Šejh Ismail effendi

Bismillahir-Rahmanir-Rahim.

Neke stvari stalno ponavljamo, neophodno je. Da bi se  ekser zakucao u zid potrebno je da se udari nekoliko puta. Zbog toga je dobro neke stvari  ponoviti više puta, kako bi se dobro utvrdile. Postoje dva puta, jedan put vodi ka Allahu dž.š. a drugi je šejtanov put. Halal i Haram su veoma jasni, zna se šta je zabranjeno a šta nije. Ali šejtan posjeduje toliko svojih spletki da nekada čovjek misli da ide putem Allaha dž.š. a u stvari, šejtan ga je vezao i vodiga svojim putem,  gdje on želi. Nemojte misliti da se ovo odnosi samo na  nemuslimane!

 Šejtan se više fokusira na muslimane nego na  nemuslimane. Inšallah da nas Allah dž.š . ne prepusti šejtanovom putu sve dok ne zatvorimo oči tj. Dok ne napustimo ovaj svijet.

 Jednom kada nekoga šejtan uzme pod svoju komandu, nema te stvari za koju ga ne može navesti da uradi, sve vrste loših stvari i harama će počiniti, što je  najgore, takva osoba misli da je na dobrom putu. Čak ni ubice Alije r.a. nisu bili kafiri,  muslimani su bili ti koji su ga ubili. Dovoljno je da troica ljudi sjednu i dogovore se,  jedan kaže :“ ja ću da ubijem gradonačelnika Šama!“  Drugi kaže: „ja ću ubiti gradonačelnika Egipta!“  Treći kaže: „ ja ću da ubijem Halifu pa da idem u džennet!“  Toliko je bez pameti,  da misli da ga takav čin može uvesti u džennet. To je bila osoba koja klanja namaz i misli ako učini zlo Ehlu-l-Bejtu da će uči u džennet.

Kada je učinio šehidom Aliju r.a. uhvaćen je i ustanovljeno je da je otrovom namazao koplje kojim je  pogodio Aliju r.a. Kada je uhvaćen i odveden u zatvor nije se nikako protivio niti bježao, bio je ubjeđen da će otići u džennet. Tu su mu odsječene obje ruke  ali on je i dalje učio zikr. Ovdje govorimo o ubici Alije r.a., ako neko napusti svoga duhonog vođu onda njega vodi šejtan. Vođa ovih ljudi bio je Pejgamber s.a.v.s.  Zaboravišvi  njegove riječi, upute i hadise, krenuli su šejtanovim putem a da nisu ni bili svjesni toga, da idu pogrešnim putem. Zato dobro pazite na svoja djela i čvrsto se držite svoga Rehbera(Duhovni vođa).  Ako vas šejtan navede svojim putem onda će vas voditi gdje on želi i tako će vam proteči cio životni vijek.  Da nas Allah dž.š. sačuva toga, to put sa  kojeg nema povratka.  Ne samo da će nam tim propasti život na ovom svijetu već je time protračen i život na ahiretu. Shodno tome,  svako od nas treba sam sebe da kontroliše, ne slušati šta drugi govore. Ako si pronašaon jednog Rehbera (Duhovni vođa), slijedićeš njega i njegov put, sigurno ćeš pronači spas. A ako slušaš sad ovoga, sad onoga, time vam nastaje haos u glavi. Šta god  radio, čvrsto se drži svoga Rehbera i neće ti se ništa loše desiti! Ako kreneš sam da pronađeš put, tvoj rezultat je propast.  Jednom  nam je naš šejh Nazim k.s. rekao : „Zmislite da smo ušli u tunel i vidimo njegov kraj, dugo idemo tunelom i došli smo do kraja.  Taj tunel predstavlja zulum i tome mraku je došao kraj.“ Ko krene pogrešnim putem neće imati vremena za povratak zato se držite pravog puta, ne skreći te, samo idite pravo.

