Budi Mu’min Koliko God Te Koštalo

Šejh Ismail effendi

Bismillahir-Rahmanir-Rahim.

Da nam Allah dž.š. podari snagu, snagu da kažemo ono što je istina i da nam podari da budemo u društvu onih koji govore istinu. Istina dolazi od Allaha dž.š. Ako istina dolazi od pravog izvora onda ona daje život ljudima. Svi Božiji Poslanici su govorili istinu i oni kojih su njih slijedili govorili su hak, istinu. Oni koji su slijedili Allahove evlije i oni su govorili istinu. Potrudite se da budete u društvu takvih ljudi, jer u takvim medžlisima- skupovima  postoji Allahova tajna.
 
Kao što smo već govorili,  Šah Nakšibend Hz.  je govorio :
”Ko god prisustvuje našem sohbetu dobija sevab 30 godina ibadeta”.  
Zato ne propuštajte da budete u takvim skupovima, tu dolazi direktno Allahova milost, to je izvor. Kada insan nađe takvo mjesto treba ga se čvrsto držati. Ono što je pogrešno treba da se kaže da se ne prešuti. Ono što se mora reći da se kaže.
 
Svaki će sluga polagati račun Allahu dž.š. nije važno šta će drugi o nama misliti već šta Allah dž.š. misli o nama. Kada treba reći istinu trebamo je i reći, a pogotovo oni koji za to imaju izun, oni to trebaju reći jer ako ne kažu takvi neće moći položiti račun Allahu dž.š.
 
Za svaku našu riječ odgovorni smo pred Allahom dž.š.  a oni koji su ovlašteni oni moraju da kažu istinu bez obzira na cijenu. Ako nas je Allah dž.š. time zadužio mi to moramo reći.
 
Drugačije su dužnosti običnog čovjeka, a drugačije Allahovog evlije. Sada je i vrijeme drugačije. S obzirom da živimo u teškom vremenu imamo dopuštenje da neke stvari prešutimo, ali oni koji su za to ovlašteni oni moraju da govore istinu. Ono što njima stiže od Allaha dž.š. oni to moraju prenijeti ljudima.
 
Njima to ne dolazi direktno od Allaha dž.š. već putem Njegovih evlija i oni to ne smiju sakriti jer to bi tada bilo kao jedna vrsta krađe. Od toga  što je dobio od Allaha dž.š. svaki insan ima svoj udio. Ove vrste okupljanja medžlisa su duhovni skupovi i razlikuju se od znanstvenih skupova. Jedno je ”Batin Ilm” a drugo ”Zahir Ilm”. Zahir Ilm je bitan, ali Batin Ilm ima drugačije okolnosti. To je svijet tajni, to je nešto što naš razum ne može da obuhvati.

Ako iz tog svijeta nama nešto dođe, mi to moramo prenijeti ljudima, to je jedan okean. Ono što dolazi  iz tog okeana, dovoljno je svima ovdje prisutnima  i svako će uzeti onoliko koliki mu je nasib, tj. koliko mu je suđeno u zavisnosti od njegovog lkapaciteta.
 
Tu nije bitno šta će ljudi misliti ili pričati jer ovo je put Pejgambera s.a.v.s. i evlija. I Pejgamberi su bili potlačeni. Govorili su hak, ali i pored toga nisu bili prihvaćeni od ljudi, većina ljudi im nije vjerovala samo mali broj njih je vjerovao. Oni kojima je bilo suđeno oni kojima je Allah dž.š. podario vjeru takvi su i vjerovali.
 
Ashabi Božijeg Poslanika s.a.v.s. prošli su taj put. Nisu se ustručavali da kažu istinu bez obzira s čime su se morali suočiti. Činili su dobro dok su zauzvrat dobijali loše i pored toga su govorili istinu. Dosta je njih tako završilo. Bez obzira koliko su dobra činili njima je uzvraćeno sa zlom.
 
Kao  Osman r.a.koji je hranio muslimane kad god su bili gladni. U vrijeme velike suše, kada nije bilo hrane muslimani su htjeli da kupe deve od njega nudeci mu dva put više od njihove vrijednosti, ali im je on rekao: ”Ne možete mi dati 10 puta više i neću vam ih prodati, jer ima neko ko će mi dati 10 puta više.” Tada su se oni požalili Poslaniku s.a.v.s. i on ga je pitao šta se desilo. Tada je Osman r.a. rekao: ”Ja ne prodajem ove deve već ih dajem radi Allahovog zadovoljstva.” Sto deva  sa svim tovarima na njima je poklonio muslimanima. Njegov je račun samo sa Allahom dž.š. Onoliko koliko Allah dž.š. može da plati niko ne može da plati, najmanje 10 puta više ili 100 puta više. Kada je bila nestašica vode on je poklonio bunare sa vodom. Kupio ih je od jednog jevreja i postao je ortak s njim. Kada muslimani nisu imali vodu on im je dao vodu.
 
Takav  jedan hazreti Osman bio je zarobljen u svojoj kući od strane muslimana i ostavili su ga gladnog i žednog. Nisu mu dali niti vodu niti hranu čak mu nisu dozvoljavali da ide na džumu. Iako je on bio taj koji ih je nahranio kada su bili gladni i napoio kada su bili žedni.  Otvorio je časni Kur'an, počeo je učiti i tako je zaspao. To je bilo u periodu kada je on bio halifa i Poslanik s.a.v.s. je več bio na onom svijetu. U snu vidio je Poslanika s.a.v.s. i pitao ga je:
– O Osmane, jesu li te gladnog ostavili?
– Jesu, ja Resulallah.
– Jesu li te žednog ostavili?
– Jesu, ja Resulallah.
– Jel’ ti ne dopuštaju da ideš u džamiju?
– Ne dopuštaju, ja Resulallah.”
 
Tada mu je Poslanik s.a.v.s. rekao: ”Ako želiš poslat ću ti pomoć ili ako želiš dođi da skupa iftarimo.” Odgovorio je: „ Ja želim iftariti s tobom, ja Resulallah.”
 
Kada se probudio, bio je spreman da postane šehid, znao je šta će se desiti. Izdajnici su ušli u njegovu kuću i počeli su ga udarati, jedan od njih  je izvukao mač, bio je to bliski prijatelj njegovog oca. Osman r.a. ga je upitao :”Da te moj otac sada vidi šta bi uradio?” On je se postidio i otišao. To nije važno, već da je on nakon svog dobra koje je učinio, dočekao takav kraj. Oni koji su na Allahovom putu oni su odgovorni samo Njemu. On je iftario sa Resulallahom s.a.v.s. Takve insane Resulullah s.a.v.s. prima kod sebe.
 
Da nam Allah dž.š. podari da budemo od onih koji su na takvom putu, da budemo sa dobrima inšAllah, da budemo dobri i da budemo sa dobrima. Amin!
 
Fatiha.

MUSLIMAN  I  MU’MIN:

Šejh Ismail effendi

Bismillahir-Rahmanir-Rahim.

Cilj tarikata jeste terbijet nefsa.

Onaj ko dolazi u tarikat mora da zna zbog čega dolazi. Kada neko izgovori šehadet, on time postaje musliman, ali da bi bio mumin, to je nešto drugo. Sa šehadetom postaje musliman, ulazi u Islam i to je dovoljno, ako želi da ostane na tom nivou to je dovoljno, ali ako želi da napreduje onda to nije dovoljno. Allah dž.š. želi da napredujemo, želi da postanemo mumini. Onaj ko klanja namaz i posti on je musliman, ko želi nešto više treba da postane mumin.

