Šejh Ismail effendi

Bismillahi-r-Rahmani-r-Rahim.

Ako se prospe voda iz boce nije problem ukoliko ima vode u česmi, a da nema bio bi problem. Svaka bi joj kap bila dragocijena.  Sada je vrijeme kad je česma iz koje teče Allahova Milost otvorena i ona non stop teče. Neprestano se spušta na nas ta Milost, Allahov Rahmet i zato trebamo iskoristiti ovo vrijeme.

Do sada smo dosta upozoravali koje mjere predostrožnosti treba preduzeti u ovom vremenu kada vlada politička napetost u svijetu i skoro da svako zna šta treba da radi i da se ne opušta.

Rekli smo da je sve u Allahovim rukama, kao i uvijek što je.  Približava se kraj svijeta i mi živimo u posljednjem vremenu Ahir-i-Zemanu. Svi predznaci tog kraja su se već obistinili.  Ništa nije otkazano, samo je pitanje vremena, kada će se to desiti. Svi su se išareti pokazali. Sad je ostalo samo da Allah dž.š. dadne zeleno svjetlo i da krene taj tok događaja.

Kad On poželi sve će početi.  I dok se nisu svi znaci pojavili, Allah dž.š. je htio da ljudima dadne što više vremena, ali pošto su se oni sada svi pokazali, znači da je samo pitanje vremena.

Da li danas ili sutra ili neki drugi dan, početi će se  dešavati mnoge stvari. Zato trebamo u svakom momentu biti spremni i znati cijeniti veličinu i vrijednost ibadeta u ovom vremenu.

Šejh Ismail efendi

Bismillahi-r-Rahmani-r-Rahim.

Allaha dž.š. je stvorio insane radi hizmeta, da budu sluge svom Gospodaru. Allah dž.š. ništa ne čini bez razloga, kod Njega sve ima svoj red i smisao. On sve radi na najljepši način. On je Stvoritelj i Njegovo stvaranje nikad ne prestaje. Kod Allaha dž.š. nema prestanka, pa i Njegov Rahmet dolazi bez prestanka, jer se On nikad ne umara, nije slab kao mi i nema kraja Njegovoj snazi.

Sve ono što je lijepo, sve što je stvoreno u najljepšem obliku je od Allaha dž.š. Insan u tome može da vidi mudrost-hikmet. Allah dž.š. voli kontinuitet, voli nove stvari, voli napredak. Njegove sluge trebaju da budu takve i da koračaju kroz život ugledajući se na svog Gospodara bez umaranja i bez besmislenih djela. Ono što rade da što ljepše i bolje urade.

Ne malo ovako, malo onako, ne jedan dan ovako, a drugi dan onako, nego redovno i u kontinuitetu. Ako danas uradiš nešto lijepo, sutra trebaš pokušati da uradiš nešto još ljepše. Svaki dan trebamo svojim dobrim djelima nešto nadodati.

                         OTKRIJ TAJNU KOJU NOSIŠ U SEBI :

Šejh Ismail effendi

Bismillahi-r-Rahmani-r-Rahim.

Vrata Allahove Milosti su uvijek otvorena. Stalno nam dolazii Rahmet od našeg Rabba. Onaj kome je suđeno, prima taj Rahmeta, a onaj kome nije suđeno ne prima. Onaj ko traži od svog Gospodara da mu podari Rahmet, on će ga sigurno dobiti, a onaj ko ne traži sebi to uskraćuje i on će biti na gubitku.

Jer Rahmet koji dolazi od Allaha dž.š. je nešto što se ne može naći nigdje drugo. Gdje god tražili, nećemo ga naći.  Čovjek treba da bude svjestan onoga što mu njegov Gospodar Svemoćni Allah u svojoj beskrajnoj Milosti šalje i treba da zna kako je to dragocijeno, da ne bi bio od onih koji su na gubitku.

Islam je kapija Allaha dž.š. i to su jedina vrata časti. Ko god uđe na njih je neizmjerno počašćen.  Islam daje čast čitavim narodima i državama. Pejgamber s.a.v.s. je onaj koji nam je donio Islam i uputio nas Islamu.

Prvo je to bilo tajno, a onda je njegova poruka postala svima otvorena i dostupna. Stanovnici Mekke nisu odmah prihvatili Pejgamberov poziv na vjeru u jednog Boga, u Allaha dž.š. i ako su mu bili rodbina, svi su bili rodbinski vezani kao jedna velika porodica koja potiče od Ibrahima a.s.

