Šejh Ismail ef.

Bismillahi-r-Rahmani-r-Rahim

Želimo da budemo počašćeni, da imamo čast i to istinsku čast, a ona se nalazi samo kod Allaha dž.š. 

Sve ono što je istinsko, sve ono što je hakkikat, i sve ono što je lijepo je kod Njega. Sve što dolazi od Allaha dž.š. lijepo je,  stvarno je i vječno je.

Zato nemamo drugog izbora. Jedini izbor je Allah dž.š. i put koji nam je On pokazao, ono što nam je On naredio, ono što nam je On zabranio. Ko god krene tim putem, naći će istinsku čast, jer ona zaista postoji. Allahov izvor nikad ne presušuje i ti se veži za taj izvor i napajaj se sa te česme da ti se stalno duša obnavlja, da nađeš životnu radost, da nađeš snagu-kuvvet.

Onaj ko pije s tog izvora on je svaki dan kao nov, nikad se ne umara i nikad ne prestaje da ima energije, nema kraja njegovoj životnoj i duhovnoj energiji.To je ono što imaju samo oni koji su uz Rahmana-Milostivog,a svi drugi izvori su prolaznog karaktera.

Novac se može prebrojati i nestati, dunjalučki položaji su prolazni, sve je to prolazno i nema u sebi nikakve slasti. To ljudima samo stvara teret i kad se nađu u tome, obuzme ih nelagodnost i počinju da se guše u tome. Kada ih pogledate, izvana su jedno, a iznutra su drugo, jer se nisu vezali za hakikkat. Oni se umaraju i gube energiju, jer dunjaluk je kao bunar bez dna koji insana vuče dolje i kad ga jednom povuče više ga ne izbacuje na površinu.

Allahov put nije takav. Što više napreduješ na njemu, sve više osjećaš radost i imaš sve više energije. Što više ibadetiš sve si snažniji, što više hizmetiš imaš više kuvveta, jer Allah dž.š. ne ostavlja na pola puta one koji koračaju prema Njemu.

Mi smo svi fizički slabi, ali ako istrajemo na Allahovom putu, On će nam dati snagu sa Svog izvora. Naš Šejh k.s. je ustajao rano ujutru i sve do kasno uveče je primao posjetioce i hizmetio im. To je trajalo danima, mjesecima i godinama. Čak u jedan sat poslije ponoći on se još bavio ljudima. Otišao bi u svoju sobu na pola sata da se odmori i ponovo bi se vratio među ljude.Vratio bi se kao nov, kao da se čitav dan nije umarao i hizmetio narodu.

Fizički to niko ne može izdržati nego bi na kraju dana legao i ne bi se probudio do sljedećeg dana, ali kod njega to nije bilo tako. Ko god drugi da je bio, ne bi mogao nastaviti tim tempom iz dana u dan. Može dva, tri dana, ali bi fizički posustao, jer to nije moguće izdrzati. Znači da se on napajao sa nekog drugog izvora. Legao bi samo na sat vremena i probudio bi se kao da ništa nije bilo. U tome je tajna. To nije fizičko odmaranje, nego mu je Allah dž.š. dao kuvvet. Tu snagu nije primao fizički nego duhovno i zato se nije umarao i bio je u jednom posebnom halu. Može se tako nastaviti  čitav život do duboke starosti. Ko se veže za Allaha dž.š. crpi posebnu vrstu snage, jer kod Njega nema ništa da

nedostaje, nema slabosti. Ko ima Allaha, njemu ne treba ništa drugo, Allah mu je dovoljan..Ako nađeš takvu osobu koja je vezana za Allaha dž.š. i ti se veži za nju.

Ako je onaj za čiju se ruku drziš, a vezan za Allaha dž.š.,onda se ne boj jer ćeš se i ti napajati sa tog izvora.

Možda naš kapacitet nije dovoljna, možda naša snaga nije dovoljna i treba nam vremena. Nije moguće da se neko odjednom veže za taj izvor, ali vremenom će naučiti kako da se veže prolazeći kroz određeni duhovni trening. Kada prođe kroz terbijet nefsa, tek tada se može vezati..Zato je dovoljno da se za početak veže za nekoga ko se več napaja sa Allahovog izvora. Onda će vremenom i sam duhovno ojačati i porasti će njegov kapacitet.

Doći će u situaciju da bude spreman da prima duhovnost i da nastavi ovim putem i onda se neće bojati. Zato pazi s kim si, čiju ruku držiš, za koga si vezan, da li si vezan za put hakikata ili za neki drugi put, da li si sa svojim nefsom ili si sa Allahom dž.š. Neka ti to bude mjera.

Ako si na Allahovom putu,.ne boj se, On će te odvesti na tvoje odredište.

Da nas Allah dž.š. drži sa onima koje On voli inšAllah i da nađemo istinsku čast, da nađemo izvor koji nikad ne presušuje i da se izgubimo u njemu, jer ako nestanemo tek tada ćemo početi da postojimo. Ako misliš da postojiš, to znači da te nema.

Fatiha!