Radi čega živimo, da jedemo i pijemo i da budemo kao magarci i ništa više. O ljudi od istoka do zapada pokušajte da budete prihvaćeni u Božijem prisustvu a ne da budete kao magarci koji trče za svojim prohtjevima. Muškarci trče za ženama a žene trče za muškarcima, to je kao magarci. Ostavite to i pokušajte da uradite nešto što će našeg Stvoritelja učiniti zadovoljnim s vama. Ljudi ubijaju jedni druge, mislite li da je to humanost, čak ni divlje životinje ne pokušavaju da ubiju jedna drugu.

Ubijanje, uništavanje to je vaša civilizacija. Šta radite, stidite se! Pljujemo na one koji pokušavaju da ubijaju. Njihov nivo je niži od nivoa životinja.Trenutno je nivo čitavog ljudskog roda ispod nivoa i samog šejtana l.a. Šejtani ne rade jedni drugima što ljudi rade jedni drugima. Žao mi je, sramota me je da kažem da je nivo ljudi koji sada žive na zemlji ispod šejtanovog nivoa. Svako pokušava da bude šejtan ili gori od šejtana. Šejtan pokušava da svede čast ljudi na nulti nivo.

Ljudi se spuštaju pod šejtanove noge ali šejtani ne pokušavaju da budu pod nogama ljudi. Ljudi se ne pitaju ko sam ja? Vi ste stvoreni i počastvovani. Allah je dao ljudima upravo takvu čast kakvu niko ne može zamisliti. Kaže: “Ja sam odjenuo ljude odjećom časti a oni rade suprotno time što ubijaju i spuštaju se šejtanu pod noge. O ljudi to je vaša najveća greška što se suprostavljate Meni”.

Živite u 21. vijeku, ko zna koliko je to godina historije iza vas i još niste naučili koliku imate vrijednost i čast. Kako to? Stvorio sam vas da oborite šejtana a vi slijedite njegov put. Šejtan kaže: “Ubij, zapali”. Kako možete reći da ste civilizovani? Ja sam sada više ljut na vas nego na šejtana. Sve dok budete slušali šejtana i odbijali Moja naređenja Ja ću vas uništavati i činiti da budete na najnižem nivou. Ja sam vas stavio na najviši nivo a vi ste se spustili na najniži. Naučićete svoju lekciju. Zato je sada svugdje vatra. Povrh toga ljudski rod jedni drugima još otežavaju. Svako hoće da on bude broj jedan, a ne neko drugi. Glupi su i traže demokratiju ubijaju i uništavaju sve na Zemlji. Žao mi je što moram reći da i muslimani ne daju prava ljudskom rodu, ne odaju poštovanje onima kojima je Allah ukazao poštovanje. Muslimani ubijaju muslimane. Zbog čega? Kažu: Ja moram sjesti na ovo prijestolje, kažu ja sam predsjedavajući, ja sam rukovodilac a vi ste moje sluge, ja sam predsjednik.

Na šta ćete biti ponosni? Hazreti Mevlana Rumi je govorio da je jednom davno na Kavkazu bio jedan mladić koji se ponosio svojim pištoljem na koji je također stavio nož. Jedan starac je sjedio i rekao mu: „E moj sine imam jedno pitanje za tebe, tako se praviš važan je li nikad ne ideš u klozet?“ Mladić se pribrao i poljubio starcu ruku. Ovi ljudi što tvrde da su neko i nešto neka znaju da su oni i životinje na istom nivou, oboje idu u klozet, samo što jedni imaju dvije a drugi četiri noge.

O ljudi morate čuvati svoju čast i čast drugih ljudi. Ako ne onda ćete biti obeščašćeni i Allah će vam dati takvu kaznu da će ljudi pljuvati na vas na Sudnjem danu. O ljudi morate se vratiti na svoj položaj koji vam je Svemoćni Allah podario ili ćete biti najgori od svih stvorenja. O ljudi ostavite se ugnjetavanja, dajte svakome njegova prava. Nemojte skupljati milione nego podijelite ljudima, učinite ih zadovoljnim s vama, nemojte čuvati pare, ako su ljudi zadovoljni s vama i Gospodar Neba će biti zadovoljan s vama.

Vidio sam neke koji sjede na prijestolju i skupljaju novac. Ima 5 miliona dolara ili eura ili neko ima 100 miliona eura. Zašto? Zašto ne dadneš siromašnima da budu sretni, da kažu Elhamdulillah. Šejtan ih tjera na prokletstvo. Nemojte čuvati pare nego čuvajte čast koju vam je Allah dao. Dao vam je beskrajno bogatstvo pa zašto čuvate. Jemen, Saudijska Arabija itd. čuvaju zlato, srebro, blago i Allah ih proklinje govoreći: “O ljudi Dao sam vam milione, bilione i šta ste od toga dali u sadaku, ništa, O meleci odvedite ih neka budu drvo za vatru, o ljudi od istoka do zapada neka vam put bude takav da Allah bude zadovoljan s vama”.

O Allahu pošalji nam Sultana da uništi šejtanov sultanat Ja Rabbi ente Rabbi Sultan si Subhan si molimo za oprost i molimo se za Sultana koji će slijediti Tvoja sveta naređenja a ne šejtanska naređenja. Neka vam Allah podari da dočekate to vrijeme i da budete među onima koji će pomoći Mehdiju a.s. da uništi laž, da uništi batil. Ne znam kada će se to desiti ali će se desiti inšaAllah nadamo se da ćemo biti među Tvojim dobrim slugama to je najveća čast, podari nam tu čast.

Fatiha!

Nakon toga, možete izgovoriti:

Hasbun Allah, Rabbun Allah – 100 puta, a onda i

Salavat-šerife – Allahumme salli ‘ala Muhammedin ve ‘ala ali Muhammedin ve sellim – 100 puta.

Zatim se vratite svojim kućama jer Allah je Svemoguć i On dž.š. će ubaciti strah u srca silnika. Kad se nakon toga u njihovim srcima pojavi strah možda neće moći ni da ostanu u kućama ili na funkcijama. A neće biti spokoja ni u srcima vojnika prema tiranima. Tirani će možda sve ostaviti i otići s tim nastalim strahom. Tada će se narod umiriti i zavladaće tišina. Allah može tihe ljude odjenuti dostojanstvom. 