 Nisu prihvatili  Islam i zato je Resulullah s.a.v.s. krenuo u Ta’if koji je 100 km udaljen od Mekke.  Allahov Resul s.a.v.s. je pješke prevalio taj put kroz vrelu pustinju jer nije čak ni deve imao. Prepješačio je toliku razdaljinu pod tako teškim uslovima jer je bio na Allahovom putu i izvršavao naređenje svog Gospodara da prenese poruku Islama koju je Allah dž. š. preko njega poslao svim ljudima.   Išao je u ime Allaha dž.š. 

U Tai’fu su bili pripadnici njegove rodbine preko majke po mlijeku. Oni ne samo da nisu povjerovali u Poslanika s.a.v.s. i njegovu vjeru nego su ga još više ponizili i izvrijeđali nego što su to učinili stanovnici Meke.

Nisu znali da su u stvari oni ti koji su na gubitku!

Allah dž.š. im je dao takvu priliku da su mogli postati prva zajednica u koju je došao Islam i da su ga prihvatili za njih bi to bila velika čast. Međutim oni su to odbili. Danas je to samo jedan od mnogih gradova, a grad koji je prihvatio Pejgambera s.a.v.s. bio je Medina.  Njeni stanovnici su prihvatili Muhammeda a.s. i islam svim srcem i zato je Medina mubarek grad. Pogledajte razliku između Medine i Tai’fe!

Islam je prvo bio ponuđen Tai’fu, i da su ga prihvatili bili bi počastvovani kod Allaha dž.š.  Mnogobrojni su ljudi i narodi koje je Allah dž.š. stvorio na Zemlji i ako jedan narod ne prihvati Njegovu poruku On je može poslati nekom drugom narodu i čak ako je ni jedan narod ne prihvati On,  Svemoćni Allah ih može sve uništiti i stvoriti druge narode.

Onaj kome je potrebna čast koju pruža Allah dž.š. je insan, a ta čast je u Islamu. Ako je ne prihvatiš biće data nekom drugom. Zato budi svjestan onoga što ti se daje.

Allah dž.š. nam je pružio ovu priliku. Ako želiš prihvati je, a ako ne želiš Allah dž.š. će je dati nekom drugom. Ne misli da ne postoji niko drugi osim tebe. Mi smo niko i ništa.

Želimo da ta čast pripada nama i da nas Allah sačuva od onih koji je odbijaju. Danas možda ne razumiješ, ali sutra će ti biti jasno. Doći će dan kada češ pogledati unazad i vidjeti kakvu si priliku propustio. Kao što razlika između Medine i Tai’fa tada nije bila očigledna kao što je to danas!

U Medini leži Pejgamber s.a.v.s., a za Tai’f niko i ne zna. Ko krene putem Pejgambera s.a.v.s. on će biti na sigurnom. Nemoj tražiti drugi put i ne trudi se da ličiš na nekog drugog. Ako se budemo trudili da ličimo na druge, onda ćemo postati kao i oni.

Imena će nam biti zapisana sa njihovim imenima. Zato slijedi one koji su na putu Hakka. Ako naiđeš na teškoće na tom putu moraš imati strpljenja. Ono što je naš Pejgamber s.a.v.s. pretrpio, mi ne trpimo ni jedan posto od toga.  100 km je prepješačio i  kada je tamo došao bio je kamenovan. Dali su djeci kamenje da ga gađaju.

Džebrail a.s. se tada obratio Muhammedu a.s.i rekao:“ Ako želiš mogu ih sve uništiti?“. Pejgamber s.a.v.s. to nije želio, samo je rekao: ‘Ne, oni ne znaju“. Iako mu je lice bilo krvavo, Pejgamber s.a.v.s. nije prokleo narod Tai’fa, nego je to pripisao njihovom neznanju. Rekao je : “Danas oni neće ući u Islam, ali će jednog dana možda neko od njihovih unuka ući“. Taj merhamet koji je Muhammed a.s. pokazao je put koji trebamo slijediti. Zato ne želimo da iko ode u propast. Ne želimo da iko bude kažnjen, jer ni Pejgamber s.a.v.s. to nije želio. 

Da nam Allah dž.š. podari da idemo putem Njegovog Resula s.a.v.s. ili da bar pokušamo da budemo na njegovom putu i možda će nam zbog  toga biti ukazana  Milost inšallah.

Fatiha!

