Ako smo već krenuli na Allahov put, tada moramo biti spremni na razne poteškoće. Za to trebamo skupiti svu snagu koju imamo. To nije nešto što se lahko može ostvariti niti nešto što se može postići za jedan dan, već je to jedan način života, način na koji trebamo živjeti svoj život. Nemojte misliti ako ste uradili jedno dobro djelo da je to dovoljno da možete stići do Allaha dž.š. Treba cijeli naš život da budemo posvećeni Allahu dž.š.
Svako želi da stigne do tog cilj što prije, ali to nije moguće. Jedan od ashaba Božijeg Poslanika s.a.v.s. je tako želio i pitao je Poslanika: „Ja Resulallah, reci mi šta da uradim da stignem do Allaha dž.š.?“ Poslanik s.a.v.s. je rekao: „Klanjaj namaz, posti, daji zekat, obavi hadž.“ Ali taj ashab nije bio zadovoljan tim odgovoro, to nije bilo ono što je on očekivao. Nakon toga ga je Poslanik s.a.v.s. savjetovao da klanja tehedžud namaz, daje sadaku i mnoge druge stvari, tako da mu se povećao broj stvari koje je trebao da uradi sa 3 do 4 na 10 stvari. Poslanik s.a.v.s. je primjetio da on i dalje nije bio zadovoljan odgovorom, pa ga je upitao: „Hoćeš li da ti kažem nešto što će te odvesti do Allaha dž.š.?“ Onda mu je dao savjet koji će ga odvesti do Allaha dž.š.; rekao mu je: „Pazi na svoj jezik.“ Sve ovo što je prije toga nabrojao, bio je samo preduslov za taj posljednji savjet.
Što znači da, trebamo da obavljamo sve prethodno navedeno i povrh toga da pazimo šta govorimo, u svakom momentu kontrolišemo svoj jezik. Bez obzira koliko ibadetimo, sa samo jednom pogrešnom riječju koju izgovorimo, možemo poništiti sva svoja dobra djela. Koliko god dobrih djela činili i ibadetili, ako samo jednu pogrešnu riječ kažemo na nečiji račun, sve što smo učinili pada u vodu. Znači, jezik moramo držati pod kontrolom! Ne govoriti ništa ružno ni o kome, a pogotovo ne lomiti ljudska srca.
Nekada davno, na ulazu u tekiju postavljali su samo dva pitanja:
1. Jesi li danas ikome slomio srce? 2. Jesi li klanjao namaz?
Ako bi odgovor na prvo pitanje bio potvrdan, drugo pitanje se nije ni postavljalo. Ko god dođe u tekiju, treba da bude kao brat, tj. da svi budu kao braća između sebe. Ne samo među braćom muslimanima, već u bilo kom okruženju trebamo se ponašati na taj način, da nikome ne slomimo srce i da ne govorimo ništa ružno ni o kome. To je temeljna osnova tarikata. Ako nekoga uvrijedimo, ne možemo ići ovim putem. A ako smo nekoga uvrijedili i znajući to nastavljamo sa uvredama, onda slijedi kazna. Ne samo prema našoj braći iz tarikata, naše srce treba da bude otvoreno prema svim ljudima i svim muslimanima. Ako nekom muslimanu zafali `dlaka s glave` mi ne možemo biti sretni, a pogotovo ako je on iz tarikata.
Kao što sam rekao i prvog dana kada sam došao ovdje; gradimo građevinu čiji temelji su ljubav i bratstvo među džematlijama. Približava se Ahir-i-zeman, ako pred kraj vremena, obzirom na sudnji dan, možda nećemo imati vremena da ispravimo svoje greške koje pravimo. Svi mi koji smo na Allahovom put, treba jedni o drugima lijepo da govorimo. Musliman kada pogleda svoga brata, treba samo da vidi njegova dobra djela, a njegove greške treba da prepusti Allahu dž.š. jer, to je između Njega i Njegovog sluge. Kada pogledate nekoga, gledajte ga sa njegove dobre strane, gledajte njegova dobra djela i trudite se da učinite još i više. Ako je on učinio neko dobro djelo, ti se potrudi da uradiš još i više. Poput Hz Ebu Bekra r.a. i Hz Omera r.a. Njih dvojica su se cijeli svoj život natjecali u dobrim djelima, gledali su ko će više dobrih djela učiniti. Na dženazi Hz Ebu Bekra r.a, Hz Omer r.a. je rekao: „ Ti si tako koračao ovim putem, da meni nisi ostavio mjesta da te prestignem.“ Tako je bio hairli da je bio sam na ovom putu. To treba da bude naš put, gdje ćemo se takmičiti ko će više dobra da učini.
Ovo neka bude posljednje upozorenje, neka niko ni o kome ne govori ništa ružno, da niko nikoga ne vrijeđa. Šta će biti poslije toga, svako će sam snositi posljedice. Da nas Allah sačuva, i da nam omogući da se volimo kao braća i sestre. Inšallah. Ovo je naš put i naš usul!
Fatiha
