Šejh Ismail effendi.
Bismillahi-r-Rahmani-r-Rahim.
Allah dž.š. nas je stvorio kao sluge Božije. To je čast za insana. I to sa sobom nosi određenu odgovornost. Insan treba dokazati da je Božiji sluga. Allah dž.š. nam je pokazao kako biti Njegov sluga.
Ibadet koji činimo, namaz, post itd. su dužnosti Božijeg sluge. To je početni stepen službe Allahu dž.š. Insan treba da ide dalje. Propisani ibadet ne povećava duhovne stepene, deredže jednog insana, nego ti na taj način samo ispunjavaš svoju vjersku dužnost.
Da bi dosegao višu duhovnu deredžu insan se mora pozabaviti sa svojim egom tj. nefsom. Zato je Allah dž.š. i stvorio ljudski nefs. Dao ti je razum i još ti je dao neprijatelja u tebi samom koji će se stalno suprotstavljati tvom razumu. Eto to je ulaznica za duhovnost.
Klanjajući i posteći ti izvršavaš svoju dužnost kao vjernik, a suprotstavljajuči se nefsu krećeš na svoj duhovni put. Da su namaz i post dovoljni, ko god klanja i posti bio bi evlija, ali nije tako. Ima toliko ljudi koji klanjaju i poste, a u isto vrijeme su šejtanovi miljenici.
Kako to može biti?
U tome je tajna. Oni svoj ibadet vide kao sasvim dovoljan, ali ne znaju da tek tu počinje njihova stvarna dužnost. Šejtan ih uspavljuje.
”Ti klanjaj i posti i bićeš dobar”, kaže. Ne želi da se upuštaš u duhovnost. Jer kad se okreneš na tu stranu postaćeš lav. Zna da ćeš ga raztrgnuti.
”Ti tamo gledaj, nemoj gledati ovamo”, kaže. ” Obavljaj namaz i posti ramazan i svakako će ti se sve otvoriti, ne boj se.”
I sve tako uspavljuje insana. Ovim se obraćamo muslimanima. Za nevjernike imamo reći nešto drugo, ali ovim upozoravamo muslimane da ne spavaju, da skinu sa sebe pokrivač koji je šejtan stavio preko njihovih glava i da se vrate duhovosti. Jer kao takvi šejtanu ne smetaju. Ono što njega najviše uznemirava je kad se ljudi počnu boriti sa svojim nefsom. Tad ga stvarno razljute.
Šta god nefsu teško pada to šejtan ne voli. Tu je prekretnica i ako čovjek krene tim putem naći će se lice u lice sa svojim nefsom. Tada sve što ima loše u nama počinje isplivavati na površinu. To je ono što insana vuče prema dole. Jer naša duša želi da se uzdigne prema nebu, a naš nefs joj govori da ne ide, nego da ostane na zemlji.
Ono što ti stvara teret duši to je sve ono nefsansko. Da se toga oslobodiš mogao bi ići prema gore. Ne bi te ništa više držalo za zemlju. Jer ono što te vuče dole su loše navike tvog nefsa i ako ih se okaniš oslobodićeš se tog tereta. Svaki udarac koji naneseš svom nefsu približit će te za jedan korak nebu. Eto to je jedini način da se duhovno napreduje. Jer to znači da si se odmakao od pukog izvršavanja svoje dužnosti i krenuo na put ka Allahu dž.š. Ako počneš da se oslobađaš okova koji te vežu za zemlju krenućeš putem koji vodi Allahu dž.š.
Svako sigurno ima loših navika. Njih se treba riješiti. Način za to je put tarikata. Znači kad učiniš jedan korak više od šerijata i uđeš u tarikat počinješ da radiš na svom nefsu.
Zato nefs to ne voli, ne voli ništa tarikatsko. Neće zikir, neće rabitu, neće u halku jer sve to mu teško pada. A pogotovo hizmet nikako neće! Pravi ključ tarikata je u stvari hizmet. Ko uđe u tarikat dužnost mu je da uči vird, da prisustvuje medžlis-i-zikru i da čini rabitu da bi održavao duhovnu vezu sa svojim Šejhom.
To su tarikatska zaduženja, ali ono što nas istinski približava deredži našeg muršida, našeg duhovnog učitelja tj. Šejha je upravo hizmet. Druge dužnosti nas također duhovno usavršavaju, ali kad hizmetimo onda duhovno napredujemo u korak sa Šejhom.
Jer put do njegovog srca vodi preko hizneta. Kad kažemo hizmet to znači sve ono što radimo radi Allahovog zadovoljstva. Radimo neki posao da bismo dobili nešto materijalno, ali ko hizmeti njegova je nagrada kod Allaha dž.š.
I donijeti nekome čašu vode je hizmet. Hoćemo li za to dobiti neku naknadu? Ne. Za koga si to uradio? Radi Allahovog zadovoljstva. Onda Allah dž.š. svom slugi daje orvoren ček. Da ga popuni kako hoće Svaki šejh je po ulasku u tarikat dostigao svoju deredžu putem hizmeta.
Ko čini hizmet otvara mu se put do njegovog šejha. On je onda zajedno s njim. Gdje god Šejh duhovno putuje vodi i njega sa sobom bilo na javi ili u snu. Nekad je murid toga svjestan, a nekad nije, ali on je u Šejhovom autobusu. Putuje s njim po duhovnom svijetu. Ne mislite da se sve može očima vidjeti, jer mnogo toga se nalazi iza zavjese. Kad se ovaj ovdje skup pogleda iz druge perspektive ko zna gdje se u stvari nalazimo? U momenta kad smo počeli večerašnji zikir ko zna gdje smo se našli?!
Gdje nas je Šejh odveo?! Izgledalo je da svi ovdje sjedimo. To je ono što se vidi, a iza zavjese je nešto sasvim drugo. E to je ono za čim trebate trčati. Gledajte da odgrnete zavjesu suprotstavljajte se svom nefsu da biste napredovali na ovom putu, da vam se otvore vrata duhovnosti, da se udaljite od dunjaluka i približite Allahu dž.š. Ovo ovako nabrajamo, a svaka ova stavka je sohbet za sebe. Razmišljajte o ovome. Preslušajte po nekoliko puta.
Da nas Allah dž.š. oslobodi ropstva našem nefsu.
Da skine s nas pokrivač koji je šejtan stavio na nas.
Da nam Allah dž.š. podari da na pravi način krenemo putem duhovnosti. Nek se otvore vrata da zakoračimo u taj svijet u kojem nećemo vidjeti dunjalučku nego duhovnu ljepotu inšaAllah.
Amin.
El-Fatiha!