U suprotnom u jednom momentu možete upasti u ruke šejtana a možda ne budete imali vremena ponovo pronaći pravi put. Došlo je vrijeme kada se jasno razlikuje Hakk(Istina) i Batil (Laž). Elhamdulillah, mi smo na putu Hakka i u to nećeš sumnjati,  ako dopustiš da posumnjaš možeš skrenuti sa puta.

Da nas Allah dž.š. ne skrene sa ovog puta, da svi zajedno vidimo svjetlo na kraju tunela  inšallah, jer polahko se približava kraj zuluma i mračnog vremena. Pa  kad bi bio i samo jedan dan, inšallah da dočekamo to zlatno doba. Onaj koji je samo jednom vidio Pejgambera s.a.v.s. postao je ashab i na putu je spasa.

Inšallah da dočekamo te dane!

Fatiha.

S kim je vaše srce?       

Šejh Muhammed Nazim el-Hakkani, sohbet od 21.09.1989. godine

Bismillahir-Rahmanir-Rahim.   

Molimo Allaha Svemogućeg za Njegove blagoslove. I molimo da oni do nas stignu ali da nešto od toga i ostane u našim srcima. Jer ako prepustimo nešto razumu, on poslije određenog vremena zaboravi, dok srca to čuvaju. Razum radi kao na baterije. Instrument na baterije vremenom slabi. Na ovakav način funkcioniše razum. Ali srca su ono od vas što pripada Allahu dž.š.

 Gospodar kaže: “Čitavo vaše tijelo pripada vama, sinovi Ademovi, jedino vaše srce pripada Meni. Srce vjernika je Moje prijestolje i tamo sam Ja. Čuvajte to prijestolje samo za Mene. Ne dajte da iko drugi dođe i sjedne na njega. Ne, samo Ja sam tamo i jako sam ljubomoran ako vidim nekog drugog na Mom prijestolju“. Tako govori Naš Gospodar. Zaista, niko nije sretan da mu se drugi usele u njegovu kuću. Ili zar bi ijedan kralj ili sultan volio da nađe drugu osobu kako sjedi na njegovom tronu? Ovo je jasno, pa kako se onda ne brinete za tron koji je u vašem srcu? Kome prodajete ili kome izdajete svoje srce? Morate paziti na njega.

Jeste li rentali ili ste prodali svoje srce? Šta radite s njim? Kakvo vam je srce? S kim je ono? A svaki put kad pogleda, Allah dž.š. gleda u naše srce a ne u naše lice. Naš izgled nije bitan. Za Gospodara je bitno naše srce, jer gleda i pita: “S kim je Moj rob?“ Vi morate odgovoriti, morate sebe zapitati sedam puta na dan: „S kim mi je srce? S kim mi je srce?“ Zato što nas Allah dž.š. pogleda 24.000 puta pitajući: „S kim je Moj rob? S kim je?“ A za vas je bar sedam puta, ako ne obratite pažnju na srce sedam puta, bit će vam teško sačuvati pravi iman kad budete umirali. To znači da barem sedam puta morate biti sa Svojim Gospodarom putem vašeg srca. Ako je više od ovoga, to je i više časti za vas.

I svaki put kad sretnete Gospodara svojim srcem, to nije uzalud. On dž.š. će vas nagraditi odjenuvši vas nurom. Odjećom od svjetlosti, blagodatima i približiti vas Svojoj Nebeskoj Prisutnosti. Pripazite na sebe. Vrijeme prolazi. Juče smo bili djeca, danas smo već odrasli. Sutra odlazimo. Vrijeme brzo teče, naročito kako nas je obavijestio Sejjidina Muhammed s.a.v.s. da će vrijeme prolaziti jako brzo kako se budu približavali posljednji dani. Mi živimo upravo u tom brzom vremenu. Sve se odvija brzo. Morate požuriti. Mi smo kao u velikoj brzini i zato naši životi ubrzano idu prema svom kraju. Ne možete vi smanjiti brzinu jer ovo nije auto sa mjenjačem. Ne možemo je smanjiti, svi idemo istom brzinom.