Ali sva čast je otklonjena od onih koji izlaze na ulice i viču. Jer običaji nevjernika su da idu i da galame na ulicama. Ako nam je nešto potrebno, zatražimo to od našeg Moćnog Gospodara. Ono što nama treba neće se dogoditi ili obaviti putem galame i vriske ili miješanjem muškaraca i žena na ulicama. Ne! Prema islamskim manirima stvari se ne trebaju rješavati na takav način. Prema ispravnom islamskom ponašanju, ako je neko tlačen, treba otići u džamiju jer je to Allahova kuća. Tamo osoba može klanjati dva rekjata i zatražiti šta želi. I to je to.

Hasbun Allahu ve ni'mel vekil. Hasbun Allah, Rabbun Allah – Dovoljan je meni Allah, divan je On Gospodar.

Hasbun Allah – Allah nam je dovoljan.

Rabbun Allah – Allah je naš Gospodar.

Kad tako postupite, vratite se kućama a ulice ostavite prazne, nemojte protestvovati. Na taj način će moć silnika opadati. Ljudi ovo ne znaju i to što rade su običaji nemuslimana, zapadnjaka, nevjernika. Od tih protesta nema nikakvog zadovoljstva, oni ne vrijede ništa. 

Islam je došao i donio lijepe manire a naš tarikat je prepun lijepih manira. Ako se držite puta istine – tarikul-Hakk, Svemogući Allah će vas čuvati. Tada možete tražiti oprosta od svoga Gospodara: „Oprosti nam Gospodaru, pogriješili smo, Ti ispravi naša djela i naše postupke i popravi naše korake. Mi želimo i nastojimo da budemo Tvoji skrušeni robovi. Podrži nas, Gospodaru“. Ako neko povrijedi iskrene Allahove robove, Njegova dž.š. ljubomora može se osvetiti toj osobi. Allah će vjernike odjenuti snagom a tijelo neprijatelja drhtaće od moći kojom su vjernici odjeveni. Iako oni ništa nisu vidjeli od samog vjernika, Božiji bijes radi tog slabog roba može zavezati tiranima jezike i usta da čak neće moći ništa ni da jedu ni piju. 

To je naša tradicija i na drugi način nema rješenja. Možda će i biti neki rezultat ali taj će se platiti vrlo visokom cijenom. Ono o čemu mi govorimo je kako doći do rješenja s lakoćom. Ako ljudi odu u džamije bez razgovora i vrate se kući, zatvore trgovine, zatvore vrata i ostanu u kućama, tamo klanjaju dva rekjata i nakon toga još ostanu malo sjediti na mjestu gdje su klanjali, Allah će poslati strah u srca tirana. U Kur’anu Časnom stoji: “I poslanici su pomoć tražili, pa je svaki oholi i inadžija nastradao” (Ibrahim, 15. ajet). 

Kao što je bilo i sa Ebu Sufjanom kad je došao u Medinu. Poslanik s.a.v.s. rekao je da ga niko ne poselami, ne uzvrati mu selam i da nikako s njim ne razgovaraju nego ga potpuno ignorišu. Ebu Sufjan je zbog toga skoro poludio. I ovo naređenje je takvo – nemojte govoriti. Čak i da dođe vojska – nema priče ni govora. To je miroljubiv način. La havle ve la kuvvete illa billahil-Alijjil-Azim. Ako prepustite sve svoje probleme Allahu, sa njima će biti završeno! Šta drugo očekujete? 

Gospodar kaže: „A sljedbenike Knjige, koji su ih pomagali, iz utvrda njihovih je izveo, i strah u srca njihova ulio” (El-Ahzab, 26. ajet). Allah dž.š. može poslati strah u njihova srca. Ovo je osobenost našeg voljenog Poslanika s.a.v.s. Ako on želi da se u srcima tirana pojavi strah, on s.a.v.s. to može zatražiti a tirani bi se počeli tresti od straha odjednom, bez ikakvog povoda za to. Eto to je naš put, dok su demonstracije metode nevjernika. Naš put je brz i miroljubiv. Metode nevjernika potrajaće dugo vremena ali na naš način, to može trajati jedan do tri dana. To je dosta. Najviše jednu sedmicu i Nebeska odredba će doći, tako mora biti. 

Nemojte se ponašati kao divlje zvijeri, budite smireni i nikada nemojte dizati pobunu protiv vlasti. Kad klanjate dva rekjata, Allah dž.š. će izmijeniti nepravednu vlast, strah će se kod njih pojaviti a da vi niste upotrijebili nikakvo oružje. I bez obzira o čemu se radilo, posebno žene neka ne idu na proteste.

Rabbi Ente Rabbi – Ti si naš Gospodar. Zar nije tako? Ovo je dovoljno.

El-Fatiha.

Varate se ako mislite da šejtan na vas neće imati nimalo uticaja. Šejtan je problem napravio čak i Allahovom poslaniku Ademu a.s. Šta mislite ko je bolji, vi ili Adem a.s.? On je otac čovječanstva i on je poslanik. Šejtan je njemu šapnuo da pojede voće s drveta a on je daleko bolji od nas. Ne pokazujte sebe na Internetu. Ako se nalazite na Fejsbuku vi u stvari činite haram i zinaluk.

Skinite se sa Fejsbuka, jer je on zavjera protiv islama. Nemate traga ko vam je to postao prijatelj pa se sve može završiti razgolićavanjam ljudi i žena. Previše ljudi danas na Internetu ima svoje slike i svoje biografije, padajući tako sve više i više u šejtanove zamke. Ako kompjuter koristite radi islama ili radi znanja to je u redu. Ali da pišete po Fejsbuku, to nije u redu. Budite pažljivi. Jednog dana ćemo napustiti ovaj svijet i naći se pred Allahom dž.š. Zabrinuti smo jer kad budemo napuštali dunjaluk, pitanje je hoćemo li otići sa kaznom ili sa nagradom? Ne znamo, to niko ne zna. Zato izgovorimo svi šehadet.

