Isto to se dešavalo i evlijama koji slijede i idu putem Poslanika s.a.v.s., i  njima  su također dolazili mnogi ljudi i uzimali onoliko koliko im je bilo suđeno.

Evlije se ne mogu porediti  sa Poslanikom s.a.v.s. jer oni su samo kap iz njegovog okeana. Evlije su primjer Poslanika s.a.v.s. Kao što sam i rekao i evlijama je dolazilo mnogo ljudi, i svako bi dobio od njih onoliko koliko mu je suđeno da dobije. Neki od ljudi s njima bi  proveli  cijeli svoj životni vijek, neki samo jedan dan.  Neki bi im se vraćali, vjerujući u njih, neki ne. Neki i ako kažu, mi vjerujemo, ne vjeruju, jer u srcima im nema imana.

Sve ovo je sastavni dio puta, svih Allahovih prijatelja – evlija. Mi se trebamo ugledati na one koji su cijeli svoj život bili uz Poslanika s.a.v.s. i trebamo gledati odakle dolaze.

Jer sa jedne strane su od Ebu Bekra r.a., Omera r.a., Osmana r.a. a sa druge strane su oni koji nisu vjerovali. Takvi nas ne zanimaju, njihov hal (stanje) je između njih i Allaha dž.š.  Mi ćemo se ugledati na one koji su krenuli putem kojim ćemo i mi također krenuti, putem Ebu Bekra r.a., Osmana r.a. Biti kao Ebu Bekr r.a. da li je to moguće? Naravno da je moguće. Ne možemo biti ashabi Poslanika s.a.v.s. jer ga nismo nikada vidjeli, zato možemo biti kao Ebu Bekr r.a. Postojao je ashab koji se zvao Ebu Bekr r.a., ali isto tako postoje i Ebu Bekrovi koji su slijedili i išli putem ashaba Ebu Bekra r.a. Svi oni koji su njega slijedili su takođe Ebu Bekr r.a., s tim da oni  nisu ashabi Poslanika s.a.v.s., ali slijedeći ga postali su kao Ebu Bekr r.a.

Šta je to, ono što je Ebu Bekra r.a. činilo onim što on i jeste?

Prvo, jest njegova odanost prema Poslaniku s.a.v.s. i drugo, jeste njegova ljubav prema svima onima koji su išli putem Poslanika s.a.v.s. Lahko je voljeti Poslanika Muhammeda s.a.v.s., treba voljeti one koji ga vole kao i sve one koji slijede njegov put.

On se čitav život   nije  odvajao od Poslanika s.a.v.s. pa zato ga ni Allah dž.š. nije odvojio od njega jer, njegov mezar je pored mezara Poslanika s.a.v.s. To nije slučajnost, to je kao nagrada za jedan cijeli životni vijek posvećen Poslaniku s.a.v.s.

Kada god je trebalo Ebu Bekr r.a. je bio uz Poslanika s.a.v.s., pa i onda kada bi mu zatrebala financijska pomoć,  govorio bi mu: „Sve što posjedujem je tvoje Ja Resulallah.“

Kada bi Poslaniku s.a.v.s. trebao saputnik, to bi svakako bio Ebu Bekr r.a.  Poslanik s.a.v.s. išao bi sam a pored njega nema niko osim Ebu Bekra r.a. Nekada bi to bio put koji bi mogao da vodi u smrt, ali i pored toga uz Poslanika s.a.v.s. opet bi bio Ebu Bukr r.a.

Ebu Bekr r.a. je bio taj koji se nikada nije brinuo i bojao za svoj vlastiti život, već samo za život Poslanika s.a.v.s. Kada god i gdje god je trebalo, Ebu Bekr r.a. je bio spreman i uvijek bi govorio: „Šta god da zatreba ja sam tu Ja Resulallah.“  Zbog toga se i zvao Ebu Bekr-Es-Siddik, pa ga ni Allah dž.š. nije odvojio od Poslanika s.a.v.s. Ne možemo  biti ashabi kao što je bio Ebu Bekr r.a., ali zato možemo biti kao Ebu Bekr r.a. slijedeći njegov put.

Gdje god da zatreba hizmet islamu ili pomoć nekom muslimanu, trebamo biti spremni.  Ako ništa drugo, trebamo dijeliti istu bol i patnju u kojoj se nalazi neki musliman.

Onaj koji slijedi Ebu Bekra r.a. biće s njim, kao i to da će biti Ebu Bekr svoga vremena.

Inšallah da nam Allah dž.š. omogući da budemo od onih koji će ići njihovim putem, i da budemo od onih koji će biti u društvu Poslanika s.a.v.s.!

Fatiha

On je Posjednik cijelog svemira. Možete li Posjedniku svega nešto dati? Ne možete. Šta onda možete učiniti? Šta možete dati Njemu? Ne možete ništa. Ništa ne možete dati Njemu. Jedino što možemo dati je da Mu budemo zahvalni. To je ono što možemo učiniti i On to cijeni. On daje sve nama, naše je samo da uzmemo, On je Najvelikodušniji i nema granica Njegove velikodušnosti. I zadovoljan je sa ljudima koji prihvataju Njegovu velikodušnost. Ali ljudi ne žele to, samo traže za dunjaluk i za ovaj život. Primjer za to je u Kur'anu: „Navedi im kao primjer da je život na ovom svijetu kao bilje, koje i poslije natapanja vodom, koje Mi s neba spuštamo, ipak postane suho i vjetrovi ga raznesu. A Allah sve može!“ (El-Kehf, 45). Ovakav je naš život, nije vredniji od ovoga. Ono što možete zadržati za sebe samo su dobra djela koja radite zbog Allaha, prihvatanjem Njegovih naredbi i slušanjem savjeta svetih ljudi od Poslanika s.a.v.s. do danas.