Postoje svijetovi pored ovog vidljivog svijeta koji mi ne vidimo i pozvani smo u taj svijet. Allah dž.š. poziva sve u taj nevidiljivi svijet. Ko se prepusti svome nefsu neće se odazvati na taj poziv i ostat će na tom nivou. Da li je to razlog zbog čega je došao na ovaj svijet? Naravno da nije! Kada bi insan vidio samo mali djelić onoga što Allah dž.š. priprema za njega, zaboravio bi na ovaj dunjaluk.

Jedan mladić je došao Božijem poslaniku s.a.v.s. i rekao:“ Ja Resulallah, ja sam dočekao sabah kao pravi mumin.“ Bio je veoma mlad, oko 15 godina, još mu ni brada nije porasla, ali je rekao da je kao pravi mumin dočekao sabah. Božiji poslanik s.a.v.s. je naravno znao šta je se desilo ali ga je ipak pitao, šta je bilo. 

”Ja Rasulallah, ja sam vidio sve ono o čemu si nam ti pričao, vidio sam Arš i vidio sam sve dženete i u njima evlije koji nas čekaju, sve što si nam pričao o duhovnom svijetu, sve sam vidio. Zato sam dočekao sabah kao pravi mumin” odgovorio je mladić. U tome je tajna, barem da jedan namaz klanjamo kao pravi mumini ili da jednu noć provedemo kao mumini, ništa na ovom svijetu se ne može porediti sa tim. 

To treba da bude cilj svakog muslimana, da bude mumin. Zato treba da se bori sa svojim nefsom. Ko se ne suprostavi svome nefsu ne može doći do toga. Kada se počneš suprostavljati svome nefsu, tada će se polako početi mjenjati tvoj hal. Onaj koji se ne odupire svome nefsu on se počinje daviti u aroganciji i u kiburu, te osobine postoje kod svakog insana. Jedna od najvećih bolesti nefsa jeste ponos, arogancija i kibur, želi da bude neko i nešto veliko.

Kada odavde pogledamo zvijezde, one se čine kao tačke na nebu, a u stvarnosti mi smo kao tačke u odnosu na veličinu tih zvijezda. Tako neko, čiji nefs nije prošao terbijet, može reći : ”Ja sam veći od zvijezda.“ A zapravo je samo jedna tačkica. Ako krene na taj put, vidjet će, približavajući se tim zvijezdama, kako su one puno veće od njega i kako je sićušan naspram njih. A šta su zvijezde več samo tačkice u svemiru i svi svijetovi kada bi se sastali ne bi bili ništa naspram Allaha dž.š. a šta smo mi u svemu tome!? Ne osvrćući se na svoju ”manjinu” mislimo da smo veliki, a zapravo smo nemoćni. Ako krenemo tim putem, ako stavimo svoj nefs pod terbijet tada ćemo moći da uviđamo stvari onakvima kakve zaista i jesu, tada ćemo početi da rastemo. Taj rast, ta veličina će biti od Allaha dž.š. i u njoj nema greške. Što se više insan približava Allahu dž.š. tada shvata koliko je nemoćan i počinje da biva skrušen.

Tada ga Allah dž.š. ne spušta dole već ga izdiže nad drugim ljudima, daje mu čast. Ta čast nije kao dunjalučke časti koja je od danas do sutra, već traje zauvjek. Da bismo zaslužili tu čast, moramo se boriti sa svojim nefsom, jer kada se suprostavimo nefsu tada počinje da raste i da se ljuti, i šejtan se ljuti, toliko se naljuti da želi da napadne insana ali ne može jer onaj koji se podvrgne terbijetu nefsa taj će biti zauvjek sa Allahom dž.š. i šejtan će ga zauvjek izgubiti. Da ne bi izgubio tog insana, uradit će sve što je u njegovoj moći. Zato oni koji dolaze u tarikat trebaju toga biti svijesni. Ako vide da su sa svih strana napadnuti od šejtana, od nefsa, trebaju znati da su na pravom putu. Tada insan počinje da dobija duhovnu snagu.

Duhovna snaga se ne može prebrojati, jer da se može izmjeriti na bilo koji način, ljudi danas nebi bili u stanju u kojem jesu.
Koliko milijardi ljudi na svijetu, ali nema niko ko vlada njima, muslimani nemaju jednog vođe. Dosta njih su muslimani ali nisu na Allahovoj strani, ne suprostavljaju se svome nefsu i tako nemaju duhovne snage. I da su milijarde ili deset milijardi isto je, neće imati duhovnu snagu. Ali da se samo tri čovjeka sastanu u ime Allaha dž.š.

Allah će im dati kuvet i spustit će rahmet na to mjesto. Kada od Allaha dž.š. dođe snaga, kuvet, tada se njoj ništa ne može suprostaviti! Zato trebaš znati odakle dolazi tvoja duhovna snaga, trebaš znati da ona dolazi od Allaha dž.š. I znaj kada kreneš Njegovim putem da će ti biti data snaga. Ko god iskreno krene prema Allahu dž.š. On ga obaspe Svojom milošću i podari mu snagu, tada On stoji iza njega i niko mu se ne može suprostaviti. Zato šejtan, pogotovo ne voli ljude iz tarikata, najviše se sa njima bakće.

Njegovi najveći protivnici su pripadnici tarikata. Oni su njegovi najveći neprijatelji i s njima ne može da izađe na kraj. Zato se nemojte uznemiravati, ne birinite ako primjetite da se šejtan vama bakće, to znači da ste na pravom putu, ne bojte se! Šejtan je nemoćan u odnosu na insana. On jedino može da naškodi kada smo mi nesigurni na ovom putu, kada vidi nesigurnost tada vreba priliku, zato mu ne dajte priliku. 

Šejtani i nefsovi su najveći neprijatelji pripadnicima tarikata. Oni koji su u tarikatu, oni su na putu prema Allahu dž.š. a to je nešto što šejtan najviše mrzi, budući da on to mrzi znači da smo na pravom putu. Zato budite čvrsti na svom put, nemoj te da skrećete sa puta i ne dozvolite da vas obuzme sumlja, to je nešto što što vas može skrenuti sa puta i usporiti ili zaustaviti. Zato je nas šejh k.s. govorio: ”Onaj koji se umori taj zastane, onaj koji zastane i zaostati će na ovom putu.” Zato na ovom putu trebate ići bez umora, samo naprijed. Onima kojima je to nasib oni će doći do svog cilja. Ti se samo skoncetriši na svoj put, da dođeš do Allaha dž.š. bezbjedno.

Da nam Allah dž.š. omogući da obuzdamo svoj nefs i da budemo od onih koji su barem jedan dan proveli kao mumini ili barem jedan vakat namaz, da osjetimo ukus te ljepote. Amin.

Fatiha.

SOHBET OD NEDJELJE 16.10.'16 G.

Šejh Ismail  effendi

Bismillahir-Rahmani-Rahim

Neka nas Allah dž.š. ne ostavi u rukama našeg nefsa! U jednom momentu, nefs nas može natjerati da bilo šta uradimo. Da nas Allah dž.š. sačuva od onog lošeg što nefs može da nam uradi! Što se više približava vrijeme to sve više moramo voditi računa o sebi. Vrijeme dolaska Mehdi a.s. se približava kao i rat.