Stoga, koliko ste u mogućnosti da se približite Božanskoj Prisutnosti, učinite to. Elhamdulillah, sretni smo što nalazimo ljude koji traže zadovoljstvo Svoga Gospodara i traže da Mu budu bliže. I to školovani ljudi, razumni ljudi, i nadamo se da će se dan za danom ljudi oko nas probuditi tako da bolje shvate svoje živote, da shvate dunjaluk, da saznaju o Gospodaru. I da prije nego napuste ovaj svijet, učine da Gospodar bude zadovoljan njima. To je glavni cilj. Ko učini da Njegov Gospodar bude njime zadovoljan, uspio je u onome što se od njega očekivalo u ovom životu. Očekuje se od svakoga da učini Allaha dž.š. zadovoljnog njime.

Ne znam je li išta drugo važnije od ovoga. Molimo blagoslove od Allaha Uzvišenog i da nas učini uspješnim na tom putu, prije nego napustimo ovaj život. Kad budemo odlazili, da Naš Gospodar bude zadovoljan nama. Neka nam Allah dž.š. daruje iz Svojih beskrajnih blagodati i milosti, da budemo Njegovi iskreni robovi i da slijedimo Njegovog Miljenika Muhammeda s.a.v.s. korak po korak. I molimo za uspjeh u toj namjeri od Allahovih dž.š. beskrajnih milosti.

Bi hurmeti-l-Habib, bi hurmeti-l-Fatiha.

 Jednoga dana smo sa našim šejhom k.s. bili u bašti, pokazao nam je jedno veliko stablo koje je izgledalo snažno, međutim korjen stabla nije bio jak tako da se pomicao. Šejh mi je rekao da iščupam to stablo. Ja sam ga malo prodrmao, iako je bilo veliko, ono se prevrnulo. Zatim mi je pokazao jedno stablo koje nije bilo niti ¼ veličine predhodnog stabla, ali je imalo jake korjene, koliko god sam se trudio nisam ga mogao iščupati. Šejh mi se nasmijao i rekao: „ovakav trebaš biti, treba ti biti jak korjen, niti jedan vjetar niti oluja te ne može pomjeriti sa mjesta.“ Ako čvrsto stojiš na svojim nogama ništa te ne može oboriti. Sigurno će biti teških dana koji će doći ali ti čvrsto stoj na nogama. Ne gledaj sa strane šta se dešava, samo čvrsto stoj. Ma ko šta pričao i govorio ti idi svojim putem. Ako vjeruješ u ovaj put, nemoj skretati s njega, tako da možeš doći do svog cilja i na ovom i na onom svijetu. InšAllah budite čvrsti. Nemojte puno gledati sa strane, dođite ovdje učite zikr i vratite se kući, gledajte svoja posla, ma ko da vam šta govori ne obraćate pažnju. Naš put je put selameta, naš je cilj inšAllah siguran. Elhamdulillah nas ništa ne može dotaći. Vi samo budite čvrsto na svojim nogama i ništa vas ne može dotaći, nemojte da skrećete s puta jer dunjaluk vuče na svoju stranu. Uvijek mislite na cilj, važno je kako završimo posao. Možeš čitav životni vijek ići pravim putem i da u jednom momentu skreneš i da to bude kraj. Da naš kraj bude hairli inšAllah jer nas na kraju puta čeka hajr, inšAllah da stignemo do njega. Amin!