Mevlana Šejh Nazim k.s. je cijeli svoj život radio tako. Uvijek je govorio da je ovaj dunjaluk smeće, da je ništa. Ljudi to stalno zaboravljaju. Mi inšallah slijedimo njegov način, kao u ajetu: „I nastavi savjetovati, savjet će vjernicima doista koristiti“ (Ez-Zarijat, 55). Morate podsjećati ljude da ne zaborave. Ne šteti reći hiljadu puta, milion puta. Jer naš ego moramo svake sekunde podsjećati. Ne žalite za dunjalukom, ne bojte se dunjaluka, šta će se dogoditi ili šta da radimo. Sve se događa upravo kako Allah želi. Ništa nije izvan Allahovih naredbi. Mi živimo u zadnjem vremenu. Tako da gledamo šta će Allah učiniti i sretni smo da se inšallah dolazak Sejjidina Mehdija a.s. primakao. Dakle, ne bojte se, ne tugujte. Budite sretni i prihvatite što vam Allah daje i ono što uzimate od Njegove velikodušnosti, pogotovo u svetim mjesecima. Inšallah, za ono što uradimo u njima, On daje dvostruku nagradu. Da nas Allah čuva sa našim porodicama, sa našom braćom i svim ljudima da budu na pravom putu inšallah.

Ve min Allahi tevfik. El-Fatiha.

Insan ne treba sam sebi da čini hizmet, niti samo svom džematu.

Jedina adresa na koju treba da se obratimo, ako želimo činiti hizmet, jeste islam. Nije važno kojem džematu pripadamo, već  to da je taj džemat na pravom putu.

Kada pronađemo mjesto i džemat koji nam odgovara, tada se trebamo zapitati kome taj džemat čini hizmet. Ako čini hizmet islamu onda je to uredu, a ako čini hizmet samome sebi u tom slučaju treba tražiti neki drugi džemat.

Postoje samo dva puta, ili ćeš činiti hizmet islamu i Allahu dž.š., ili samom sebi i svom nefsu. Onaj koji čini hizmet samo sebi i svom nefsu, na kraju će završiti u propasti, a onaj koji čini hizmet islamu i Allahu dž.š. njega će prigrliti svi muslimani svijeta.

Bez obzira kojem džematu pripadali, svaki musliman treba da nam bude kao brat.

Naše srce treba da bude dovoljno široko za sve muslimane. To je ono što je osnovni cilj Nakšibendijskog  tarikata, to je put našeg pira Ebu Bekra r.a., koji je u svojoj dovi molio Allaha dž.š. da njegovo tijelo učini toliko velikim,  kako bi prekrilo cijeli džehennem i onemogućilo da ijedan musliman uđe u njega.

Osnova i cilj našeg puta je u tome. Naš hizmet je prema svim muslimanima. Dovoljno je to da je nekom potrebna pomoć, i da mi svakom trebamo pružiti ruku kako bi mu pomogli. Gdje god da muslimani pate, mi treba da osjećamo tu patnju, to je ono što dolikuje jednom muslimanu. U suprotnom, ako budemo hizmetili svom nefsu, završit ćemo u propasti.

Skrenuli smo sa pravog puta, ne znamo kuda idemo, i još uvijek činimo hizmet dunjaluku. Non-stop trčimo za dunjalukom, a u stvarnosti nikada ga ne možemo uhvatiti.

Pustite to i trčite za Allahom dž.š.!

Elhamdulillah, govorimo da smo muslimani ali ne znamo u kakvom smo halu.

Nije dovoljno biti samo musliman, treba biti mu'min. Ko je mu'min?

Mu'min je onaj koji je dosegnuo Hakikat u Islamu.

Ko god izgovori šehadet, klanja namaz i posti, on je musliman. Čak iako ne klanja, izgovaranjem šehadeta  on postaje musliman. Ako insan klanja i posti time je ispunio svoju vazifu (obavezu). Ne treba samo time da se zadovolji već da nastoji da postane i bude mu'min.

Jedan od mlađih ashaba Poslanika s.a.v.s., koji se zvao Haris r.a., je došao kod Poslanika s.a.v.s. izgledao je vrlo radostan. Iako je znao razlog, Poslanik s.a.v.s, ga je upitao: “O Harise, zbog čega si tako radostan?“ a on mu je odgovorio: “Ja Resulallah,  noćas sam po prvi put dočekao sabah kao pravi iskreni mu'min.“ Poslanik s.a.v.s. ga je upitao: “O Harise, šta se to desilo sa tobom?“ On je rekao: “Ja Resulallah, ja sam noćas vidio sve ono o čemu si nam ti pričao. Vidio sam Arš, džennete i naše prijatelje. Sjedio sam i razgovarao sa njima. Vidio sam džehennem i sve ono o čemu si nam pričao, ja Resulallah, sve sam to vidio i noćas sam kao pravi mu'min dočekao sabah.“ Spomenuti ashab r.a. je imao samo 16 godina, ali je dosegao Hakikat islama. Duhovnost je za nas muslimane. Božji Poslanik nije bez razloga pričao o svemu tome. Pričao je u detalje  o Mi'radžu i svim svjetovima koje je vidio. Nije sve to pričao da bismo postali mrtvi. On (s.a.v.s.) je insan zbog kojeg je sve na ovom svijetu stvoreno. Nema potrebe za smrću, sve je to da bi nam pokazao put i ono što nam treba biti cilj.

