Bismillahir-Rahmanir-Rahim. Bismillahir-Rahmanir-Rahim.

Bismillahillezi la jedurru me'asmihi šej'un fil-erdi va la fissema’ ve huvessemiul alim.

Recite ovo 3 puta ujutro i 3 puta uveče. Bismillahir-Rahmanir-Rahim. Bismillahillezi la jedurru me'asmihi šej'un fil-erdi va la fissema’ ve huvessemiul alim. Bismillahir-Rahmanir-Rahim. Bismillahillezi la jedurru me'asmihi šej'un fil-erdi va la fissema’ ve huvessemiul alim. Bismillahir-Rahmanir-Rahim.
U ime Allaha. Sa njegovim imenom ne može nam ništa nauditi na nebesima ni na zemlji. On sve čuje i sve zna. Činite ovu dovu a onda puhnite na sebe.    
To je ”dan krvi”. Tražimo utočište kod Allaha.        

Bismillahir-Rahmanir-Rahim. Bismillahillezi la jedurru… Recite 3 ili 7 puta, Bismillahir-Rahmanir-Rahim. Bismillahillezi la jedurru… Recite 3x ujutro i 3x uvečer, puhnite i na svoju djecu takođe.

Sve ima početak i kraj. Dobio sam znak da se divljaštvo koje se desilo sinoć, više neće ponoviti. To znači da u godinama koje dolaze, ova se besramnost više neće desiti, to je završeno, ta vrata su zatvorena sada.    
Neka Allah podari da budemo sa Njegovim čistim (dobrim) robovima.     

“Al-mar’ ma` man ahabb”. Svako je sa onima koje voli. Mi trebamo voljeti čiste i pravedne Allahove robove. Mi trebamo biti zajedno sa časnim Allahovim robovima, naš spas je u tome. Trebamo voljeti Poslanika s.a.w.s. i čuvati njegov put, to je naš spas. Trebamo se držati Svetih naređenja Svemoćnog Allaha. Onda je naš put na dunjaluku i na ahiretu, pravi i siguran put. Svako je sa onim koga voli. Trebamo voljeti dobre. Nemojte voljeti lošu osobu, čak i da vam podari cijeli svijet! Nemojte ići sa njim. Ovo je važna instrukcija.      

“Al mar'u ala deeni khalilihi” Osoba je na istom putu – vjeri kao i njegov prijatelj.
Mi trebamo biti sa onima koji su čisti. Trebamo tragati za čvrstim i povjerljivim ljudima. Oni koji su truhli nas ne mogu nositi. Boravak sa truhlim ljudima je razlog tragedije današnjeg svijeta.
Moguće je da je Armagedon upravo zbog toga – svijet naginje ka lošim ljudima. Oni idu za ljudima smeća. Oni su uništili Osmanlije. Uništili su Rusiju. Uništili su Indiju, Egipat, Hidžaz. Oni nisu slijedili one ispravne i one koje su uništili. To će biti uništeno ove godine. Ima jedna nova velika država koja dolazi. Republika Turska, kako oni zovu Tursku, Iran, Rusija, Amerika, Egipat, Indija, Kina, i Japan takođe, su među onima koji će biti uništeni. Sjedinjene Države su takođe među onima koji će biti uništeni.

Oni ispravni, maša´Allah, maša´Allah, poput čvrste grede, poput grebena. To stoji tamo ko zna koliko godina. Ako je to bila trska, ona će pasti. Pogledajte čvrstu gredu na spratu kako drži krov. Maša´Allah. Ona kaže “Budite čvrsti, čvrsti. Nemojte biti truhli”. Tko su truhli? Oni su ti koji hrane vatru na šejtanovom putu, koji hodaju na šejtanovom putu. Oni ne mogu nositi ovaj svijet više. Stanje je postalo takvo da su truhli, oni ne mogu nositi ljude ovoga svijeta. Oni se uništavaju, padaju… Ove godine je njihov kraj.       

Čvrsta greda nosi zgradu. Svi oni stavljaju truhle umjesto čvrstih greda. Može li truhloća zamijeniti čvrstu gredu?           
Ova greda je od čvrstog drveta, ona može da nosi teret.    

A šta trska može? Ona će pasti. Ovo je stanje današnjih ljudi. Jedan po jedan čvrsti ljudi će sada početi da se pojavljuju, počevši od danas.            
Rebiul-evel je 15 dana kasnije. Počevši od Poslanikovog s.a.v.s. rođendana, uklanjanje ovih krhotina će početi.           
Svijet se pretvorio u krhotine. Uklanjanje krhotina će početi sa Poslanikovim s.a.v.s. rođendanom. Nemojte biti kao te krhotine. Nemojte biti kao ta trska. Budite čvrsta greda! Pogledajte tu čvrstu gredu, kakva je ona? Savršena.           
Ova čvrsta greda, ova kuća je stara 150 godina. Da je rađena od trske, davno bi bila srušena. Takva je mogla trajati godinu-dvije. Počeće, i to od danas, potresi će početi u svijetu.
U jednom zemljotresu će nestati ovi slabi. Početak čvrstih zgrada je sa mevludom Poslanika s.a.v.s. Glava Poslanika a.s. je rođena i stala stopalom na Arš. Allahu ekber!           
Da ti nisi došao na ovaj svijet, ovo stvoreno ne bi bilo stvoreno.   
“Gulgule doldu cihane, geldi ol sah-i rusul – stvaranje je ispunjeno s povicima radosti, Sultan od poslanika došao”. Maša´Allah. Moć slavnog Poslanika a.s. počet će sada! Allah Allah. Subhan Allah Sultan Allah. Šukur Allah.  
Šejtanova vladavina od trske se ruši, počevši od noćas, danas. Ona se urušava i oni koji se nalaze u njoj će takođe propasti.         

Novi se pojavljuju, poput velikog smokvinog drveta, snažnih greda – oni će se pojaviti. Vjerujte! Ne bojte se. Vi ste snažni. Ne lažite, ne govorite laži. Nemojte zanijekati. Ne budite osobe bez vjere, bez dina.       
Ovi drugi, vi ćete biti uništeni. Vi ste kao truhla trska, bićete uništeni. Vjera Osmanlija je čuvala islam preko snažne čvrste grede 700 godina. Ali ovi drugi, je li to trajalo 70 ili 80 godina? Za 70-80 godina su sve zgotovili.         
Veliko Osmansko carstvo se pretvorilo u republiku Tursku. Ona ne može držati, ne može nositi. Iako su oni napravili svoje velite, svoj novac od papira, više ga ne mogu štampati. Oni imaju te mašine u svojim rukama, nek printaju. Ali oni to ne mogu. Za što da ga otkupe? Za zlato. Zlato je u islamu. Zlato je u rukama muslimana. Ti koji koriste papir su jevreji i “Kafaratu Al-Fajarahu” (80:62) – nevjernici i ludi zlikovci koji ih slijede.        

Oprosti nam Allahu, Gospodaru. Podari svoju moć da Tvoje evlije unište ove zle. Podari moć i veličanstvo svojim vjernim robovima. O Gospodaru, Ti si Slavljeni Vladar. O prinčevi, sultani ovog vremena! Ko je Sultan? Oni koji ukazuju najveće poštovanje Časnom Kur'anu; koji se drže čistog šerijata. Ostali su šejtanove sluge! Onaj ko napusti, odbaci Allahovu knjigu, ko odbaci islam, taj je šejtanov rob. Ali, njihove posljednje šanse su počele da se kidaju upravo danas. Božanska podrška (madad) im je oduzeta. Ovo je dobra vijest.     

