Kakva je priroda stupnja „Rabbani“? Za one na ovome stupnju, okean se čini kao lokva, pa čak i čitav svijet se čini kao mrvica u njihovim rukama. Abdul Wehhab eš-Šarani, veliki egipatski sufija, rekao je, da neke evlije vide ovaj svijet kao jedan atom. Evlijullahu će prvo biti pokazana suština svemira, i svih stvorenja u njemu, tek onda će dobiti znanje o Gospodaru Svemoćnome. Prema tome, u noći Miradža, Pejgamberu s.a.v.s., je bio pokazan cjelokupan univerzum, i tek nakon toga je bio pozvan da ga napusti, i da uđe u Carstvo Apsolutne Istine. Ostavio je sve, uključujući i sebe, i kročio u Božansko prisustvo, ali tek nakon mu je pokazano sve stvoreno, zagazio je u Okeane Jedinstva.

Unišao je u Okeane Jedinstva, ali mu je bilo naređeno da se vrati nazad na dunjaluk, kako bi pozivao narode, da pođu za njim u pravcu Božanskog prisustva. Oni koji su obratili pažnju na njegov poziv da se uzdignu iznad sedam nebesa, se dijele na dvije različite grupe. Prva grupa se sastoji od onih, koji eventualno mogu dostići stupanj Džibrila a.s. Kada je Džibril a.s. vodio Poslanika s.a.v.s. na Miradž, stao je kod određene tačke, zbog straha od potpunog poništenja u Uzvišenom. Taj stupanj predstavlja najviše, moguće dostignuće razuma.

 Druga grupa se sastoji od onih, koji su spremni žrtvovati sve, čak i sami sebe, kako bi dosegli do neograničenih OkeanaJedinstva. Njihov stupanj je potpuno Jedinstvo – Ehadijja, dok je stupanj onih, koji nisu uspjeli odbaciti okove razuma, forme i relativiteta, stupanj Džibrila a.s., stupanj svjesnosti Jedinstva – Wahidijja. Stupanj Wahidijje se nalazi unutar Okeana Jedinstva, ali to je „Pod-stanica.” Kako god, to je krajnja granica za sve ljude, osim za nekolicinu „Tragača”.

 Put ka stupnju Ehadijje, stupnju potpunog Jedinstva, je put potpunog samoodricanja, i napuštanja svih nada, da se postane neko i nešto. Neka od naše braće su me zamolila da im otvorim vrata Božanske privlačnosti – Džezbe. Džezba predstavlja vrstu struje, i nije moj posao da dijelim unaokolo tu struju, već da vam je Uzmem, kako bi ste bili predati potpuno prazni, i kao takvi postali kandidati za stupanj potpunog Jedinstva.

Ako bi se desilo, da nespremna osoba primi duhovnu snagu, to bi na njega, i na one oko njega imalo veoma destruktivan efekat. Mali dječak se može diviti velikim konjima koje jašu policajci, ali ako bi ga mi popeli na jednog takvog konja, mislite li, da bi on bio sposoban, kontrolisati ga?

Isto tako, nekada, otac pusti svog sina da mu sjedne u krilo, dok on vozi automobil mirnom ulicom, i čak mu pusti da upravlja volanom, ali zar uistinu mislite, da ga otac pušta da ono vozi?

   Samo onima koji su ukrotili svoj ego, može biti data neka moć. Raketa se ne lansira, sve dok se prethodno, svi sistemi ne provjere više puta, a let svake duše do svoje nebeske destinacije je mnogo važniji od leta rakete, stoga, nemojte misliti da Šejhovi tako lako odjevaju moćima svoje muride.

Jednom je Ubejdullah el-Ahrari, (imam Rabbani) pozvao jenog od svoji murida i rekao mu:    “O Abdullah, popni se na onu planinu, i tamo me čekaj, dok se ne vratim po tebe.” Murid se popeo, i odpočeo sa čekanjem. Jutro je izmaklo, a zatim i podne. Sunce je zašlo, a znaka od šejha još nije bilo. Sljedećeg dana, derviš je čekao strpljivo, ali šejha, još uvijek nije bilo. Međutim, šejhovo naređenje je bilo jasno, i derviš je i dalje čekao, sedmicu, mjesec, godinu, pet godina, sedam godina. Preživljavao je na toj planini kao što divlja zvijer preživljava. U ljeto bi se hranio raznim bobicama, a zimi bi jeo koru drveća. Kada bi klanjao, ptice bi slijetale na njegova ramena, a noću dok bi učio zikr, životinje bi se skupile oko njega formirajući halku.

