Ovo su nepromjenjive naredbe za sve Poslanike, od prvog do zadnjeg. Svake noći čovjek se mora upitati: “Šta sam dobra učinio danas, ja životinja? Jesam li bio pokoran?“ Ako si u toku dana barem jedno dobro djelo učinio, možeš se nazvati čovjekom, u suprotnom si životinja. Ako nisi ništa dobro uradio, onda si najmanje jedno zlo zaustavio. Novi dan, novi lov. Dobro u govoru i djelu – dobar karakter, loše u govoru i djelu – loš karakter. Možeš loviti sa riječima i djelima i sa karakterom, što znači preko svoje biti (bića). Onda dolaze vukovi od riječi, djela i karaktera i žele nas dovesti do plijena.
Nefs uzima svoj dio kao lovački pas kada uhvati plijen. Ako se to dogodi, mora biti ubijen. Ako čovjek priča loše o svom bratu, te riječi uzimaju sedam godina dobrog plijena. Kako zaustaviti ovu zvijer? Začepi usta! Čovjek je stvoren da bi živio u zajednici. Izvorno, čovjekov nefs je divlji. Ne spaja se rado sa drugima. To je jedna od stvarnih činjenica njegovog stvaranja. Neće ni sa kim da se druži, osim ako nema neki vlastiti interes u tome. Ne, čak ni sa kim da razgovara. Čak ni sa svojom ženom.
Religije su došle da bi ljude naučile prijateljskim odnosima i kako bi jedni sa drugima trebali postupati. Neko, s kim se ne može sprijateljiti i koji ni sa kim nije prijatelj, taj je loš. Zbog toga je Muhammed s.a.v.s. ljude međusobno čuvao u prijateljskim odnosima. Ovo je potrebno i vrijedno. Tako to Allah hoće; da su ljudi puni ljubavi jedni prema drugima.Temelj ovoga je međusobno posjećivanje. Ako ovakva povezanost postoji, onda je društvo jako i stabilno. Ovo je uslov, ako se želi proširiti Islam. I ovo se odnosi na sve religije. Ako nema dobrih odnosa među ljudima, religija brzo pada. Ako nešto postane rijetko, onda postane i vrijedno.
Zbog toga, ako ovi ljubavlju ispunjeni odnosi u društvu postanu rijetki, onda oni postaju posebna vrijednost čovječanstva. Poslanik s.a.v.s.je rekao da će ljudski odnosi u posljednjem vremenu postati tako loši da će “kada vjernik posjeti vjernika, njegova zasluga biti tolika, kao da je mene za života posjetio i on će zaslužiti moje zauzimanje (Šefa´at).“ Danas ljudi žure u Medinu da bi posjetili njegov s.a.v.s. mezar, ali slabo paze na nekog drugog brata, iako bi to bilo mnogostruko bolje. Čak, i kada je negdje jedan čovjek sam, čovjek mora tamo otići barem na pet minuta, govoriti dobro i bodriti ga.Tako struji snaga kroz društvo!
Fatiha!