Neka nas Allah ne odvoji od zastave islama. Budite muškarci! Elhamdulillah. Vratiće se znak Osmanlija, biće poput crvenog tulipana nad glavama naroda. Dolazi moda fesa. Ne bojte se, nosite ga i izađite van sa njim. Hvala Allahu. O Gospodaru, ti znaš. Fatiha.   

Dobrim danima. O narode islama! Slušajte i uzmite mudrost. Ako to učinite, okoristićete se. O islamski svijete! Čuj, slušaj! Slušaj! Ako ne slušate, bićete obeščašćeni, postaćete smeće. Neka nam Allah oprosti, radi časti Svoga Miljenika, Velikog Poslanika s.a.v.s. Neka se dobri dani otvore. Fatiha.   

O Gospodaru, učini da uljepšamo ovaj svijet ljepotama islama. Učini da uljepšamo ovaj svijet koji će Tebe voljeti. O Gospodaru, pošalji nam pomoć svojih snažnih i čvrstih robova. O naš Umm Hiram Sultanu, pošalji nam pomoć i podršku. Učini da i ja dobijem snagu i ustanem.

Ja postajem ljut, jako ljut. Želim da hodam, čeznem da ustanem i hodam. Želim da skršim nevjerovanje. O Gospodaru naš, radi Baitul Atiqa si rekao: ” Allahumma zid hazal baita tashreefan wa ta'zeeman, wa takreeman, wa muhabatan, wa birran!” Allahu Akber!

Neka dođu jahači Nebeski, neka se spuste i podrže muslimane! Neka naš Mehdi dođe sada! Neka naš Sultan dođe sada! Neka vidimo i uzmemo bejat od Mehdija a.s. Ja čekam 70 godina. Učini da ga vidim, Inša´Allah! Moj gospodar mi to neće uskratiti. Radi časti Svoga Miljenika, Velikog Poslanika s.a.v.s.

Fatiha.

To je tako jer je Allah dž.š. na ovaj svijet ljude poslao nakratko. Kao u školskom razredu, nakon što završe biće ispitani a zatim idu tamo gdje su zaslužili. Mnogi ljudi prije nas živjeli su ovdje i mnogi prije njih takođe su živjeli ovdje. Još mnogi prije njih isto tako, dolazili su i odlazili, niko tu nije ostao vječno. Zato kad bacamo zemlju dok nekog kopamo moramo zamisliti i sebe dole, bacamo je i za sebe. To morate znati i morate tako vjerovati.

Umrijeti nije strašno. Kad vam Allah odredi vi ćete umrijeti. Ako ste na ispravnom putu ne bojte se, jer ćete biti sretni i susresti se sa svim dobrim ljudima koje ste slijedili. Trebate biti veoma sretni a ne budite zabrinuti. Puno puta ste na vijestima vidjeli kako kažu: „Za 20 godina ovo će biti razvijen grad. Nakon 50 godina biće ovako, biće onako“… A vi mislite kako ćete za 20 godina biti jako stari ili nećete ni biti tu. Nekad vam bude žao ali nemojte nimalo žaliti! Ovaj život je samo privremen i prije vas su postojali ljudi a i nakon vas će postojati drugi ljudi.

Mevlana Šejh Nazim govorio je da su ovo posljednji dani i stvari se ne kreću ka boljem. Svaki dan će biti sve teže i teže. Čak je jednom rekao da ljudi ponekad odlaze do mezara i obraćaju se onima koji tamo leže: „Vi ste sretni, umrli ste prije nego se ovo dogodilo. Mi nismo sretni poput vas.“ Ali, budite strpljivi, budite na pravom putu i slijedite ono što Allah odredi. Dokle je Njegova odredba nastavićete život na dunjaluku a morate se pokoravati onome što On hoće da biste bili sretni na ovom i na budućem svijetu inša´Allah.

Jednom je jedan pjesnik napisao stihove: “O, nakon nas će cvati ruže i cvijeće a mi ih nećemo vidjeti. Biće vrtovi ruža i cvijeća i naši prijatelji će biti sretni ali mi ih nećemo vidjeti…“ Nema potrebe da ih vidite. Ono što je bolje je s Allahom dž.š. koji za vas ima još i bolje od toga, inša´Allah.

Ve min Allahi t-Tevfik el-Fatiha.

Kada ljudski čuvari čuju da se na nekom okupljanju prouči Bismillahi-Rahman-ni Rahim, bilo na istoku ili na zapadu, oni tu dolaze i tjeraju šejtane iz tog mjesta.  
Šejtan l.a. i njegova vojska bivaju otjerani. Zbog toga je to jako važno. Posebna vrsta zaštite tada stupa na snagu. Posebnom snagom su zaštićeni sastanci koji počnu sa Bismillahi-Rahman-ni Rahim.

Danas je mnogo sastanaka i okupljanja ali bez euze i bismille. Ti ljudi misle da su oni sebi dovoljni za zaštitu, a zaboravljaju da je insan stvoren kao slabić, kao nejako biće. Mi smo uvijek u potrebi za nevidljivom snagom, za snagom meleka, da nema njih mi bismo bili kao životinje. Mi moramo da se ponašamo u skladu sa naom ljudskom prirodom. Mi smo stvoreni kao Božije halife na zemlji. Subhanallah. Mi kazemo Bismillahi-Rahman-ni Rahim i tada uzimamo Nebeski mač u svoje ruke! Onaj ko zaboravi da uzme ovaj mač u ruke, može lahko da upadne u šejtanove zamke i da bude zavaran šejtanskim trikovima.

Zato se ljudi danas osjećaju čudno da nađu ovakve Nebeske sastanke, oni su veoma rijetki, veoma veoma rijetki. A ljudi danas su uglavnom oficijalni. A oficijalnost uzima od ljudi osjećaj familije, i familijarnosti.

Ljudi se danas ne otvaraju jedni drugima putem srca, ne razgovaraju srcem, nego jedni drugima dolaze kao oficijalne figure. Zamjenjuju svoje stvarno biće imitirajući nekog drugog, neku drugu personalnost. A to nema nikakvu vrijednost.

Mislite li da je plastična figura dijamanta isto što i dijamant? Gledajući iz daljine možete pomisliti i reči da su oba kamena dijamanti. Ali ne, to nije tako, niti će kad biti.

Oficijalnost odvaja ljude od njihovog stvarnog bića. A to je šejtanovo djelo.

Jedan od najvećih evlija Mevlana Dželaluddin Rumi k.s. je govorio: “O ljudi, budite onakvi kakvima se pokazujete ljudima.“

Ne varajte ih, nemojte biti dvolični, ne koristite dvije personalnosti, imajte jednu personalnost, vašu stvarnu personalnost. A vaša prava personalnost će doći kroz vašu spiritualnost (duhovnost). Ali vi ne pokazujete vašu stvarnu personalnost, skrivate je i pokazujete se kao njena suprotnost. Znajte da je to haram. Budite onakvi kakvi jeste! Nemojte imati dvije osobnosti, možete varati ljude, ali Gospodara ne možete. Ne možete varati Nebeska bića, ne. Prema tome, onaj koji vara ljude, i predstavlja se drugačijim nego što jest, Pečat Poslanika a.s. za takvog kaže: “On nije od mene, on nije od mog ummeta”.

Teško upozorenje od Resulullaha a.s. Ko nas vara nije od nas. Naša selefijska ulema bi to trebala znati.