Danas na Internetu ljude uče prljavim stvarima a kako to nazivaju? To nazivaju Fejsbuk. Juče su mi rekli da sam i ja na Fejsbuku. Otkud ja na Fejsbuku kad ne znam čak ni upaliti kompjuter? Kažu da imam preko hiljadu fanova na jednoj stranici. Kad su uključili vidio sam tamo sve te takozvane fanove, prijatelje, grupe… Kome su oni prijatelji? Šejtanu! Za šta su prijatelji? Pa sve te slike koje tamo stoje, ni ne znate ko su ti ljudi koji žele da se pojave. Web-stranice hoće da izlože drugima nečiji identitet.

To nije nikakva šala. To je ulazak u tuđe živote, da se sazna što ko radi i s kim je u vezi. Zato su izmislili Fejsbuk kako bi saznali sve. Mladi ljudi su sretni što sebe pokazuju na Internetu a ne znaju da su u kontaktu s ljudima koji su možda loši. To na Fejsbuku nisu vam prijatelji, to su šejtanski prijatelji.  

Prijatelji su vam oni drugovi koji, kad ste gladni onda su i oni gladni, kad imate hrane i oni imaju hrane i kad ste vi bogati tad su i oni bogati. Kao što su bili Poslanikovi ashabi koji bi iz ljubavi učinili sve. Trebate održavati prijateljstvo sa ljudima koji su odani jedni drugima, brinu se jedni za druge i pomažu jedni drugima.

Allah dž.š. želi da gradite takva prijateljstva a ne kao što je danas moderno, da imate puno prijatelja na Fejsbuku kojima pokazujete sve svoje privatne fotografije. Vidite ga jednom na Internetu i on vam postane prijatelj i date mu sve svoje slike. A slike svih vaših prijatelja postaju i njemu dostupne. To nije prijateljstvo – to je golotinja. Takvi ste ako pokazujete svoje slike milionima ljudi na Internetu.

A Poslanikovi ashabi, da ih Allah nagradi, niko nije poput njih jer se njihovo prijateljstvo prema Poslaniku s.a.v.s. ne može opisati. Zato je prijateljstvo važno i zato bi Sejjidina Šah Nakšibend, imam tarikata i sultan ovog tarikata, prije početka skupa uvijek ponavljao: „Naš put je u sohbetima a bereket je u okupljanju“. Ako nema sohbeta i okupljanja znači da se mi ne nalazimo u stvarnosti i da nema pravog prijateljstva.

Allah dž.š. ovo je prijateljstvo spomenuo u Časnom Kur'anu a spomenuo je tad i osobu, Poslanikovog ashaba. Radi se o Sejjidina Ebu Bekru r.a.: “Ako ga ne pomognete, pa doista ga je pomogao Allah kad su ga protjerali oni koji ne vjeruju, drugog od dvojice – kad su njih dvojica bili u pećini, kad reče drugu svom: ‘Ne žalosti se! Uistinu, Allah je s nama.’ Tad je spustio Allah smirenost Svoju na njega i pojačao ga vojskama koje niste vidjeli. I učinio je riječ onih koji ne vjeruju, najdonjom, a Riječ Allahova – ona je gornja; a Allah je Moćni, Mudri“ (Et-Tevbe, 40. ajet).

Gdje je ovaj ajet spušten? U pećini. Dok su se selili iz Mekke u Medinu prolazili su kroz tu pećinu i kad su zastali da se odmore, Ebu Bekr r.a. bio je tužan. Nećemo spominjati razlog njegove tuge ali Allah dž.š. spustio je navedeni ajet u toj pećini. Ovo znači da ako želite imati pravi odnos sa Gospodarom, Njegovim Poslanikom s.a.v.s. i sa šejhovima, trebate ići u pećinu. To se ne može dogoditi bilo gdje, ne može u parku niti u kući. Morate ga pronaći u pećini, u osami.

Zato se klonite Fejsbuka i sličnih stvari na Internetu.

El-Fatiha.

” Mi želimo da budemo niko i ništa, sve dok smo neko ili nešto, nismo potpuni!”

” Razlika između tebe i tvog šejha, je u tome što si ti ponosan”.

 Jedite manje

Prije su ljudi jeli samo jednu vrstu hrane i bili su zdraviji i jači. U današnjem vaktu ima raznih vrsta hrane, i ljudi pretjeruju sa hranom.

Tarikatske naredbe nisu samo za dobro murida nego i svih ostalih ljudi.
Ljudi kad počnu jesti oni jedu sve ne obaziru se šta se nalazi u hrani. Postoji puno otrovne hrane, a ljudi je jedu bez provjeravanja da li je ona haram ili halal. Posebno u restoranima- takva mjesta su još više neprimjerena. Hoću reći veoma je opasno jesti na mjestima gdje nismo 100% sigurni šta jedemo, jer ako pojedemo iz neznanja u tome nema harama ali otrov se nalazi tu i šteti nam, našem fizičkom i duhovnom biću.

Prije su ljudi jeli meso ponekad, a danas ga jedu svaki dan. Govore da je meso poskupilo ali je pojeftinilo čim ga mogu jesti svaki dan. Kad dođete u tekiju ono je lijek za vas možete jesti koliko hoćete, mi vama ne branimo ali kad ste u svom domu nema potrebe da tjerate djecu da jedu puno. Ako počnete obrok sa Bismillom i završite Fatihom ono postaje lijek za vas.
Kada kažemo da jedete manje vi i dalje možete jesti u normalnim količinama samo budite oprezni šta jedete.

 
Govorite manje

Jezik je jako važan jer sve nevolje koje dolaze čovjeku, dolaze zbog njegovog govora (jezika). Dakle, moramo biti oprezni. Kad se govori previše, sigurno će čovjek reći ono što je netačno ili što je nepotrebno. Onda mu to postaje teret. Na našoj desnoj i lijevoj strani nalaze se meleci, oni bilježe govor. Kad osoba govori o dobrim stvarima, svjesno govoreći o dobru, to se odmah bilježi kao sevap – nagrada. Kad osoba ogovara ili priča ne misleći je li to ispravno ili nije, melek sa lijeve strane to ne zabilježi odmah. Isto vrijedi i kada osoba griješi. Allah dž.š. naređuje meleku: „Čekaj, taj rob se može pokajati“. Tako on to ne zabilježi. Melek čeka sat, 2 sata… čeka do 8 sati, a nakon toga će zabilježiti ako se osoba još uvijek nije pokajala. Stoga treba biti oprezan, govoriti manje i razmišljati o tome što se govori, kakvo bi značenje to moglo imati. Ne trebate razmišljati nakon što ste nešto rekli, nego prije nego što izgovorite. Kaže se u hadisu našeg Poslanika a.s.: “Kelam – riječ je u ustima”. Ako riječ ne izađe znači da ste vi njen vlasnik – u vašim je rukama. Ali, nakon što izađe iz usta i izgovori se ljudima, znači da je izvan vaše kontrole, ne vladate njome više. Ne možete više tražiti izgovor jer je ona izrečena. Zato prije nego što riječi niko ne čuje, razmislite o njima. Allah dž.š. neće zabilježiti loše misli, ali govor da.