Fatiha

Onaj ko ne zna put do Muhameda s.a.v.s. ne zna ni put do Allaha dž.š. Onaj ko ne može učiniti Muhammeda s.a.v.s. zadovoljnim njime, ne može ni Allah dž.š. biti njime zadovoljan! Prvo je potrebno da Muhammed s.a.v.s. bude zadovoljan s nama, tako će i Allah dž.š. biti zadovoljan s nama. Njegov život na ovom svijetu je završen ali on nije umro. Sve hedije koje mi njemu šaljemo, naše ibadete, on je u to upućen. Svaki salavat koji mu donesemo jedan od meleka mu ga dostavi u istom momentu. Kako je to velika čast za nas, kada donesemo salavat na Božijeg poslanika s.a.v.s. jedan melek ga prenese i kaže, ¨ ovo je hedija od Ismaila¨ (imenuje onog ko donosi selam). Božiji poslanik s.a.v.s. nema potrebe za našim hedijama ali mi imamo potrebu za njegovim dovama. Zbog toga, te hedije koje šaljemo njega čine sretnim ali sretnim radi nas, jer mi od njih imamo koristi. On je rekao da će biti svjedok imanu njegovog umeta. Svjedok je onaj koji je bio prisutan, koji je vidio svojim očima. Ne možete biti svjedok onoga što niste vidjeli. To znači da, Božiji Poslanik s.a.v.s. zna za naše ibadete, za naš iman. Nemojte reći „meni ne treba posrednik, ja mogu ići direktno do Allaha dž.š.“ Prvo će te naći Poslanika s.a.v.s. pa onda Allaha dž.š. , jer ga je On poslao kao Svoga Poslanika. Ako ne priznajete nečijeg Poslanika, onda ne priznajete ni onoga ko ga je poslao. A ko ga je poslao? Allah dž.š.! Ako volite Poslanika s.a.v.s. onda volite i Allaha dž.š. U ovoj silsili to je tako ! Voljet će te Božijeg poslanika s.a.v.s. i njegove evlije, ko voli evlije voli i Poslanika s.a.v.s. ko voli Poslanika s.a.v.s. voli i Allaha dž.š. Zato u ovom mjesecu trebamo nastojati da uspostavimo duhovnu vezu sa Božijim Poslanikom s.a.v.s. Svaki hajr, svako dobro djelo koje učinimo da ga posvetimo Poslaniku s.a.v.s.

Ko može da prouči 100 salavata na Božijeg Poslanika s.a.v.s. pogotovo u ovom mjesecu, treba nastojati da svaki dan prouči 100 salavata. Ako podjelite sadaku, podjelite je u ime Poslanika s.a.v.s. Ako nahranite jednog siromaha neka to bude u ime Muhammeda s.a.v.s. U ovom mjesecu, svaki dan nanjetite jedno dobro dijelo i neka to bude u ime Muhammeda s.a.v.s., tako da on u ovom mjesecu bude zadovoljan sa nama. Sigurno će doći pred nas i na ovom i na onom svijetu, kada god budete u teškoj situaciji, pritećiće vam u pomoć. InšAllah, da nikada ne budete u teškoj situaciji ali ako budete, hedije koje ste poslali Poslaniku s.a.v.s. bit će vam od pomoći. In šAllah da Muhammed s.a.v.s. bude obavješten o našim dobrim djelima. On je svakog momenta svoga života mislio na svoj umet, niti jednu hediju nije primio od Allaha dž.š. a da je nije podjelio sa nama. Sve što je Allah dž.š. poklonio njemu, on je nastojao da dio toga namjeni svom umetu. Neko koga nikada nismo vidjeli, koga ne poznajemo, ko nas ne poznaje, za nas je učio dove i molio se. Zato se ti okreni za onim ko je tebe toliko volio i učini jedno dobro dijelo. Ako se vratiš Muhammedu s.a.v.s. vratio si se Allahu dž.š. Onaj koga Muhammed s.a.v.s. uhvati za ruku neće ostati na sred puta. Allah dž.š nas je počastio da budemo dio umeta Muhammeda s.a.v.s. inšAllah da nam podari da budemo njegov istinski ¨hakkiki¨umet.

Da bereket ovog mjeseca bude nad nama i da bude posrednik u tome da se približimo Poslaniku s.a.v.s. Da ojača ljubav među nama, da nam Allah dž.š u ovom mjesecu otvori vrata hajra. Amin!