Vi ne možete mjenjati vaš istikamet, vaš pravi put. Ne možete i ne smijete se odvajati od pravog puta, zbog vaših želja. Ovo je od velike važnosti. Gdje možemo naći ovakve ljude danas? Danas se svi ljudi predstavljaju kao nešto što nisu, varaju ljude koristeći dvije osobnosti. Jednu osobnost imaju za sebe a drugu za ljude; a ovu drugu koriste zbog šejtana.

Takvi ljudi obično sebe smatraju odgovornim, povjerljivim, iskrenim, a kad im se ukaže prilika onda pokazuju svoje pravo lice. Najgora šejtanska karakteristika.

Svi Poslanici su upozoravali na šejtana, jer on ljudima pokazuje i uči ih kako da koriste dva lica. Dva lica koristi da bi varao ljude, i uči ljude takvoj vrsti varanja, kako da koriste dva lica, i budu ono što nisu.

Danas cijeli svijet upada u krizu, a to nije kriza kako oni govore, ekonomska kriza, ne. To je kriza ljudskih osobina. Od istoka pa do zapada, svi, muslimani i nemuslimani slijede šejtanske puteve i šejtanske savjete, ostavljajući Nebeske nasihate.

Onaj ko vara, bio musliman, židov ili kršćanin, svjetlo je od njih odvojeno i njihova lica su ružna. Onaj ko se predstavlja drugačije neko što jest, njihova lica nemaju nur i postaju ružna.

Gospodar svjetova uvijek šalje nekog da opominje ljude, nekog ko će ih probuditi. O ljudi, prođite se nemarnosti i spavanja. Budite ono što jeste, u skladu sa vašom prirodom, i pred Gospodara dođite u svom originalu.

Fatiha

Kada se ovaj naš sastanak večeras završi i svako pođe kući na spavanje, niko se neće zaputiti u nečiju tuđu kuću. Svako na kraju radnog dana ide vlastitoj kući i u vlastiti krevet. Tokom dana se krećeš raznim dijelovima Londona, ali na kraju dana se vraćaš svom boravištu. Tako je i u duhovnom carstvu, svako ima svoje posebno odredište. Ti živiš svoj život, a ne ja. Ja nikada ne mogu postati partner u tvome životu. Čak ti ni vlastita žena nije partner u životu, premda provodite većinu života zajedno. Ona živi svoj život, a ti svoj. Ti se krećeš svom odredištu, a ona svom, i to kako u životu na zemlji tako i na Ahiretu.          

Veoma je bitno razumjeti da su svi ljudi u stvarnosti potčinjeni Stvoriteljevoj komandi i da mogu raditi samo ono što On želi, premda se njima čini da mogu raditi šta im je volja i izabrati da čine ono što njima odgovara. Tačno je da mi odlučujemo i da radimo ono što želimo, ali ipak apsolutna Volja našeg Gospodara stoji kao nebo nad nama. Nebo prekriva sve, kao i Allahova dž.š. volja pa ju je nemoguće izbjeći, premda nam pruža priliku da biramo i odaberemo način kako da živimo, kako da radimo dobra djela sa zadovoljstvom i nadom.

Sama činjenica da nas je naš Stvoritelj učinio slobodnim u pogledu činjenja i djelovanja, predstavlja poštovanje za ljudski rod kojim ga daruje. Istovremeno, moramo znati da se sve što se događa čovječanstvu, događa Njegovom voljom. On sve zna, ništa Mu skriveno nije. A ono što mi znamo u poređenju sa Njegovim znanjem je ništa.     

Vrlo često ljudi žele i žude za nečim što nikada niti će biti niti može biti. Ova nam činjenica pokazuje da u stvari mi i ne posjedujemo snagu kojom bi utjecali na tok naših života. Gotovo da se ništa ne događa onako kako bismo mi željeli. Vrlo često, naše su nade iznevjerene događajima nad kojima ne posjedujemo ni najmanju kontrolu. Ko dublje razmisli mora shvatiti da postoji Jedan kod kojeg je moć veća od čovjekove. Kada On nešto naredi da bude, to doista bude. Ko god je svjestan čovjekove nedostatnosti dolazi do ovog zaključka. Zašto nemamo apsolutnu kontrolu nad našim životima? Zašto ne možemo napraviti plan za budućnost sa apsolutnom sigurnošću da bude realiziran onako kako smo zamislili? Zašto ne možemo jamčiti da će našim zahtjevima biti udovoljeno, da će se naša iščekivanja ispuniti, čak i onda kada niko drugi svojom voljom taj plan ne kvari? Šta je uzrok tome? Odgovor je jednostavno pronaći. Ima Neko moćniji od čovjeka. Njegovom se voljom sve neprestano događa, a sve stvoreno Njemu se pokorava, silom ili milom. 

Kada god čovjek iskaže ovu istinu, otvori vrata unutrašnjem miru i svom srcu spokoj. A ako li ne prihvati ovu istinu, to će mu donositi beskrajne nevolje i zamor. Upravo zbog ovoga, danas imamo ogroman broj ljudi što su suočeni sa mnogim i strašnim životnim nevoljama i brigama. Ako vjeruješ da ima Stvoritelj po čijoj volji se sve odvija i daje ono što On želi uvijek najbolje za Njegova stvorenja, tada ćeš naći mir. U protivnom, svoj ćeš život provesti u raznim brigama i neprilikama.           

Stanovnici Zemlje bi se mogli porediti sa putnicima ogromnog prekookeanskog parobroda. Brod se kreće utvrđenom putanjom, jer kapetan zna upravljati. Pa ipak se putnici na palubi raspravljaju i govore: “Morali bi ići ovuda a ne onuda,” drugi opet govore: “Ne, neee, ovuda bismo morali ići, a ne tamo!” Svako bi morao znati da prekookeanski brod ima kompas i da kapetan brodi u skladu sa čitanjem kompasa. Ali, ljudi ko ljudi, vole se raspravljati: “Ovako je, nije tako…” Na ovaj način se neuki ljudi samo nepotreb­no zamaraju stvarima nad kojima nemaju nikakve kontrole i nemaju nikakva znanja.         

Pametni ljudi sjede i govore neukim: “Zašto se raspravljate kada brod ima veoma sposobnog kapetana koji ga upravlja upravo tamo gdje treba da ide? Moramo biti zadovoljni sa odredištem broda, jer svakako nemamo ni moći ni načina da ga promijenimo.” Međutim, neuki ljudi ne slušaju glas mudrosti i nastavljaju svoje rasprave. Pametni uživaju u svome miru uprkos glasnoj raspravi na palubi. Vrte glavama i naručuju još jedan čaj.   

Na isti način, većina se ljudi u svijetu svađa – a zašto? Samo mali broj ljudi zna mudrost postojanja života, stvaranja i predodređenja. To su oni koji su se predali svome Gospodaru i postigli unutrašnji mir. Svi drugi se, međutim, bore protiv neopozivih odluka svoga Gospodara. To vidimo kroz proizvodnju atomskih, neutronskih, hidrogenskih i oksigenskih bombi kako bi se njima otpočela masovna uništavanja svega što je stvoreno. Praktično, čitav se ljudski rod priprema za jedan takav Armagedon. Mnogi su u stanju konstantne zabrinutosti, zebnje i uznemirenosti, a samo je nekolicina onih koji razumiju tajnu mudrosti života u miru.