Čini hizmet Allahu dž.š., i sva će se vrata pred tobom otvoriti.

U suprotnom, čineći hizmet dunjaluku, sva ta vrata se zatvaraju pred tobom.

Svakako živimo u teškom vremenu tj. Ahiri zemanu, i to je specifično vrijeme. Trebamo barem voditi računa o tome, da svakodnevno učinimo nešto kao hizmet radi Allaha dž.š.

Navečer kad legnemo, trebamo se preispitati, šta smo to u toku dana uradili za Allaha dž.š.

Oni koji ne klanjaju pet dnevnih namaza, trebaju voditi računa o tome da ne legnu a da ne obave barem dva rekata namaza. Barem tu malu stvar radi Allaha dž.š. kako mu ne bi propao taj dan. Veoma važno jeste to, da nam ne prođe niti jedan dan a da smo daleko i zaboravili na Allaha dž.š.

Jedan drugi  Poslanikov s.a.v.s. ashab r.a., imao je ranu na nozi, i trebalo je da mu amputiraju nogu. Doktori su došli da pogledaju i rekli su da mu moraju dati neke trave koje imaju efekat anestezije, kako bi mogli da mu amputiraju nogu.

Onda ih je on upitao: “Šta će se dešavati kada ovo popijem?“ Oni su mu rekli: “Zaspat ćeš i nećeš doći sebi 24h, a mi ćemo u tom periodu obaviti amputaciju.“ On je razmišljao o tome kako će proći jedan cijeli dan a da neće moći činiti ibadet i spominjati Allaha dž.š., pa je rekao: “Ne, ne može to tako! Vi mene pričekajte dok uzmem abdest, i dok budem u namazu, amputirajte mi nogu.“

Spomenuti ashab r.a. bio je spreman na tako veliku bol i nije mu pala na pamet njegova noga, već samo to da mu ne protekne jedan dan a da bude daleko i ne spominje Allaha dž.š.

Da nas Allah dž.š. ne udalji od sebe čak ni jedan dan, i da nam ono malo koje radimo za Njega, ukabuli inšallah. Koliko god činili za Njega to je opet malo u odnosu na Njegovu veličinu. Da nam i to malo kod Njega bude kao veliko, inšallah!

Fatiha.

Nefs koji prođe kroz terbijet, on počinje da sluša nas. Prije nego prođe kroz terbijet, on nas dovodi u određenu opasnost. Bez obzira koliko da činimo ibadet, ako naš nefs nije prošao kroz terbijet, prijeti nam određena opasnost. `Čudovište-nefs` koje se nalazi u nama, mi ustvari hranimo i osnažujemo, a čim mu se ukaže prilika on želi da nas porazi.

Često možemo vidjeti da veoma učeni ljudi krenu pogrešnim putem i onda se zapitamo šta mu  se desilo odjednom?  Desilo se to da je `čudovište-nefs` koje je mirovalo u njemu, odjednom se razbuktalo i došlo do izražaja.  Ako uspijemo da obuzdamo svoj nefs, on počinje da nam bude poslušan, da nam bude neka vrsta prevoznog sredstva na našem duhovnom putu.

Svaki šejh ima svoj usul (način) po kojem čini terbijet nefsa svojih murida.

Usul našeg šejh Nazima k.s. je sljedeći:

Šejh ef. prvo pusti insana na miru, jer da bi se mogli ispuniti nečim, prvo  se moramo isprazniti. Neko ko tek pristupi ovom putu, on prvo iz sebe izbacuje sve ono negativno što ima u sebi, kao što su napetost, nervoza itd., da bi nakon toga uslijedio terbijet nefsa.

Prvo budemo pušteni da se ispraznimo, a kada dođe pravi trenutak za to, šejh ef. murida počinje da privlači prema sebi. Našem šejhu je data ta snaga.

Kada neko izbaci sve iz sebe, tek tada postaje spreman da prima i prihvata nešto drugo. Zato se ne trebate obazirati na halove (stanja) ljudi u kojima se tada nalaze.

Oni koji danas nemaju nikakva iskustva niti edeba, na tarikatskom putu će  za 10-tak godina  u potpunosti biti u skroz drugom halu.

Kada murid počne da obuzdava svoj nefs, šejh ef. ga pusti da sam korača. Kada se ukroti nefs nema više od njega opasnosti.

Ukročen nefs postaje neka vrsta prevoznog sredstva kojim možemo stići do željenog cilja. Zato nemojte odmah udovoljavati prohtjevima i željama nefsa. Trudite se i borite protiv njega. U toj borbi, nekada ćete vi biti pobjednik a nekada on. Nemojte odustajati.

Što više ulažete truda i snage, time će nefs sve više biti poražen. Nakon izvjesnog vremena, dosegnut će te to, da budete jedan od Allahu dž.š. dragih sluga.

Nakon što vaš nefs prođe određeni terbijet, postat ćete od onih kojima je sve omogućeno. Šejtan više neće moći da dotiče takvu osobu, pa će njegov iman biti osiguran. Šejtan ga više neće moći gurnuti u bilo kakav haram.

Naravno, ni tada  šejtan neće posustati, već će se truditi da bar što manje  ibadeta činimo, kako bi imali što manje sevapa. To je njegov posao.

Najvažnija stvar koju trebamo znati na putu terbijeta nefsa jeste; da smo mi niko i ništa. Ako smo krenuli na ovaj put, kako bismo postali neko i nešto, tada nećemo stići nidokle.