 RAZUMIJETI BOŽIJEG POSLANIKA S.A.V.S

Šejh Ismail effendi

Bismillahi-r-Rahmani-r-Rahim.

Život našeg Pejgambera s.a.v..s.. je nešto što trebamo detaljno proučavati i dobro shvatiti da bismo  to znanje onda mogli primijeniti u svom svakodnevnom životu. To znači slijediti Sunnet Resulullaha s.a.v.s., ne samo čitati knjige, nego shvatiti sve u vezi njegovog života i to što shvatimo pokušati i praktikovati.

Allah dž.š. je poslao Časni Kur'an da se prema njemu ravnamo da bi nam on učinio život na ovom svijetu sretnim. Pejgamber s.a.v.s. je to pokazao svojim primjerom, svojim načinom života.

Njegova nijedna riječ nije bila upućena bez konkretnog razloga.

TA'IFE I MEDINA MUNEVERA:Šejh Ismail efendi

Bismillahi-r-Rahmani-r-Rahim.

Vrata Allahove Milosti su uvijek otvorena. Stalno nam dolazii Rahmet od našeg Rabba. Onaj kome je suđeno, prima taj Rahmeta, a onaj kome nije suđeno ne prima. Onaj ko traži od svog Gospodara da mu podari Rahmet, on će ga sigurno dobiti, a onaj ko ne traži sebi to uskraćuje i on će biti na gubitku jer Rahmet koji dolazi od Allaha dž.š. je nešto što se ne može naći nigdje drugo. Gdje god tražili, nećemo ga naći.

Čovjek treba da bude svjestan onoga što mu njegov Gospodar Svemočni Allah u svojoj beskrajnoj Milosti šalje i treba da zna kako je to dragocijeno, da ne bi bio od onih koji su na gubitku.

Islam je kapija Allaha dž.š. i to su jedina vrata časti. Ko god uđe na njih je neizmjerno počašćen. Islam daje čast čitavim narodima i državama. Pejgamber s.a.v.s. je onaj koji nam je donio Islam i uputio nas Islamu. Prvo je to bilo tajno, a onda je njegova poruka postala svima otvorena i dostupna. Stanovnici Mekke nisu odmah prihvatili Pejgamberov poziv na vjeru u jednog Boga, u Allaha dž. š. i ako su mu bili rodbina, svi su bili rodbinski vezani kao jedna velika porodica koja potiče od Ibrahima a.s. Nisu prihvatili Islam i zato je Resulullah s.a.v.s. krenuo u Ta’if koja je 100 km udaljena od Mekke.

                                                            Šejh Ismail efendi

                  Bismillahi-r-Rahmani-r-Rahim.

Musliman treba da zna šta je malo, a šta je puno. To dvoje razdvaja tanka linija i nema svoje mjere. Šta znači puno ,a šta znači malo? Čaša vode nama može biti malo, ali malom djetetu je puno. Šta je mjera? Naša mjera je mjera Allaha dž.š.

Prema Njegovoj mjeri ćemo znati šta je puno, a šta malo. Jesu li naši sevabi i naši grijesi puno ili malo? Nema ni u tome nekog standarda. Samo Allah dž.š može odrediti, a On određuje mjeru shodno našem  nijetu.  Ako ti svoja dobra djela vidiš kao nešto veliko, ona će se pretvoriti u ništa. Isto tako grijesi koje počiniš, ako vidiš kao male, oni će postati veliki.  Zato grijesi koje počinimo, treba u našim očima da budu  veliki i ako oni stavljeni pred Allahovu ogromnu Milost izgledaju sićušni. Trebamo se držati daleko od grijeha, bez obzira bio to veliki ili mali grijeh.

Male grijehe trebamo vidjeti kao velike, ali pošto smo ljudi, mi griješimo i nadamo se da će nam biti oprošteno. Nadamo se da pred Allahom dž.š. naši grijesi neće biti veliki. Kad vidimo veliku vatru , naravno da ćemo se skloniti, jer znamo da ćemo u njoj izgoriti.

Ako npr., ne daj Bože, džamiju zahvati vatra, niko neće htjeti da joj se približi. Koliko god velika vatra prži,ni ona mala nije zanemarljiva, ona isto tako može biti opasna jer se njen plamen može rasplamsati i pretvoriti u veliku vatru.

