Njihovu veličinu i vrijednost Allah dž.š., podario im je prije nego što su došli na ovaj dunjaluk. Da je htio On bi te stvorio u drugom obliku… Allahu dž.š., nanosi tugu čovjekova nemarnost i necijenjenost čovjeka. On kaže: “Mom robu se nije svidjelo što sam stvorio.” Oholost tjera insana u kufur, nepokornost i nevaljalost. Zbog oholosti i uobraženosti dani mnogih su sve tamniji i sve je manje svjetlosti u njima.

Evlije imaju svoju vrijednost i veličinu. Kada bi oni odanost i svoju vrijednost pokazali, pa čak i dok spavaju, čovjek bi pokleknuo. Valija Bizantije jednog dana spavajući u bašti hurmi vidio je hz. Omera i zadrhtao. Na pitanje šta mu je bilo, odgovorio je: “Vidim ovog insana u obliku lava i bojim se!” Većina evlija skriva svoju veličinu, a kad bi je otkrili bilo bi to neizdržljivo za insana. Jednog dana dok sam pješačio ugledao sam prilično veliki kamen i nogom ga odgurnuo. Moj šejh se okrenuo i rekao: “Nazim efendija, to nikada više nemoj uraditi, znaj da je ovaj kamen stajao sa nekim.” 

Ako sa kamenom biva ovako, shvati onda položaj čovjeka. Da nije Allahove dž.š. tajne u insanu da li bi insan mogao opstati. Odmah bi se izgubio.

Čim se u insanu pojavi Allahov dž.š. nur; ni kafir, sveštenik, ništa neće moći opstati.

Dok se ne izmijene negativni ljudski pogledi neće se moći stići do savršenstva. Samo tada se naše stanje može izmijeniti. U ovom vijeku, nažalost, ljudska vrijednost se izgubila.

El-Fatiha!

Svako ko ne poštuje druge, taj gubi svoju vrijednost. Onaj ko vrijeđa druge, bilo govorom ili djelom, gubi vlastitu vrijednost. Ako povrijedite bilo koga, čak i samo jednu osobu, vi više ne vrijedite. Šejtan je puno ibadetio, u njegovo doba niko nije obavljao ibadete koliko on i bio je najučeniji od svih meleka. Ali ponizio je jednu osobu i pao je. On više ne vrijedi ništa. Uvrijedio je Adema a.s. nije mu iskazao poštovanje, čitav svemir odao je počast Ademu a.s., jedino šejtan nije nego ga je ponizio. I zato je posrnuo i zato otad on više ne vrijedi. Ko uvrijedi neku osobu, čak i pogledom, riječima ili rukom, on je na istom nivou kao šejtan i izgubio je svoju vrijednost. Ovo je važna stvar koju moramo znati i moramo je primjenjivati. Nije dovoljno samo znati to, najvažnije je prakticirati. Ne pravite nevolje nikome, nemojte nikoga povrijediti. Tek tada ste vi musliman, Božji rob koji ima vrijednost. Tada ste voljeni u Božanskoj Prisutnosti.

Svemogući Allah iskušava Svoje robove. Niko neće proći bez iskušenja. Svako je iskušan ili će biti iskušavan tokom života i to svaki dan. Svaki dan vas Gospodar može testirati. A On dž.š. gleda kako se odnosimo prema Njegovim robovima. Ko vrijeđa druge, Allah ga napušta a i nebeska stvorenja, meleci, ga napuštaju. A ako Uzvišeni Allah napusti neku osobu, na nju će se sručiti sve vrste patnji i nedaća, poput proloma kiše. Nikad neće imati mira ni sreće u životu. Naš Gospodar želi da mi imamo sretan i miran život, međutim, mi izmijenimo miran život u mučan i to prepun patnji. Mi to uradimo.

Naš pradjed Adem a.s. savjetovao je svoje sinove i naredio im da oni daju savjete svojim sinovima. I svaki poslanik je ponavljao savjete Adema a.s. svom narodu. Ti savjeti i dalje dolaze, stižući i do našeg vremena. On je svojim sinovima govorio: “Sinovi moji, gledajte i učite iz mog primjera. Ja sam imao sve i svaku sreću. Ali sam sve izgubio jer sam ostao bez Allahovog zadovoljstva. Naljutio sam Ga i izgubio sam sreću a dobio svu patnju ovog života. Morate uzeti pouku od mene. Nemojte da se Vaš Gospodar ljuti na vas jer ako Ga naljutite, gubite svu sreću i smiraj a stičete svaku patnju u životu.”

Stoga su svi poslanici savjetovali svoje narode: “Ne činite ništa čime bi se Gospodar na vas naljutio.” To će vas puno koštati, a previsoka je cijena. Svemogući Allah želi da imate miran i sretan život i očuvajte to, a ako se On na vas naljuti, vi gubite sve. U današnje doba, mi ne tražimo Allahovo zadovoljstvo i ne zanima nas je li On s nama sretan ili ljut. Jer ljudi većinom ne prihvataju činjenicu da ih Allah posmatra, negiraju Njegovo postojanje. Radi toga se Svemogući Allah ljuti na njih. Od svih grijeha najveći je tvrditi da nema Boga. To donosi ogromnu, strašnu kaznu svim narodima. Samo oni koje Uzvišeni Allah skloni pod Svoje nebesko utočište mogu biti sigurni, dok će drugi biti kažnjeni. Svevišnji Allah poslao je Svog posljednjeg Poslanika kao milost svim narodima i kad ga ljudi odbijaju, tad Allah učini da se oni podijele u dvije grupe između kojih nastane neprijateljstvo, pa se prva strana bori protiv druge a druga opet napada onu prvu. I tako od jedne grupe, pa druge, događa se Njegova kazna. Danas čitav svijet radi samo na tome, pripremaju sve za tu kaznu. Svemogući Allah će dati kaznu od istoka do zapada i od zapada do istoka. Niko neće pobjeći, nema načina za to osim sklanjanja pod Nebesku zaštitu. Ali oni koji govore da Bog ne postoji nisu zaštićeni i nad njima je Njegova srdžba. Ko je zadovoljan Svojim Gospodarom i ako je Gospodar zadovoljan njime, bit će zaštićen.