Trebali biste misliti unaprijed. Možete svoje riječi zadržati prije nego što izađu. Ali nakon što izađu, mogu uništiti svijet i uništiti i vas isto tako. Onda vam one postanu problem. Kaže se: “Selametel-insan fi hifz el-lisan” – spas za čovjeka je u čuvanju njegovog jezika. To se takođe odnosi i na dunjalučke stvari. Na primjer, ako vičete na čovjeka jačeg od sebe, on će vas dobro istući. Biti pretučen na dunjaluku nije nešto najstrašnije, ali zbog ahireta treba se biti oprezan kad se govori, svjesno ili nesvjesno, jer možete u džehennem za takvu stvar.

Treba spominjati Allahove naredbe. Ne možete pričati o nečemu a da nemate znanje, nego samo zato da bi ljudi bili zadovoljni. Ljudima govorite prema njihovom stepenu, prema vašem vlastitom stepenu i vagajući to što vam dolazi. Čak i kad vam kažu da puno ljudi želi rado čuti predavanje a vi nemate to znanje, govoriti je protivno Šerijatu i onda ste u nevolji. Morate misliti i na ahiret. Možda će 100 ili 1000 ljudi biti sretni kad vas slušaju. Ali ako ćete zato biti u džehennemu samo jedan dan, nije bilo vrijedno toga. Dakle, morate razmišljati govoreći manje. Ili kada govorite, mislite o onome što govorite. Prvo razmislite, a nakon toga pričajte. Većina ljudi pričaju, a onda misle o onome što su rekli. Allah nam daje da razmišljamo o ovome, InšaAllah.

Spavajte manje

Kad kažemo “manje spavati”, to znači spavati maksimalno 8 sati – što je ljudima više nego dovoljno. To je granica. Za jednog murida trebalo bi biti još i manje – do 5-6 sati sna. Allah dž.š. je podario svakome istidad – sposobnost, neki mogu živjeti a da spavaju samo 3-4 sata dnevno a neki da nikako ne spavaju. Međutim, neki ne mogu da žive ni sa čak 7 sati spavanja. Ali čak i ako ne mogu, oni ne bi nikako trebali spavati duže od 8 sati.

Allah dž.š. podijelio je dan od 24 sata na 3 dijela: 8 sati za san i odmor, 8 sati za ibadet i 8 sati za dunjalučke poslove. Naravno, kad radite stvari kojima će Allah biti zadovoljan, čak i ako su to dunjalučki poslovi a kažete “Ovo radim zbog Allaha”, i to se takođe smatra ibadetom. I spavanje je poput toga ali sve ima edeb – pravilan način.

Velike evlije su još dodatno dijelile i noć na 3 dijela: budili bi se na tehedžud kad bi prošle dvije trećine noći. To vrijeme proveli bi u ibadetu. Kako to oni čine? U krevet idu rano. Na primjer, ako se u krevet ode do 10 ili najkasnije do 11 sati, to je sat-dva nakon jacije a ustane se u 4 ujutro, tu je Allahova mudrost. Allah je čovjeku darovao ono najbolje u svemu. Doktori isto tako kažu da je okrepljujući i za tijelo najzdraviji san onaj između 11 naveče i 3 sata ujutro. U ova četiri sata fizičko tijelo dobija najviše odmora. Ali šta ljudi danas rade? Nekad ostaju budni do 1 ili 2 ujutro, baveći se bespotrebnim stvarima. Prije je to bila televizija, sad su to kompjuteri koji su još i gori od televizije. Ljudi se tim stvarima zabave. Tada naravno ne klanjaju tehedžud. Čak ne mogu ustati ni na sabah. Sabah klanjaju kad se probude.

Kad neko zaspi u 2 ujutro, već ne može imati dovoljno sna. Ako je spavao 8 sati, probudiće se oko 10 ujutro. Tako se ljudi bude u 10, 11 ujutro i ne mogu se dovoljno naspavati. Islam stoga postavlja stvari kako naš ego ne voli. Ali ono što se ne sviđa egu dobro je i za našu dušu i za tijelo. U prošla vremena, kada je Poslanik s.a.w.s. tek počeo širiti Islam, po cijelu noć bi proveo stojeći na namazu toliko da bi mu stopala bila otečena. Nakon toga, došao je časni ajet: “Ti klanjaš čitavu noć, nije potrebno toliko, dovoljno je da bdiješ pola noći  ili jednu trećinu”.

Takav ajet je spušten. Allah dž.š. je odredio koliko čovjek može podnijeti i prema tome je i objavio. Osam sati je čovjeku sasvim dovoljno za san. Nemojte spavati čak ni 5 minuta duže od tih 8 sati jer će čak i dodatnih 5 minuta škoditi vašem tijelu. Škodi mu fizički a duhovno mu škodi još i više. Naravno, ovo je za prosječne, obične ljude. Za bolesnike je drugačije jer im je san odmor. Za starije osobe je opet drugačije, njima je odmor potreban. Ali za normalne ljude poput vas i mene, nije dobro ostati do ponoći pa onda spavati 9-10 sati. Iz razloga što to osobi šteti i fizički i duhovno.

Na kraju znači rekli smo:

1. da se jede manje: kad osoba jede manje, svoje tijelo održava čvrstim i kativnim, kad jede više, onda je suprotno, škodi tijelu.
2. kad čovjek govori manje to je dobro za njega, svako sluša ono što on kaže. Ali kad puno govori, svi će reći”ovaj previše priča”.
3. sa spavanjem je isto; kad spavate manje, dovoljno je. Ako spavate previše, to škodi i fizički i duhovno.