Postoje pouke koje možemo izvući iz Mi'radža. Kao prvo Mi'radž se desio 11 godina nakon što je Pejgamber s.a.v.s. primio prvu objavu. Nakon što je primio prvu objavu Pejgamber s.a.v.s. nije odmah uzdignut na nebesa, nego je u tom periodu bio podvrgnut određenom terbijetu. Da je Allah dž.š. htio On je mogao i u prvoj godini da pošalje Pejgambera s.a.v.s. na ovo putovanje, ali na ovaj način nas Allah dž.š. želi nečemu podučiti. Upravo u ovom periodu od 11 godina Pejgamber s.a.v.s. je prošao kroz mnoga iskušenja koja su ga pripremala za susret sa njegovim Gospodarom, a i kao lekcija kojom nas Gospodar uči kako treba da se pomažemo. Duša Pejgambera s.a.v.s. je uvijek u Božjem prisustvu, ali kroz Mi'radž nas Allah dž.š. uči na koji način da duhovno putujemo. Nakon poteškoća i teških iskušenja slijedi susret sa Allahom dž.š.

Nakon jednog veoma teškog dana punog iskušenja Pejgamber s.a.v.s. je otišao da se odmori u kuću svoje tetke po mlijeku Umi Hiram r.a. (Hala-Sultan). Pejgamber s.a.v.s. je toliko bio isrpljen da je odmah zaspao. Zbog toliko patnje i iskušenja toga dana Pejgamber s.a.v.s. je bio veoma uznemiren da je Allah dž.š. rekao Džibrilu a.s.: „Moj Habib je uznemiren idi i dovedi ga Meni“. Kada je Džibril a.s. stigao u kuću Umi Hiram r.a. vidio je da Pejgamber s.a.v.s. spava. Trebalo ga je probuditi, ali kako da to uradi? Džibril a.s. je  poljubio Pejgambera s.a.v.s. u stopalo. Pošto Džibril a.s. nije ljudsko biće već melek; od hladnoće njegovog poljupca se Pejgamber s.a.v.s. probudio. Ugledavši Džibrila a.s. prvo je pomislio da  nešto nije pogresšno uradio i time prouzrokovao Allahovo dž.š. nezadovoljstvo. Džibril a.s. ga je razuvjerio da nije tako, govoreći mu da mu se Allah dž.š. smilovao i da ga poziva u Svoje prisustvo.

Ovdje možemo zastati i obratiti se onima koji smatraju bidatom (novotarijom) ljubljenje ruke i stopala jer,  pored toga što je jedan od najvećih meleka Džibril a.s. poljubio stopalo Pejgambera.s.a.v.s., Poslanik a.s. je govorio: „Kako živiš tako ćeš i umrijeti, a kako umreš na taj način ćeš biti i proživljen.“Ako si kao dijete iskazivao poštovanje prema starijima, kada ostariš i tebi će djeca iskazivati poštovanje. A danas vidimo kako se djeca obraćaju roditeljima imenom,  rukuju se umjesto da im poljube ruku. Kada oni ostare niko neće poljubiti ni njihovu ruku.

Hikmet je u tom da je kroz našu tekiju prošlo mnogo stranaca koji su postali muslimani i sada su ljudi od 50-60 godina sijede brade a da nikada nisu poljubili ruku svojih roditelja, tako isto danas u tekiji kad se selami niko njima ne ljubi ruku bez obzira što su stariji i sijede brade. Na stranu to što su oni postali muslimani i što će biti spašeni inšallah, kako su se oni ponašali u djetinstvu tako se i njima poslije vraća. Zato ako želimo biti poštovani u poznim godinama dok smo mladi trebamo imati i iskazivati poštovanje prema starijima.

Džibril a.s. dovodi buraka Pejgamberu s.a.v.s. na čijim je leđima došao iz Mekke do Kudsa, i ovaj dio je Isra (noćno putovanje), a njegovo uzdignuće na nebesa je započelo u Kudsu. Ovdje se treba zapitati zašto Pejgamber s.a.v.s. nije odmah uzdignut iz Mekke? Ako bi odnekud  trebalo ići u prisustvo Allaha dž.š., to bi onda trebala biti Kaba. Međutim, Kuds je mjesto ibadeta tri vjere, muslimana, kršćana i jevreja.