Zato nam treba biti jaka vjera, iman, da se možemo zaštititi u tom vremenu. Ono što mi podrazumjevamo pod vjerom jeste, Ehli sunnet vel džemat. Vjerovat ćeš u Allaha dž.š. u poslanike u evlije i poštovat ćeš ih. Vjerovat ćeš u Allaha dž.š., Allah dž.š. je milostiv i On prašta i voli da oprašta. Sluga ne smije uraditi tri stvari: 

1. Da pripisuje druga Allahu dž.š.Kao što smo do sada u sohbetima govorili, to znači ne smatrati nikoga božanstvom osim Allaha dž.š

2.Ne mješati se u Allahov posao.Da li se sluga mješa? Mješa se. Ako mu se ne sviđa ono što je Allah dž.š. učinio, to znači da se mješa u Allahov posao i prelazi svoju granicu. Ako sluga pređe tu granicu i to može uraditi

3.Ne treba se suprostavljati onima koje Allah dž.š. voli.

Onaj koji objavi rat Allahovim miljenicima, objavio je rat i samom Allahu dž.š. Bez obzira da li je musliman ili nije. Onj koji ratuje sa Allahovim prijateljima ratuje sa Allahom dž.š. A allah je vjeran svojim prijateljima!

Nema greške u Njegovom prijateljstvu! Ako si započeo rat sa Allahovim dostom, započeo si rat sa Allahom dž.š. Isto tako,vjerovat ćeš u Poslanika s.a.v.s. i nikada nikoga nećeš uporediti s njim, ljubav prema njemu bit će jača od bilo koje ljubavi koju osjećaš prema nekom drugom i od svega što posjeduješ i onog materijalnog, čak i od svojih najbližih.

I nećeš se mješati u Poslanikov s.a.v.s. posao! Ashabi koji su se mješali u njegov posao razočarali su se. Zato kažemo da nas Allah dž.š. ne pusti u ruke našem nefsu. Jer ako se to dogodi tada insan ne sluša ni Allaha dž.š. niti Poslanika s.a.v.s.

Tako su pojedinci sjedili sa Božijim Poslanikom s.a.v.s. a nisu ga slušali, čak su povisivali ton (glas) u njegovom prisustvu. Tada je spušten jedan ajet u vidu prjetnje „ O vi koji u prisustvu Mog miljenika podižete glas…“

Posle toga su ashabi vezivali kamenčić za jezik, kada bi sjedili u prisustvu Božijeg Poslanika, da ako bi zaboravili, ne bi povisili ton u prisustvu Božijeg Poslanika s.a.v.s. samim tim da ne bi izlazili iz edeba i prelazili tu granicu.

Ako se prepustiš nefsu, on će sigurno preći tu granicu. Poslanik je Poslanik, a ashabi su ashabi, bez obzira koliko je visoka deređa pojedinih ashaba, ona nije ništa u poređenju sa deredžom Božijeg Poslanika s.a.v.s.

Zato svako treba da zna svoje mjesto i kada govorimo o Poslaniku s.av.s. , ashabi su ništa u odnosu na njega. Bez obzira koliko su oni bili produhovljeni, dešavalo im se da se prepuste svom nefsu. Zato se pazite, ne dozvolite da vas kontroliše vaš nefs!

Kada je Božiji Poslanik s.a.v.s. osvoio Meku, Meka je bila bogat  grad. Pripalo im je dosta ratnog plijena. Većinu tog plijena Božiji Poslanik s.a.v.s. je podjelio stanovnicima Meke. To je malo povrijedilo stanovnike Medine.

Stari od njih su to prihvatili ali mlađi su počeli da se protive. Govorilu su:

” Kako su stanovnici Meke draži Božijem Poslaniku s.a.v.s. pošto je to njegov zavičaj” , to je došlo do Poslanika s.a.v.s. i on je bio uznemiren zbog toga.

Tada je skupio ensarije i obratio im se : ”Stanovnici Meke su željeli dunjaluk i ja sam im ga dao, a dio koji vama pripada to sam ja, ako želite dat ću vam dunjaluk a ako želite mene ja sam tu sa vama.“

Zato je danas kabur Božijeg Poslanika s.a.v.s. u Medini a ne u Meki, Poslanik s.a.v.s. pripada stanovnicima Medine. Dunjaluk, ko ga želi neka bude njegov!

Sada dolazimo na temu šejha. Isti edeb se odnosi i na šejha. 

Trebate obratiti pažnju na tri  stvari.

Da imate samo jednog šejha. Ima puno šejhova, sigurno je među njima dosta pravih šejhova. Svako odabere onoga koji paše njegovom srcu. Svim istinskim šejhovima mi učimo dovu. Ali ako ste izabrali jednog šejha i uzeli bejat od njega, tada druge šejhove ne priznajete. Volite sve šejhove ali samo  jednog birate (prihvata te). Kao što volimo sve Poslanike ali Muhammeda s.a.v.s. slijedimo. Svi su oni istinski Poslanici  ali mi slijedimo put Muhammeda s.a.v.s. Zato obratite pažnju na sledeće:  

1. Kada nađete pravog šejha to treba da bude samo jedan šejh! Da bi ste mogli brže da idete ovim putem.

Ne mogu u jednom automobilu biti dva šofera! Već samo jedan i njega će te slijediti.

2.Ne trebate se mješati u šejhov posao!

 Naš šejh Nazim k.s. pokazivao je toleranciju u svemu. Ali nikada nije prihvatao da mu se neko mješa u šejhovski posao,  jer šejh je šejh a murid je murid. Ako znaš bolje od šejha onda ti budi šejh! Ako si već nekoga izabrao za šejha to znači da priznaješ da on zna bolje od tebe. Da nas Allah dž.š. ne ostavi u rukama našeg nefsa!

Ako se to desi tada insan ne priznaje ni šejha ni Poslanika niti Allaha dž.š. Zato murid treba da pazi!

Kada govori njegov šejh treba da šuti, jer šejh zna bolje od njega, a ako ne vjeruješ u to znači da nemožeš imati koristi od tog šejha. Ako te nefs natjera da pričaš loše o svom šejhu onda te to neće nigdje odvesti. Oni koji su digli svoje  koplje  na hazreti Omera, na hazreti Alija, oni nisu bili kafiri.

Grupa koja se digla na Huseina r.a. i pogubila ga, oni nisu bili nemuslimani. Oni su svi završili u propasti. Kada se padne u ruke nefsu, tada se ne gleda da li se radi o unuk Božijeg Poslanika s.a.v.s. ili o samom Poslaniku.

Zato trebate dobro paziti! Da imate samo jednog šejha i da se ne mješate u njegov posao.

3.Da volite one koje šejh voli. One koje šejh voli ne možeš da ih ne voliš, u suprotnom će nešto nedostajati. Ako ti je iman čvrst, tada ćeš voljeti i šejha i one koje šejh voli. Oni koji budu slijedili ovaj usul oni će nastaviti čvrsto ovim putem. Put koji mi slijedimo jeste put šejha Nazima k.s. i to je jedini put koji mi znamo. Sigurno da postoje i drugi putevi koji vode do Allaha dž.š. ali ovo je jedini put koji mi poznajemo. 

Ne želimo biti skromni i trebamo reći da se mogu, na prstima jedne ruke izbrojati, osobe koje su bile u bliskom kontaktu i koje su bile bliske sa šejh Nazimom k.s. kao šejh Ismail.

Ako ima 10 ljudi koje je on izveo na pravi put koje je on obučio u potpunosti. Sigurno da ima na hiljade njegovih murida u svijetu, ali oni koji su stasali duhovno pored njega su rijetki. On ima jako puno tekija po svijetu ali naša tekija, ovdje u Sarajevu, je jedna od deset u svijetu koje u potpunosti slijede usul šejh Nazima k.s. Elhamdulillah mi se ponosimo time.

To možemo sa ponosom da tvrdimo. Put kojm idemo je njegov put i usul koji slijedimo je njegov usul. Ovo govorim zato što, pred dolazak Mehdija a.s., svako treba da se prekontroliše, da se preispita i ne prepusti u ruke svoga nefsa. Kao što smo rekli, nefs ne poznaje granice. On kada uzme maha ide sve do vrha, onda neće biti puno vremena da se vratimo na pravi put, jako se približio dolazak Mehdi a.s.