El-fatiha

Lica šejhova su prosvijetljena, kao nur, kao da su uvijek nasmijani. Neki od njih zbijaju mnogo šala, to je dobro u svakom slučaju. Naravno ne treba šaliti se koristeći laži, kako je Poslanik rekao. Šejhovi zbijaju moralno čiste šale. I Mevlana također, to svi znaju, on uvijek zbija prijatne šale sa ljudima. On podučava kroz te šale. On pripovijeda mnogo puta iz starih priča, šaleći se također.

Jednom smo otišli u posjet – otišli smo da zijaretimo Mahmud Indžir el-Fagnavija Hz, To je šejh iz Zlatnog lanca, on je također bio vrlo šaljiva osoba. Ko god je išao kod njega, nije odlazio a da se nije smijao. Zaista, kada smo bili pokraj njegovog mezara, bila je to simpatična situacija, smijali smo se Mevlaninim šalama. To je bilo zaista lijepo.

Mevlana Rumi Hz. također… Sada ljudi čitaju Mesneviju i vide ga kako sjedi ozbiljan. Misle da je on osoba koja se nikad nije nasmijala u životu. Ali on ima mnogo šala. Evo jedne od njegovih šala koje smo se sjetili a koja tačno odgovara našim sljedbenicima… Našim sljedbenicima, drugim sljedbenicima isto tako… To je šala koja im odgovara. Danas se ljudi malo smiju.

Kada je sjedio sa Šemsom el-Tabrizijem u svom dergjahu, došli su neki ljudi sa Akšehirske strane (to je oblast Konje – grada u Turskoj). Rekli su im: „Pošaljite nam jednog ili dva Šejha da se i naši ljudi preporode.“

Mevlana Rumi im reče: „Idite van i pogledajte u okolini dvorišta. Koga kod da nađete povedite ga sa sobom.“ Otišli su sretni uzimajući dvojicu ljudi sa sobom, uzeli su ih kao da su birali ovce. Onda je Mevlana Rumi rekao Šemsu el-Tabriziju: „Elhamdulillah, došli su želeći šejha, oni ne žele muride. Dakle, mi imamo previše šejhova ali murida ne…“

Zbijao je šale kao što je ova.

Dakle, to je poput ovoga, nasmijana lica, šale. Ali bez grubih šala, ismijavanja i podvala. Šala je prijatna stvar među muridima, među ljudima. Čak i kada osoba ide ulicom i ugleda vas ovako nasmijanog lica, osjeća simpatiju, postaje vam bliska.

Nemojte se duriti, natjerat ćete ljude da pobjegnu od vas. Ovo je također veoma važno. Smatra se sadakom a i zbližavanje također. Kada je to srdačno, neće biti mržnje i neprijateljstva. Kada vas osoba mrzi vi osjetite žalost u sebi ili se čudno osjećate. Ovo je veoma važno takođe.

Naš Poslanik (s.a.v.s.) je uvijek bio nasmijan. Rijetko, čak i kada bi bio ljut samo bi se okrenuo, ne bi vikao ni na koga. On nam treba biti uzor, primjer za nas. Moramo ga uzeti za uzora i oponašati ga. Od toga ljudi imaju sve vrste olakšanja.

Danas smo govorili o sadaci. Postoje razne vrste sadake. Dati novac, hranu, pružiti pomoć, očistiti put. Jedna vrsta sadake također je nasmijati se svom bratu Muslimanu. Smijanje je veoma prijatno. Allah dž.š. daje nagradu za ovakav osmijeh kao i za sadaku. Sve evlije i šejhovi imaju prijatno lice. Bez konstantnog smijanja. Ali, većina njih, ima prosvijetljeno lice pa izgledaju kao da su uvijek nasmijani.

Poslanik (s.a.v.s) preporučuje smijanje, a on nikada nije izgledao uznemirujuće.

Kada bi bio uzrujan zatvorio bi oči da ne bi uznemirio ljude. Baš poput ovog primjera ne vičite ili nešto slično… Niiko nije mogao vidjeti njegovo lice ljutito (s.a.v.s.).

I Mevlana Šejh također je cijelo vrijeme sklon zbijati šale i smijati se za ljude i činiti ih sretnim.

Lijepo je smijati se, sa svojim bratom iz Tarikata, na putu također, kada idete kupovati…

Kada si ti nasmijan, ljudi će biti sretni, još veseliji. A biti sretan, to utječe na vaše duše i imate korist od toga. Zato što činite sadaku, i vi ćete biti nagrađeni za to.

Ve min Allah et-tevfik. El-Fatiha.

Ovo se odnosi na sve općenito, ne samo na jednu stvar. Čovjek čuje od nekoga ili nekome padne na um: “Ovo moram uraditi odmah ili će to neko drugi uraditi i zaraditi, ili – uradiću ovo prije drugih”. Ali ako pomisli da svako ima isti vid i način razmišljanja, svako ima iste mogućnosti. Svi oni urade tako i kasnije se žale: “Zašto smo to učinili?”

Najgore od svega je što neki kao da pitaju: “Kako ste mogli strpljivo čekati u majčinoj utrobi 9 mjeseci?” Čovjek je nestrpljiv, nagao. Danas beba pokazuje strpljenje a njeni roditelji ne, ni rodbina, ni komšije. Kažu: “Pogledajte hoće li biti djevojčica ili dječak?” Znači oni napolju ne mogu sačekati 9 mjeseci a onaj unutra mora biti strpljiv bez obzira na sve. Ali oni napolju se miješaju u Allahov posao. To je upravo šejtansko djelovanje. Postalo je uobičajeno kad čovjek kaže da mu je žena trudna, ljudi odmah pitaju kojeg je spola dijete. Allah dž.š. je to pokrio i ne treba da se vidi. A ljudi u brzini ne shvataju da sami sebi naškode i rizikuju. A zašto? Samo zato što im se žuri.          