Veliki šejh Abdullah Dagestani k.s. govorio je da Allahova strašna kazna uskoro dolazi na zemlju, primiće se. Evlije to vide baš kao kad vi gledate u crni oblak koji se približava i znate da se sprema kiša. Oni gledaju u tu božansku kaznu koja se ubrzano spušta na čitavu zemlju i prekriva je. Veliki šejh je još rekao: „Pod božanskom zaštitom će biti oni koji budu prihvatali Svog Gospodara, potvrđujući da On dž.š. postoji, da je Gospodar univerzuma, priznavajući da su Njegovi robovi.“ Ko ovako izjavi bit će zaštićen. Ko zatraži oprost od Svog Gospodara, taj mora biti pod zaštitom. I još će biti zaštićen onaj ko nikad nije namjeravao, manje ili više, da vrijeđa druge ljude i ko nikad u svom srcu nije imao nikakve loše nakane prema drugome.

Ako je neko držao lošu namjeru u svom srcu prema bilo kome, ta namjera će njega lično upucati. Upucati kao metak. Ko ima loše i pokvarene misli prema bilo kome, to će mu se vratiti i pogoditi njega kao metak. Sve i da nađe skrovište doboko pod zemljom, taj metak će kružiti okolo dok ga ne pogodi. Zato, ko se osjeća silnim s nakanom da nekome učini neko zlo, čak i samo ta nakana može ga usmrtiti. Jer dolazi najveći rat na zemlji koji će odnijeti jako puno ljudi, ne možete ni zamisliti koliko. Od sedam ljudi, šest će umrijeti a jedan ostati i znajte da će se to dogoditi kao rezultat Allahovog gnjeva.

El-Fatiha.

Potpun je samo onaj koji svoj odgoj nalazi u melekutu (duhovnom svijetu). Tada prestaje biti vremenski ograničen. Živi ovdje dok zvanično ne pređe u melekut (duhovni svijet). Seli se iz materijalnog u duhovni svijet kao što se tokom života prelazi iz jednog mjesta u drugo.

Nama ne pripada sifat “zvaničan”. U zvaničnosti nema bliskosti. Nema mjesta ni za duhovnost.

Mi smo od onih koji čine hizmet onima koji pripadaju duhovnom svijetu. Kad oni kažu “idi”, mi idemo. Kad kažu “stani”, stanemo, a kad narede da ne pričamo, to i ne činimo. Naši su postupci u skladu sa njihovim željama i, željeli to ili ne, mi smo se predali njima. Oni koji se predaju dolaze do selameta, a oni drugi sve više gube značaj. Što ćemo reći, mi ne određujemo, određuju oni, jer oni bolje od nas znaju ko je spreman i sa čim može da se suoči. Dok govorimo u ovom medžlisu ne razmišljamo ko je ovo spremio, napisao ili nacrtao. Neće odbaciti medžlis onaj u koga je srce čisto i zdravo. Ukoliko ga zahvati bolest, situacija se mijenja i odbacivanje izlazi na vidjelo. Ispravnost i vrijednost ne izazivaju nikakve prepreke.

Ovo je jedan skup, tj. sastanak na kojem je broj učesnika unaprijed određen. Ervah-alemom nazivamo duhovni svijet… Ispravnost i urednost nisu uzroci nikakvih smetnji. 

Još u majčinom stomaku dijete odjednom oživi. Pitam doktore: ´Možete li mi objasniti šta pokrene to malo srce u majčinoj utrobi?´ Naravno, nemoguće je da odgovore… Ko prvi pokrene to srce? Eto! To je trenutak kada se Allahovim emrom udahne duša. To je trenutak oblikovanja, kada mladi život dobiva svoju formu. Formiraju se svi vanjski i unutrašnji organi.

Subhan Allah… Duša je primorana da uđe, ali i da izađe iz tijela. Allahovim emrom ona uđe u tijelo i u tom kavezu ostaje zaključana. Duše ponekad ne žele ući u tijelo, ali ako je Allahov emr da uđu, one to i učine.

U duhovnom svijetu, sve duše, velike i male su na istoj deredži. Ko se sa kim tamo sastajao i volio, naći će se i na ovom svijetu. Nije moguće da se na ovom svijetu sastanu ako se tamo nisu sastajale. Kad izađemo na ulicu vidimo veliku gužvu, rijeku naroda. Ako smo se susreli sa nekim iz te rijeke u ervan (duhovnom) svijetu i ovdje ćemo stati i sresti se. Kad se nađemo van zemlje situacija je identična. Susrećemo se sa hiljadama insana, ali je vrlo malo onih sa kojima se viđamo, razgovaramo, koje volimo i razumijemo. I to je u vezi sa svjetlom duša. I ovaj naš susret u ovom trenutku je ponavljanje našeg susreta u ervah-svijetu. Ovaj skup nema želju ni za čim dunjalučkim. Ovo je skup u ime Allaha. Ovo je sastanak onih koji sebe daju za Allaha, koji vole Allaha i vape za Njegovim muhabetom… Za one koji su sada ovdje postoji radosna vijest; čak i da se više ovdje ne sastanemo, na ahiretu ćemo svi zajedno ponovo imati sastanak. To će biti u Allahovoj ljubavi i muhabetu pod zastavom Pejgambera a.s. (Huzurullah i Huzuruhabib).