Molimo Svemogućeg Gospodara da osvijetli naše staze svjetlom Božanskog Života pa da razumijemo značenje života na ovom svijetu, da prepoznamo kraj kojem idemo i šta nas u budućnosti čeka kako bismo našli mir i spokoj.           

Fatiha

Kad dođete meni, vi poljubite moju ruku iz ljubavi. Jesam li ja tražio od vas da priđete i poljubite je? U jednoj knjizi našeg ehli-sunneta na arapskom jeziku, posljednjoj u Velikom islamskom ilmihalu koji je napisao Omar Nasuhi efendi Hz. (to je knjiga vjerskih uputa), takođe se spominje kako se treba poljubiti ruka evliji i učenjaku. Trebate poljubiti ruku pravednom vladaru, pravednom sultanu. Lijepo je poljubiti ruku svojim roditeljima kao i poštovanim i cijenjenim ljudima. Ovo znači da je ljubljenje ruke ispravno. To je način da se iskaže poštovanje i to je znak uvažavanja. Taj običaj naslijedili smo od naših predaka. On je jedan od postupaka lijepog ponašanja. I vehabije, između ostalih, danas pokušavaju da ga iskorijene.

Ti si ti – a ja sam ja. Ovakav stav vodi u komunizam. Stara je tradicija da se evliji ili učenom čovjeku ljubi ruka. Nema pravila da to mogu činiti samo muškarci. Svakome je dozvoljeno da poljubi ruku. Međutim, neznanje je učinilo da ljudi postanu grozni. Molim Gospodara da ih popravi.

El-Fatiha.

Sad smo došli do suštine. Šta režiser kaže? On kaže da ako slijedite A, B, C i završite sa Ž, bićete spašeni. Ali vi obično nećete tim redoslijedom, nego krenete od X, Y, Ž pa se onda vratite na A, B, C i tad odete negdje sasvim drugo. Režiser vam je rekao i vi znate slova ali ne slijedite ispravan abecedni red. Radite prema svom mišljenju, prema svom savjetniku, po onome koji je tik uz vas, što znači po svom egu. Što se tiče slova, to je u redu, niko ne tvrdi da nema slova. Niko ne spori taj dio. Sporni dio je ono što vam vaš šejh govori. Kako da poredate slova jedno za drugim da biste bili spašeni od stvarne situacije u kojoj ćete se naći. Danas sjedite u toj fotelji ali nemojte misliti da ćete tu sjediti zauvijek jer ćete onda morati na sud. Nisam rekao Allahov sud. Ali postoji drugi sud koji je još i gori nego Allahov sud. To je sud vašeg šejha kojeg volite, kojem vjerujete i kojem ste bili odani.

Onda će vam on reći: „Šta sam ti ja govorio? Da slijediš tako, da ideš ovako, da radiš onako“. A vi ćete odgovoriti da je šejh ostario i da ne zna ništa. Da je izgubio razum ili možda nije. Nego ja bih uradio na ovaj način i ovako jer moj um i moj ego mi govore da je tako bolje, da je efikasnije i da je to – to“. Tad dolazite na taj mali sud i pred svojim šejhom ćete upitati: „Sejjidi, šta sam to uradio?“ A on će vam reći šta ste uradili: “Zar smo se tako dogovorili? Kad si pristao da te vodim, pristao si da slijediš moju naredbu. Nisi pristao da svoju stavljaš iznad nje.“ Vrlo je važno razumjeti ove detalje. Ovo govorim uopšteno, nije ništa konkretno i obraćam se sebi jer i ja ponekad izađem izvan puta pa se sjetim i izgovorim ‘estagfirullah el-Azim’. Ne želim otići sa Mevlaninog puta. Kakva god bila cijena, kakva god je nagrada, kakvo god bogatstvo da ugledam, kakvu god moć da bih stekao. Ne, ja sebi kažem – ne! Zaboravim na sve to i želim biti na Mevlaninom putu.

Šta god Mevlana Šejh naredi, ja moram ići u tom pravcu. Moram biti na toj liniji. Moram raditi u skladu s tim jer on je režiser. Ako imate režisera vi ste sretni. Onaj ko nema režisera je neuspješan jer vas režiser barem upućuje, pokazujući vam put: „Slušaj, uradi tako i rezultat će biti to. Ako ne uradiš tako, imaćeš to i to na kraju.“ Zašto se onda raspravljate? Zašto se ubjeđujete? Zašto se tužite? Zašto hoćete da vi uradite nešto?

U svojoj oproštajnoj hutbi, Resulullah je rekao da je sve upotpunjeno. To je općenito za sve muslimane. U tarikatu, Mevlana Šejh je rekao da je sve upotpunjeno. On je učinio da sve bude jasno, nije ostavio da mi razmišljamo o tome, da budemo zbunjeni ili da se pitamo kako i zašto. Ako su usuđujete, upitajte nešto takvo Mevlanu Šejha! A ako ste tolika neznalica da postavite takvo pitanje Sultan-evliji, onda ćete vidjeti kako će vam on uzvratiti. Ima ljudi koji to dobro znaju. Oni koji to znaju, znaju i šta Mevlana Šejh sve može. Znaju da on ne dozvoljava takvo nepoštovanje, on to ne voli nego kaže – Edeb ja Hu! A zašto? Jer on ima najbolji edeb, najljepše ponašanje i on najbolje shvata taj visoki kvalitet podučavanja ljudi kakvi da budu. To je Mevlana Šejh i ako smo njegovi pravi učenici mi to možemo vidjeti ali ako se samo pretvaramo, to je nešto drugo. Ne smijemo mi diskutovati.

Na tržištu postoji različita roba, recimo sat, haljina, parfem ili slično. Jako je skupa i kažu na primjer, ovaj sat vrijedi 100.000 eura – tako kaže i Mevlana Šejh za nešto. A Kinezi naprave identičnu kopiju pa kažu da košta 100 eura i još se možete cjenkati. Onaj koji je utvrdio 100.000 eura kaže da je cijena fiksna. Kad pogledate sat vidite da pokazuje tačno vrijeme a i onaj drugi sat kopija pokazuje vam tačno vrijeme. Onda neko ko ne želi dati 100.000, odluči da kupi sat za 100 eura pregovarajući oko cijene. Ali ljudi koji razumiju znaju da je skupi sat kvalitetan, da nije falsifikat nego pravi i navest će milion razloga zašto kupuju onaj od 100.000 eura. Dok vam i o drugom mogu dati milion razloga da je krivotvorina i zašto je jeftin.

Ovdje je bitno shvatiti da vam nikad ne treba reklama za ono što je ispravno, jer to svi znaju. Čak i neko ko kupuje kopiju sata priznaje šta je original i oko toga nema varanja. Ali šta Mevlana radi? On najskuplje stvari ostavlja svima na raspolaganju. Nikad ne ističe cijenu nečega a to nikad nije jeftino. I nikad se ne cjenka nego je to dostupno svakome. Ovako je ako možete razumjeti. On kaže da je na tržištu puno jeftinih šejhova koji izgledaju kao on i ponašaju se kao on ali su vrlo jeftini. Oni su jeftini ali Šejh Nazim je skupocjen.