Allah dž.š. je želio ovim da pokaže kako od tog momenta sve vjere prestaju biti svete osim islama, da sva sveta mjesta pripadaju islamu, da je samo islam sveta vjera i da su sve druge vjere prestale da budu važeće. Kao drugo pitanje koje se trebamo zapitati jeste, zašto su baš potrebni Džibril a.s. i burak kad je Pejgamber s.a.v.s. mogao sam da bude  uzdignut? Da je Allah dž.š. htio mogao je samo njega sebi uzdignuti, ali stvar je u tome da sve treba da ide postepeno, ko kad želimo da dođemo do određenog cilja trebamo imati određena sredstva. Ko želi da stigne do Allaha dž.š. treba da slijedi taj usul. Ne možemo biti od onih koji kažu:“Ja ću direktno da razgovaram sa Allahom dž.š., ja samo znam za Njega, i nikog drugog ne priznajem.“ Tako bi onda Pejgamber s.a.v.s. bio sam uzdignut jer, niko osim njega nema bliži Allahu dž.š. 

Hikaja o Mi'radžu je duga i manje/više svima poznata, ali nas  zanimaju pouke koje se mogu izvući iz te priče. Kada je Pejgamber s.a.v.s. stigao u Mesdžidul-aksa, duhovno ga je čekalo 124.000 Poslanika. On im je predvodio namaz, i oni su ga prihvatili za svog imama. Nakon tog namaza počelo je njegovo uzdignuće na nebesa. Prošao je sedam kata nebesa i došao do Sidretu-l-Munteha, dokle ga je doveo i Džibril a.s., rekao mu da on dalje ne može jer ako bi, kako kaže, zakoračio jedan korak dalje bio bi uništen.  Nakon toga je mjesto Božjeg Jedinstva, gdje ne može da postoji ništa drugo.

Kao što smo već rekli, Pejgamber s.a.v.s. nije sam otišao do tog mjesta već ga je odveo Džibril a.s., i iako Pejgamber s.a.v.s. nije imao potrebu za vodičem, na taj način Gospodar nam je želio pokazati kojim putem (usulom) se dolazi u Božje prisustvo. Džibril a.s. je predao Pejgambera s.a.v.s. Allahu dž.š. u Njegovo prisustvo, što je ustvari  cilj i vazifa svakog iskrenog duhovnog vodiča (Šejha); da pripremi murida za susret sa Allahom dž.š. Kad murid stigne do tog cilja šejh se povlači, želeći tim pokazati kako on nije posrednik između Allaha dž.š. i Njegovog sluge, kao što vehabije tvrde. Jednom je tako jedan vehabija našem šejhu rekao:“Što si ti došao između nas i Allaha dž.š.?“ Šejh nije nikakav posrednik između nas i Allaha dž.š.,  to je samo njihov način da nas optužuju za širk. Šejh je onaj koji priprema murida za susret sa Allahom dž.š., i kada on bude spreman šejh ga predaje da bude u Allahovom dž.š. prisustvu, a on dalje nastavlja sam. Šejhov posao je završen, on murida ostavlja da sam nastavi put, što bi značilo da se taj murid vratio svom stvarnom biću.

Nakon Sidretu-l-Munteha, Pejgamber s.a.v.s. je sam nastavio put a Džibril a.s. je čekao na kapiji, on je trebao samo da ga dovede u Božje prisustvo, tim je njegova vazifa završena. Allahu dž.š. nisu potrebni Džibril a.s. niti burak da bi pozvao Pejgambera s.a.v.s. u Njegovo prisustvo, već nam ovim želi pokazati da se u Njegovo prisustvo dolazi određenim usulom i postepeno. Pejgamber s.a.v.s. je nastavio sam put i našao se u prisustvu Allaha dž.š., tj. na mjestu koje nije ograničeno vremenom ni prostorom, i gdje je on bio u direknom kontaktu sa Allahom dž.š.  