Zaista je zadovoljno i radosno srce kada je među onima koji kažu da je Allah jedina njihova želja. Činimo dovu Allahu da se ovakvi skupovi nastave i budu sve brojniji.

U rahatluku živi onaj ko savlada dunjalučke prohtjeve. Dostići će do istinskog huzura. Prohtjevi ne znaju za granice. Insanski nefs želi sve prigrabiti sebi. Insan je stvoren sa vrlo malim potrebama na ovom dunjaluku.

Rahat je onaj ko se okrene melekutu (duhovnom svijetu). 

Nebeski sultanat u dnevnom – svijetlom i noćnom – tamnom plavetnilu neba uliva nam radost i sigurnost.

Kada bi u dvadeset i četiri sata odvojili vrlo malo vremena za duhovnost, malo po malo bi se približavali melekutu. Onaj ko stigne do melekuta osigurao je selamet. Vjerujemo da će nas ovaj skup natjerati da započnemo svoj put prema melekutu.

Allah, Allah, Allah, Allah, Allah, Allah, Aziz Allah

Allah, Allah, Allah, Allah, Allah, Allah, Kerim Allah

Allah, Allah, Allah, Allah, Allah, Allah, Subhan Allah

Allah, Allah, Allah, Allah, Allah, Allah, Sultan Allah

Ti si Sultan, a mi smo Tvoji robovi, ja Rabbi! Otvori puteve i tajne do melekuta svojim poslušnim robovima, ja Rabbi. Učini nas da budemo od onih koji su pozvani u melekut…

Amin!

El-Fatiha!

Nakon što je odsjekao glave onih koji rekoše da je pravedan i onih što ga nazvaše zulumćarom, vladar odluči da pozove ulemu te zemlje i neke alime i vidi kakav će biti njihov odgovor na isto pitanje. Na putu ka vladaru priđe im jedan ludak pitajući gdje idu. Insistirao je da krene sa njima, ali su ga oni odbijali. Na koncu jedna vrlo ugledna ličnost stade nagovarati svoje saputnike: “Pustite ga nek pođe, možda nam ga Allah dž.š. šalje.” Pristali su. No, tokom putovanja ludak reče ljutito:

“Stanite, postavljam uvjet! Kad emir postavi pitanje niko od vas se ne smije miješati, ja ću mu odgovoriti.” Ulema se iznenadi ali ipak pristade, jer kod ovog vladara svakako ne vrijede nikakve riječi. No, i pored toga ipak su se pribojavali:

“Ako on bude govorio ne samo da će nam glave odsjeći, nego će nam i kožu rasporiti.”

Kad stigoše kod emira on upita:

“Ko je ovo?”, a ludak uzrujano reče:

“Tišina! Njih ništa ne pitaj, već mene!”

Vladar pristade i upita:

“Neki insani vele da sam adil, a neki da sam zalim, šta ti kažeš?”

Ludak se počeo smijati. To prilično iznervira vladara, pa ljutito i drskim tonom ponovi svoje pitanje. Ludak se uozbilji, pa reče:

“O vladaru, ti nisi ni adil, a ni zalim, ti si Allahova kazna za našu lošu situaciju.”

Emiru se to svidjelo.

“Vodite ga, a ostali idite, alobodni ste”, reče vladar i oslobodi ulemu i alime. Okrenuo se svojim slugama:

“Odgovor koji sam tražio, dobio sam od ovog ludaka. Dobro ga nagradite!” 

Emir je ostao sjediti i duboko uzdahnuvši stao razmišljati:
“Ja sam od Allaha postavljen kao posljedica vašeg stanja. Kada ste vi adil i ja sam, a kada ste zalim i ja bivam takav. Loša djela, zulum ili pravednost potražite kod sebe, a ne kod mene.”

Vaša pravednost se oslikava kod emira, vaš zulum također izađe na vidjelo kod emira. To je pravilo. Pejgamber a.s. kaže: “Kakav bude vaš hal (stanje) takva će vam biti i uprava…”

Allah dž.š. poručuje: “Promijenite se i Ja ću učiniti promjene, popravite se i Ja ću učiniti ispravke. Ako nastavite biti iskvareni, učiniću da nad vama bude neko kao što ste vi.”

El-Fatiha!

Vezano za noćni namaz, uzmite abdest i klanjajte 2 rekata. Zatim ustanite dok još traje noć i klanjajte 2, 4, 8 ili 12 rekata, koliko vi možete. Smatra se kao da ste klanjali čitavu noć; neki i ostanu budni klanjajući čitave noći. Ko toliko ne može, Allah dž.š. mu je olakšao. Na Dan Arefata (deveti dan) trebamo proučiti 1000 puta suru Ihlas, nemojte zaboraviti! Šejh Nazim je tako radio cijeli život i to preporučivao drugima. I naravno, na Kurban Bajram bogatiji ljudi trebaju zaklati životinju-kurban, to je obaveza. Nećete je samo žrtvovati i baciti, za to žrtvovanje dobijate nagradu. Ako vam je potrebno možete pojesti sav svoj kurban, možete polako trošiti njegovo meso tokom 3-4 mjeseca. Na taj način vi izvršavate Allahovu naredbu a istovremeno i stičete nagradu. Allah dž.š. će vas nagraditi za svaku dlaku vašeg kurbana. Sa prvim kapima njegove krvi, oprošteni su svi vaši grijesi. Tolika je vrijednost ovih mubarek dana.                