Zato ni mi ne trebamo odvajati male grijehe od velikih grijeha. Koliko se bojimo velikih grijeha, toliko se trebamo bojati i malih grijeha i držati se dalje od njih. Umanjivanje malih grijeha u našim očima je ustvari vrlo štetno za nas. Ako nama nešto izgleda kao mali grijeh, ono u očima Allaha dž.š. može biti veliki grijeh.

Ne zaboravimo da je Allah dž.š. taj koji određuje šta je veliko,a šta malo. Zato čineći dobra djela, nastojaćemo da što više učinimo, a od harama ćemo se što dalje držati.

Kad nešto dobro učinimo, to ćemo odmah zaboraviti, ali bićemo svjesni da Allah dž.š. to neće zaboraviti. Ne znamo gdje možemo naći Allahovu Milost. Možda u dva rekata noćnog namaza kojeg si klanjao, a da to niko nije vidio. Nešto što je u tvojim očima malo, a u očima Allaha dž.š. je možda veliko. Sigurno je svaki ibadet koji činimo nedovoljan za onoliko koliko bismo trebali veličati Allaha dž.š. Ali ako Allah dž.š. pogleda sa Svojom Milošću na ta dva naša rekata, oni će postati nešto veliko. Zato nikad ne možemo znati gdje i u čemu je Allahova Milost ili Njegova kazna. Zato ćemo čineći dobra djela, tražiti Allahovu milost. Možda ćemo je naći u suzama koje smo obrisali s lica jednog djeteta, ili možda u pogledu jednog siromaha kojeg smo nahranili. Možda u jednom zikiru koji smo proučili ili u jednom salavatu.

Zato trebamo pridavati pažnju svakom ibadetu i isto tako držati se dalje  od svakog grijeha. Možda nama nešto izgleda kao neznatno i malo, ali je u Allahovim očima veliko. Ti možda vidiš neko svoje loše djelo kao mali grijeh, ali Allah dž.š može zbog toga jednog grijeha spustiti  Svoju kaznu na tebe. Zato se trebamo svakog harama što dalje držati i ne umanjivati ga u svojim očima.

Ako nešto pogriješimo, ne trebamo to ni preuveličavat, to je vrlo osjetljiva vaga. Možda možemo nekada počiniti neki veliku grešku, ali da se iskreno pokajemo i da Allah dž.š. tu grešku vidi kao neznatnu.

Isto tako ako neozbiljno shvatimo i jedan mali grijeh, taj grijeh može da bude razlog naše propasti. Zato trebamo na toj vagi dobro izvagati i da pokušamo po toj tankoj liniji pravo hodati, da bi dostigli Allahovu milost inšallah i da budemo sigurni od Njegove kazne.

Nešto ćemo spomenuti u vezi sljedeće sedmice:

Pošto se sprema Nova godina, koja nema za nas neke vrijednosti i nije nešto što mi slavimo nije u redu da muslimani obilježavaju taj dan. Čiji  je praznik,on treba da slavi. Zato nije prilično da muslimani prisustvuju novogodisnjim proslavama, niti da se to smatra kao nešto beznačajno ako se slavi Nova godina.

Inšallah tu noć ovdje ćemo održati zikir i nakon toga ćemo ići svojim kućama. Nema izuna da se to veče obilježava na bilo koji način, pa čak ni da se pripremi neko posebno jelo ili pice za tu noć. Također da svako pazi da ne bude vani na otvorenom, jer će biti velika gužva i svaka vrsta harama po ulicama. Za one čiji je to praznik je u redu, ali za muslimane koji se pridruže novogodišnjoj proslavi, ako im se desi nešto nepoželjno i ružno za to će sami biti odgovorni.

Neće biti zaštićeni ni duhovno, ni na bilo koji drugi način. Tako da će svako odgovarati za svoje postupke. Za nas je Nova godina prvi Muharrem i proslavili smo je u skladu s islamskim običajima elhamdulillah.

Fatiha!

Sada ste u prilici kupiti po istoj cijeni i knjigu:  Šejh Ismaila Sohbeti 2

Narudžbe na mobitel 061/279-939 ili mail :  abduldzebar@hotmail.com 

SLIJEDITE PEJGAMBEROV SUNNET:

Sohbet:  Šejh Ismail ef . 12 Rabbiu-l- Evvel

Bismillahi-r-Rahmani-r-Rahim.

Neka vam je mubareć ova noć. Rođendan je našem Pejgamberu s.a.v.s. Ova noć se sigurno razlikuje od drugih noći. Allah dž.š. stalno spušta svoj rahmet na Svoje sluge,ali ovo je veče posebno i mi toga trebamo biti svjesni.