Oni koji dolaze ovdje, u ovu halku, su naši, ali pod uslovom da slijede naš put. Ako slijede svoj sopstveni put po svom ličnom nahođenju onda će biti prepušteni sami sebi.  Neće doći samo Mehdi a.s. doći će i Dedžal i to je velika fitna. Od danas možemo početi govoriti o Dedžalu. Naš šejh je govorio da se on nalazi na jednom otoku u Indiskom okeanu i da je vezan lancima.

Danas mogu reći da sam dobio haber da su njegovi lanci odvezani. On je sada slobodan. Nije se pojavio ali u duhovnom smislu to znači da će svijet zahvatiti još veća fitna. Situacija će biti još napetija. Zato budite čvrsto vezani za onoga za koga ste vezani. Idite u tekiju i potom nazad kući, na posao s posla u kući. Nemojte se bez potrebe zadržavati na ulici. Prekontrolišite ono što govorite. Čuvajte svoj jezik.Možete učiniti dobra koliko jedna velika planina, sve to  možete poništiti jednom riječju.

Zato ne pričaj te puno! Skoncentrišite se na ono što je važno. Ono što smo do sada navodili, kao mjere predostrožnosti, važi i dalje. Sada je Dedžal slobodan, kada dođe sa tog mjesta gdje se sada nalazi tj. kada se pojavi u  fizičkom svijetu tada će nastati pravi haos. Nema puno vremena ni do toga. Mjesta koja će biti zaštićena od Dedžalove fitne jesu : Meka, Medina, Šam i tekije šejh Nazima efendie k.s. U to budite sigurni!

Ako i postoje druge tekije koje će biti zaštićene to mi ne znamo, to nas i ne zanima. Svako je odgovran za svoj džemat. Zato se nemojte odvajati od svog džemata, onaj ko napusti džemat on će biti na gubitku, nama to ništa ne znači. Oni koji su naši, mi ćemo  ga izručiti šejhu efendiji, naša je odgovornost do tog momenta, poslije je šejhovo.

Zato budite čvrsto na svojim nogama jer vrijeme se približilo i Dedžal je na slobodi. Da nas Allah dž.š. sačuva od njegove fitne i da nam olakša teške dane i da dočekamo lijepe dane, da ih vidimo inšAllah. Neka vam srce ne bude sa dunjalukom, neka nam u srcu ne bude fitna! Onaj u čijem se srcu nalazi dunjaluk, taj neće  dočekati te dane. Kada Mehdi a.s. dođe, sva zakopana blaga će isplivati na površinu zemlje, ko se okrene i pogleda u to blago bit će uništen jer je to dunjaluk! Zato čvrsto se drži svog imana i neka ti srce bude čisto. Sve ono što trebaš željeti na ovom svijetu jeste da dočekaš vrijeme Mehdi a.s.

Nemoj te sjediti sa onima koji ne slijede put vašeg šejha jer nema vremena za ispravljanje grešaka. Za one koji ne    vjeruju u Allaha dž.š. kažemo –kafir, a za one koji ne vjeruju u šejha kažemo-munkir. Onaj koji poriče šejhove riječi je munkir. Ne trebamo jesti hranu od takvih ljudi. Tako je jedan čovjek došao kod evlije, Allahovog prijatelja i bio je zaljubljen u njega. To kod nas nema, jer šejh Nazim k.s. je zaključao ta vrata (vrata džezbe).

Taj čovjek je padao u trans od ljubavi  prema tom evliji i nikako sebi nije mogao doći. Tada je šejh  poslao, da se iz kuće drugog čovjeka donese hljeb i dao je tom zaljubljeniku da pojede. Nakon što je pojeo komad tog hljeba, smirio se, došao je sebi.

Tada su pitali šejha: ” Zbog čega nismo dali hljeba od ovog kojeg već imamo, nego iz kuće tog čovjeka.”  Šejh je rekao: ”To je kuća od čovjeka koji nas ne voli, koji ne voli šejha, on je munkir i ko god da jede od njega hljeba, prestat će njegova ljubav prema šejhu.“ Tada se zaljubljenik vratio u ”normalno” stanje  Zato pazite gdje i šta jedete, nemoj te svugdje jesti i piti.

InšAllah da nam Allah dž.š. olakša ovaj period do dolaska Mehdi a.s. Da dočekamo te dane da dođe Mehdi a.s. Želimo da dođe da ne čekamo  dugo.Dosta je bilo!

Ja Rabbi pošalji tvoje lavove, da svijet dođe u normalno stanje, da vlada hajr i berićet svijetom, inšAllah da dočekamo te dane sa našim džematom, inšAllah svi zajedno!Amin!

Fatiha.

Allah dž.š. je sve stvorio u najlepšem obliku

Šejh Ismail effendi

Bismillahir-Rahmanir-Rahim.

Allah dž.š koji je Gospodar svih svijetova, koji je sve stvorio i koji je svemu dao život, sve što je stvorio je prelijepo. Nema ništa da je stvoreno tek tako i da nema svoj značaj. Sve je u najljepšem obliku, ništa nije bez neke posebnosti.

 Allad dž.š. sve što poželi to bude, nekad je to polahko kao što je polahko stvorio i ovaj svijet, stvorio ga je u vremenskom periodu od šest dana ( to nisu dani kao naši dani nego puno, puno duži periodi) a da je htio On je to mogao uraditi u jednom trenu.

Time nam je pokazao put i koji usul da slijedimo. On zna šta je naljepše i onaj sluga koji krene putem koji mu je Allah dž.š. pokazao, sigurno neće pogriješiti.Taj sluga neće krenuti pogrešnim putem i neće biti razočaran. Zato budi čvrst na Allahovom putu. Allah dž.š. je uvijek spreman da pomogne svom slugi, ali sluga ne zna edeb. Napušta Allahov put i keće drugim putem.

Misli da nešto zna, ali ako ne krene pogrešnim putem, već krene putem Allaha dž.š. naći će pravi put. Ako krene sam svojim putem sigurno će naići na poteškoće, a Allah dž.š. ne želi da Njegovom slugi bude teško. Sve je stvorio da bude na usluzi Njegovom slugi, na dunjaluku i na ahiretu tako da njegov sluga bude rahat i na ovom i na onom svijetu

Sve mu je omogućio. Sluga ne bi trebao ni na šta da se žali, jer mu je Allah dž.š. sve dao. Za ono što nam nije podario nećemo biti ni odgovorni pred Njim, a za ono što nam je dao će tražiti da mu položimo račun za to. 

Ne traži druga vrata osim Allahovih vrata. Bez obzira šta uradiš traži utjehu pred Allahovim vratima, jer pred tim vratima nema beznađa.Ta vrata nikad nisu zatvorena, uvijek su otvorena. Ako idemo na neka druga vrata, onda je to za nas ono što razumijemo pod širkom, a ne neke sitnice na koje obraćaju pažnju kad kažu nemoj gleadati ni na jednu drugu stranu, ni lijevo ni desno.Šta god uradiš kažu širk. Jedini širk je kada ideš na neka druga vrat a osim Allahovih. Kada bi Allah dž.š.gledao na sve te sitnice, ne bi se nijedan sluga mogao spasiti.

 Allah dž.š. gleda naše opšte stanje i da bi nam oprostio traži razne izgovore da oprosti svom slugi,ali sluga to ne vidi.Allah dž.š. je poslao Pejgambere i evlije. On koji je Sultan svih sultana je poslao pejgambere i evlije da nas o svemu obavijeste.