Na tarikatskom putu osnovni cilj je da postanemo niko i ništa. Kada to postignemo, time smo stigli do svog cilja i cijeli svijet će biti pod našom komandom. Jedina težnja i cilj će tada biti Allah dž.š. Počećemo da uviđamo Allahove dž.š. Tedželijate (Manifestacije). Sve ono za čime ćemo tada težiti jeste, samo Allahovo dž.š. zadovoljstvo, da nas zavoli kao Svog vjernog slugu. Neka ovo bude naš glavni cilj i ono čemu stremimo!

U suprotnom, ako budemo trčali za dunjalukom i ljudima, naše konačno odredište biće veoma neugodno i ružno. Da nas Allah dž.š. zaštiti od toga, i da naš nefs prođe put terbijeta, da kao takvi možemo ploviti Njegovim okeanima milosti.

Nakon toga, slijedi samo mir i spokoj. Pravi Mir je na tom odredištu.

Da nam Allah dž.š. omogući da stignemo do tog odredišta inšallah!

Fatiha.

Za sve što radimo odgovorni smo samo pred Allahom dž. š., i sve što nam treba tražit ćemo od Njega.  Ako je Allah dž.š. na strani jednog svoga sluge, njemu će u životu sve biti sa lahkoćom.

Nafaku (Rizk) očekujemo od Allaha dž.š. Trudimo se i radimo, ali nafaka nije plod našeg rada, već je ona ono što nam pošalje Allah dž. š. Rad i trud koji mi ulažemo je samo sredstvo za ono što nam Allah dž. š. želi poslati. Ako gledamo Allaha dž.š. kao svog Gospodara onda će sve što nam dolazi, dolaziti od Njega.  U suprotnom, ako našeg poslodavca i onog ko daje gledamo u ljudima a ne u Allaha dž.š. onda će nam svaki posao biti otežan.

Sulejman a.s. je bio pejgamber koji je razgovarao sa pticama i sa mravima. Jednom je pitao jednog mrava: “Koliko je tebi dovoljno hrane za jednu godinu?“ Mrav mu je odgovorio: “Dovoljno mi je jedno zrno žita za cijelu godinu.“ Sulejman a.s. je htio da se uvjeri u to. Stavio je zrno žita i mrava u jednu čašu i nakon godinu dana, vidio je da mrav ima još pola zrna žita. Začudio se tome pa upita mrava: „Šta je bilo, rekao si da ti za godinu dana treba jedno čitavo zrno?“ Mrav mu odgovori: “Do sada sam svoju nafaku očekivao od Allaha dž. š. i nikada me On nije ostavio gladnog. Sve što je meni bilo suđeno, to mi je i dolazilo. Ali sada, ti si se pojavio i zato sam se pobojao za svoju nafaku.“

Rizk (nafaka) nam je zagarantovana, ona dolazi od Allaha dž.š. jer, On je Sultan svih sultana i od Njega trebamo tražiti, ne od Njegovih siromašnih sluga. Bez obzira koliko oni bili bogati, U odnosu na Njega svi su siromašni. Ako Allah dž.š. ne želi nekome dati nafaku, da se okupe svi bogati ljudi iz cijelog svijeta ne bi mu mogli dati niti jedan komad hljeba; ali ako Allah dž.š. želi nekome dati nafaku, da se cijeli svijet suprostavi, ne bi je mogli zaustaviti.

Što znači da je kvalitetan insan samo onaj koji se u svemu oslanja na Allaha dž.š. Takav insan samo očekuje od Allaha dž.š., i drugog se nikoga ne boji.

Uvijek ponavljamo to, da se cijeli svijet uroti protiv insana ako je Allah dž.š. na njegovoj strani, ne može mu niko ništa. A isto tako da je cijeli svijet na strani insana a ako Allah dž.š. nije, oni mu ne mogu pružiti nikakvu zaštitu. Ako Allah dž.š. želi da zaštiti svoga slugu On ga zaštiti, i stvara načine i razloge kako bi zaštitio svoga slugu. Postoje Njegove nevidljive vojske, planovi koje ne možemo ni da zamislimo.

U vremenu kada je rođen Musa a.s. ubijana su  sva muška novorođenčad. Ali je Allah dž.š. htio da pokaže svoju moć, kao i to da je On jedini vladar na ovom svijetu; uzeo je malog Musa a.s. pod svoju zaštitu. Allah dž.š. je napravio takav plan i zaštitio Musa a.s. kao novorođenče, tako da mu ništa nije moglo naškoditi.

Zato se ne trebamo bojati sluga, već Gospodara.

Ako nas On zaštiti niko nam ne može nauditi, jer On zna kako će nas zaštititi. Njemu nije potrebna vojska koju ima kako bi nas zaštitio. On to može uraditi i pomoću jednog malog mrava. Postoje  takva stvorenja kod Allaha dž.š., da ih pošalje, ne bismo imali snage ni da ih pogledamo.

Ako je uz nas Allah dž.š. nemamo se čega bojati, sve što radimo u konačnici će biti završeno dobro. Možeš posjedovati najveću vojsku na svijetu, a da Allah dž.š. pošalje nešto malo što će te uništiti. Zato, samo pred Njim odgovaramo za svoje poslove. Stoga, se potpuno prepuštamo Njemu i kažemo: ”Hasbun Allah ve ni'mel vekil” i onda nemamo razloga za strah.

Kvalitetan insan je samo onaj koji za sve odgovara Allahu dž.š., i samo od Njega traži.

Da nas Allah dž š. ubroji među svoje sluge koji se boje samo Njega!

Ako nas Allah dž.š upiše u svoju knjigu sve što započnemo završiće se sa selametom.