A on za sebe kaže: „Ja sam niko i ništa“. Bio je toliko skroman, toliko prizemljen i tako blizak ljudima. Jako blizak. Ovo me podsjetilo na vrijeme kad se vraćao iz Londona na Kipar a mi bismo ga čekali na aerodromu. Tad je postojao balkon s kojeg smo mu mahali, ispraćali bismo ga i dočekivali ga s balkona. Jednom prije dvadesetak godina, Mevlana Šejh je dolazio a uz njega je bio neki čovjek. Pitali smo se ko je taj čovjek s njim i shvatili da je to čistač ulica. Sjedio je do Mevlane koji je uživao da priča s njim i da bude u njegovom društvu. Rekao nam je da mu je to prijatelj s putovanja. Takav je Mevlana, nije se bunio zašto taj čovjek sjedi do njega ili ko je on. Ne, Mevlana je mogao biti sa svakim. On je vjerovao u ljude. Vjerovao je da je Allah Svemogući svakoga stvorio za neki njegov zadatak. Da taj čovjek nije obavljao svoj posao, bilo bi puno prašine na našim ulicama. Da ovaj ne radi u banci, ne bi nam mogao isplatiti platu. Da onaj ne radi na farmi, mi ne bismo imali povrća. Da neko drugi ne radi u fabrici, ne bi bilo proizvodnje. To je tako, zato je Mevlana svakog čovjeka gledao kao osobu i o tome je vodio računa. Nije gledao jeste li na visokoj funkciji pa da bude pored vas a vi pored njega. Ne, njega to nije zanimalo.

To je prava vrijednost koju je Mevlana postavio. To je prava vrijednost koju je Mevlana predstavljao. Prava vrijednost koju su ljudi uvijek vidjeli. Elhamdulillah, sada je sa Šejh Mehmedom isto, on želi pokazati isto što i Mevlana. Mi ne možemo dostići Mevlanin stepen. To je nemoguće jer je Mevlana Šejh ličnost kakva se pojavi svakih hiljadu godina. Niko njega ne može dostići. Sad shvatamo da je on obavljao zadatak koji ni milion ljudi ne može. Takav je Mevlana Šejh i to nije lako, ne možemo reći da je to lagan posao ali bar možemo reći: „Sejjidi, mi želimo slijediti tvoj pravac, želimo slijediti tebe kao režisera, želimo biti na tvom putu, ne želimo otići izvan.“    

Ovo je važno za sve nas a naročito za mene jer kad sjedite pred kamerom, pred ljudima i obraćate im se, ego počinje da izlazi na vidjelo. Ego se javlja pa počnete sebi govoriti: „Baš mi je turban dobar, trebao bih pustiti bradu i još je srediti, ah što me ovi ljudi slušaju“. Da, takav je ego. Vi njega ne osjetite ali on je tu. On je vrlo tih kao na tajnom zadatku. Prikriven je i ponaša se prijateljski. Izgleda tako prijateljski i uopšte vas ne remeti. Dok sjedite i obraćate se ljudima on vas ne nikad ne dira nego se ponaša kao vaš prijatelj. Ali ovo morate shvatiti.

Ovaj ego vaš je neprijatelj ali izgleda jaranski i kaže: “Mi smo prijatelji, znaš, mi smo dobri jarani. Vidi kako te ovi ljudi slušaju, oni te hvale, ti si ovo, ti si ono“. To je ego. Sve vrijeme me časti dok sjedim u ovoj fotelji, dok sjedim na Mevlaninom mjestu, dok se obraćam Mevlaninim učenicima da pomislim da sam ja Mevlana – O Mevlana Šejh Behaudine, ti si Kutbu-Zeman, Kutbul-Azam… Ne, ne i ne! On šapće – Ovo je Mevlana Šejh Behaudin, moramo mu poljubiti ruku, poljubiti mu stopala, to želimo. To je borba – ne, ne, pokušaj biti ponizan, skroman. A ego kaže – ne otvaraj oči, zatvori ih i ponašaj se da si to jer i jesi. Ego vam ovako govori, da ste važni, da ste vi sve – pogledaj samo kakav si i ko si. Naravno, vaš ego je vrlo prijateljski raspoložen i naravno da se nikad neće okrenuti protiv vas, jer ste na mjestu koje ego voli. A još imate par ljudi u svojoj blizini koji vam govore: „Vidjeli smo tvoj keramet, ima još toga kod tebe. Mi smo svjedoci i učinit ćemo ti sedždu“.

Aha, ego sad dolazi i u Božansko Prisustvo, to je najbolje što on može poželjeti i nema bolje prilike od te. Vi pomislite kako biste mogli u halvet a on kaže: „Obavezno, idemo u halvet pa ćemo staviti u CV da sam bio u halvetu tad i tad, da sam tad bio na ovoj poziciji, da sam tad obavljao taj posao. Morate vidjeti moj CV. Kakav sam? Naravno, ja sam onaj koji je vrlo skroman…“ Mevlana Šejh je režiser i on zna. Njemu ne trebaju ovakve stvari. A šta kaže Mevlana – samo jedno on kaže: „Ja sam niko i ništa“. Takav je Mevlana, nikad nije imao CV da pokaže da je on ovo i da je bio negdje. Nije imao jer to nije tarikat nego to znači biti prijatelj sa svojim egom, najbolji prijatelj. Moramo se probuditi. Ne trošite svoj život ni za šta. To je traćenje života, trošenje za toalet. Tako ga ljudi obično troše ali mi hoćemo svoj život da provodimo pod Mevlaninim stopama. Takav je moj nijjet. Mi ne tražimo ništa, ja ne želim ništa, elhamdulillah. Možda je moj ego velik i ja mu još uvijek govorim da je velik. Nije mali jer me stalno uznemirava ali moje srce želi da bude pod vodstvom Šejh Nazima. Šta god moj ego da naredi to je u mojoj glavi. Nikad ne ističem svoj položaj ili svoje ime da se pravim važan. Ne želim to ali znam da trenutno imam dužnost i da zato sjedim ovdje. I znam da vas trebam probuditi. Važno je da se probudimo! Ovo nije šala, ovaj put nije šala. Ako idete njime znajte da nije šala.

Ako vi imate drugi put, onda je to do vas. Možete ići svojim putem i niko vas neće ometati. Tamo ćete biti vi, vaš ego i vaš CV. To je na vama. Ali ne možete koristiti Mevlanu Šejha na tom vašem putu. Režiser vam to nikad neće dozvoliti. On kaže: „U opasnosti si i s tobom je gotovo“. Mevlana Šejh to je ostavio jasnim, dvije godine je to dodatno objašnjavao. U te dvije godine posložio je sve kockice na njihovo mjesto. Savršeno je to uradio. Niko se s njim ne može poigravati. On je u konačnici glavni pobjednik a to je manifestacija onog kur'anskog ajeta: „I nevjernici počeše smišljati spletke, ali ih je Allah otklonio, jer On to umije najbolje” (Ali Imran, 54). Ova manifestacija je s Mevlanom jer on radi samo za Allaha Svemogućeg. To je ta razlika. Ako radite za svoju korist biće drugačije nego da radite čisto za Allaha. I svako zna da je Mevlana Šejh radio za Allaha, u to nema sumnje. Ako iko kaže da je djelovao kako bi se njegov sin obogatio ili da ovaj nešto stekne ili onaj nešto dobije, to je pogrešno. To niko ne može reći.