Kada bi te neko ko je bogat u dunjalučkom smislu pozvao, ti bi mu otrčao. Šta ti on može dati? I da ti čitav svijet da, sta ti to znači? Može li ti on dati ono što ti Allah dž.š. može dati? Nije moguće. Zato se okreni Allahu dž.š .Da ti ne prođe ni jedan dan a da ne spomeneš Allaha dž.š. jer ćeš izgubiti.

Bereket ovog dana nećeš naći u sutrašnjem danu,zato ne propuštaj nijedan dan. Uzmi ono što ti je poslano duhovnim putevima u današnjem danu i ne čekaj sutra. Ako ti je prošao dan, a nisi uradio ništa za svoju duhovnost, onda bar uzmi pred spavanje abdest i klanjaj dva rekata, kako bi te Allah dž.š. upisao među svoje sluge.

Ako ti jedan dan prođe bez sedžde, a legneš da spavaš, onda ti rizikuješ. Kada nastupe teški dani Allah dž.š. će gledati hal (stanje )svojih sluga i ćemu teži njihova duša, na koju stranu ga vuče njegovo srce. U odnosu prema čemu teže tamo će ih i poslati.

Ako oni teže Allahu dž.š., On će ih povući na svoju stranu,neće ih prepustiti samim sebi i ništa ih neće moći dotaći. Biće bezbjedni, bez obzira šta se dešavalo u svijetu oni će biti zaštićeni od Allaha dž.š.

 One koje On ne zapiše među svoje sluge, oni će biti u teškoj situaciji.

 Da sve vojske svijeta budu pod njegovom komandom neće se moći zaštititi. Nema te vojske koja njega može spasiti. Zato se trudi da popraviš svoj odnos sa Allahom dž.š.,neka imaš jaku vezu sa svojim Gospodarom. Imaš još vremena dok se vrata ne zatvore. Kad se vrata zatvore onda se više ništa neće moći uraditi. Mada su vrata tevbe (oprosta) uvijek otvorena i ona će se zatvoriti kada se spusti Allahova kazna. Ko tada bude tražio oprost neće imati koristi i njihova dobra djela takođe neće imati nikakve koristi.

 Dakle prije nego što bude prekasno prekontrolišite se. Situacija u svijetu nije lijepa, nema nigdje rahatluka, ne možeš danas naći nijedno mjesto na svijetu gdje možeš biti miran. Samo Allah dž.š. u ovom vremenu može sve promjeniti. Allah dž.š prvo dadne insanima vremena da se promjene, ako se ne promjene On onda spusti svoju kaznu.

Onda je sve u Allahovim rukama i ništa vam više neće moći pomoći. Zato dok nije kasno dođi na vrata Allaha dž.š. Ko god da si dođi, ona su otvorena svim slugama. Ovim se obraćamo svim insanima,svim slugama Allaha dž.š.ne samo muslimanima. Nakon određenog momenta više neće biti važno ko je musliman a ko nije, nego ko je na strani Allaha dž.š. Ima dosta ljudi koji obavljaju namaz, a nisu na Allahovoj strani. Oni če takođe biti u teškoj situaciji. Zato neka se svak preispita da nema loš nijjet. Nije važno ako ima grešaka,jer svako griješi.

 Ovdje se ne gledaju greške nego se gleda nijjet. Nema na svijetu čovjeka koji ne griješi, takav čovjek ne postoji. Samo je važno da li si na Allahovoj strani ili nisi. Inšallah da nas Allah upiše u one koji su na Njegovoj strani i da nam oprosti inšallah.

Da naveče kada legnemo kao muslimani da se i probudimo kao muslimani. Da kad izađemo iz svojih kuća kao muslimani da se i vratimo kao muslimani.

Molimo Allaha dž.š da nam olakša teške dane i da nam pošalje od svojih sluga one koji će nam olakšati. Da nam podari da nađemo takve sluge. Muharrem je mubarek mjesec i u njemu se otvara sve za muslimane. Da se inšallah otvori ono što je dobro za muslimane u ovom mjesecu.
Fatiha!

”Voli sva stvorenja za ljubav njihovog Stvoritelja’

Šejh Ismail effendi

Bismillahir-Rahmanir-Rahim.

Islamska vjera je lijepa, naša vjera je čista i bez greške. Može postojati greška kod njenih sljedbenika, ali ne i kod nje same.

Njihova greška pripada samo njima, i kao takva ne utiče na islam. Zato kažemo, naša vjera je lijepa i čista! Onoga koji je prlja, ona ga očisti. Onaj koji krene njenim putem, ona ga pročisti.

Danas se nalazimo u takvim okolnostima da se vrlo lahko može uvidjeti ko praktikuje islamsku vjeru, a ko je izvan nje. Ako se okrenemo prema Arabiji, mjestu odakle je islam potekao i uporedimo kakvo je to mjesto bilo prije dolaska islama, kako je to bila prljava zemlja vidjećemo kako i u kojoj mjeri ju je islam pročistio.

Oni koji su krenuli putem islama, oni su se očistili! Naš put je lijep put, zato se čvrsto njega držite. Oni koji na ovom putu traže grešku, takvi pronađu grešku samo kod sebe! Sve ono što pripisuju islamu, zapravo su njihove vlastite greške. Trebaš činiti hizmet na ovom putu da se očistiš, jer onaj koji uđe u čistu vodu taj izađe čist! Onaj koji uđe u blato bit će nečist. Zato se trudite da se očistite na ovom putu. Ne dolazi svako čist na ovaj put već upravo dolazi da se očisti.

Zato su vrata širom otvorena svima onima koji dođu u islam. Naš put je ovaj put i put našeg šejha k.s. je ovaj put. On je svakom otvarao svoja vrata, bez obzira sa kakvom namjerom je došao, vrata su bila otvorena. Svako je uzeo ono po šta je došao, ko je došao po duhovnost dobio je duhovnost, ko je došao po nešto materijalno također je dobio nešto materijalno, iako je šejh za te materijalne stvari govorio da su poput kamenja, bezvrijedne, za čim ne treba trčati. 

Naš teret je veliki, teret koji ćemo ponjeti s nama na ahiret, zato trebamo gledati da odemo sa što dragocjenim stvarima. Traži ono što je stalno, što traje! To će ti pomoći i na ovom i na onom svijetu. Trudi se da na ovom putu činiš hizmet i da činiš dobro na ovom putu, da činiš lijepe stvari za islam. Poslanik s.a.v.s. je govorio: ”Čak I ako znaš da ćeš sutra umrijeti, danas posadi jedno drvo.“ Učini ono što je u tvojoj moći da činiš dobra djela i hizmet. Svi oni koji u tebi vide dobar primjer i budu te slijedili i nakon tvoje smrti sevabi će ti se pisati. Ti zasadi, a neko drugi će ubirati plodove sa tog stabla, jer svi smo prolaznici kroz ovaj život. Ono što je stalno jeste ono što ćemo ponijeti sa sobom. Hizmet koji činiš, dobra djela koja činiš, oni će se i poslije tvoje smrti pisati. Vrata hizmeta su jedino i samo islam!

 Nema drugih vrata hizmeta. Svaki džemat i svaki tarikat, kao i svako ponaosob treba da čini hizmet islamu. Neće hizmetiti sebi niti svome džematu već islamu. Ako se bude činio hizmet zbog sebe ili svoga džemata, desit će se da će im se razići putevi. To je jedna od najproširenijih bolesti među muslimanima, da svako čini hizmet samo svome džematu ili samo sebi. U tome nema nikakve vrijednosti. Hizmet koji činiš trebaš da činiš za islam. Tada će on imati svoju vrijednost. 