Dakle, ko može neka posti svih 9 dana, ako ne onda osmi i deveti dan ili samo Dan Arefata. To je takođe u redu ali nemojte propustiti ovu veliku šansu jer su to prekrasni Allahovi darovi. Svuda oko nas je korupcija i nasilje, nema mira ni spokoja. Stoga se ne bavite dunjalučkim stvarima. Držite se Allahovih naređenja, ako ih se pridržavate dobićete i više bereketa. Ne okupirajte se ovim svijetom pošto se sve događa kako Allah hoće. Bili vi tužni ili ne, postoji odredba. Šta god Allah dž.š. želi to će se i desiti. Zato budite zadovoljni Njegovom odredbom. Bavite se svojim poslovima da biste vidjeli ljepotu. Svijet je ionako pun prljavštine, smutnje i nevolja, u to ne trebamo ni gledati. Čuvajmo ibadet, pokorimo se određenju Našeg Gospodara i Njegovoj volji. Nemojte žaliti za dunjalukom, da Allah podari da se niko ne preokupira njime. Mi nismo stvoreni za ovaj dunjaluk, stvoreni smo za ahiret, za vječni život. Ako nešto radite za dunjaluk, onda to radite radi Allaha. Kad budete tako postupali, osjetićete mir. Jer se naši preci nisu pokoravali ovom svijetu nego Allahu Svevišnjem i zato je sve što su radili bilo uspješno. Ljudi istražuju kako je Osmansko carstvo trajalo stotinama godina? Jer su se oni bojali Allaha, sve su radili zbog Njega, trudili se da rade sve što je dobro. Bježali su od loših stvari i nisu nikoga tiranisali. Danas se tiranija proširila po čitavom svijetu jer puno ljudi radi samo za ovaj dunjaluk. Da nas Gospodar od toga zaštiti.

Ve min Allahi tevfik. El-Fatiha. 

Jednom je živio sultan koji je imao jednu želju i rekao je: “Ako se ova moja želja ostvari, daću 100 zlatnika da se podijele siromasima”. Allahovom voljom to se ostvarilo i pošto je obećao, sultan je stavio novac u vreću i dao slugi da ga podijeli dervišima, jer su oni siromašni ljudi. Međutim, taj sluga se naveče vratio nazad sultanu sa riječima: “Oprosti vladaru ali nisam ih mogao naći ni podijeliti ništa od ovog novca dervišima ili siromasima”. Sultan upita: “Pa kako? Zar ih nema? Ali u ovom gradu ima preko 400 derviša.“ Sluga mu odgovori: “Davao sam pravim dervišima ali oni ne prihvataju, ne žele novac. A ovi drugi koji hoće novac, oni nisu derviši. Zato sam vreću vratio natrag jer nisam mogao podijeliti ništa.” Na to sultan reče: “Ja volim derviše ali ovaj sluga je potpuno u pravu”.

Dakle, istinski derviši ne traže dunjalučka blaga, oni samo žele da Gospodar bude zadovoljan njima. Jer oni imaju pravo blago – ljubav prema Allahu i Poslaniku s.a.v.s. i oni znaju stvarnost ovog života, da to nije vječan nego samo privremeni život. Zbog toga napuštaju dunjaluk i hodaju u odjeći koja nije najbolja i ne dotjeruju puno svoju vanjštinu. Njih ne zanima da prate modu ili druge stvari, zanima ih samo Allah dž.š. Ali postoje i ljudi koji se pretvaraju da su derviši, oni su samo imitacija. Takvih lažnih derviša ima puno u današnje doba. Zato se ova priča može primijeniti na bilo koje vrijeme, iako je ona stara hiljadu godina. Čak i tada su postojali iskreni ljudi koji su željeli samo Allahovo zadovoljstvo a i ljudi koji su pokušavali da izgledaju tako jer su zapravo bili jako lijeni. Dobri i loši ljudi postoje u svakom vremenu. Isto se odnosi na ono što slijedite. Neko ko glumi da je vjernik zbog želja svog nefsa, ne može dobiti ništa. A i drugi preko njega ne mogu dobiti ništa, pa se to završi razočarenjem.

Neka Allah učini da ljudi prepoznaju takve i neka nas drži podalje od pokvarenih osoba. Da nam Allah dž.š. takođe podari da budemo kao oni derviši koji nisu zainteresovani za dunjaluk. Dunjaluk nam služi samo radi ahireta, da pripremimo sebe za ahiret i steknemo Allahovu ljubav i milost. Tarikat nastoji da ljude izvede na pravi put tako da se ne pokoravaju svom egu. Možete biti bogati a biti i derviš, to je moguće. Ali budite istinski derviš koji novac troši radi Allaha a ne da izgledate tako a u stvari priželjkujete sve. I ako kažete: “Da se dogodilo ovo ili da je bilo onako…”, tada niste derviš. Vratili ste se na početak jer to znači da niste zadovoljni. Zadovoljstvo je najveće blago a istinski derviš to u sebi ima.

Ve min Allahi tevfik. El-Fatiha.

O voljeni, o ahbabi. Selamullahu alejkum, neka Gospodarov Selam bude sa vama. Gospodarov Selam je na Njegovog Miljenika a.s., pa od Resulullaha a.s. do Šah-i Merdana pa od Šah-i Merdana do onih koji vole Poslanika i njegov put.

Mi smo halka onih koji vole Poslanika a.s. ono što nam bude nadahnuto, o tome govorimo. Ko je Šah-i Merdan? Sejjidina Ali ibn Ebu Talib r.a. s njegovom ljubavi, mi želimo ojačati svoju vjeru. Mi želimo da znamo i da učimo puteve poštovanja. Osoba koja nema poštovanja je smeće. Osoba koja ima poštovanje je dragocjena. Ove naše jutarnje halke, nakon sabah namaza i sabahskog evrada, su male halke koje imamo nakon naših obaveza.

