Ima veoma mnogo, čak bezbroj, takvih centara, koji tvrde za sebe: „Mi ćemo vam pokazati unutrašnji mir. Zato su nam potrebni smještaji i liječničke sobe, sale za ručavanje i restorani, koje smo mi izgradili kako bismo vam ponudili mir i odmor. Zato morate nešto i platiti. Ko želi da se liječi, mora platiti naš servis.“ Čak i ako održe samo jedno predavanje, traže da svaki slušalac plati. To znači da to oni iz svjetskih razloga čine, kao neko poslovanje iz kojeg bi mogli da izvuku neku ekonomsku korist i da ljudi očajno traže neko liječenje. Ljudi koji traže pomoć su pri tome neobzirno prevareni. Sve je to biznis. Ti ljudi žive samo za profit. Oni nemaju nikakav cilj koji bi bio iznad njihovih interesa.

Jedna poslovica kaže, da se osoba koja se se guši u moru i za slamku hvata. Znači za sve što obećava spas, pa makar to bio i neki zmaj, koji je mnogo opasniji od tog mora. Današnji ljudi, kako na istoku tako i na zapadu, na sjeveru i jugu su u jednog takvoj lošoj situaciji i prije bi se sprijateljili sa jednim takvim zmajem. Ovo ovdje je jedno skromno mjesto, nije fakultet ili neki takav centar, koji vide samo neke interese. Ne! Ovo je skromno mjesto i vi možete doći kad i kako želite i slušati i naći unutrašnji mir. Beskrajna hvala i slava pripada Allahu za ovo, koji nam je omogućio ovako malo mjesto i dozvolio da ljudi ovdje dođu kako sa istoka i zapada tako i iz dalekih zemalja novog i starog svijeta, sa svih pet kontinenata. Mi ne pravimo nikakvu reklamu, jer ovo nije biznis. Ako bi ovo bio biznis trebao bih se pozabaviti time da napravim brošure. Ali su to duše ljudi koje traže spas. Njihove duše zovu: „Upomoć! Spasite nas!“ i onda primaju signale koji ih dovode dovdje.

Drugi centri nas ne mogu ni pedalj podići iznad zemlje, oni se kreću samo po zemlji. A duše, one teže ka gore i to je ta privlačna sila duša, koja vuče ljude da dođu ovamo. Pri tome je ovo samo jedan mali centar, ali centar sa velikom moći, moćni centar koji privlači mnoge ljude; a preduslov zato je da nije nikakav biznis.

Ko želi da od ovog napravi biznis on je već propao. Završiće u kanti za smeće. Ovi poslovi preobrazuju čovjeka u smeće i njegovi sljedbenici će ga na kraju sami baciti u kantu za smeće

i zauzeće njegovo mjesto. On ne razmišlja o tome da njegovi sljedbenici sa njim to isto čine i da ga proglašavaju za smeće i da će dopustiti da se baci u kantu za smeće. Ko želi da zaradi sa ovim novac, postaće smeće; i on i njegovi sljedbenici će završiti u kanti za smeće. Ovakvo poslovanje pretvare ljude u smeće, jer ono koristi šejtanu i našem egoizmu. Niko od njih ne razmišlja da učini nešto za svog Gospodara, za Gospodara Svjetova koji im je poklonio život i dodijelio im njihovu egzistenciju.

Oni nisu spremni da mu dodijele ni najmanji dio svog vremena, ili bilo šta drugo, oni misle samo na biznis. Oni ne dolaze ni na ideju da mu makar milioniti dio žrtvuju. Ljudi su kao pijani, opijeni svojim dunjalučkim poslovima.