Nekada davno, kada bi se sastajali pripadnici tarikata, oni bi se obraćali jedni drugima s poštovanjem. Postavljali bi pitanja, poput ‘ iz koje si bašte cvijet ‘ ili ‘ koje si ruže slavuj ‘ ili ‘ koje planine si potok’ jer su znali da svi putevi, tarikata, vode ka Allahu dž.š. i da su svi lijepi.

Zato jedni drugima treba da se obraćate s poštovanjem, bez obzira u kakvom je halu, stanju, osoba pred vama, bez obzira kom džematu, kom tarikatu, kom narodu pripada, pa ni koje je vjere! nije bitno kom narodu pripada niti koje je vjere, jer ono što čovjek radi to je samo između njega i Allaha dž.š.

Ono što nam treba biti bitno jeste, da se pred nama nalazi insan. Ne trebamo gledati na muslimane kao na one višeg stepena od nemuslimana. Naravno da smo mi ponosni što smo muslimani, na svoju vjeru, tarikat, na svog šejha, ali to nas ni u kom slučaju ne čini vrijednijim od drugih ljudi. Sve gledamo istim očima, jer mi zapravo ne znamo na kom smo stepenu. Istina je da smo izgovorili šehadet i da smo muslimani, ali mi nemamo nikakvu potvrdu niti garanciju da ćemo i umrijeti kao muslimani. Ako klanjaš i postiš ni to te ne čini vrijednijim od drugih, jedino da nam Allah dž.š. podari tu deredžu da budemo neovisni kao insani. A svakako su oni koji su počašćeni takvom duhovnošću od Allaha dž.š. i najskrušeniji, te oni sebe vide kao na najnižem stepenu.

Da takvi imaju kibur i aroganciju u sebi Allah dž.š. im nikada ne bi dao tu deredžu. Kao Poslanik s.a.v.s. nakon što su mu oprošteni svi grijesi, on je nakon toga nastavio još više da ibadeti, još više je bio pobožan. To tako ide, što se insan više približava Allahu dž.š. sve je više ponizniji i sve mu je veći edeb, pa takav sebe ne vidi kao nekog velikog. Zato nas naši ibadeti, ne odvajaju od drugih niti nas čine vrijednijim.

Naprotiv, da bi se približili drugim ljudima trebamo biti skrušeni, skromni. Tako je jednom jedan evlija ugledao jednog pijanicu i posmatrao ga je sa visine, obzirom da je u takvom halu, tada mu je Allah dž.š. poslao (na srce mu je došlo) da Allah dž.š. može u svakom momentu da zamjeni njihova mjesta, nakon čega se toliko postidio da je pao na sedždu moleći za oprost.

Zato trebamo znati da je svaka ljepota od Allaha dž.š. i svaki hizmet koji činimo, činimo to uz njegovu pomoć. InšAllah da nam Allah dž.š. podari da bez kibura i arogancije nastavimo put, da do kraja života inšAllah hizmetimo na ovom putu i da nam omogući da budemo sa onima koje volimo. Amin!

Fatiha.

VAZIFA-VIRD ZA 10-DANA MUHAREMA:

– 1000 x  Sura Ihlas

– 1000 x  Salavat-i-Šerif

– 1000 x HasbunAllah RabbunAllah

Gore spomenute kelime bitno je proučiti u toku ovih 10 dana; kako bih se na dan Ašure poklonilo Pejgamberu s.a.v.s. i sa nijetom da Allah dž.š. olakša svim muslimanima svijeta koji su u teškoj situaciji

BITI DOBAR PRIMJER:

Šejh Ismail effendi

Bismillahir-Rahmanir-Rahim.

Budite od dobrih i budite sa onima koji su dobri. Musliman je dobar čovjek. Svaki musliman kao prvo mora da bude insan tj. da bude dobar čovjek. Biti dobar čovjek i biti insan znači provesti cijeli život na Allahovom putu. Neko ko prihvata Allaha dž.š. , priznaje Pejgambera s.a.v.s. i ko ide njihovim putem nije kao onaj koji ne priznaje Allaha dž.š. i Pejgambera s.a.v.s.

 Možda onima koji čine dobra djela cijeli život, a nisu muslimani Allah dž.š. otvori vrata Svoje milosti i prime Islam, to je nešto drugo.
Općenito možemo reći da je dobar čovjek onaj koji priznaje Allaha dž.š. i Pejgambera s.a.v.s. i koji svoj život provede slijedeći njihov put radi Allahova dž.š. zadovoljstva. Musliman ne treba da protrači svoj život, treba da ima svoj određeni cilj. To je nešto što nam je Allah dž.š. putem Svojih Poslanika, a pogotovo posljednjeg Poslanika Muhammeda s.a.v.s. jasno pokazao .

Trebamo živjeti onako kako su nam to oni pokazali. Živeći na način malo ovako, malo onako ne priliči jednom muslimanu. Musliman ne treba da gubi bespotrebno svoje vrijeme. 

Jednom prilikom je Pejgamber s.a.v.s. prolazio pored čovjeka koji je sjedio bezposlen i nije ga poselamio. Vračajući se Pejgamber s.a.v.s. vidio je tog istog čovjeka kako nešto traži po smeću i tada mu je nazvao selam.
Musliman treba da se zanima bilo čime.

Onoliko koliko je u mogučnosti i koliki je njegov kapacitet shodno tome čovjek treba nastojati da se nečim bavi. Postoji nešto što svako od nas zna i može raditi onoliko koliki je njegov kapacitet, jer normalno je da postoje granice kod svakog čovjeka.

Allah dž.š. neće tražiti i teretiti nas onim što ne možemo uraditi, ali za ono što možemo uraditi smo odgovorni. Ako postoji nešto što možemo uradti onda se moramo truditi svim silama da to uradimo.
Samo sjediti, klanjati namaz i postiti nije dovoljno, ni to nas neće spasiti.

Allah dž.š. je poslao meleka Džibril a.s. da uništi narod Luta a.s. Rekao mu je da se njihov grad nad njima sruši. Kada je Džibril a.s. pošao da prevrne grad ugledao je jednog čovjeka kako ibadeti. Džibril a.s. se obratio dovom Gospodaru rekavši : ” Ja Rabbi šta da radim tu ima i onih koji se tebi klanjaju.”
Gospodar mu odgovara: ” Zajedno sa njima uništi taj grad.”
Oni i ako su ibadetili nisu nastojali da ljudima oko sebe ukažu na pravi put. Sjedili su i ibadetili, ali nisu upozoravali ljude oko sebe, nisu uradili sve što je u njihovoj moći .

 Insan treba da uradi sve ono što je u njegovoj moći, jer ako ne uradi ono za šta je u stanju da uradi biće za to odgovoran. Ne možeš reči baš me briga jer si za to odgovoran. Husein r.a. svjesno je otišao u smrt postajući šehid, znao je da će njegovom smrću biti zaustavljeno nasilje i zulum. Rekao je : ” Ako ja ne ustanem protiv nasilja i zuluma neće se ni drugi ustati, jer ako budem sjedio skrštenih ruku kod kuće neće se ništa promjeniti.”
Zato misliman treba svom svojom snagom raditi na Allahovom putu nastojeći da živi u Njegovo ime i onoliko koliko je to u njegovoj moći truditi se da to ljudima oko sebe pojasni. To ne znači pozivati samo u Islam jer ni Pejgamber s.a.v.s. nije pozivao svakog ponaosob nego je svojim primjerima pokazivao kakav treba du bude jedan musliman i kako da živi.