Izgovarajte Bismilahir-rahmanir-rahim. Ne radite nista bez Bismille. Ovo treba da ljudi uče, i da se podsjećaju da izgovaraju Bismilahir-rahmanir-rahim. Sve što se počne bez Bismille je sasječeno, i ne može uroditi plodom.

Čiju ste ruku uzeli, tu ruku i poštujte, i budite disciplinovani. Medžlis svakog mubarek sata počinje sa Bismilahir-rahmanir-rahim.

Bismilla je okean, o Šejh Muhammed effendi. Koji god dragi kamen tražiš, naći ćeš ga u Bismilahir-rahmanir-rahim.

Nema ništa što ne postoji u Bismilahir-rahmanir-rahim. Mi ne želimo blaga dunjaluka. Mi želimo mekam na Nebesima, mekam u vječnosti. Želimo da se pripremimo za taj mekam, a vrata sedam Nebesa otvara Bismilahir-rahmanir-rahim.

Dozvoljeno je učiti Bismillu za dunjalučke potrebe, ali na ovom putu se koristi za Ahiretske potrebe. Sramota je učiti Bismillu za dunjalučke potrebe. Nema potrebe za tim. Koliko god dunjalučka blaga bila velika i u tvojim očima vrijedna, pusti ih, pusti ih neka uzmu sve. To nema vrijednosti. Samo neka znaju oni koji uzmu dunjalučka blaga, da će biti pitani šta su uradili sa njima? Jesu li ih koristili zbog svog ega? Sram neka ih bude ako su ih koristili zbog svog ega. To je isto kao kad bi dijamant bacili pod ljudske noge. Kakvo nam dobro mogu donijeti dunjalučka blaga? Oni koji su bogati, jedu ujutro janje, u podne janje i navečer janje. Ali to što jedu nema nikakvu vrijednost.

Šta je to što odvaja ljude od životinja i čini razliku među njima. Položaj hajvana je jasan, a također položaj insana je jasan. Psi vole kosti i sretni su kad ih nađu, ljudi vole meso. Ne radujte se kostima. Učimo o edebu. Osoba bez edeba nema nikakvu vrijednost, ni na dunjaluku ni na ahiretu. O voljeni o ahbabi. Moji voljeni žele nešto čuti nakon sabah namaza.

U starim vremenima, ljudi su običavali nakon sabah namaza da piju kahvu, da se zajedno okupe na jednom mjestu i da piju kahvu, a da pritom potraže nekog od evlija, da ih počasti svojim prisustvom. Oni su osjećali svježinu u grudima, od tih jutarnjih sastanaka. Bivali su napunjeni svježinom, snagom i ljubavlju.

Šta je ljudski kapital? To je ljubav.

Jesi li bio voljen, jesi li volio? To je tvoja vrijednost.

Dobro, mi volimo konje. Uredu, onda ćete biti i proživljeni među konjima. Danas ova nova moda, kad ljudi nose pse. Šta vi imate s njima, mi njih volimo. Ljudi će biti sa onima koje vole. Na sudnjem danu ćeš biti pitan, koga si volio? A ti ćeš reći, volio sam ovog ovdje psa. Odvedite ih obojicu.

Nije našao ljubav na dunjaluku, nego se svezao lancem kao pas i bio pseći sluga. Budi Gospodarov sluga! Umjesto Gospodara ti si odabrao da budeš na usluzi psu, kakvo dobro te može stići od psa? Pas je sav prljav, njegovo tijelo je nečisto. Ima samo lajanje i ništa više. Ujeda i laje, to je sve što on ima.

Zašto trošiš svoje dragocjeno vrijeme na tu životinju?  Kad tu osobu pitaš da udijeli sadaku, za to nema vremena, ali ima psa iza leđa, za psa ima vremena i sve potrebno.

Postoje i psi koji kad se razljute ujedaju i svoje vlasnike. Ego je također i pas. Ko slijedi svoj ego, jednog dana će ga ego ujesti. Ko slijedi svoj ego, postat će jednog dana šejtan. Ko slijedi evliju, Šah-i Merdana, i on će postati jednog dana Šah-i Merdan, čovjek koji posjeduje čast.

To sam vidio u Evropi. U Evropi niko ne zna šta je čisto a šta prljavo. Jednom smo prolazili kroz jedan evropski grad, tu je bio i Šejh Mehmet. Vidio sam jednog čovjeka koji nosi metlu i torbu na leđima, i s njim je bio jedan veliki pas. Upitao sam zašto nosi te stvari sa sobom, objasnili su mi da zakon zabranjuje da na cesti bude pseće nečisti, pa su vlasnici pasa dužni da imaju svu tu opremu kako bi očistili cestu nakon što pas izvrši nuždu. I sad taj čovjek nosi torbu na leđima, u kojoj se nalazi pseći izmet?! Je li to insanski? Je li to evropska civilizacija? Sram neka bude velike islamske civilizacije, koje također slijede ovu modu. Žene također nose ove male psiće u torbicama, grle ih i spavaju s njima zajedno? Sram neka ih bude, imaju vremena za ovakve stvari. Ljudi će biti proživljeni sa onima koje vole. Ovi sebe nazivaju ljubiteljima pasa. Zaštitnicima pasa, od čega ih štitite, postali ste hajvani.

Vi ste insani, vi imate čast. Znate li šta trebate da činite? Kako se moglo desiti da ste postali ljubitelji pasa, koji su izrazito prljavi i nečisti? Ne možete jesti iz zdjele koju je pas lizao, ne smijete dodirnuti psa, psi su prljavi, ali ko sluša?