Kažemo: Estagfirullah el-Azim ve etubu ilejh. Ja Rabbi, tražimo Tvoj oprost ako krivo postupamo i ako se ne ponašamo kako Ti želiš a znamo da su vrata Tvog oprosta otvorena i mi želimo da se vratimo na ta vrata. I Mevlana nas i dalje prihvata sa svim našim nedostacima. I dalje nas želi uz sebe iako smo puno griješili prema njemu. To pokazuje kako je Mevlana Šejh širokogrudan. On ne vidi mane nego kaže: “Ova djeca su opet napravila grešku”. Ali kad mu dođu nazad, opet ih prihvata i nikad ne kritikuje nego oprašta. Jer on zna da ako ste se vratili, došli ste iskrenog srca. Zato morate iskoristiti tu šansu kod Mevlane i nastaviti ići dalje ovim putem ali onako kako on želi da vi idete.

Ve min Allahi-tevfik bi hurmetil-Habib, bi hurmetil-Fatiha.

Dragulj ne možemo porediti sa običnim kamenom. Svi smo mi šljunak a Poslanik s.a.v.s. je dragi kamen. On je dragulj, Odraz Allahovog Nura na ljudskim bićima, zbog njega je Gospodar stvorio sve! Uprkos ovome, neki su ga optuživali da je bio čarobnjak, iako su to bili ljudi iz njegovog naroda, njegovog vlastitog plemena i njegove komšije ali Allah dž.š. učinio je da se oni srozaju a spominjanje njega s.a.v.s. je povećao.

Svemogući Allah kaže: „I spomen na tebe visoko uzdigli!” (El-Inširah, 4) a zatim: “Mi smo ti, uistinu, mnogo dobro dali, zato se Gospodaru svome moli i kurban kolji, onaj koji tebe mrzi sigurno će on bez pomena ostati” (El-Kevser, 1-3). Vaš neprijatelj koji je započeo fitnu protiv vas je onaj koji je na gubitku i biće sasječen. Zato ne brinite, oni koji su na istini su kao vozovi koji brzo jure stižući u Poslanikovo prisustvo. Još uvijek postoje i stari vozovi sa parnom lokomotivom čiji zvuk je „tak, tak“… Oni idu na ugalj i kreću se vrlo sporo ali ipak se kreću. Ljudi koji slušaju ogovaranja ali ih ne zaustave, njihov voz se usporava. A oni što su primili šamar u lice i udarce sa raznih strana od tih tračeva, e oni su kao rakete. Na njih su zapravo ljudi ljubomorni jer su učinili jako puno za Šejh Nazima i za tarikat, to im se ne sviđa i zbog toga im zavide!

Ljude koji šire ružne glasine čak i nije briga što to u stvari rade protiv šejhova ili evlija, oni to ne vide kao problem. Pa i deset sinova Sejjidina Jakuba bacilo je Jusufa a.s. u bunar. Ali oni su bili, jesu i biće poslanici i kao takvi nepogrešivi na Sudnjem danu. Dakle, onaj ko započne fitnu i ne zaustavlja se u tome iako to radi protiv evlija koji su za ahiret a ne za dunjaluk, njihov voz ide na ugalj i govori „tak, tak, tak“. Tako idu oni koji šire ružne priče, bez točkova i napredovanja, samo onaj starinski zvuk. Dok se oni koji su od njih primili udarce kreću kao rakete. A zašto? Jer njih Allah dž.š. brani sa Svojim melecima! “Allah doista štiti vjernike” (El-Hadždž, 38). Allah uzima od njihovih dobrih djela i daje onima koji su ugnjetavani. Čuo sam od Mevlane Šejh Nazima k.s. više stotina puta riječi: „Budite potlačeni a nemojte biti tlačitelj“.

Poslanik s.a.v.s. rekao je: „Sudite sami sebi prije nego vam bude suđeno. Uistinu ko god je bio tlačitelj nikad mu neće biti oprošteno i biće kažnjen“. (Buhari).

Dakle, pustite neka im bude suđeno, jer na Sudnjem danu mi ćemo reći: „Ja Rabbi, oni su širili ružne priče o nama, trebaju nam naša prava“. Oni će izgubiti sva svoja dobra djela čak i ako su klanjali i postili. Oni su muflisi kao što kaže Pejgamber: „Postoje ljudi koji nastavljaju moj sunnet. Za svaki sunnet koji oni ožive, Allah će im dati nagradu 70 šehida (u drugoj predaji stoji 100 šehida). A znate li ko su muflisi – potpuno propali? Muflis iz mog ummeta je onaj koji dođe na Sudnji dan a klanjao je, postio i davao zekat. Međutim uz sve ovo, on je vrijeđao neku osobu, klevetao, koristio imetak ili nezakonito prolio krv te osobe. Tome će se oduzeti od njegovih dobrih djela. A ako mu dobra djela budu potrošena, onda će njihovi grijesi preći na njega i on će biti bačen u Vatru“ (hadis bilježi Tirmizi).

Allah dž.š. govori u Časnom Kur'anu: „I Mi ćemo pristupiti djelima njihovim koja su učinili u prah i pepeo ih pretvoriti” (El-Furkan, 23).

Neka nam Allah Svevišnji oprosti a njih uputi. Mi i dalje molimo Allaha da im da uputu. Oni znaju šta rade. Ima ih jako puno sa puno šejtanskih osobina. Dolaze kao zmije u džennet među ljude da bi ih otrovali. Da nas Allah zaštiti od njihovog otrova i sačuva da budemo sretni sa svojim porodicama, djecom, unucima, braćom i sestrama, učenicima, zajednicama, našim zemljama i da nas uvijek zadrži na vratima Poslanika a.s. i Kabe, da budemo tamo duhovno ako već nismo fizički.

Bi hurmetil-Habib, bi hurmetil-Fatiha.

Mi često putujemo, Dženabi Hakk je dao da putujemo Njegovim Kraljevstvom. Naravno da ljudi uvijek više vole svoje rodno mjesto i zemlju nego neko drugo. Naš Kipar je možda malo ljepši od drugih mjesta. U nekim zemljama, na primjer na Cejlonu, samo je jedno godišnje doba: ljeto, zima, jesen i proljeće, sve je isto. U našoj zemlji su, hvala Allahu, četiri godišnja doba i u skladu sa svakim imamo različite milosti i darove Dženabi Hakka. Na Cejlonu ne znaju za ljeto ni za zimu, nema proljeća ni jeseni. Svo vrijeme je isto i uvijek je vrućina. Rekao sam im: “Ja Hu, Dženabi Hakk stvorio vam je džennet. Ne brinete se za drva ni za ugalj, nije vam hladno. Nemate ni djelića suhe zemlje. Vaše planine i doline potpuno su zelene”. Zelenilo kod njih nikad ne prolazi. A ljudi su vrlo jednostavni, uglavnom žive od malo riže i to im je dovoljno. Odjeća im je obična, većina njih nosi komad omotanog platna oko sebe. Puno njih ne nosi cipele nego hodaju bosi. A zadovoljni su svojom situacijom i ne žale se.

Ali oni isto tako imaju test od Allaha da u njihovoj zemlji nije mirno stanje. Razlog za to je što šejtan ne miruje jer on nikad nije besposlen. Kad god je neko mjesto mirno, gdje god je mir, komfor i sigurnost, šejtan pošalje svoje vojnike i agente da taj komfor pokvare. Pošalje agente da izazovu neku pobunu kod naroda. Kad su ljudi zadovoljni on ih ne ostavlja na miru. Šejtanovi agenti govore im: “Ovo treba biti onako, ono treba promijeniti, ovo mora biti drugačije…” Svuda su prisutni a posebno uznemiravaju one koji ne mogu kontrolisati svoj ego. Zavaravaju ih i na taj način komfor ljudima postane zabranjen i nađu se u nemiru.