Allah dž.š. se obratio Pejgamberu s.a.v.s. glasom Ebu Bekra r.a. i rekao mu: „Budi Meni zahvalan!“ Pejgamber s.a.v.s. se  začudio, čuvši glas svog ashaba.  Gospodar mu je rekao: “Nemoj se čuditi, ti njega toliko voliš, ako nije pored tebe ti osjećaš da ti nešto nedostaje, zato ti se obraćam glasom Ebu Bekra r.a.“ Pejgamber s.a.v.s. je iskazao zahvalnost riječima: ETTEHIJJATU LILLAHI VES SALAVATU VET –TAJJIBATU, a Allah dž.š. mu uzvraća riječima: ESSELAMU ALEJKE EJJUHEN-NEBIJJU VE RAHMETULAHI VE BEREKATUHU ESSELAMU ALEJNA VE AL IBDIDALAHI SALIHIN.

Čak u momentima boravka u Gospodarevoj prisutnosti on je mislio na svoj ummet i na sve vjernike. Danas kada muslimani zajedno ne mogu da podijele ni komad hljeba bez svađe, vidimo Pejgambera s.a.v.s. kako i onda kad su mu džennet i džehennem bili pod nogama, on i dalje želi da to sve podijeli sa svojim ummetom. Musliman treba da bude toliko velikodušan da sve dijeli sa drugima, sve što on više dijeli njemu Allah dž.š. sve više daje. Prenosi se da se tokom tog susreta razmijenilo 90.000 riječi.

Pejgamber s.a.v.s. kaže da se trećina od tog znanja može podijeliti na:

• Zahir Ilm –  znanje koje je dostupno svim ljudima, tj. znanje stečeno iščitavanjem i učenjem iz knjiga, i svakome je dostupno.
• Batin Ilm –  kao tajna,  dostupno je određenim insanima i to je vrsta znanja koju ne može svako da dosegne, već samo oni koji su svoj nefs podvrgnuli terbijetu.
• Posljednja trećina je znanje između Allaha dž.š i Pejgambera s.a.v.s. koje nije dostupno nikom drugom.

Time je njemu ukazana počast i zbog toga niko drugi ne može dosegnuti to znanje. Tokom tog putovanja Pejgamber s.a.v.s. je vidio sve džennete i džehenneme, i vratio se sa raznim poklonima.

Postoje tri poznate hedije:

1. 1.Namaz
2. 2.Ko god ne bude činio širk učiće u džennet
3. 3.Amenerresulu (koje učimo uvijek nakon jacije namaza jer, Pejgamber s.a.v.s. je rekao: „Ko je prouči to mu je dovoljan ibadet i njega ne može dotaknuti nikakav sihr“)

Znači, ko god klanja barem dva rekata namaza on je izvršio Mi'radž. Kada stojimo u namazu to je kao put od Mekke do Kudsa, od rukua pa do sedžde je kao od Kudsa do Sidretu-l-Munteha, a boraveći na sedždi smo prešli granicu i nalazimo se u prisustvu Allaha dž.š. Sjedenjem na Ettehijatu je isto kao kada je Pejgamber s.a.v.s. boravio u prisustvu Allaha dž.š.

Iz tog razloga naš šejh ef. kaže:“ Ko god klanja bar dva rekata on je moj!“

Jedan musliman ne smije dozvoliti da legne u krevet a da nije klanjao dva rekata, bez obzira kako je proveo taj dan, i šta god da je učinio treba navečer da otklanja dva rekata.

Inšallah da nas Allah dž.š. upiše u svoju knjigu, da nam podari da svoj nefs podvrgnemo terbijetu, da imamo svoj udio u ovoj mubarek noći, i da budemo od onih koji su Salihin. Da ne padnemo u ruke šejtana kao ni u ruke našeg nefsa, da dok ne zatvorimo oči ne budemo prepušteni njemu, da hajr i bereket ove mubarek noći bude nad nama.

Fatiha!