Ljudi više nemaju strpljenja. Sve žele na brzinu. Ako žele da se obogate, žele to odmah. Srljaju u nešto a onda sve izgube i zauvijek se kaju. Sve stvari urađene u žurbi su od šejtana. A što se tiče žurbe, kada treba požuriti? Požurite ka činjenju dobrih djela. Kod činjenja hajra kaže se: “Adždžilu bis-salati kablel-fevt, adžidžili bit-tevbati kablel-mevt” – Požurite s namazom prije nego istekne vrijeme, klanjajte odmah i odmah učinite tevbu. Smrt vam može doći u bilo koje doba.

Čovjek ne zna kad će umrijeti. Neki čine tevbu pred svijetom, neki pred šejhom, neki pred hodžom. Ne treba tako. Učinite tevbu odmah. Trebate požuriti sa davanjem zekjata. Odmah, nemojte govoriti da ćete dati kasnije. Ako vam padne na pamet da date sadaku, odmah je dajte, požurite prije nego vas nefs ubijedi da je to puno i da ne treba dati. Trebate obaviti hadž. Imate li novac za to, zdravi ste, imate sve. Nemojte reći da ste mladi, čekate još malo pa onda otići. Farz vam je da odete odmah.

U svemu je ovako Kad je u pitanju neki hajr možete žuriti. Ali kod dunjalučkih poslova svakako radite polahko. Razmislite o tome. Jer na kraju možete zažaliti. Čak i kod osobe koju ćete oženiti, s kojom ćete poslovati, trgovati, s kim radite nešto, dobro razmislite hoće li to biti dobro ili loše pa tek onda to uradite.

Kao što smo rekli, islam je najsavršenija religija. Jer je on (s.a.v.s.) posljednji Poslanik i u vjeri više ništa ne nedostaje. Islam pokazuje put u svaku ljepotu, svaku dobrotu. Ko ga slijedi i primjenjuje ne žali zbog toga. A i to je jedan od savjeta islama – ne žurite s dunjalučkim poslovima. Kad se tiče ahireta uradite to odmah. Ne gubite vrijeme – u tom slučaju odmah djelujte.

Kao što je rekao Mevlana Dželaludin Rumi: “3 su dana: juče je prošlo i ne možete više učiniti ništa. I da date sav svoj novac ne možete vratiti jučerašnji dan. Ali danas, imate današnji dan. Danas možete uraditi što niste uradili juče. Ili niste mogli juče. Za sutra ne znate hoćete li biti živi ili ne”. Zbog ovoga, požurite s dobrim stvarima.

Ve min Allah et-tevfik. El Fatiha.

Razmislimo li o značenju riječi, u svakom čovjeku ima neka težnja, cilj prema kojem se on okreće i stremi. Neki ljudi se okreću samo stomaku, neki pak srcu. A svačija vrijednost se mjeri prema onome čemu se usmjerava. Polazeći otuda, na Allahovoj deredži nema nikakve vrijednosti onaj kojem je samo dunjaluk na umu.
Vrijednost, pak, onog kojem je cilj Allahovo zadovoljstvo, riječima se ne može iskazati. Kad se danas kaže “himmet”, na um pada značenje pomoći i podrške. Kad kažemo:
“Himmetom toga i toga riješen mi je problem”, mislimo kako je zahvaljujući nečijoj pomoći, nevolja nam sišla s vrata. Niko ne poriče ovakav himmet. Jer, cijelo čovječanstvo je stvoreno tako da bude ovisno jedno o drugom. Slabi o jakima, siromašni o bogatima, bolesni o liječnicima, neuki o učenjacima; oni kojima su date duhovne i materijalne sposobnosti i blagodati, imaju dužnost da to obezbijede onima koji su lišeni toga.

Što se tiče pitanja himmeta velija o kojem se puno raspravlja, himmetu savršenih muršida, tu se misli na muršidovo upućivanje, duhovno usmjeravanje, poglede, znanje, pa i dovu. Neki prigovaraju na tome da se himmet čini, da se upravlja onima koji su daleko od velija. Pošto je ovo pitanje koje se odvija u duhovnom svijetu i posredstvom duše, teško ga je i shvatiti ako se stavi u okvire materijalnih uslova. Jer, ovaj himmet i pomoć se pokazuje u različitim veličinama i izvan poznatih mjerila vremena i prostora. Zbog toga oni koji to lično nisu iskusili, traže dokaze i objašnjenja da bi shvatili to i povjerovali u to. Tu imaju pravo. I mi ćemo o tome pitati one koji se razumiju u to i koji imaju iskustva u tome. Iznijet ćemo dokaze u vezi sa ovom temom. Dokazat ćemo pogrešno razumijevanje i prilagodbe.

Prema tesavvufskom stavu, himmet je usmjerenost srcem prema Uzvišenom Allahu, koristeći svu duhovnu snagu da bi rob sebi ili nekom drugom pomogao da dođe do hajra, da se zaštiti od zla ili dopre do savršenstva.
Himmet je, uz Allahovu dozvolu, pomaganje robovima od duša očišćenih božanskim nurom i uzvišenih takvalukom. Ovi uzvišeni ruhovi nisu vezani za vrijeme niti ih ograničava mjesto. Njima nisu prepreka materijalni uslovi. Himmet je božanski nur ostavljen u emanet savršenim velijima. Vođeni tim nurom oni odgajaju i osnažuju istinske putnike.

Himmet je Allahova milost. Oni koji čine himmet su Allahovi dosti, zaduženi da milost proslijede kamo treba. Kur'anskim jezikom oni se nazivaju “džundullah”/Allahova vojska. Njen broj, mjesto i dužnosti zna samo Allah. (Muddessir/31) Tu vojsku čine meleci i potpuni vjernici. Uzvišeni Allah preko njih pomaže onima koji mole, rješava njihove probleme. U suštini, Allah s.v.t. je taj koji pruža podršku Svom robu i rješava njegov problem. Bio to Poslanik, s.a.v.s. bio to veli, oni nisu ništa drugo do posrednici. Tu činjenicu Allahov Poslanik, s.a.v.s., ovako objašnjava: “Onaj ko zaista daje jeste Allah, što se mene tiče, ja sam samo zadužen da to podijelim i pobrinem se da dođe gdje treba.” (Buhari, Muslim)

Božanski ikram

Himmet je od Allaha s.v.t. bogobojaznima data jedna zaštita, božanski emanet. To je Allahov ikram, počast onima koje On voli, plod božanske ljubavi, poklon onima koji u sebi nose bogobojaznost. O ovom ikramu kojeg Allah čini onima koje voli u jednom poznatom hadisu se kaže: “Kad zavolim roba koji mi se približava ibadetom farza i nafile, ja postajem oko kojim on gleda, uho kojim sluša, rukom koja drži, nogom koja hoda. On sa mnom gleda, sa mnom radi, sa mnom hoda. Ako se meni utječe, ja mu zaštitu pružam. Ako od mene nešto traži, ja mu to dajem.” (Buhari, Ibn Madže, Ahmed)
Eto, sav keramet i himmet do kojeg dopru veliji u ovom hadisu je sažet.