Fatiha

Došlo je takvo vrijeme da su rasprostranjene razne opasne bolesti. Bolnice su pune ljudi. Apoteke ne mogu da naprave lijekova, koliko se prodaje. Nekada, ljudi bi  u 70-oj godini počeli da se razboljevaju, sada se to dešava ljudima od 50 godina. Generacije koje dolaze posle nas, još su u težoj situaciji.  Svijet stalno napreduje, ide dalje. Ljudi su zaglavili u rukama kapitalizma. Sve se radi samo u cilju zarade. Kada se nešto proizvodi, gleda se na to da ima što duži rok trajanja, da bi se bolje prodalo. Bez razmišljanja, kakve će posljedice imati po ljudsko zdravlje, razne hemikalije se dodaju u namirnice. Zbog toga ljudi sve više oboljevaju. 

Nama dolaze mnogi i žale se na razne bolesti, traže dovu, ali oni prvo trebaju da pripaze na svoje zdravlje. Što manje trebaju koristiti proizvode koji se prodaju po samoposlugama. To je teško, ne možemo reći da nećemo kupovati ništa iz prodavnica, ali zato trebamo nastojati da što manje kupujemo, već  da koristimo domaće, tj. da je na što prirodniji način proizvedeno. Zato se treba malo potruditi, ali to je zaista vrijedno truda. Neke stvari koje se proizvode, ne treba nikako kupovati niti unositi u kuću. Toliko ima aditiva u tim namirnicama koje su kancerogene i koje dovode do raznih zdravstvenih komplikacija. 

Barem nemojte koristiti jestivo suncokretovo ulje, umjesto toga treba koristiti maslinovo ulje. Margarin nemojte uopšte koristiti, koristite puter, maslac. Na primjer, 1 litar suncokretovog ulja je 2-3KM, a 1kg suncokretovih sjemenki je 10KM. Potrebno je više od 5kg suncokretovih sjemenki da bi se proizveo 1 litar čistog suncokretvog ulja, što znači da bi 1 litar čistog ulja trebao da košta više od 40KM. Ako se prodaje po 2-3 KM, znači da u njemu ima svega više od suncokretovog ulja. Opet ćemo se vratiti na ovo, ali barem ove dvije stvari da se izbace iz upotrebe. Zatim, rafinirana kuhinjska sol, nikako se ne treba koristiti, ili u što manjim količinama. Umjesto kuhinjske soli, koristiti prirodnu mineralnu sol.

U zdravom tijelu zdrav duh, znači, ako nam je tijelo zdravo onda možemo bolje činiti ibadet Allahu dž.š. Svaki ibadet pored duhovne ima i zdravstvene koristi.  Ibadet se ne čini radi zdravstvene koristi, već zarad Allahovog zadovoljstva, ali on nam donosi i zdravstvenu korist. Kao što je namaz koristan fizički, tako je i sa svakim drugim ibadetom. Zato pazite na svoje zdravlje kako biste što duže mogli činiti ibadet.  Ako počnete obolijevati pa ne budete mogli uzeti abdest, ne budete mogli klanjati, tada nećete biti zadovoljni. Zbog toga, trebate unaprijed poduzeti neke mjere, kako se  ne biste  razboljeli. Naš šejh k.s. je imao jednu kratku dovu, a to su oprost i zdravlje. Kome Allah dž.š. podari to dvoje on će biti sretan na ovom svijetu. Zato uvijek učite dovu za zdravlje i oprost. Opet ćemo se vraćati na ovu temu i upozoravati na zdravlje inšallah. Fatiha.

Pravilna ishrana II dio

Prošle sedmice smo govorili, treba da bude zdravo tijelo za zdrav duh, da bi bolje činili ibadet. Kako započeti dan? Prvo, obavezno ujutru na prazan stomak popiti kahvu. Dobra je za sve, pogotovo za cirkulaciju, pritisak, stvara ravnotežu šećera u krvi. Šalu na stranu!

Ujutru kada se probudite, ako ikako možete započnite dan sa voćem. Ko radi/ne radi, neka ujutru pojede jednu voćku. Ili barem jednom sedmično, ako nemate vremena ujutru. Ono što ujutru čisti organizam od raznih toksina i čisti krv, to je voće! Ako jedete voće, jedite ga na prazan stomak. Voće prije jela je šefaluk, uz jelo je nepotrebno a posle jela je štetno. Tako da, ako ćete jesti voće jedite ga na prazan stomak ili prije jela.

Trebate dobro doručkovati, ako je potrebno ustanite pola sata ranije, ali nađite vremena za doručak. Tijelu je ujutru potrebna energija, nemojte započinjati dan bez doručka. Jer posle izvjesnog vremena, izgubićete snagu. Zato doručak treba biti obilan. Sunnet je započeti svaki obrok sa prstohvatom soli, prirodne mineralne soli. Također, pranje ruku prije jela je sunnet, kao i jesti desnom rukom. Kada se jede desnom rukom, sve što jedemo donosi, ima pozitivnu energiju i korisno je za naše tijelo, dok jedenje lijevom rukom znači da primamo negativnu energiju kroz tu hranu. Sofre ne bi trebale biti prenatrpane, pokušati što manje miješati hranu, neka vam budu jednostavna jela, jedna ili dvije vrste. Poslanik s.a.v.s. je većinom jeo jednu vrstu jela  za jedan obrok, rijetko dvije, a vrlo rijetko tri. Znači, neka bude zastupljena jedna vrsta hrane i neka sofra ne bude preobilna.