 I naš šejh Nazim k.s. je slijedio taj isti put i istu metodu. Nije išao od vrata do vrata i pozivao u Islam nego je svojim načinom života predstavljao primjer pravog muslimana.

 Svojim edebom, ahlakom i sveobuhvatnim načinom života pozivao je ljude u Islam. Trebamo svojim primjerom i načinom života perdstavljati Islam i inspirišući druge pozivati ih Islamu. Čak i onda kada bih znali da nam je preostao još samo jedan dan života trebamo ga provesti u tom duhu, jer iako mi ne vidimo rezultate svoga truda drugi će to sigurno vidjeti. Oni koji dolaze poslije nas požnjaće ono što smo mi posijali .
Dovoljno je da mi posijemo sjeme ,a oni poslije nas će brinuti o njemu i brati njegove plodove. Nemoj govoriti . ” Ja i ako tu uradim to ništa neće promjeniti .” Sve ono dobra što posiješ će jednoga dana uroditi plodom i sigurno će biti plodno .
Bez obzira da li ti još živio ili ne, sevabi tvojih dobrih djela se i dalje pišu u tvoj defter jer se taj defter ne zatvara i nakon tvoje smrti nastavlja da se piše. Zato se trudite da budete dobri insani i da sijete sjeme dobrog kako bi Allah dž.š. i vama i nama podario da dočekamo bolje dane inšallah
Fatiha.

SKRIVENO ZNANJE (GAJB)

Šejh Ismail effendi

Bismillahir-Rahmanir-Rahim.

Ono što je najviše izloženo napadima, kada su u pitanju evlije, Allahovi prijatelji, jeste pitanje gajba. Sigurno je da Allah dž.š. zna ono što je gajb, sto je skriveno i u Kur'anu se spominje, ali ako se van konteksta govori o tome može doći do zabune i upravo to i rade sa tom namjerom.

Izvade samo jednu riječ i na taj način zbunjuju ljude. Gajb je ono što je skriveno i samo ga zna Allah dž.š. i oni kojima je dozvolio da ga znaju. Može li onaj ko ne obavlja namaz i ne izvršava svoje dužnosti i obaveze ući u Džennet? Može. Kako može? Jedan od ashaba Pejgambera s.a.v.s. došao je Pejgamberu s.a.v.s. i postao musliman baš u vrijeme rata. Prije nego što je počeo klanjati namaz, budući da je to bilo u vrijeme jedne bitke, on je dostigao stepen šehida. Prije nego što je proteklo jedno namasko vrijeme on je pao kao šehid.Njegovo čelo nikada nije palo na sedždu ali on je otišao u Džennet.

To je jedan izuzetak ,ali ako se on protumači na pogrešan način može nas zbuniti da mislimo da svako i ako ne klanja može ući u Džennet. To je ta igra riječi kojom se služe neprijatelji Islama. Bilo o čemu da se radi, bilo na koju temu da se govori, treba dobro ispitati do u detalje o čemu je riječ. Tek onda možemo doći do zaključka da li to o čemu se govori izlazi iz Islama ili ne. Gajb je vrsta iluma (znanja) i to je iz beskrajnih okena Allaha dž.š. samo jedna kap.

 I ako Allah dž.š. podari nekom iz tih Svojih okeana Njemu neće ništa zafaliti.Takvoj osobi nikada se ne može pripisati božanstvo.To je vrsta znaja koju Allah dž.š. daje onome kome On želi, daje je Svojim prijateljima (evlijama). Svaki Pejgamber je došao sa skrivenim znanjem-gajbom. Došli su da upozore ljude o tome šta će se desiti u budućnosti. Obavještavali su ljude i donosili vijesti, ne o onome što je bilo nego o onome što će biti.To je svakako dužnost i vazifa Poslanika, obavjestiti ljude o skrivenom znanju-gajbu. I Muhammed s.a.v.s.je jedan od Poslanika koji je došao sa skrivenim znanjem-gajbom. On nije obavijestio o budućnosti iz svog vlastitog znanja. Nijedan Pejgamber ni evlija nemaju tu snagu i moć da znaju budućnost sami po sebi. Allah dž.š. daje od svojih sluga onome kome želi to znanje i oni ga prenose na ljude. Pejgamber s.a.v.s. je prenosio to znanje kroz hadise.

 Mnogi hadisi govore o budućnosti. Rekao je da će Istanbul biti osvojen. Osam stoljeća nakon dolaska Pejgambera s.a.v.s. Istanbul je zaista bio osvojen. On je donio tu vijest prije osamsto godina.

Oko Istanbula nalaze se mnoga turbeta ashaba Pejgambera s.a.v.s. Poslije Pejgambera s.a.v.s. najvise duhovne deredže pripadaju upravo ashabima r.a. Iako su postigli najveće deredže, oni su čak i zbog jedne riječi koju bi objavio Poslanik išli i do Istanbula. Mnogi od njih su pali kao šehidi. Sve to samo zbog jedne riječi i jednog hadisa Pejgambera s.a.v.s.

A sada želeći umanjiti poštovanje koje ljudi osjećaju prema Pejgamberu s.a.v.s., za mnoge hadise govore da nisu pouzdani. A Pejgamber s.a.v.s. je rekao: ”Ako čujete jedan hadis koji pazıva na dobra djela i postupite po njemu, pa čak i ako ja to nisam rekao tako, vi ćete za to imati nagradu-sevab.” To je jak (sahi) hadis. Na primjer postoji hadis koji kaze da klanjanjem duhe namaza dajemo dnevnu sadaku za svaku kost u svom tijelu i ako postupimo po tom hadisu zaista cemo dobiti zasluzenu nagradu bez obzira na pouzdanost hadisa. Zato ne trebamo olahko uzimati riječi Muhammeda s.a.v.s., a kamoli riječi Allaha dž.š.

Ono poštovanje koje osjećamo prema svemu što nam je naredio Pejgamber s.a.v.s.,prema Allahovim odredbama treba da osjećamo još veće strahopoštovanje.Trebamo strogo voditi računa o onome što je On zabranio. O svemu tome nas je obavijestio Pejgamber s.a.v.s. kroz hadise, sve po redu je jedno po jedno objasnio. Pejgamber s.a.v.s. nas je obavijestio o onome što mu je Allah dž.š. objavio da bi upozorio ljude. Isto tako Allahovi prijatelji-evlije nas upozoravaju. Šejh našeg šejha Abdullah Dagestania k.s. prije 70 godina nas je obavještavao o onome što se danas dešava.

Sve što je govorio,danas se jedno po jedno obistinjava.Velikom brzinom se približavamo vremenu Mehdija a.s..Svaki dan smo sve bliži.To su sve riječi koje nam je naš šejh prenio od svog šejha Abdullaha Dagestanija Hz. Neka ljudi pripaze na svoje postupke,neka se koriguju, neka se pripreme za te dane koji dolaze, neka ne spavaju i neka otvore oči.Tako da budu od onih koji će dočekati te dane i biti spremni. Prije dolaska Mehdija a.s. biće dosta teških dana.

Da bi se ljudi mogli nositi sa teškoćom tih dana bitno je da ojačaju duhovno. Kad kažemo da se treba pripremiti na te dane, mislimo da se treba pripremiti duhovno. Zaista će to biti teški dani. Samo oni koji budu imali jaku vjeru moći će izdržati te teškoće. Biće to i duhovno i fizički teško vrijeme i da bi se to sve podnijelo, insan treba da bude jak.

 Sada je vrijeme kada se trebamo za to pripremiti. Naši šejhovi su govorili o tim teškim danima da bi nas upozorili. Dobro se pripremite i znajte da cijenite ovo vrijeme jer je počelo odbrojavanje. Kada dođe to vrijeme tj. kada počne ta oluja biće kasno. Neće biti vremena za dalje pripreme. Zato znajte da cijenite ove dane i da se pripremite.