   I tako je on čekao sedam godina, bez ikakvih vijesti o svome šejhu. Međutim, šejh je još na početku dobio naređenje od Poslanika, s.a.v.s., da pošalje tog murida na planinu, i on je čekao naredbu da se vrati po njega. Kada je naredba stigla, šejh je odjurio ka muridu u treptaju oka, i zatim mu kazao: “O moj sine, zašto si čekao ovako dugo? Ja sam ti rekao da ću se vratiti, i kada se nisam vratio, zašto nisi pošao zamnom, da vidiš šta mi se desilo? Mogao sam umrijeti ili nastradati; mogao sam se izgubiti na planini, pa zašto me nisi potražio?”

    Murid je odgovorio: “O moj učitelju, naređeno mi je bilo da te čekam, a ne da te tražim. Naredio si mi da te čekam ovdje, sve dok se ne vratiš, i kao što kaže izreka, šta god da plemenita osoba obeća, ona će ti i ispuniti, pa šta onda reči za tebe, o ti, koji si najplemenitiji u svom čovječanstvu! Da li je moguće da ti nešto obećaš , a da to obećanje ne održiš? Ja bih te čekao ovdje, pa makar i do Sudnjeg dana. Pas će čekati ako mu narediš, pa zar da ja budem manje odan i poslušan?

    Pored svega, uopšte mi nije bilo teško čekati te ovdje. Makar si se vratio prije moje smrti, iako si me mogao ostaviti ovdje dok ne umrem. Ja sam se oslonio na tvoju riječ, a ne na odluke mog razuma, jer sam znao da se ti brineš za mene”.

    Murid je shvatio da ga ustvari šejh nije grdio zbog toga što je ostao na planini, već ga je testirao, ponavljujući mu iste argumente i primjedbe, koje mu je iznio njegov ego, kada se šejh nije pojavio na vrijeme. Murid je dostigao isti nivo oslanjanja na šejha, a preko šejha na Poslanika, s.a.v.s., i na kraju na svog Gospodara, koji je dostigao i Ibrahim, a.s. Kada je Ibrahim, a.s. bio bačen u vatru od strane Nemruda, melek Džibril a.s. mu je došao i upitao ga: “Da li ti je porebna pomoć ?” „Meni je potrebna samo pomoć moga Gospodara, a ne tvoja”, odgovorio je Ibrahim a.s.. Džibril a.s. mu je zatim rekao: “Pa onda ti traži pomoć od svog Gospodara.” Ibrahim a.s. mu je na to kazao: “Nema potrebe da tražim pomoć, jer me On vidi, pazi na mene, i veoma dobro zna gdje sam, i šta mi je potrebno”.

   Ovaj murid je bio na potpuno istom nivou povjerenja prema šejhu. Znao je da njegov šejh nije slijepa osoba, i da shodno tome, šejh mora biti svjestan njegovog stanja. Zato je na šejhova pitanja odgovorio na ovaj način: “O moj šejhu, ja ne sumnjam da me ti držiš na dometu svojih duhovnih vizija, pa zašto da onda ja koristim svoj razum, kada sam ti već povjerio srce svoje volje uzdajući se da ćeš me ti voditi ka zadovoljstvu mog Gospodara. Ja sam u tvojim rukama, kao mrtvo tijelo u rukama onoga, koji ga kupa prije dženaze”.

   Nakon toga se pojavilo jato divljih golubova, koji su bili samo pratnja za veliku zelenu pticu, koja se pojavljuje muridima, koji uspješno okončaju svoj halvet. Ovo je znak, da je murid spreman za odlazak u prisustvo Pejgambera s.a.v.s., i šejhova koji su u Njegovom društvu. Poslanik s.a.v.s. je naredio šejh Ubejdullahu: “Sada sam se osvjedočio, da je tvoj murid u potpunoj kontroli svoga ega. Možeš mu sada predati njegove tajne”.  

  Šest je tajni koje se dobivaju na ovome stupnju : 

1)  Hakkikatul

2)    Hakkikatul

3)    Hakkikatut

4)    Hakkikatut

5)    Hakkikatul

6)    Hakkikatut

  Sve dok se Poslanik, s.a.v.s., ne pojavi pred šejhom, i ne preuzme odgovornost za murida,  tajne se ne otkrivaju. Ali kada se navedeno desi, brana se otvara širom.

    Na našem putu, mi ni u jednom momentu ne smijemo tvrditi da nešto znamo, ili da smo nešto, jer samoponištenje u Okeanima Jedinstva, zahtjeva napuštanje svih pretenzija. Većina ljudi, protivno ovome, troši svoju životnu energiju, na beskorisne pokušaje da ščepaju nešto svojim rukama.