Također,  treba voditi računa, koliko je to moguće, da se u jednom jelu ne miješaju proteini i karbohidrati. Naravno vi ćete jesti burek, koji je kontradiktoran ovom pravilu, ali barem uz burek jedite salatu kako bi se uspostavila ravnoteža, kako bi bio manje štetan. Inače je savjet našeg šejha k.s., da uz svaki obrok jedemo svježu salatu. Pogotovo ko je nulte krvne grupe, kao sto je šejh Ismail; a koliko je moguće smanjiti unošenje hljeba i tjestenine, jer je za nultu krvnu grupu hljeb štetan. Dok, možete jesti meso i proteine koliko god želite. To je za nultu krvnu grupu. Za krvnu grupu `A`  je sasvim obrnuto, ne preporučuje se meso. Naš šejh efendija je volio meso i konzumirao ga je, ali je vodio računa da ne bude sve samo crveno meso, već i da masnoća bude zastupljena.  Znači, ako je 200 gr crveno meso, mora biti i 100 gr masnoće. Allah dž.š. je tako stvorio životinje, sa tom proporcijom mesa i masnoće. Znači, dva komada crvenog dijela i jedan komad bijelog. Imali smo priliku, Allah dž.š. nas je počastio, da šejh efendiji pravimo kebab puno puta, i jednom prilikom nam je dao recept  za ražnjiće. Jedan sloj crvenog, jedan bijelog, i da pritom bude sa ljutom paprikom i obavezno sa lukom. To je bio njegov recept za kebab. Da nikada sofra ne bude bez luka, bijelog luka i sirćeta.

Mi možemo do sutra govoriti  koliko su štetni po zdravlje proizvodi koji se prodaju po supermarketima, pa ih makar što manje koristite. Ako su na sofri zastupljeni luk, bijeli luk i sirće, bit će manji uticaj proizvoda koji se koriste iz supermarketa. I obavezno da bude jedna vrsta salate.  Da se pojede sve što je na tanjiru, da se ništa ne ostavlja, jer ne znate u kom dijelu hrane je bereket, da li u prvom ili u posljednjem zalogaju. Bereket je nešto što se ne može parama kupiti. Bez obzira koliko nečega ima količinski, ako u sebi nema bereketa, biće nam malo.

Ašik Junus, prije nego je pristupio bilo kojem tarikatu, putovao je svojom zemljom. U to vrijeme vladala je velika suša i neimaština. Došao je do vrata hadži Bektaš Velije  i zatražio je nešto pšenice. Šejh ga je upitao: „Želiš li pšenicu ili himmet?“ Obzirom da tada još nije bio derviš, nije znao šta će sa himmetom, pa je odgovorio: „ Daj ti meni pšenice.“  Šejh ga je tri puta pita, sva tri puta je isto odgovarao: „Narod je gladan, daj ti nama pšenice.“ Šejh mu je dao pšenicu. Po povratku, usput se preslušavao, i došao je do zaključka da ipak ima nešto u himmetu. Vratio se, i rekao šejhu: „Ja sam vjerovatno pogriješio, ja želim himmet.“  Šejh mu je odgovorio: „E sada je gotovo, sada ti više nema kod mene nafake, trebaš otići kod nekog drugog šejha.“ U onome što Allah dž.š. daje, dva i dva nisu četiri, može biti 20, 30 ili 100, ako ima u tome bereketa. A ako nema bereketa može biti obrnuto, nečega može biti 1000 a da vrijedi kao 100.

Dakle, pojesti sve što se iznese na sofru. Za sofrom, jelom, muslimanu trebaju tri stvari: zikr, šukur i tefekkur. Zikr, znači treba početi spomenom Allahovog dž.š. imena. Šukur, treba šućurati na nimetu koji nam je Allah dž.š. dao za tom sofrom. Tefekkur, treba razmišljati kojim putem je došla ta nafaka.

Ako je jedan hljeb na sofri, mislite da je taj hljeb kupljen za jednu marku. Bez obzira što košta samo 1KM, kada samo pomislimo kroz kakav proces je prošao taj hljeb, da bi došao u toj formi na našu sofru. Koliko je samo uloženo teškog rada, onih koji su sijali pšenicu, koji su napravili brašno, pekar koji je pekao, čitav taj dugi put koji je hljeb prošao dok je došao do naše sofre. Zato, sve što dođe pred nas, trebamo shvatiti kao hediju od Allaha dž.š. i imati poštovanje prema tom nimetu.

Sunnet je za muslimana da jede dva puta dnevno, treći obrok već predstavlja problem za naš organizam. Nećemo jesti ako nismo gladni. Ako budemo praktikovali ove sunnete Božijeg poslanika s.a.v.s. sigurno ćemo biti zdravi, ako ništa drugo, barem ćemo umanjiti negativan efekat današnje loše ishrane.

Ne treba jesti kasno navečer. Najmanje tri sata prije spavanja, trebali bismo završiti svoj posljednji obrok. Da se ne bismo osjećali teško. Noć je za odmor. Allah dž.š. je tako stvorio naš organizam, da on sam sebe popravlja, regeneriše tokom noći. Čak i ako pojedemo samo jednu jabuku pred spavanje, umjesto da se naš organizam koncentriše na obnavljanje ćelija, on se koncentriše na probavu te jabuke. Znači, poslije akšam namaza ne treba ništa konzumirati. Može se popiti prirodni, biljni čaj, bez šećera. Ako budete  o svemu ovome vodili računa, vaše tijelo će imati snagu, kuvet, inšallah.

Da nam Allah dž.š. podari zdravlje i tjelesnu snagu, da Mu možemo činiti ibadet inšallah jer, zbog toga smo na ovom svijetu! 

Fatiha!