Sletjeli smo na otok Cejlon oko ponoći i rekli su nam ovako: “U čitavoj zemlji je na snazi policijski sat. Zato morate voziti polako jer patrole kontrolišu svakoga ko dolazi i odlazi. Držite upaljena svjetla. Pucaće na svako vozilo koje se ne zaustavi”. Ukratko, bilo je puno mjesta gdje su naoružane patrole stajale i čekale. Ima Hadisi Šerif našeg Poslanika s.a.v.s. kojeg sam čuo od Sultan-evlije Šejha Abdullaha: “U Ahiri zemanu kod svih naroda ljudi će se boriti između sebe”. I bore se jedni protiv drugih. Ne bore se protiv spoljnih neprijatelja nego jedni protiv drugih, baš kako je i rekao Poslanik s.a.v.s.

Organizovanje i opremljenost vojnika koju sam tamo vidio je kao za rat. Da nije rat vojnici se ne bi tako odijevali i ne bi bili tako oprezni i pažljivi. Pitao sam: “Protiv koga su ovi dobro opremljeni i dobro organizovani vojnici usmjereni? Protiv koga su u ovakvom ratnom stavu? Zar se očekuje napad izvana, iz Kine ili Indije? Šta se događa”? Odgovorili su mi:”Ne, oni iščekuju ljude iz svog naroda. Ima jedna grupa koja napada i puca na vojnike. Oni su tu da im uzvrate vatru”. Rekao sam: “To je čudo o kojem je prije 1400 godina Poslanik s.a.v.s. govorio i evo tačno 1400 godina kasnije to se i događa.

Ova nacija je na straži protiv svog vlastitog naroda. Prsti su im na obaraču da se bore jedni protiv drugih. To nije slučaj samo u ovoj zemlji. I mi na Kipru smo postali narod koji se bori između sebe. Arapi se tako bore, Turci isto tako, Perzijanci, Afganistanci ratuju jedni protiv drugih. Protiv koga se bore? Očigledno je da su Rusi otišli (godina je 1986.), ali sad se mudžahedini tamo bore protiv vlastitog naroda. Započeli su rat unutar zemlje i sad se to zove “građanski rat” – izmišljena stvar. To je unutrašnji rat. U skoro svakoj zemlji, bila ona mala ili velika, postoji ovakvo stanje nespokojstva. Prema riječima našeg Poslanika s.a.v.s. čudo je da su pronašli razlog da zarate između sebe. Samo što nije počelo na Cejlonu a u mnogim drugim zemljama to se već desilo. U Americi, u Evropi, Aziji, Africi… Na svakom kontinentu ima ratova unutar jedne zemlje. Kažu da su to pobune i nemiri. Nemir znači da su se u jednom narodu digli između sebe.

Upravo sam došao iz Pakistana. I tamo su ljudi ustali jedni protiv drugih. Na Cejlonu su ustali isto tako. Ukratko, mir na ovom svijetu je gotov. Dunjaluk je sada u stanju rata. Ako ne ratuju izvana, onda započnu rat unutra, između sebe. Rat je i u kućama, rat je na ulicama. U kućama ratuju unutar porodica. U jednom domu nema dogovora između majke, oca, djece. Majka se suprotstavlja ocu, otac se protivi majci. Muž i žena protivrječe jedno drugome. Djeca se prepiru sa svojim roditeljima i protive im se a i među sobom djeca se takođe prepiru jedni s drugima. Za stolom vidite osobe koje sjede i jedu a svi su jedni protiv drugih. Možda su svi oni neprijatelji i još su prisiljeni da jedu zajedno za tim stolom. Ali ne vole jedni druge. Žena ne voli svog muža, muž ne voli svoju ženu. Djeca ne vole svoje roditelje i ne slažu se s njima. Roditelji se ne slažu sa djecom. Braća se ne slažu između sebe, jedan brat nije zadovoljan s onih drugim. Čudna situacija.

Naš Poslanik Resulu-Zishan govorio je o ovom vremenu. Šejtan odmah ide tamo gdje ima imalo mira, komfora i sigurnosti da sve izokrene naopako. Danas nema mirnog mjesta. Čak i ako izvana izgleda mirno, iznutra se izazove neka korupcija. Ako ne danas onda sutra, ako ne sutra onda iduće sedmice, ako ne tada onda sljedećeg mjeseca ili sljedeće godine. Definitivno će negdje ta vatra planuti i proširiti se. A mi tražimo utočište kod Allaha!

Ima jedna prenesena dova: “Ja Muhavvil el-havli ve l-ahval, havvil halena ila ahseni hal” (“O Ti Koji Mijenjaš stanja, promijeni naše stanje u najbolje”). O Allahu, Koji mijenjaš godine i Koji mijenjaš stanje roba. Nijedan od naših halova nije isti. Koliko puta se u 24 sata promijeni naš hal? U 24 sata ima 24 000 tedželijata, Božjih Manifestacija, koje se od Dženabi Hakka spuste na Njegovog roba. Jedno stanje ljudskog bića ne podsjeća na drugo, to je nemoguće. Nećemo dočekati veče u istom stanju u kojem smo se ujutro probudili. Sve do noći naši halovi se susreću, razgovaraju, jako se mijenjaju. Ne ostajemo u istom u kakvom smo bili ujutro. Naveče je naše stanje drugačije.

A sutrašnjica nam je sakrivena. Sutra kad osvanemo, opet se počinje otvarati ponovo – nove težnje ili žaljenja za nečim, do večeri će se sve to smjenjivati. Kad dođe veče, stavićemo događaje tog dana na vagu. Ako se puno toga izdešavalo, usponi i padovi, sagledaćemo uspone kao radost a padove kao tugu. I večeras isto tako, kad analiziramo sva naša stanja ovoga dana, leći cemo ili sa žaljenjem ili sretni. Onaj Koji mijenja svaki sat u 24 sata je Dženabi Hakk. To je lijepa dova za promjenu stanja: “O Allahu, Koji mijenjaš stanja ljudi iz jednog u drugo, promijeni naše stanje u najbolje”. Da na kraju dana budemo u stanju zadovoljstva. Kad dočekamo veče, da ga dočekamo zadovoljni.

Jer postoji Stanje Sreće i Stanje Tuge. Ko dostigne mekam Sreće treba reči šukr a ko bude u mekamu Tuge treba biti strpljiv. Stoga je objava svih poslanika robovima Allahovim bila “Izgovarajte šukr, zahvaljujte za blagodati koje vam je Allah dao danas a za neželjene stvari se pokajte Dženabi Hakku, tražite oprost i budite strpljivi na njima”.

Fatiha

Mjesta zbog kojih se treba ljutiti su ona gdje se negira tarikat i zikr i gdje vam ne daju da spominjete Allaha. Nemojte ići na te skupove čak i da ih predvode učenjaci, alimi. Oni su alimi vanjskog znanja a u tom znanju nema prevelike koristi. I šejtan je alim jer on posjeduje veliko znanje. Hoćemo li ići i sjediti na šejtanovim skupovima? Ima puno takvih i to onih koji su studirali. Oni puše. Kao iz dimnjaka parobroda, dim izlazi iz njihovih usta a nakon toga oni izgovaraju Kur'an i hadis. Allahove riječi i hadis moraju izlaziti iz čistih usta.