   Međutim, kada otvore ruke da pogledaju šta su uhvatili, oni shvate da su im ruke prazne, ili ako su ipak nešto uhvatili, čim otvore ruke, ono odleti. Čak i oni koji tragaju za istinom, nekada pokušajvaju ostvariti „Hvatanje”, i to na taj način, što će pokušati dosegnuti duhovne visine, radi svoga ega. Ovo je slučaj, kada „Tragač” nije u potpunosti odbacio samoveličanje, i shodno tom stupnju, moguće je zaslužiti dobro na ovom i onom svijetu, ali ne i najviši stupanj Ehadijje. Samo onome, koji se odrekne požude za ovim životom, u sljedećem će biti pružena zadovoljstva, koja niko ne može ni zamisliti.

   Murid postane dorastao za ove tajne, onda kada se oslobodi tiranije svoga ega. A kada mu se tajne podare, on postaje slobodno biće, zauvijek oslobođen od okova vremena i prostora. Vrijeme i prostor su samo iluzija, kojom smo trenutačno vezani. Međutim, kada se oslobodimo, oni su pod našom komandom.

   Moć privlačenja (Hakkikatul – Džezba) je moć kojom je bio odjenut savjetnik Kralja Sulejmana a.s., kada je prebacio tron kraljice od Sabe, iz Jemena u Jerusalem, i to u treptaju oka (Kur'an, sura 27, 40). Dakle, ovo je moć koja omogućuje nekome, privlačenje bilo čega ka sebi. Predmeti su najlakši za privući, dok su ljudi najteži.

  Moć izručivanja (Hakkikatul – Fejz) je moć, kojom se doživljaj Božanskog prisustva prenosi na murida. To je sveobuhvatno svjetlo koje se preliva preko ruba posude. Pejgamber s.a.v.s. je kao posuda, u koju se uljevaju Božanski atributi, a kako su oni beskrajni, onda se preljevaju iz njegovog srca u srca evlija, a iz njihovih u srca murida.

   Moć povezanosti (Hakkikatut – Tevessul) je moć, kojom se, u svakom vremenu, povezuje na  lanac transmisije Božanske moći. Za Evlije je to skriveno znanje o Pejgamberovoj s.a.v.s. stvarnosti, kao i o onima koji su u silsili nasljednika. Za one, koji još uvijek teže ka ovome stupnju, povezanost se ostvaruje putem izgovaranja imena šejhova, koji su u silsili. U ovome vremenu, vremenu u kojem se očekuje dolazak Imama Mehdija a.s., mnogo više ljudi će imati pristup ovoj moći, nego što je to ranije bio slučaj.

   Moć usmjeravanja (Hakkikatut – Tevedždžuh) omogućava šejhu da usmjeri svoje srce ka srcima svojih murida, u bilo koje doba, kao i da okrene njihova srca ka njihovim odredištima. Ako on nije u stanju ovo uraditi, pa onda je besmisleno reći da je on šejh. Prvi korak je dakle, usmjeravanje srca murida ka svom srcu, i nakon toga će biti moguće usmjeravati ih dalje.

    Moć vođenja (Hakkikatul – Iršad) je moć, kojom se vodi jedna osoba putem do njenog odredišta, a nakon što je prethodno usmjerenana u pravcu tog odredišta, kroz moć usmjeravanja. Na primjer, stigli ste na aerodrom, ali to neće biti dovoljno, neko vas mora povesti dalje, i dati vam direktive kako da stignete do svog odredišta u tom gradu. Zbog toga, biti usmjeren u nekom pravcu je samo prvi korak, ulaz u lavirint; da biste prošli kroz njega, potrebna vam je pomoć.

   Moć sažimanja prostora (Hakkikatut – Tajj) je moć da se putuje snagom volje, bilo gdje u svemir, bez da se zapravo i krećete, nego će to zapravo ostvariti u vidu smotavanja papira. Ovako nešto je neostvarivo, osim za one, koji su u potpunosti potčinili svoje fizičko tijelo. Trenutno su naše duše zatvorene u našim tijelima. Tajna ove moći je u tome, da dovodeći tijelo pod kontrolu, ono postaje zatočeno u duhovnom tijelu, a pokret duhovnog tijela nije nezgrapan kao kod fizičkog tijela.

 Šta je brzina magarca u poređenju sa brzinom svijetla? Brzina svijetla je kao magarac u poređenju sa brzinom duhovnog tijela.

  Fatiha.