Danas je 11. juli. Jučer je bio 10. juli. Gdje je ostao taj 10. juli? Ja govorim o danu, koji nam je najbliži, ne o 9., 8. ili 7. julu. Ja govorim o onom danu, koji je samo jedan korak iza nas, o „jučer“. Gdje je „jučer“ sada? Mislite li vi da će „jučer“ i danas postojati? Ovo je skromna sjednica a ovdje su tri ili četiri ovakva uređaja (Mevlana pokazuje na kamere i uređaje za snimanje nekih prisutnih), koji pokušavaju da snime nešto ili su pokušali, nešto od „jučer“ da snime, ništa više. Ali svijet je ogroman i čak kad bi imali na milijarde ovakvih uređaja za snimanje, bilo bi nemoguće zadržati, šta se „jučer“ sve desilo. Ne bi bilo ništa drugo osim jedne razglednice sa jednom našom slikom i natpisom „sjednica 10. juli“.

Gdje je „jučer“? Prošlo je. I „danas“ će proći. Sve prolazi i ostaje u „knjizi predodžbe“. (Mevlana zatvara jednu imaginarnu veliku knjigu.) Zatvoriće se i ništa neće ostati. Svaki trenutak, svaka sekunda se prikazuje, prolazi i nestaje u tami predodžbe i ta knjiga se zatvara. Kraj! Ipak su ljudi kao potpuno pijani i kažu: “Moramo da se zabavimo poslovanjem!“ Čemu? Vaše poslovanje od danas će se završiti. Možda ćete živjeti osamdeset ili devedeset godina, ali kad umrete sve što ste uradili biće zapisano u „knjizi predodžbe“. Sve će to postojati samo još u predodžbi. Kraj!

Onda neće biti Ahmeda, niti Mehmeda, ili Abdulmadžida ili Abdulraufa, Osmana, Hasana, Husejna; neće, kraj! Hiljade godina, koje su ljudi proveli da bi poslovali nestali su zajedno sa njima u „knjizi predodžbe“ – jednostavno nestali.

O ljudi, probudite se! Probudite se i obazrite se, kuda se krećete, u kom pravcu idete i šta vas očekuje. Trčite za nekim određenim stvarima a istovremeno se prema vama kreću sasvim drugi događaji. Vi pokušavate da dokučite nešto posebno ali to što ide prema vama će vam oduzeti to za čim žudite prije nego što ga i dokučite.

Bićete uzeti i stavljeni u „knjigu predodžbe“ i sve će proći. Mi idemo ka nekom cilju a taj cilj ide prema nama; a ništa od toga što mi za naš egoizam i naše egoistične želje pokušavamo ostvariti, neće imati opstanak. Sve će doći jednom kraju. Sve će proći i naći kraj. Sekunde, minute i sati doprinose našoj egzistenciji kraj – „jedu je“.

I kad je pojedu, ništa od nas neće ostati. Najveće nepoštovanje i ignoracija čovječanstva dvadesetprvog vijeka se sastoji u tome da se trči za nečim, što nema stvarne egzistencije, što samo ima u predodžbi egzistenciju – iako nam je data šansa da dokučimo stvarnu egzistenciju.

Sve što nas okružuje, mi sami i sve to gdje živimo nema stvarnu egzistenciju. Ima samo umišljenu egzistenciju, poput jedne slike u ogledalu. Zato što su ljudi pijani nisu u stanju da razlikuju između stvarne egzistencije i slike u ogledalu, te imitacije, umišljene egzistencije. Oni propuštaju stvarnu egzistenciju i bave se tom umišljenom, nestvarnom egzistencijom, umišljenim ciljevima, proizvodima naše mašte.

Šteta je za čovječanstvo dvadesetprvog vijeka, ali su oni pijani da razlikuju između stvarne egzistencije i umišljaja. Velika je bruka za sve naučnike, profesore, učevne ljude i velike ličnosti i ta bruka će navući na njih prokletstvo a to prokletstvo će odstraniti sav nebeski blagoslov.

Neka mi Allah oprosti a vas blagoslovi, kako biste spoznali pravi razlog zašto živimo, pravi cilj i pravu stvarnost i kako biste dospjeli do te stvarnosti ne da budete zarobljeni u umišljaju.

U ime najčasnijeg poslanika, najčasnijeg sluge Allaha, Svemogućeg Sejjidina Muhammed s.a.v.s.

El-Fatiha