Da čujemo od velikog mufessira Fahruddin Razija kolike su mogućnosti i sposobnosti date Allahovim s.v.t. dostima kroz ovaj hadis:
“Ako čovjek bude poslušan Uzvišenom Allahu velikom vezanošću i bliskošću, uzdiže se na rang na kojem je Allah s.v.t. obećao biti njegovo oko i uho. Kad Allahov s.v.t. uzvišeni sluh dobije čovjek, on će i ono najdalje čuti kao da je najbliže. Kad ovaj nur postane njegov vid, on će i ono najdalje vidjeti kao najbliže. Kad taj nur njegova ruka postane, ta ruka će imati snagu i za teško i za lahko, i za ono što je blizu i za ono što je daleko. (Mefatihu ‘l-gajb)
Eto, jedan savršeni veli, nakon što vjernik koji se nađe u nevolji zatraži pomoć, uz Allahovu s.v.t. dozvolu ovim nurom pomaže. Kolika god udaljenost bila, savršeni veli čije je srce ispunjeno božanskim nurom, uz Allahovo dopuštenje i volju, može da vidi na svaku stranu svijeta, da sve čuje i da do svega dopre. To je za robove za koje Uzvišeni Allah hoće, lahko i moguće. Međutim, kome, kada i koliko će biti dat himmet, samo Uzvišeni Allah određuje.

Himmet je vezan za iskrenu bliskost i odgoj

Najljepši razlog koji priziva Allahovu milost jeste iskrena bliskost srca. Uzvišeni Allah čuje dovu gafil, zabludjelog srca koje nije iskreno, ali takvu dovu ne prima. Nikad neće ostati uskraćen onaj ko je u svojim željama iskren, strpljiv i skroman. Veliki veli Abdulkerim el-Džili u svojoj knjizi “Savršeni čovjek” govori da je veliki uspjeh vezan za iskrenost u himmetu, pa dodaje:
“Dva su obilježja kod onog koji je iskren u svojoj želji: vjerovati da će sigurno biti ono čemu se stremi i što se želi i raditi koliko je čovjek u moći za to što želi. Za onog ko nema ovakav hal ne može se reći da ima himmet. On je onda samo neko ko nije iskren davi i ko samo uprazno čini temennu. Takav neko ne može naći ono što traži niti može doći do onoga što voli. Njegov hal liči na onog ko je pošao da piše pismo, a ne zna ni čitati ni pisati, niti ima olovku nit papira. Kako će napisati pismo neko takav? I zašto neko takav hoće da piše pismo?”

Himmet je određen kaderom

U ajet-i kerimu “Poslaniče, reci: “Ja ne mogu ni samome sebi neku korist pribaviti, ni od sebe kakvu štetu otkloniti; biva onako kako Allah hoće.'” (A'araf, 188) tačno se kaže da je Allah taj koji sve određuje. Veliki arif Ibnu Ata u djelu Hikem kaže: “Koliko god veliki i brzi bili himmeti, ne mogu preći granice kadera, određenja.”

Savršeni muršid ne gleda želju murida, nego određenje koje mu je dao Uzvišeni Allah. Ima vrsta kadera za čije ostvarenje je vezana izričita odredba od Allaha s.v.t.. Ostvarenje onoga što je u toj odredbi se ne može izbjeći i dova i himmet to ne mogu promijeniti. Ima i ona vrsta kadera čija je realizacija vezana za neke razloge. Eto, u takvima ima koristi od dove, himmeta i sadake.
S obzirom na ovo, nije ispravno kad neki kažu: “Moj muršid je gavs, šta god zatraži od Allaha, to bude; jednim pogledom od nevjernika učini vjernika, od griješnika bogobojaznog, sam cijelu vojsku pobijedi!”

To su stvari koje spadaju samo u Allahov kudret, i uostalom, Allahovi dosti traže samo ono što je u skladu sa Božijom voljom. Veliki veli Mevlana Halid Bagdadi k.s. u vezi sa ovim piše odgovor valiji Akke Abdullah-paši koji je od njega tražio dovu i himmet za produžetak roda: “Ja sebe ne smatram dijelom ehl-i-himmeta. Ipak, čak i da je tako, himmet se ne može upotrijebiti ako se ono što se želi ne razumijeva kao kaza-i-muallak (kader vezan za pojavljivanje određenih razloga). Kader koji je izričit (kaza-i-mubrem) ne mogu promijeniti ne samo himmet velija nego ni vjerovjesnika. Kakav će biti kraj nečega treba prepustiti Uzvišenom Allahu s.v.t. i pokazati rizaluk. Recimo i to, isto kako je obaveza ne poricati velije, obaveza je i kloniti se od prihvatanja onoga što će narušiti iman. Ta pretjerana i opasna uvjerenja su kod onih koji potpiruju pretjeranu ljubav i lijepo mišljenje prema velijima. Ne zaboravite da šejtan zna i za hilu i za red; on će isprobati svaki put kojim čovjeka može poslati u propast. (Mektubat-i Mevlana Halid, 7. Pismo)

Himmet nije u skladu sa nefsom, nego sa mudrošću. Arifi su zaljubljeni u hikmet Uzvišenog Allaha. Oni ne gledaju kako stvari izgledaju, nego u ono šta je njihov rezultat. Oni uvijek traže razloge koji će njih i njihove učenike približiti Allahu s.v.t.. Približavanje roba Allahu ovisi o odgoju nefsa. Taj odgoj se nekad vrši zdravljem, nekad bolešću. Neka liječenja srčanih bolesti idu kroz samoću i beznađe. Da bi se zabludjelost, gaflet otklonio iz srca, potrebna su gorka iskustva. Murid to sve ne zna i od svog muršida traži dovu i himmet da bi se oslobodio tegoba. Muršid sa, od Allaha s.v.t., datim znanjem i nurom, vidi šta je lijek muridu od tih tegoba i zna da ga treba približiti Allahu s.v.t.; kratko kaže: “dovit ćemo”. Murid onda misli kako će ta muka odmah mu proći. Savršeni muršid, međutim, traži od Uzvišenog Allaha s.v.t. da ta tegoba potraje jer lijek za gaflet u muridu leži u toj tegobi. Nije prijateljstvo u tome da se da bolesniku da popije lijek, to je izdaja.