Odrasli ljudi u Europi hodaju cestom noseći na leđima torbe napunjene psećim izmetom. Je li to znači biti moderan i biti Europljanin, biti uspješan?

Neka propadne ovaj sistem, i saj taj životni stil. Ljudi su se pretvorili u pse, napadaju jedni druge. Ukinuli ste i smaknuli Sultanat, zato je cijeli svijet u ovakvom stanju. Kada dođe Sultan, uzjaše svog konja i kaže Bismilahir-rahmanir-rahim, i Meded Ja Šah-i Merdan, cijela Europa će se zatresti. Mi danas hrlimo Europi, zašto? Zato što su učinili da zaboravimo Bismilahir-rahmanir-rahim.

Požari, oluje, poplave, a ljudi su zaboravili da Bismilahir-rahmanir-rahim može da ih od toga zaštiti. Ko ima u svom domu ispisanu Bismillu, njemu ne može nanijeti štetu ni poplava ni oluja ni požar.

O voljeni, o ahbabi. Nije talent izlaziti lijep među ljude, nego doći pred Gospodara čist. Bismilla se zaboravila, zato je nestalo ravnoteže na dunjaluku.

Ljudi nisu nikad zadovoljni, sad će i glad nastupiti također. Nakon ovih protesta, doći će i vrijeme gladi. O Šejh Mehmet effendi, u zadnjem vremenu će nastupiti takva glad, da će ljudi obilaziti mezarluke, i reći će, ovaj je tek ukopan, ima još mesa na njemu, izvadimo ga i skinimo meso s njega i zakopajmo kosti nazad. Ovo su riječi Istine. Slušajte! Ne zaboravljajte Bismilahir-rahmanir-rahim, inače će vas razne nevolje snaći. Ko želi da se spasi nevolja, neka izgovara Bismilahir-rahmanir-rahim.

O Gospodaru, mi Tebi padamo na sedždu, O Šah-i Merdan, smatraj nas svojim voljenima. On kaže kako da vas smatram svojim voljenima kad ne pokazujete edeb kojem sam vas naučio, kako da vas smatram mojim voljenima?

Možete vidjeti kako sam živio svoj život, iz knjiga koje čitate. A kako vi živite? Upadate u haram i tražite od mene da vas pomognem? Šta možemo učiniti za vas, vi ste sebe dokrajčili. O vi koji sebe nazivate alevitima, šijama, i ostalim sektama, znajte da ste na krivom putu. Vratiti se na Pravi put, ili će vam pasti na glavu ono što ste zaslužili!

Božja zemlja je prostrana, nikom nije tijesno. Recite Bismilahir-rahmanir-rahim. Ne govorite ja sam alim, ja sam učio islam. Jednom je došao jedan čovjek na džumu, došao je malo ranije kako bi očistio džamiju. Pošto je džamija bila velika on je pitao imama da mu pomogne da je očisti. Na to mu imam reče, ja sam imam, ja sam učio islam, nije moje da čistim, ljudi poput tebe treba da čiste džamije! Zar je imamima zabranjeno da čiste džamije? Ja sam učio vjeru, ja sam čovjek od vjere, ja sam alim. Ti neznalico, kako me možeš pitati da ja čistim džamiju?! Nisam ja neznalica nego ti, zar Allah Uzvišeni nije naredio Poslaniku Ibrahimu da očisti Njegovu kuću, zbog ljudi koji tu dolaze, koji tavafe tu i klanjaju.

Tvoje znanje ti samo daje aroganciju i oholjenje.

Idi i radi šta želiš, ja ću je sam čistiti. Ljude danas ovako odgajaju, današnji alimi. Kad mu kažeš idi i očisti ovo, kako da ja čistim, ja imam diplomu. Nos im je u oblacima.

Ne zaboravite Bismilahir-rahmanir-rahim! Neka je salavat i selam na Poslanika Muhammeda s.a.v.s. Ja Rabbi ne odvoji nas od blagodati Bismille, mi smo Tvoje slabe sluge, pošalji nam Gospodaru Sultana koji će pokazati svijetu veličanstvenost Islama.

El Fatiha

Znate li koliko je puta Časni Poslanik s.a.v.s. išao na prag Ebu Džehla? Plakao je zbog njega, govorivši mu: “Ebu Džehle, okreni se.” A znate li koliko je on vrijeđao Poslanika? Dok nije došla naredba da ga ostavi. Ebu Džehl nije na dobrom mjestu sada, niti će ikada biti. Poslanik s.a.v.s. išao je do njega i natrag, stotine puta. Negirao je Poslanika, negirao Allaha, negirao je sve. Ebu Džehl je uradio mnoge stvari a jedna od njih je sljedeća: Jednog dana je bio toliko ispunjen mržnjom da je pozvao svoje ljude i rekao: “Ispred moje kuće iskopajte veliku rupu i stavite poklopac na nju”. Njegovi robovi uradiše tako. Onda je rekao: “Sada neka jedan od vas pozove Muhameda. Reci mu – ‘Ebu Džehl je vrlo bolestan i traži da dođeš'”. Svjesno je rekao Ebu Džehl: “Znam da će doći. Kad čuje da sam bolestan, bez obzira na to šta sam mu činio. On će doći, ja to znam”.