Ljudi danas prikazuju tarikat kao tešku stvar. Nema teškoća u tarikatu. Ono što mi zovemo tarikat je divan put. Allah je postavio vođe, tako da ljudi ne dolaze do zaključaka sami. Dao im je dužnosti. Četiri imama mezheba pokazali su put: Ebu Hanifa, Šafija, Ibn Hanbeli i Malik. Svi ovi imami su slijedili tarikat. Jer šerijat bez tarikata je nepotpun. S jednim krilom ne može se letjeti, samo bude problem na zemlji. Ali kada se leti, ide gore, sve se vidi bolje i ljepše. Uz blagoslov svojih šejhova, jer šejhovi također dostižu do našeg Poslanika, postoji veza. Bez toga ova četiri mezheba ne bi opstala do danas. Preko 14 vijekova od pojave islama proučavana su pravila do najsitnijih detalja i utvrđeno je šta je ispravno a šta pogrešno. Sada, nakon 1.400 i više godina, ništa se nije promijenilo. Da nisu bili povezani nastao bi haos, kao što je ovih dana. Šejh Sejjidina Šafije nije znao ni da čita ni piše. Imam Ebu Hanife bio je Džafer es-Sadik. I u tarikatu i u šerijatu oni prihvataju evlije, mudžize (čuda) Poslanika s.a.v.s. i keramete (čuda) evlija. I oni su rekli da vjeruju i prihvataju evlije i da vjeruju u čuda. Dosta pažnje posvetili su ovim stvarima.

Jer kao što vidimo u zadnjem vremenu, ima mnogo ljudi koji ne prihvataju evlije i čuda. Poslanik s.a.v.s. kaže: „Postoje ebdali, ahjari, evtadi, kutbovi“. Postoje sve ove vrste evlija. Kako postati jedan od njih? Možete, ako to Allah želi. Allah je odabrao ljude, osobe sa atributima koje će sigurno doći do tog stepena. Postoji olakšica čovjeku za ono za što je stvoren. Ne može svako biti čoban. Svi pretpostavljaju da je posao čobana lahak. Kažu, čobani su neznalice gore na planini. Ne, svi poslanici su bili čobani. Ne može svako raditi poslove stolara ili električara. To je dar od Allaha. Ali naravno, Allah ne otežava ljudima. Ima jedan primjer za ovo. Bio je jedan poznati sveti čovjek u jednoj zemlji, vođa ebdala. U starim vremenima oni su bili vidljivi a sada su uglavnom skriveni.

U stara vremena mnogi ljudi su znali ko su evlije. A murid pomenutog čovjeka je znao za to i molio ga je: “O moj šejhu, učini me jednim od tih ljudi“. Naravno, šejhu ne dosadi nijedan murid, oni su sretni zbog ljudi što im dolaze. Moraju im pomoći, služiti i odvesti ih na najviše stepene. Tako je šejh pustio murida da dugo traži dok kroz to nije dobio lekciju. Rekao mu je: “U redu, ali moraš ostaviti sve. Ostavi bogatstvo, djecu, ženu i sebe tako da te mogu učiniti jednim od evlija“. Čovjek je odustao od svoje imovine, ostavio ženu i došao svom šejhu. Šejh je rekao: “O moj sine, dođi večeras, ići ćemo zajedno.“ Nakon ponoći popeli su se na vrh minareta. Evlije, ebdali, počeli su dolaziti tamo. Priđu, poljube ruku šejhu, kažu ‘Bismillah’ i polete sa minareta, nestaju prema gore, dok samo šejh i ovaj murid nisu ostali. Šejh mu je rekao: “Sada je tvoj red. Reci Bismillah i idi.“ Izgovorio je ‘Bismillah’ ali se bojao. Pokušavao je ali se i dalje bojao. Borio se, odlučio, pa se onda predomislio, odlučio pa predomislio. Šejh ga pogleda i reče: “Ti pokušavaj, ja odlazim“. Murid se tako mučio sve do jutarnjeg ezana da ode sa njima ali nije mogao. Ostao je na minaretu.

Kada se šejh vratio u sabah još uvijek je ovaj murid pokušavao. Onda mu je šejh rekao: “Ostavio si sve, svoju ženu, djecu, dao si svoj novac, imovinu, ali nisi mogao dati svoju dušu, nisi mogao dati svoj život. Nije važno, u redu je. To nije farz, nije sunnet .Jer Poslanik s.a.v.s. to nije radio i ashabi to nisu radili. Ovo nije naređeno ljudima. Samo posebni ljudi mogu ovo činiti. Sutra se vrati svojoj ženi i novac će ti se vratiti. Idi.“ Stvar je u ovome. Ne mogu svi to uraditi svojom voljom. Allah određuje one koji postižu te stepene i postižu ih sa Allahovom pomoći, to ne može biti po njihovoj volji. Zbog toga, svi treba da se bave svojim poslom kao što je rečeno na početku sohbeta, nema teškoća u islamu. A ovo je pokazano kao lekcija, zbog toga postoji tarikat. Njegove koristi će biti vidljive i na dunjaluku i na ahiretu. Jer Allahove blagodati će biti vidljive.

Neki ljudi kažu: “Ja sam u tarikatu 20 godina ili 40 godina i nisam postigao ništa.“ Ako kažete da ste postigli nešto, ako mislite da ste evlija, da ste šejh, na pogrešnom ste putu. Naš stepen ne ide visoko, mi nismo evlije. Ako ovako osjećate, to je elhamdulillah, to je dobro. Trebate čekati tamo gdje jeste. Ako su vam rekli da čekate tamo, pa čekajte. Ne opterećujte se drugim stvarima i ne zbunjujte sebe. Allah radi na vašoj duši tamo gdje ste. On vam daje najbolju manifestaciju. Vi to ne shvatate, ali ko je strpljiv i ne protivi se, vidjeće svoju korist, sa Allahovom dozvolom. Ima turska izreka – Derviš koji je strpljiv na kraju će sve postići. Elhamdulillah.

