Šejh İsmail el Hakkani efendi.
Bismillahi-r-Rahmani-r-Rahim.
Mi smo nakšibendije elhamdulillah. Biti nakšibendija znači i biti dio jedne velike porodice. I ako ih sve ne poznajemo naše duše znaju jedne druge, jer se duhovno posjećujemo. Možda se sjećamo tih zijareta, a možda ne, to nije važno, ali se naše duše međusobno poznaju. Pogotovo nakšibendijski šejhovi, pirovi oni sigurno znaju svakog svog murida, moraju ga znati gdje god da se nalaze na svijetu. Možda te ne zna imenom, ali te poznaje duhovno i ako si dio prave nakšibendijske silsile nemoguće je da te oni duhovno ne poznaju. Može samo biti da je duhovni lanac prekinut ili da nema bejata, a nema nista treće.
Zato kažemo da nakšibendijske zikr halke nisu obične halke. Kao što mi vidimo zvijezde na nebu, tako se sa neba vide ove halke. Iz melekuta dolaze posjetioci i sigurno da bude onih iz silsile koji nas posjećuju duhovno i ako neki evlija nije iz silsile, a u sohbetu se spomene njegovo ime onda on duhovnim očima posmatra taj džemat. Može tu i da prisustvuje što zavisi koliko to džematlije žele, ali njegova je vazifa da svoj mubarek pogled baci na one tu prisutne. Ako u tom sohbetu ima neki od evlija iz te silsile ili ako se uči nakšibensijski zikr sigurno da će on spustiti pogled na taj medžlis ili će duhovno prisustvovati. Duhovna snaga koja se tu spušta je neopisiva.
To se ne postiže trudom ni radom nego za to postoje neke druge metode. Svakako je naš život na ovoj Zemlji ograničen pa zato treba da sa sobom ponesete ono sto je vrijedno. Neka vaš prtljag bude lagan, ali dragocjen.
Sohbet jednog Allahovog evlije će nas brže dovesti do određene duhovne deredže nego godine ibadeta. Tako je Šah Nakšibend k.s. govorio da ono što bi jedan murid postigao za trideset godina danonoćnog ibadeta mi mu možemo dati u jednom sohbetu, jer kada se na vas spusti pogled jednog evlije njegova duhovna snaga utječe na vasu duhovnost.
Čovjek može svojim zalaganjem doći do određene tačke, ali je to hem sporo, hem je opasno, ali pod nadzorom jednog Allahovog prijatelja to bude brže, a i budete zaštičeni pa je veća je vjerovatanoća da ćete doći do svog duhovnog cilja. Zato ko god kaže da će on to sam taj ostane na pola puta. Teško da će tako doći do kraja puta. Ako preko nekog evlije pristiže duhovnost trebate nastojati da dobijete svoj dio toga. To je za vaše dobro, jer ili ste na pravom mjestu ili se pripremate da budete na dobrom mjestu pod uslovom da ste u pravom medžlisu. Svakako ne računamo na one dunjalučke nego mislimo na one prave, na istinske silsile.
Zato neka niko na ovom putu ne misli da je neko i nešto i da može sam naći pravi put, a svakako ga ne može naći i nakon izvjesnog vremena će biti prepušten samom sebi pa će tako padajući, spuštajući se shvatiti da se opet mora vratiti na početak puta. Znamo da je u tarikatu jedan od najvažnijih uslova da se duhovno napreduje upravo ta predanost, ali ne bezrazumno i neupućeno, jer se nalazimo u opasnom vremenu. Ima više trgovaca nego što je onih pravih, ali tvoja je dužnost da nađeš onog istinskog. Ako tražiš naći ćeš. Ako ti je nijet čist sigurno ćeš naći. Znači poslije toga ti je sigurno put otvoren i sa malo truda možeš brzo napredovati.
Sve ono što mi pokušavamo postici ibadetom je zahvaliti se Allahu dž.š. na svim ovom nimetima koje nam daje.
Allahovim evlijama koje pokušavaju da nas povedu putem Resulullaha s.a.v.s. možemo pomoći u tome tako što ćemo im se potpuno prepustiti. Da živimo sto godina i da sto godina i danju i noću ibadetimo od toga bi hairniji bio jedan dan proveden sa jednim od Allahovih evlija.To se ne kaže tek tako. Tu je mjerilo Pejgamber s.a.v.s. jer da skupimo svu duhovnu snagu evlija koje su došle poslije njega to bi bilo kao jedna tačka pored duhovne snage Pejgambera s.a.v.s.
Zato razlika između nekoga ko je jednom vidio Pejgambera s.a.v.s. i onoga ko ga nikad nije vidio je nepremostiva. Dovoljno je bilo da ga neko samo jednom vidi pa da dobije deredžu koju oni koji nikad nisu vidjeli Pejgambera s.a.v.s. ne bi mogli nikakvim ibadetom da postignu. Naravno takvu deredžu su dobili oni koji ne samo da su ga vidjeli nego da su mu i povjerovali.
Takva je ista razlika između onih koji prisustvuju sohbetu jednog Allahovog evlije i onih koji ne prisustvuju. Ako ta osoba cijeli život ibadeti ne može da se poredi sa onim koji je bio prisutan u sohbetu tog evlije.To je šteta kad neko provede život na ovoj Zemlji a ne potrudi se da nađe jednog evliju koji će mu učiniti hajr dovu i kad bez te dove preseli na ahiret. Zato ćeš Allah dž.š. za one za koje nema nade za oprost na sudnjem danu pitati:“ Pa zar nisi mogao ni jednog evliju da nađeš.“
Zato šućuramo Allahu dž.š. na našem halu. Svi zijareti evlija ovom našem medžlisu su dragocjeni i dovimo da nas Allah dž.š. povede na ahiret zajedno s njima.
Fatiha!