Otišli su do Poslanika s.a.v.s. koji je pitao: “Ebu Džehl me zove?” Rekli su: “Da”. “Onda ću doći!“ Poslanik s.a.v.s. zaboravio je sve što je ovaj učinio protiv njega. Krenuo je prema Ebu Džehlu, otvorio je svoje srce. U potpunosti je otvorio svoje srce misleći da bi to mogla biti jedina šansa za Ebu Džehla da se spasi: “Zato me je pozvao”. Išao je sa velikom nadom, ne očekujući ništa od njega, sem da će prihvatiti islam, izgovoriti šehadet i naći spas. Kada je Poslanik s.a.v.s. stigao, Ebu Džehl je sjedio odmah iza svog prozora, gledajući kako Časni Poslanik s.a.v.s. dolazi. Gledao ga je podlo a Poslanik s.a.v.s. nije mogao vidjeti njega. Ebu Džehl je gledao mjesto zasjede i mislio: “Sada će pasti”. Rekao je svojim ljudima koji su se skrivali u okruženju: “Čim padne unutra, ja ću izaći”.

Časni Poslanik s.a.v.s. je došao korak po korak i na mjestu gdje je bila zasjeda, podigao je nogu. Da je nastavio dalje sigurno bi pao u rupu. Ali on nije napravio sljedeći korak nego se okrenuo, stavio nogu iznad rupe opet, pa se okrenuo i vratio nazad. On nije napravio samo taj jedan korak naprijed. Ebu Džehl se vidjevši to jako uzrujao i rekao: “Do zadnje minute je znao. Samo tu se okrenuo.” Istrčao je vani, galameći na svoje ljude: “Trčite za njim! Uhvatite ga!” Međutim, skroz je zaboravio na rupu. Dok je trčao, upade u nju. Kada je pao u rupu, zaboravio je na Poslanika s.a.v.s. dozivao je svoje ljude: “Ja sam ovdje, pomozite mi!” Oni su došli u želji da pomognu ali mala rupa je postajala sve dublja. Bacili su uže u rupu, uže je padalo sve dublje i dublje ali nikako nije stizalo do Ebu Džehla. Ponovo je shvatio, te reče svojim ljudima: “Idite po Muhameda. Ako on ne dođe ovdje, nikada neću izaći iz ove rupe, ostat ću u njoj zauvijek.”

I oni opet otrčaše do Poslanika s.a.v.s., ovaj put mu ispričaše šta se dogodilo. Poslanik s.a.v.s. reče: “Pitao je za mene? Onda ću se vratiti do njega.” I otišao je njemu, pozvavši: “O Ebu Džehle!” Gledajući prema gore, odgovori Ebu Džehl: “Došao si zbog mene?”, “Da”, odgovorio je Poslanik s.a.v.s.. Ebu Džehl je rekao: “Onda mi daj ruku.” Poslanik s.a.v.s. stavio je ruku dolje a Ebu Džehl je pružio svoju i Poslanik s.a.v.s. ga je izvukao. Ebu Džehl se onda okrenuo i rekao mu: “Ti si veliki mađioničar! Spojili su svu užad kako bi mogla doći do kraja, ali ona ne stigoše do mene. Ti si veliki čarobnjak!”

U ranijem slučaju, Džibril a.s. je došao i rekao Poslaniku: “O Resulullah, Allah je naredio da ne nastaviš još jedan korak dalje, jer su pripremili zasjedu za tebe. Okreni se.“ I zato se Poslanik s.a.v.s. vratio. Ipak je sam Ebu Džehl pao u tu rupu. Ali čak i Ebu Džehl je shvatio da kada je u nevolji, bez Poslanika s.a.v.s. on ne može izaći iz tog pakla. Nakon što ga je Poslanik s.a.v.s. izvukao, on se okrenuo i ustao protiv Poslanika s.a.v.s. opet i opet, i opet, i opet. To je potrajalo sve dok nije došlo do bitke na Bedru a on je tu završio.

Poslanik s.a.v.s. dao je da se tijela neprijatelja poginulih u borbi na Bedru bace u bunar. Ti ljudi su bili vrlo bogati, većina su bili čast Mekke. Bilo je vrlo loše baciti njihova tijela tamo. I Mubarek Poslanik s.a.v.s. je došao, gledajući u bunar i rekao: “Da li sada slušate? Sada ste vidjeli? Sada razumijete? Allah je ispunio obećanje koje mi je dao. Da li će ispuniti obećanje s vama? Sada razumijete? Ali to je prekasno za vas sada.” A Omer r.a. koji je to gledao reče: “O Resulullah, zar mrtvi čuju?” Poslanik s.a.v.s. gledajući u njega odgovori: “Omere, ne možeš me čuti bolje od njih. Osim jedne stvari, oni se ne mogu vratiti nazad i raspravljati se sa mnom. Oni su samo tu, u tišini su tamo i patnji. Patnja u ovom trenutku počinje za njih.”

Prije nego što padneš u to, probudi se. Ako ne vidite sebe i svoj ego gori nego Ebu Džehlov, ako ne vidite svoj ego gori nego Faraonov ili Nimrudov, ako ne vidite svoj ego da je gori nego šejtanov, vi ste ohola osoba. Vatra će vas pržiti.

El-Fatiha.

Veliki Šejh k.s. pričao nam je o dva murida u svojoj domovini Dagestanu. Jedan se nalazio u halvetu radi duhovnog treninga. Drugi mu je jednog dana došao po nalogu njihovog šejha da ga izvede u šetnju izvan sela. Išli su putem razgovarajući o bitnim duhovnim uputama kad su došli do imanja onog prvog murida čije su oči odlutale tamo. Drugi murid mu reče: “Brate moj, brzo se vrati u svoj halvet jer napuštaš bisere a okrećeš se njivama.”

