Dugi niz godina sam dolazio u London. Svake noći smo išli na druga mjesta na doručak ili neki drugi poziv, na namaz, poslije akšama bismo šetali, a uglavnom London je pun kafića.
Poslije ikindije, ljudi, kada završe svoje poslove, kažu: „Gdje moramo ići? Možemo ići u crkvu, možemo ići u sinagogu, možemo ići u džamiju…“ Šejtan im brzo odgovora: „Ne, ne! Šta češ raditi tamo? Dođi i uživaj! Ja sam izgradio za tebe stotine kafića – moraš ići tamo! Zašto ići u džamiju, šta ćeš raditi u džamiji? Dođi ovamo!“ I oni dođu i sjednu… počevši od ikindije. Kada mi dođemo, oni su još mirni. Kada sam dolazio u London, toliko puta sam gledao: „Oh, šta se dešava? .. tut tut tut tut… policija, hitna, policija dolazi, trči… Ehhh! Stolovi na svakome, preko jednih bacaju stolove, stolice su na drugima, ljudi razbijenih glava, slomljenih ruku, ehhh oni su u debeloj prljavštini. “
Mnogi muslimani su uhvaćeni ovako, a dolaze iz Islamske zemlje…
Svemogući Allah je poslao Nuha a.s.; 950 godina ljude je zvao na Allahov put, a oni su odbijali. On je zasnovao Nebesku Vjeru po Gospodarevoj komandi, ali ljudi nikada nisu krenuli njegovim pravcem, smjerom Dženneta, smjerom Vječnosti. Bili su uporni. Zatim je Svemogući Allah rekao: „O Moj slugo Nuhu, ne brini, ja ću ih kazniti! Poslaću potop na njih, potopit ću ih. Ne brini!“ I kroz 40 dana nijedan od njih nije ostao na zemlji… Samo 70, 75 ili 80 ljudi su prihvatili Poslanika Nuha a.s. i ukrcali se u lađu. Oni su spašeni i svi ovi narodi svijeta potiču od njih… vi imate slobodu izbora, Čovječanstvo, ali ovo je pravi put na kojem treba biti. Dođite dok nije prekasno.“
El-Fatiha.