Mi smo ummet Hz. Muhammeda s.a.v.s. i on se razlikuje od svih drugih. Svaki Pejgamber je imao svoj ummet i svaki od njih je došao sa određenom misijom. Svaki od njih je upućen jednom narodu u određenoj regiji. Samo je naš Pejgamber s.a.v.s. poslat svim narodima svijeta i došao je sa posebnim ciljem i misijom.

Dvadeset tri godine je podučavao insane onome o čemu ga je Allah dž.š. podučio. Oni koji idu njegovim putem trebaju da znaju njegovu poruku i da je shvate. 

Kad pogledamo na to u kojem području je živio, gdje se prvi put pojavio Islam vidjet ćemo da je to bila jedna mračna i potpuno zaostala sredina,u kojoj su ljudi zaboravili šta znači ljudskost. Bavili su se svim onim ružnim što i ne možemo da zamislimo. Živjeli su samo za ovaj dunjaluk i njihova je čast bila samo dunjalučka.

Ljudi koji su živu djecu zakopavali, koji nisu gledali na žene kao na insane, kojima je samo bilo stalo do provoda bili su potpuno zaglavili u mraku. Na takvom mjestu se pojavio Muhammed a.s. i obasjao je to područje kao sunce. Zbog njega se u ljudima ponovo počeo nazirati nur- svjetlost.

Od jednog Omera, koji je zakopao svoje dijete živo, postao je jedan Hz. Omer r.a. Tako se promjenio da je Muhammed a.s. za njega rekao:“Da je poslije mene došao jos jedan pejgamber, to bi bio Omer“.

Muhammed a.s. je pretvorio noć u dan. Prvi muslimani su prošli kroz velika iskušenja da bi mogli slobodno praktikovati svoju vjeru, a mi smo došli na gotovo i trebamo to znati cijeniti.

Islam nije nešto što se uči napamet, nego nešto što treba živjeti. Naravno da treba znati ko je naš Pejgamber a. s. , kad se rodio, gdje je živio itd.  ali je puno važnije znati zbog čega je on došao, kako je živio, šta je propovijedao, čemu je posvetio svoj životni vijek na ovoj zemlji. Kad to saznamo srce ce nam biti obasjano njegovim nurom. 

Svako voli Muhammeda a.s., nema niko koga ne voli. Da li ga zaista volite? Da li je to prava ljubav? Ako jeste onda je treba i dokazati, jer u ljubavi je najvažnija iskrenost. Svako na riječima voli, ali treba voljeti djelima.

Šta ima u našem životu da je isto kao u njegovom životu? Kako je on provodio svoje dane ,a kako mi provodimo svoje dane? Kako je posmatrao ljude, a kako mi posmatramo ljude? Kako je on volio insane, a kako ih mi volimo?

To je sve dio Islama i Islam je cjelovit.  Islam se ne može rasparčati, jer će onda biti nepotpun. Ako budemo upražnjavali sve ono što je u Islamu , onda će na vidjelo izaći naša istinska priroda, onda će insan postati Hz. Insan. Insan je  Allahov halifa na zemlji. 

Zato treba dobro razumjeti našeg Pejgambera s.a.v.s.i analizirati njegov život . Pogotovo treba  posmatrati njegov odnos sa drugim ljudima. Ne priliči jednom muslimanu da živi samo za sebe. Mora da zna za one koji žive oko njega. U svojoj oproštajnoj hutbi Pejgamber s.a.v.s. je istakao da su svi ljudi braća.

Šta to znači brat?. To znači onaj koji brine naše brige, koji se zanima za nas i za naše stanje. Ako mi mu to i ne kažemo, on treba da zna u kakvoj smo situaciji. Tako onaj koji u potpunosti živi po uzoru na Muhammeda a.s. on znaći kroči njegovim putem. Ko ide njegovim putem sigurno će biti spašen i na ovom i na onom svijetu i biće u selametu.

Nećemo samo uživati na onom svijetu, nego i na ovom svijetu insan treba da bude sretan. Da nam Allah dž.š. podari da budemo istinski dio ummeta Muhammeda a.s. i da istinski shvatimo njegovu poruku inšallah, da posmatramo ljude onako kako ih je on posmatrao, da živimo njegov sunnet inšallah i da nas on prepozna i na ovom i na onom svijetu inšallah.

Fatiha!