i šehadet, dvadest pet estagfirullah, to su naša vrata na koja ćemo ući u duhovnost. Ti ćeš tada biti ovdje prisutan, ali tvoj ruhanijet će oni odvesti negdje drugo.
Onaj ko to shvati on će to prihvatiti. Samo onaj kome je suđeno će imati od toga koristi, a oni koji nastavljaju da govore „ja“ „ja“, oni će ostati po strani ili će reći da je to širk ili da to tako nešto ne postoji. Takvo razmišljanje dolazi od nefsa i šejtana, jer šta sve postoji što mi ne vidimo, koji sve svjetovi, šta sve ima izvan ovog svijeta, a ti se uprkos tome vrtiš ovuda i pokušavaš da uzmeš samo jedan kamenčić. Dunjalučki ljudi su takvi. Provedu čitav životni vijek da bi bio vlasnici nečeg od kamena i drveta. Utječamo se Allahu dž.š. od takve sudbine.
Nastavite sa rabitom. Svaki dan provedite barem par minuta u rabiti sa šejhom, da budete dio te duhovne silsile. Govorili smo o lancu.
To je najjača veza između nas i šejha i puna je tajni. Devamite rabitu, jer u njoj se kriju mnoge tajne. Kad čovjek u rabiti provede samo dvije, tri minute, da samo može svojim očima da vidi duhovnost koja mu tada teče ne bi nikad ustao iz rabite, samo onda iskušenje ne bi bilo iskušenje. Iskušenje je to da vjerujemo u ono što ne vidimo i da budemo iskušavani i da nam kada prođemo kroz iskušenje budu pokazani njegovi rezultati, ali nećemo odmah moće tražiti da vidimo rezultate.
Da nas Allah dž.š. učvrsti na Njegovom putu i da nam podari da se oslobodimo svog nefsa i da nas ne ostavi u ruke nefsu.
Fatiha!
