Šejh Ismail el Hakkani efendi
Bismillahi-r-Rahmani-r-Rahim.
Da nas Allah dž.š. učvrsti na Njegovom putu. Samo se u Njega uzdamo i kada to kažemo treba da imamo jak temelj i znati na koji š ćemo vjerovati u Allaha dž.š.Trebaš poznavati svoje granice i znati gdje da se zaustaviš. To je često povod za fitnu, jer žele da ljude zavedu na pogrešan put .Onoliko koliko trebamo da uzmemo ćemo uzeti, a onda ćemo se prepustiti Allahu dž.š.
Za Njega ne važi pojam vremena ni mjesta. On ne može da stane ni u jedno mjesto, ni u koje vrijeme, jer svako mjesto i vrijeme Njemu pripada. Nemojte se ni s kim upuštati u rasprave na tu temu, niti nastojte da u to dublje prodrete. Mi ne moramo biti alimi, ali trebamo steći znanje onoliko koliko nam je dovoljno da činimo ibadet i to je dosta. Sve više od toga znači udaljiti se previše od obale mora. Onoliko koliko si u stanju da plivaš trebaš plivati, jer ako odeš predaleko nećeš se moći vratiti, nećeš imati dovoljno snage. Zato trebaš znati svoj kapacitet i koliko imaš snage i trebaš znati dokle možeš ići i sa koje tačke ćeš se vratiti.
Koliki je naš kapacitet? Koliko naš razum može nešto da shvati?
Ako sa tim svojim ograničenim razumom pokušamo da pojmimo Allaha dž.š. to će biti pogrešno. Kada bi bilo moguće da cijeli svemir posmatramo pod mikroskopom, opet ne bismo tako lahko mogli pronaći planetu Zemlju jer je ona samo jedna tačka u njemu, a mi na toj planeti nismo ni koliko tačka. Ne možemo da pojmimo dunjaluk i ne možemo da shvatimo koliki je svemir, pa kako onda sa takvim ograničenim umom možemo da shvatimo i pojmimo Allaha dž.š. To je nemoguće.
Zato čovjek treba da kaže da vjeruje i da se tu zaustavi, jer pitanja koja dolaze nakon toga vode nas u opasne vode i one su više od našeg kapaciteta tako da bi nam mozak stao i onda bismo počeli da se preispitujemo o Allahu dž.š. Trebamo se utjecati od toga Allahu dž.š.
Zato nemojte raspravljati o tome i držite se dalje od onih koji se udubljuju u to, jer ni oni sami ne shvataju i znajući to ili ne znajući čine hizmet šejtanu. Ili znaju i žele namjerno na taj način da ljude zbune i da im umanje iman ili su se i sami izgubili i vuku ljude na tu stranu.
Naš Šejh k.s. je kada je opisivao Allaha dž.š. rekao: “Kao prvo sve su evlije kao jedan okean, ali svi oni zajedno su kao jedna kap u okeanu Pejgambera s.a.v.s. koji je i sam jedan okean, ali naspram Allaha dž.š. nije ni jedna tačka“. Allah dž.š. je tako beskrajan okean u kome nikad ništa ne može da fali.
Zamislite da iz tog okeana izvadimo najveći okean koji je Pejgamber s.a.v.s. to bi bilo kao da umočimo iglu u okean i da je izvučemo i onoliko koliko bi vode ostalo na igli ne bi ni toliko zafalilo u Allahovom okeanu, jer ako bi se okean za samo toliko smanjio to bi značilo da je taj okean sklon nestanku, a Allah dž.š. ne spada u tu kategoriju Zato,Njegovu snagu i moć nije moguće pojmiti sa razumom koji posjedujemo.
Prvo trebaš sebe upoznati,a onaj koji zna sebe zna i svog Gospodara. Allaha nemoj tražiti nigdje drugo osim u svom srcu, jer On je rekao da Ga ništa ne može sadržati osim srca ljudskog bića. To treba dobro da shvatimo.
Ko želi doći do Allaha dž.š. treba znati da taj put vodi preko Pejgambera s.a.v.s. i nijedan put koji ne vodi preko njega ne ide Allahu dž.š. Prvo trebamo njega upoznati, a puteve koji vode prema njemu su nam evlije otvorile. Trebamo ući na ta vrata da bismo došli do Pejgambera s.a.v.s.
Zato da bismo bili čvrsti na ovom putu trebamo znati u šta ćemo vjerovati, a u šta nećemo vjerovati. Naše najveće blago je naš iman i on mora imati jake temelje, moramo ih postaviti na najčvršći način, a čvrsti temelj imana je vjerovanje po usulu ehli suneet vel džemata. Naš put je Allahov put, naš Pejgamber je Muhammed a.s. i duhovni vodiči koji će nas odvesti njemu su Allahove evlije, a naša knjiga je Časni Kur'an. Pejgamberov sunnet je način koji nam najbolje pokazuje kako da živimo po Kur'anu. Život Pejgambera s.a.v.s. je sam po sebi tefsir Kur'ana.
Poslije dolaze mezhebi koja smo prihvatili kao istinske. a četiri mezheba su zaživila do danas i to su: hanefijski, šafijski, hanbelijski i malikijski. To znači,naša vjera se zasniva na Kur'anu i sunnetu-idžma i kijas. Naš izvor je Časni Kur'an, nakon toga hadisi i onda mezhebi, a svakako svi mezhebski imami nam pokazuju ovaj put i zato mi njih prihvatamo i slijedimo. Znači ako slijediš jedan od ta četiri mezheba znači da slijediš Časni Kur'an.
Kada tako postavimo temelje svog imana, onda ga trebamo zaštititi, ograditi ga jakim zidovima. Sigurno je da ko donese šehadet postane musliman, ali iman bez zaštite je meta šejtanu i zato ga treba zaštititi. Čime ćemo zaštititi svoj iman. Trebamo ga zaštititi farzovima koji su Allahova naređenja. Ko god ima nedostatak u farzovima to je vrlo opasno za njegov iman. Farzove takodjer moramo zaštititi tako što ćemo ih ograditi sunnetima, a sunnete dalje sa nafilama. Tada će vaš iman biti na sigurnom, jer šejtan onda treba sve zidove tih tvrđava jedan po jedan da sruši i dobro se potruditi da sruši vaš iman.
Nakon što smo utvrdili temelje se voje vjere možemo razmišljati o duhovnom putu tj tarikatu.
Tarikat je vrlo opširna tema, ali da vidimo nakon ovoliko godina šta ćete reći zašto ste u tarikatu. Tako je. Znači cilj tarikata je da postanemo ništa. Zato onaj koji želi da bude nešto ne treba kretati ovim putem. Mora ostaviti po strani sve dunjalučke titule, što ne znači da ih se mora odreći. Ko god krene ovim putem da bi postao neko i nešto možda to i postigne ali će se pri tom udaljiti od stvarnog cilja, a to je Allah dž.š. Ne trebamo da imamo drugi cilj osim Allaha dž.š. jer to će nas ili skrenuti s puta ili će nas usporiti na putu budući da je dunjaluk takav. Stavili su tepsiju baklave pored nas da razmišljamo cijelo vrijeme kad će završiti zikr i sohbet pa da jedemo baklavu. Takav je dunjaluk. Dok trčimo za njim udaljavamo se od duhovnosti. Samo baklava baš dobro izgleda, pa umjesto da činimo rabitu mi gledamo u baklavu (šejh se smije).
Fatiha!