Trudite se da se skoncentrišete na to. Sve što se trebalo reći, rečeno je. Svako zna manje više šta treba da radi, jer smo to više puta ponavljali i zato ćemo nastaviti govoriti o tome.Ne smije nijedan dan da nam prođe bez sedžde,jer onaj ko bude bez sedžde u tim teškim danima biće u teškoj situaciji. Neka nam nijedan dan ne prođe bez teobe, pošto nema dana bez grijeha.

Često tražite oprost od Allaha dž.š.i učite dove da dočekate lijepe dane. To će biti vrijeme za koje se kaže drugi asr-i-sadet a prvi je bio za vrijeme ashaba Pejgambera s.a.v.s.To će biti takvo vrijeme da će u njemu doći Isa a.s., jedan od šest velikih Pejgambera. Isa a.s. je raširio ruke u dovi tražeći od Allaha dž.š. da bude svjedok tog vremena. Allah dž.š je Ademu a.s. poklonio jedan sanduk i kad ga je Adem a.s. otvorio vidio je sve što će se dešavati u budućnosti, koji će narodi doći, vidio je ummet Muhammeda s.a.v.s.i sve događaje.Taj sanduk je došao do Isa a.s. Kada je Isa a.s. vidio koje će nagrade dobiti pripadnici ummeta Muhammeda s.a.v.s.,onda je u dovi zamolio Allaha dž.š. da i on bude dio tog vremena. Allah dž.š. mu je ukabulio tu njegovu dovu i u Svojoj mudrosti našao je rješenje za to. Uzdigao je Isa a.s. na nebo jer on ne bi mogao fizički da dočeka to vrijeme, ne bi mogao živjeti tako dugo, zato je uzdignut na nebo. Kada Mehdi a.s. dođe i on će doći i vladaće 40 godina.

Na svijetu će tada biti asr-i-sadet. I mi smo kandidati da dočekamo to vrijeme koje je tražio da dočeka jedan od najvećih Pejgambera u istoriji.To je za nas velika čast a u isto vrijeme nešto što neće biti nimalo lahko. Zato sada shvatite ozbiljnost toga, to nije šala, nego se ozbiljno pripremite za te dane. Nemojte dozvoliti da vam uprazno prolaze dani i sati. Da nam Allah dž.š. omogući da dočekamo te dane inšallah,da nas počasti time da činimo hizmet Mehdiju a.s. i Isa a.s..
Fatiha!

PRAVI PUT:

Šejh Ismail effendi

Bismillahir-Rahmanir-Rahim.

Allahov put je i put časti, ima puno kopija, ali naš put je orginal. Čiji je kopija a čiji je pravi to nas ne zanima, mi znamo da je naš pravi. Ima puno puteva do Allaha dž.š., a ima ih i puno koji su krivi putevi i koji ne vode nikuda, ide, ide i ide a nigdje mu kraja, ne ide prema Allahu dž.š. Takvi ljudi, kada se gledaju sa vanjske strane, izgledaju kao da žive islam ali njihov put ne vodi prema Allahu dž.š.

Kao kada bi smo sada krenuli iz Sarajeva prema Tuzli, idemo tako sve jednim putem dok ne dođemo na raskrsnicu gdje jedan put vodi za Mostar a drugi za Tuzlu. Do te raskrsnice išli smo istim putem, tada se počinju odvajati putevi. Svaki musliman posti i klanja, svaki do određene tačke ide istim putem ali to ne znači da svaki insan koji klanja i posti ide putem koji vodi Allahu dž.š.  jer se može desiti da takav na pola svoga puta skrene.

Upravo na toj tački, gdje se odvajaju putevi, imamo potrebu za vodičem. Taj vodič će nas, sa te tačke, uputiti na onaj put koji vodi Allahu dž.š. Oni koji nemaju duhovnog vodiča, njih šejtan sa te tačke može uputiti na pogrešan put. Neko ko klanja, posti i ibadeti može postati šejtanov rob, otvori mu takva vrata i sve predstavi kao da je to džennet, ali to je samo iluzija. Kao u vrijeme Musa a.s. kada su sihirbazi bacili štapove, koji su se pretvorili u zmije, tako je i Musa a.s. ali štap Musa a.s. je bio pravi dok su njihovi bili lažni.

To što su oni učinili od štapova jeste iluzija, dok  se Musaov štap stvarno pretvorio u zmiju. Kako onda da znamo razliku? Kada su ljudi pitali, kako ćemo znati koji je pravi a koji je lažni? Rekli su :“ Dok Musa a.s. bude spavao, uzmite mu njegov štap. Ako ga uspjete uzeti znajte da je to lažni štap, ako ga ne budete mogli uzeti onda je to pravi.“  Magija ne radi noću, i u tom momentu će se pokazati istina. Znači, sve ima svoj isti tok, sve do jednog momenta a to je momenat istine, kada se laž razdvaja od istine. Kada su pokušali da uzmu štap Musa a.s., dok je on spavao, štap se pretvorio u aždahu i svi su se razbježali, tada su sihirbazi shvatili da Musa a.s. nije jedan od njih.

 Tako sve ima svoju kopiju i svoj orginal. Mi smo Elhamdulillah na orginalnom putu, što je jako važno, mi smo u njegovom centru. Tajne koje je dosegao naš šejh  u njegovom vremenu niti jedan šejh nije. Svi su oni pozivali da čekamo Mehdija a.s. ali niti jedan nije stupio u kontakt sa Mehdijem a.s. Ta tajna je data samo našem šejhu. (Naravno da će biti lažnih, ali ovo je pravi) Zato se trebamo čvrsto držati ovog puta jer doći ćemo na tu tačku gdje će sigurno, šejtan htjeti da nas prevari i da nas skrene sa ovog puta na razne načine, vesvesama.

Za one muride, koje je šejh Nazim k.s. nazvao svojima, njih šejtan ne može skrenuti sa puta zato će pokušati da im barem naškodi, da izgube na vremenu, da ih udalji od cilja, da što manje berićeta i sevapa dobiju. Šejtan čak može biti onaj koji će probuditi insana na sabah namaz, kao što je Bajazida Bistamia k.s. Jednom ga je prevario pa je prespavao sabah namaz, hazreti Bistami k.s. je toliko plakao, toliko je bio tužan zbog toga što je propustio sabah namaz da je se Allah dž.š. smilovao i dao mu veći sevap nego da je klanjao taj namaz.

Sljedeći dan, šejtan ga je budio na sabah namaz „ ustani, klanjaj sabah namaz“ , Bajazid Bistami k.s.  ga je upitao :“ Zar nije tvoja dužnost da nas ometeš u ibadetu“, šejtan je odgovorio: „ toliko si sevapa zaradio što si se pokajao, da ću te od sada uvijek buditi na sabah namaz.“  Zato se šejtan trudi, što više može da nam naškodi to je za njega bolje. Ako može da vas spriječi da dođete ovdje, spriječiće vas, kada izlazite sa zikra, pokušat će da vam uzme sevape koje ste zaradili, prije nego što budu zapisani ti sevapi, on pokušava da nam ih oduzme. Zato, nemojte dati priliku šejtanu, budite čvrsti na ovom putu. Bez obzira na sve, vi ovdje dolazite radi Allahovog zadovoljstva, neka ne bude –ovaj je rekao ovo-onaj je rekao ono-time se samo brišu sevapi. Svako neka gleda svoj posao, da uzme svoj berićet i da ide svojim putem.

Fatiha