Šejh İsmail el Hakkani efendi.
Bismillahi-r-Rahmani-r-Rahim.
Na početku ovog puta je ljubav i muhabet, a i na njegovom kraju. Ko želi da ide ovim putem treba naučiti da voli. Ko želi doći do Allaha dž.š. mora znati da voli, jer istinski izvor ljubavi i muhabeta je Allah dž.š. Put koji vodi do Allaha dž.š. je put kroz vatru.
Ako želiš da duhovnost teče do tvog srca trebaš znati da je u tome tajna. Šta god da radio, čime se god bavio, kakva god dobra djela činio to te neće dovesti do cilja. Moraš prvo da izgoriš u vatri ljubavi i onda će tvoj ibadet i tvoje učenje Kur'an Kerima imati smisla.
Svakako da Allah dž.š. nema potrebu za našim ibadetom. Ono što od nas očekuje je ljubav i muhabet. Nije bitno da li je to što činimo puno ili malo, nego da se radi sa ljubavlju. Zato je to ono što neko ko tek uđe u tarikat prvo treba da nauči. Treba naći sebi duhovnog vodiča kojeg će zavoljeti ljubavlju poput one koju je Hz. Ebu Bekr essidik osjećao prema Pejgamberu s.a.v.s.
Na našem putu poslije Pejgambera s.a.v.s. prvi muršid je bio Hz. Ebu Bekr r.a. i njegova najveća ljubav je bio Pejgamber s.a.v.s. Toliko ga je volio i njega je volio Pejgamber s.a.v.s. istom ljubavlju i kad god ga ne bi vidio pored sebe osjećao se nepotpunim. Zato mu se čak na Miradžu, kada je razgovarao sa Allahom dž.š. tamo gdje ne postoji ni mjesto, ni vrijeme, Allah dž.š. obratio glasom Hz. Ebu Bekra.
Ako želiš da dođeš do cilja trebaš dobro obratiti pažnju na to. Ono što je ashabe činilo ashabima i što ih je dovelo na najveću duhovnu deredžu, nije što su puno ibadetili nego su došli do cilja zato što su mnogo voljeli Pejgambera s.a.v.s.
To ne znači da trebate malo ibadetiti, ali treba da vaš ibadet bude ispunjen ljubavlju i muhabetom. Zato su poslije Božijeg Poslanika s.a.v.s. najčasniji ljudi bili njegovi ashabi. Ono što ih je dovelo na taj duhovni nivo je ljubav i muhabet koji su osjećali prema Pejgamberu s.a.v.s. Tu ne trebate biti popustljivi. Kada tu osjetite nedostatak znajte da se šejtan poigrava sa vama i želi da skrenete s puta, jer ako ti se počne smanjivati ljubav to znači da se udaljavaš od cilja, od onoga čemu težiš, a to je Allah dž.š.
Ako ne voliš i nisi ašik ne možeš ni doći do Njega. Ne možeš tvrditi da voliš Allaha dž.š. ako ne voliš one koje On voli. Kad to primjetiš znači da nešto nije uredu.
Šta god je Pejgamber s.a.v.s. činio oni su to smatrali lijepim i ne samo da su njega voljeli nego i one koje je on volio. Svi ashabi su međusobno bili braća, jer ono što ih je povezivalo je bila ljubav prema Pejgamberu s.a.v.s. To je ono što pripadnici tarikata treba da znaju.
Kada nađu šejha koga će zavoljeti trebaju voljeti i one koje on voli. U suprotnom će to biti nedostatak, jer to u prevodu znači da ti ne znaš, ali ja znam. Pa ako znaš nešto bolje od te osobe zašto onda da ga slijediš. Mi ništa ne znamo, ali slijedimo onoga ko zna i ako to ne shvatimo na taj način ne možemo napredovati na putu. Tada čovjek treba da se preispita. Ako kaže da voli šejha, ali ne voli njegove muride to ne može biti uspravno jer su oni dio jednog lanca. Može se desiti da se međusobno ne slažu, ali da prestane ljubav između njih to je nešto drugo. To se na ovom putu ne može tolerisati. To je dio terbijeta našeg nefsa.