Naš Učitelj, neka je na njega mir i spas, rekao je da očistimo puteve Kur'ana. Odakle Kur'an dolazi? Iz naših usta. Ako imamo loš zadah kao što je od duhana, to je odvratno. Meleci dolaze da preuzmu učenje a oni ne mogu podnijeti taj smrad pa učenje Kur'ana jednog pušača neće doći do Gospodara. Meleci ne mogu izdržati taj teški miris. Zato ajeti i hadisi koje izgovaraju pušači ne donose korist ni njima ni drugima.

Ako vam je prijatno biti na okupljanjima drugih tarikata, vi možete ići. Ako niste zadovoljni onda nema potrebe da idete. Jeste li shvatili? Ako vam neko pruža mir i ugodnost, nastavite biti s njim. Možete ići ovdje, tamo, onamo. Gdje god ste zadovoljni tad ćete znati da je sedmično ili mjesečno okupljanje tih ljudi dobro za vas. Gdje god je vaše srce zadovoljno, gledajte da budete tamo.

Ali nemojte ići na mjesta gdje se puši. To napustite na početku. Na tim mjestima će se svakako priključiti šejtan jer je duhan najblaže rečeno neozbiljna i nebitna stvar. Neko ko ne može prestati sa nebitnim radnjama je zatočenik svog nefsa. Nemojte biti na takvim skupovima. Kad vidite skup pušača, bježite odatle jer za vas tamo nema ništa. Osim toga, udisanje duhanskog dima je štetno za zdravlje. Bilo ljeti ili zimi, oni unutra ne vide jedni druge od dima. Na takvim skupovima nema blagoslova. Meleci tu neće doći ali će na ta mjesta doći šejtan.

Insan ima potrebu za sohbetom, potrebno mu je da sluša. Kao što trebamo jesti tako je naša duhovna hrana sohbet i savjet. Trebate redovno prisustvovati dobrim okupljanjima. Neka s vama bude barem još jedan iskren čovjek. Ne budite sami, nađite još nekoga. Možete posjećivati nakšibendije, kadirije, rufaije ali ako nakon zikra počnu pušiti nemojte tu ostati, odmah idite od njih jer će pušenje poništiti sve blagoslove. Pridržavajte se ovog savjeta.

Šta je naš posao? Da prodajemo dobrotu. Kad se pojavi mušterija, prodajte mu ono što je dobro. Ove naše riječi su Hakk-Istina. To su dobre stvari.

Ve min Allahi-t-tevfik bi hurmeti-I-Fatiha.

Ima hiljadu hadisa i više od stotinu ajeta u kojima se kaže – spominjite Allaha. Ali ljudi su sve to zanemarili i poslušali jednog čovjeka neznalicu, nestručnog alima koji će dvaput ući u džehennem. On je spriječio tolike ljude da čine dobro djelo. Šukr Allahu, nama podrška dolazi od Mevlane Šejh Nazima i Velikih Šejhova Zlatnog lanca. Sohbeti, savjeti i znanje Šejh Nazima bili bi svakome dovoljni za sto godina i na dunjaluku i na ahiretu. On nas je upozoravao da ne budemo zavedeni od takvih ljudi. To je jedna vrsta ljudi a druga je još i gora – oni koji kažu da idu u džihad. Prije svega, postoji edeb, ispravan način, uslovi i metode džihada. Ne možete reći da idete u džihad po svome. Tako ćete učiniti grijeh i ostati zauvijek u paklenoj vatri.

Spominje se to u hadisima našeg Pejgambera a i u njegovoj posljednjoj, najpoznatijoj oproštajnoj hutbi koja je jača od svih hadisa, to zovu mutevatir hadis. To je hutba-hadis održana pred 124 hiljade ashaba. Krv, imetak, čast, sve što pripada nekom muslimanu je grijeh drugom muslimanu da dodirne. Koliko se to poštuje dok je čovjek živ, tako isto treba biti i kad umre. Mi vjerujemo u to. Ehli-sunnet vel-džemat to jest „spašena skupina“ ima ovakvo vjerovanje. Oni koji su izvan njega su takozvane „haridžije“. Haridžije znači oni koji su se odmetnuli. Nepriznavanje islamskih vlasti zove se „rafida“. To su oni takozvani muslimani koji ne prihvataju šerijat. Oni su zalutala sekta i mi njih ne slijedimo. Od ovakvih stvari možemo sebe sačuvati slijedeći tarikat i elhamdulillah, mi slijedimo nakšibendijski, najodabraniji tarikat koji zapravo predstavlja sami šerijat. Šerijat je u njegovoj srži, čak nijedan njegov djelić nije izvan šerijata. A slijediti šejha znači da će vam on reći šta je ispravno a šta nije jer šejhovi to rade po naredbi Poslanika s.a.v.s. i Allaha Svemogućeg.

Ako se desi da je potreban džihad, njega ne može provesti samo jedan čovjek niti se to može raditi izjavljujući javno da se ide u džihad. To treba biti naređeno od višeg autoriteta odnosno vlasti. Vi poštujete njihove odluke i ako oni kažu, naravno da ćete tako postupiti. To ne može ići onako kako biste vi željeli. Kakvi ste vi, takvu će i osobu Allah dati da vam bude vladar. Ako bude potrebno, ići će se u rat ali ako uništavate čitav narod i ugnjetavate ih da bi ih tobože spasili od tiranije, vi postajete hiljadu puta gori od onog prvog tlačitelja.

Takva je situacija oko rafide i fanatika haridižija. Oni su izvan ehli-sunneta. Ljudi tarikata nikad nisu izvan, svi su oni dio ehli-sunneta. Oni prihvataju i poštuju Poslanika s.a.v.s. i sve ashabe. Mi u nakšibendijskom tarikatu smo ehli-sunnet vel-džemat i time nas je Gospodar počastio. Jer od onih koji omalovažavaju ashabe Pejgamber će na Sudnjem danu okrenuti svoje lice a zatim će i Allah dž.š. prokleti te ljude. Allah proklinje one koji mrze ashabe.

Pravo svakog čovjeka je veoma važno. Rečeno je da onaj ko povrijedi muslimana ili ga namjerno ubije, propada u vječni džehennem. Pustite ga neka se hvali i zaklinje koliko god hoće na ovom svijetu. To su divlji ljudi, kako stoji u Kur'anu: „I kad se zvijeri sakupe“ (Et-Tekvir, 5). Ovaj ajet proučili smo na stotine puta ali nismo ga shvatili. Naš otac, da mu Allah poveća mekam, nekoliko mjeseci prije svog preseljenja rekao je da će se zvijeri namnožiti. Mislili smo da se riječ zvijeri iz ovog ajeta odnosi na divlje životinje ali ne, one su kao male mace u poređenju s divljim ljudima. Čak i najgora zmija otpuže daleko čim začuje ljudski glas. Ni ona neće ostati blizu ni ići za vama da vas ujede. Dok zato ovi divljaci progone ljude, kako žive tako ni mrtve oni ne ostavljaju na miru. Mi nismo nikad na njihovoj strani i nikad nećemo odobriti ovo što oni rade

Kad kažemo da nećemo odobriti, to nije zbog nešeg ega nego zbog Allahove naredbe. Ako vidite lošeg čovjeka, pokušajte na njega uticati svojom rukom ako možete. Naravno da to ne možemo, kako bismo ga promijenili? Onda trebate pokušati jezikom a ako ne možete ni to, onda barem to trebate osuditi srcem. Ali to što činite nije da bi njima bilo lakše. Ne, pustite ih neka sami iskuse svoju kaznu.

Ve min Allahi-t-tevfik. El-Fatiha.