Vrijeme koliko traje naša pažnja je vrlo kratko. Psiholozi kažu da je prvih petnaest minuta koncentracija oštra, nakon toga ona opada. Veliki Šejh kaže da ne držimo nijedan skup duže od tri sata, iako prisutni mogu biti jaki i zainteresovani. Ako skratite sastanak što više možete, doći će i više bereketa, posebno u ovom današnjem vremenu.

El-Fatiha.

Svaki put kad neko nešto loše uradi, nešto što je čin nepokornosti, uskoro će ga stići kazna. Ponekad dolazi brzo, a ponekad je Allah iz mudrosti odgađa. Kada Allah odgađa kaznu,t o znači da On gleda da li rob žali i moli za oprost. Pruža mu mogućnost da za to moli oprost. Ako neko moli za oproštenje, Allah ga nikad neće ostaviti bez oprosta. Allah mu brzo oprašta i blagoslov ga stiže. Naš šejh bi uvijek rekao da ponekad osobi dolaze teškoće i neugodne stvari. Neke od njih su kazna, druge su u službi usavršavanja da bi nekoga dovele bliže Allahu dž.š.. Nekad Allah kaznu daje ovdje da bi dokinuo kaznu na onom svijetu, a ponekad se ovdje izvršava da ne bi bila odgođena. Za neke će opet ista kazna biti pomjerena na vječni život. Nemojte se razočarati kada vidite neku nepokornu osobu, a Allah joj daje šansu da izgleda tako kao da joj je odobreno. On samo pomjera kaznu i iščekuje robovo kajanje. Ako ne želi, stiže ga dvostruka kazna.

Tako bi lahko za čovječanstvo bilo kada bi mislili na to šta Allah za njega želi. Ako mu ego hvali život užitka, brzo će zaslužiti kaznu jer ono što ego savjetuje je slično onome što je šejtan savjetovao Ademu a.s. i Havi. Takođe je tvrdio da je dobar savjetnik, ipak, u stvarnosti je imao samo jedan cilj, da ih dovede u teškoće i da ih udalji iz dženneta. Ono što im je savjetovao je zvučalo lijepo u ušima njihovih ega. Nakon toga su bili željni da probaju ono voće. Od svega što ovdje bezuslovno želiš uraditi, moraš znati da je to šejtanov savjet za tebe i da te tvoj ego želi odvesti daleko od tvog dženneta. Ipak, ljudi rado čine ono što im ego naređuje. Kurejšije su odbacile Poslanika s.a.v.s. jer im je njegov ego rekao da ne prihvataju njegov poziv; “Samo nemojte prihvatiti islam“ – kako sad svim ne-muslimanima savjetuje. Jer, kada prihvatiš islam, to znači da više ne smiješ uživati u svemu što se tebi sviđa.

Islam dozvoljava i zabranjuje, sprječava slobodno kretanje tvojih želja. Oni kažu: “Ne uzimaj ovo!“  I zbog toga se cijeli svijet odupire islamu. Jer, islam kaže: “Ne radi ovo, ne radi ono“. A ljudi su željni toga da po svaku cijenu i sa svakom stvari postignu zadovoljstvo, i ne vide rado sprječavanje svojih želja. Ni u kom slučaju ne žele zabranu, haram, vidjeti kao prepreku pred sobom. I tako su naši praroditelji slušali i slijedili loš savjet a rezultat je bio da su izbačeni iz dženneta.

Sve što radimo, a suprostavlja se pravilima islama, povlači za sobom kaznu, tako da time gubimo i dozvoljene užitke i poklone. Kada neko uradi nešto nedozvoljeno, odaje se haramu, Allah kažnjava i takođe mu i dozvoljeno zabranjuje,t ako da sebi šteti i halalom. Napada ga bolešću i doktori mu kažu: “Nemoj jesti šećer, meso, hljeb, voće…“, i On mu time zatvara vrata dozvoljenog. Zbog toga svako ko se ne čuva granica halala i harama, može ubrzo računati na kažnjavanje. Ono što ego smatra zadovoljstvom i užitkom uskoro se pretvara u kaznu. Cijeli čovjekov život je ili sladak ili gorak ili bezukusan i sve se u životu okreće oko pokornosti i nepokornosti. Ako neko čuva od Allaha preporučene granice, Allah mu tijelo čuva zdravim tako da mu tijelo služi do kraja njegovog života bez toga da se promijenilo, da ga je napustio razum ili da su se srce i organi promijenili. Allah mu poklanja od Svoje vječne snage i kada stvarna životna snaga puni ćelije, onda je tijelo i u mezaru od toga (promjene) sačuvano. Tako čak i u mezaru ostaje onako kakvo je bilo i ovdje i čovjek će na Sudnjem danu biti probuđen sa tijelom sa kojim je ovdje živio.Većina ljudi se raspada u prašinu a samo jedna ćelija ostaje i iz nje u mezaru izrasta novo tijelo za dan oživljenja. Ipak, ljudi koji su dostigli svjetlost stvarnog života će se pojaviti u tijelu ovosvjetskog života, a razlika između nanovo stvorenih tijela i onih odavde ponesenih koji nikada nisu postali prah, je u tome da ovi dolaze sa svjetlom koji osljepljuje kao munja, dok oni novostvoreni neće imati vlastito svjetlo. Svjetla će imati samo Poslanici i evlije, njihova tijela će svijetliti kao sunce i biće poznati kao Poslanici i evlije.

Zato budite pokorni robovi i dođite u božansku Prisutnost osvjetljeni da bi bili počašćeni jer, Allah Svemogući će ih osloviti i učiniti im čast. A svi će drugi biti pitani: “Zašto niste poprimili Moja božanska svjetla?“ Morate biti strogi prema sebi da bi bili dobri pokorni robovi Božji.

Fatiha