Prvo hizmet, a onda himmet

Kad murid kaže: “Molim himmet”, muršid kaže: “Prvo hizmet, dijete.” Arifi su rekli: Muršidov himmet ide prema muridovom gajretu, trudu. Prvi posao onome ko je poželio da mu njiva dobro rodi, jeste da njivu očisti, pa po njoj lijepo sjeme posije, pa onda poslije da to sve zalijeva. Tek nakon svega toga vrijeme je da raširi ruke i moli ono što je dobro. Onaj ko to ne uradi tako, da svijetom sve sami veliji hodaju i dove upućuju za dobar urod, neće dobiti sa svoje njive urod, nego samo trnje.

Ebu Hurejre r.a. prenosi kako je Poslanik s.a.v.s. rekao: “Tri su znaka za dvoličnjaka: kad govori, on laže: kad obeća nešto i vi dođete na dan kad je obećao, on kaže – ne mogu to uraditi danas, dođi drugi dan: kad mu povjerite amanet, iznevjeri vas, pa cak i da on posti, čak i da klanja, čak i da govori – Ja sam musliman” (Buhari, Muslim).

Obratimo pažnju kako je Poslanik s.a.v.s. rekao za tiranskog vladara – ‘inde sultan – to je jednina, znači nije rekao da je puno vladara. Danas ima i previše vladara širom svijeta. Rekao je u jednini a ko je najtiranskiji vladar kojeg možete i zamisliti? Nisu to ljudi okolo vas, nego je to vaš vlastiti nefs unutar vas. To je ‘tiranski vladar’ koji vama komanduje i naređuje. Ne možete stati nasuprot njemu, pa ga zato morate potiskivati i činiti najbolji džihad, ‘efdalul-džihad’, stavljajući taj nefs u njegove osnovne granice.

Ko spozna svoj nefs spoznao je Gospodara. Kad ubijete svoj ego ubijajući tog vladara koji vam naređuje, tada ćete biti sa svojim Gospodarom i stalno imati vizije. Zbog ovoga je Poslanik s.a.v.s. rekao ashabima r.a.: “Sad idemo iz malog džihada u veliki džihad”. Mali džihad je borba protiv neprijatelja ali postati šehid nije toliko vrijedno koliko je vrijedan džihad protiv samoga sebe. Ashabi r.a. su upitali: “Pa šta je veliki džihad kad smo već bili u ratu?” Poslanik s.a.v.s. odgovori im: “Biti protiv svoga vlastitog nefsa”.

Jednom je Poslanik s.a.v.s. rekao: “Ja sam svog šejtana uzjahao i ja njega kontrolišem”. Evlije su naslijedile takvu snagu od Poslanika s.a.v.s. ali naš šejtan nas još uvijek kontroliše i zato je rečeno da je govoriti istinu pred tiraninom jako važno jer tad ste načinili prvi korak u istikamet (postojanost i ustrajnost), koji ima deset koraka.

Neću ih sad pojašnjavati ali postoji deset koraka naviše da se dostigne pravi istikamet, Sirat el-Mustekim. Jedan od njih je muhaseba (samokritičnost), drugi je tevba (pokajanje), sljedeći je tefekkur (meditacija), zatim tezekkur (stalno razmišljanje), pa onda hubbud-dunja (oslobađanje od ljubavi prema dunjaluku) i tako dalje. Nećemo ići u detalje ali glavnih loših karakteristika zbog kojih imamo i sve ostale loše osobine ima sedamnaest, uključujući ljubomoru i bijes.

Šta onda trebamo raditi? Kao sto je Sejjidina Ali r.a. rekao u svom čuvenom citatu: “Trebate slijediti četiri principa i ako ih budete slijedili, uspjećete. Prvi od njih je šutnja “es-samt”. Kad budete suočeni sa bilo čime što se događa oko vas, šutite!

Drugi princip je “es-sima'a”, da slušate šta ljudi govore, jer čim otvorite usta zapadate u greške. Bolje je šutjeti gdje god da ste, čak i kad idete u banku po dokumente, ako slučajno kažete nešto pogrešno neće vam vjerovati. Isto tako je u biznisu i u svim aspektima ovoga života, zato šutite i zatvorite svoja usta rajfešlusom! Slušajte šta se govori, kao u ajetu: “Zaista sluh, vid i srce, sve će to biti odgovorno za ono što slijedi” (El-Isra, 36. ajet). Za vaše slušanje, vaše gledanje i za ono što je u vašem srcu i u vašim mislima, bićete pitani na Sudnjem danu.

Radi toga je Poslanik s.a.v.s. rekao: “Za razmišljanje i preispitivanje sebe sat vremena, bićete nagrađeni više nego za godinu dana ibadeta”, a u drugom hadisu to je izjednačeno sa “sedamdeset godina ibadeta”. Zato trebamo biti tihi i slušati.

Treći princip je gledanje: dakle prvo je da šutite, zatim je slušanje. ‘Ilmul-jekin je slušanje. ‘Ajnul-jekin je gledanje. Hakkul-jekin je kretanje, znači četvrti dio je “el-hareka”, početi se kretati i pritom zauzeti pravilan smjer.

Nakon što ste šutjeli, slušali ste, zatim ste posmatrali a onda ste se pokrenuli. Molimo Allaha da nas pokreće u ispravnom smjeru. Neka nam Allah Svemogući oprosti. Estagfirullah el-Azim.

El-Fatiha.