Jedna od najosnovnijih metoda našega šejha je ta da je muride iskušavao drugim muridima. Učio je ljude da saburaju sa onima oko sebe.
I dobro i loše treba prihvatiti, jer šta je cilj nakšibendijskog tarikata? Svakako je to Allah dž.š., ali tako da se ne izolujemo od ljudi nego da fizički budemo među njima, a u sebi da budemo sa Allahom dž.š.
Da bi čovjek bio okružen ljudima, a u srcu sa Allahom dž.š. mora imati strpljenja sa ljudima. Mora ih duhovno nositi. Postoje razne vrste ljudi. Oni imaju svoje terete, imaju svoje probleme. Da bi taj teret mogao nositi moraš naučiti saburat i trebaš prvo početi od svoje braće. Trebaš imati strpljenja s njima. Ako oni tebi učine nažao ti njima uzvrati dobrim.
Čak se i kamen može istopiti pred dobrotom. Ako onome ko tebi učini nažao uzvratiš dobrim tada ćeš duhovno napredovati. Tada ćeš početi da osjećaš miris mubarek Pejgambera, jer to znači da si krenuo njegovim putem.
Pa i kad su ga zlostavljali nije se suprostavio, nije čak ni proučio bed dovu i čak kad su njegovi najbliži nastradali na ovom putu nije poželio ništa loše onima koji su to učinili, jer nije nikome zlo želio jer je bio protiv harama i protiv grijeha, ali ne i protiv ljudi koji čine grijeh.
Zato preziremo haram, ali ne preziremo one koji to čine. Kada se oni pokaju i zatraže oprost vrate se oept u ljudski oblik i zato ne činimo dovu nikome da ga ne bude nego dovimo da odustane od tog lošeg što radi i da se pokaje. To je naša misija. Insan je insan i sve dok je živ on ima šansu da se popravi. Dovoljno je da se pokaje i da se vrati Allahu dž.š. i da ga obaspe Allahova milost i pošto mi nikad ne znamo da li će se to desiti nemamo pravo da sudimo ni o kome.
Zato naš Pejgamber s.a.v.s. nije nikom želio zlo i uvijek je govorio da oni ne znaju, jer da znaju ne bi to činili. Jedan insan znači cijelu jednu generaciju ljudi. On može biti griješnik, ali će možda njegovi potomci hizmetiti Allahu dž.š. , oni koje mi sada ne vidimo. Zato nemoj da se hvataš za nečiju malu grešku. Iako je griješan u isto vrijeme ima puno dobrih osobina, a svakako nismo ni mi savršeni i sami imamo puno grešaka i nedostataka.
Zato trebamo dobro znati kakav je početak i kakav je kraj ovog puta. Njegov početak je ljubav i njegov kraj je ljubav i nema drugog puta osim tog. To treba dobro da vam se usadi u srce i u misli da biste mogli da napredujete duhovno i da možete doći do Pejgambera s.a.v.s., a onaj ko dođe do njega je na selametu.
Do tada trebate da se pazite i trebate uvijek biti svjesni svojih nedostataka. Nemoj tražiti greške kod svog brata nego kod sebe. Mnogo puta ljudi se i ne pogledaju u ogledalo. Kako da ne sagnemo glavu od tolikih grijeha i ako ti to zanemaruješ,a obraćaš paznju na tuđe greške onda nemaš razuma, ne znaš svoje stanje i ne znaš šta te čeka. Uprkos svim svojim nedostacima si arogantan, jer ko god traži greške kod drugih to dolazi od njegovig kiburluka i arogancije.
Utječemo se Allahu dž.š. od toga, jer to je jedna od najtežih bolesti nefsa. Trebate voljeti ljude u ime Allaha dž.š. i trebate goriti od ljubavi za Allahom dž.š. Oni koji Njega vole i idu Njegovim putem doći će do cilja.
Fatiha!