Ve min Allahi tevfik. Fatiha.

To je istina. Ali to je i svačija obaveza jer je to onda razlog zašto ljudi njega mrze. Važno je ne izazvati da vas ljudi mrze. Mržnja je normalna za obični svijet. Ali veliki čovjek, mudar čovjek, zna da je vrlo teško svakome suzdržati se i da će ljudi zbog te pakosti njega prezirati, čak iako mudri ljudi ne preziru. One osobe koje su prepune mržnje se smatraju bolesnicima kao što doktor tretira pacijente. Kad biste vidjeli kako neki pacijenti izgledaju, pobjegli biste. Ali doktor mora doći, uzeti mu ruku, pregledati oči, grlo, rane, pregledati sve. On ne može pobjeći jer je doktor i ne smije to prezirati, on dolazi da odredi terapiju.

Međutim, drugi bježe jer nisu doktori. A toliko je loših osobina kod ljudi. Mudri ljudi će im prići i neće ih mrziti nego im se ovako obratiti: „Ti si dobar, zato ne smiješ tako postupati da te drugi ne bi mrzili“. Mora se pobrinuti za tu osobu da se spasi od te mržnje. Ipak je jako malo ljudi koji uspiju dostići taj stepen ljudskosti. Svi drugi jednostavno imaju mržnju u sebi, ali moraju nastojati da ne mrze. Tada imaju nagradu od Gospodara jer ne mrze Njegove robove i onda ih On dariva blizinom. Trebamo svakoga poštovati i niko nas neće uznemiravati. Ljudima koji u sebi nose mržnju smeta svako, takav je kao bodlja jer, on sam ne podnosi mnoge ljude. Ko mrzi, sam će primati bodlje. Osoba koja ne mrzi ljude kao da se nalazi u ružičnjaku, a ona druga je kao u šiblju.

Evo šta je rekao poznati sufijski velikan Mevlana Dželaludin Rumi, autor čuvene Mesnevije: „Prijatelju, ako mrziš ljude onda si poput nekog ko sjedi u trnovitom šiblju. Ako voliš ljude, ti daješ ljubav svakome i uzimaš od svakoga. I svuda možeš ići i pružati ljubav ljudima a oni će pružati svoju ljubav tebi. I svuda možeš naći vrt s ružama. Sam biraš želiš li biti u trnju ili u ružičnjaku“. Ali ljudi ipak biraju mržnju.

Nama je potrebna bliskost. Bliskost donosi ljubav, ljubav donosi poštovanje, poštovanje donosi mir, mir donosi zadovoljstvo. A kad ste zadovoljni, brzo ćete se naći u okeanima jedinstva sa Gospodarom, okeanima jedinstva sa svime. Niko vam neće biti dalek. Sve će vam biti blisko, sve će vam biti krasno, sve će vam biti savršeno. Ovo je dio svih starih mudrosti koje su primjenjivali stari narodi. To ćete naći i u kineskoj kulturi. Drevne mudrosti kažu ovo što i mi govorimo. Jer stvarnosti i mudrosti se nikad neće promijeniti ni zastariti. One su uvijek nove i uvijek pune života i vedrine.

El-Fatiha.

Beznadežni ljudi su nevjernici. Vjernici nikada ne gube nadu. Šta god će se dogoditi, na kraju će biti dobro za vjernika. Ništa loše. Najveća blagodat je biti vjernik i biti sa Allahom dž.š. Ko je sa Allahom, on nema straha i na kraju će biti sretan ovdje i na ahiretu. Ovo je važno i mi ne smijemo gubiti nadu. Mi vjerujemo u Allaha dž.š., On je u stanju da uradi sve. Muktedir – nije mala riječ, ona je velika. To znači da On dž.š. može sve učiniti. Ništa nije teško za Njega. Allah Azze ve Dželle stvorio je cijeli svemir. Ovaj naš svijet u univerzumu nije čak ni kao praška. Ako Allah kaže: “Budi!“ to se i događa. Vjerujte u Allaha, bojte se Allaha i bićete dobro. Allah je s vama. Ovo je najveća blagodat, biti sa Gospodarom. Možete biti s kim god želite ali ne postoji garancija. Dokle god ste sa Allahom, bićete dobro.

Ali oni koji su bez vjere trebaju razmisliti o ovome. Oni tvrde da su oni ti koji najbolje znaju i kažu: “Niko ne zna bolje od nas.“ Oni studiraju i uče, postaju profesori, doktori i konačno shvataju da je njihovo znanje besmisleno. Oni misle da su civilizovaniji i na višem nivou. A civilizovan je onaj koji vjeruje u Allaha. Ljudi koji ne vjeruju u Allaha su niži od životinja. Životinje znaju za svoga Stvoritelja ali oni ne znaju. Misle da su evoluirali od crva, majmuna i različitih životinja. Allah Azze ve Dželle je stvorio čovječanstvo i odlikovao ga najvišim stepenom. On je rekao: „Mi smo sinove Ademove, doista odlikovali“. (El-Isra, 70)

Allah je kadar, sposoban za sve. Njegova snaga ne može biti shvaćena. Njegova snaga je  ogromni okean. On je Kadir i Muktedir. Razmislite o ovim riječima, koliko je Allah Azze ve Dželle velik.

Ve min Allahi tevfik. El-Fatiha