Pitate se na koji način trebamo poštovati ovaj mjesec? U ovom mjesecu trebamo obavljati ibadete koje inače ne obavljamo. Na primjer možete klanjati svaku noć poseban namaz za bereket mjeseca Redžeba, možete hraniti siromašne, možete postiti nafilu itd. Naš Mevlana Šejh Nazim efendija k.s. je uobičavao postiti svaki ponedjeljak i četvrtak u toku mjeseca Redžeba i Šabana, i također uoči mubarek noći (Lejletu-l Miradž, Lejletu-l Regaib i Lejletu-l Berat).

Zabilježeno je da ko posti jedan dan u ovom mubarek mjesecu dobija sevap kao da je postio cijelu godinu dana, ko posti dva dana ima sevap dvije godine, ko posti sedam dana kapija Džehennema se zatvara za njega, ko posti osam dana osam kapija Dženneta će se otvoriti za njega, ko posti 10 dana šta god zaželi Allah dž.š. će mu i podariti, a ko posti 15 dana jedan melek će na nebesima objaviti njegovo ime među imenima Allahovih voljenih sluga inšallah. Ako neko nije u mogućnosti onda barem treba postiti jedan dan na početku, jedan u sredini i jedan na kraju mjeseca Redžeb-i-šerifa.

Ko želi da uči tespih pored svoje dnevne vazife može učiti po sljedećem redoslijedu:

• 70-700 Hasbunallahu ve ni`mel vekil

• 100-1000x Bismillahir Rahmanir Rahim

• 100-1000x Ja Vedud

• 100-1000x Ja Latif

• 100-1000x Estagfirullah Azim ve etubu ilejh

• 100-1000x La ilahe illallah

• 100-1000 x Allahume salli ala Muhammedin ve ala ali Muhammedin ve selim

Također, ko želi može klanjati 30 puta po 2 rekata (svaki dan 2 rekata) i to na svakom rekatu učiti Fatihu i 11 puta suru Ihlas sa nijetom za bereket ovog mubarek mjeseca.

Još jednom vam želim mubarečli Redžeb mjesec, i da vam Allah dž.š. omogući hairli amele u njemu inšallah.

Fatiha.

Kao što smo rekli na početku, pola imanja je pripalo ovom ashabu, druga polovina Ebu Bekru r.a. To je bila parcela na kojoj su bila zasađena hurmina stabla. Na granici te dvije parcele, bilo je jedno stablo hurme, plodovi sa tog stabla mogli su pasti na bilo koju stranu parcele. Tako se njih dvojica nisu mogli dogovoriti, kome će pripasti plodovi tog stabla. Došlo je do rasprave između njih, tom prilikom hazreti Ebu Baker r.a. grubo se ponio prema ovom ashabu. Ali to nije ni nalik današnjim uvredama koje ljudi govore jedni drugima, više je to bilo, za to vrijeme, malo nezgodna riječ. Ebu Bakr r.a. je ubrzo uvidio svoju grešku, otišao je kod tog ashaba, izvinuo mu se rekavši da je pogriješio i zatražio od tog ashaba da on njemu ponovi tu istu riječ. Obratite pažnju na način na koji se on njemu izvinuo, tražio je od njega da mu se obrati tom istom ružnom riječju. U islamu postoji to, da ako nekome zlo nanesete, treba vam se uzvratiti istom mjerom. Mogao je jednostavno da mu se izvine, što bi on prihvatio, međutim, fetva je takva da je tražio da njegov nefs čuje tu istu ružnu riječ. Taj ashab je rekao da nikako, ni u kom slučaju ne bi mogao da izgovori tu riječ preko usta, da je izgovori Ebu Bekru r.a. Nakon toga su se počeli raspravljati o toj riječi, tada je Ebu Bekr r.a. otišao da se požali Poslaniku s.a.v.s. na ovog ashaba. Hem, što je on bio taj koji je izgovorio tu riječ, hem što sada želi da se požali na tog čovjeka Poslaniku s.a.v.s. Tada su u prisustvu Božijeg Poslanika s.a.v.s. iznijeli taj problem, ispričali su kako se to desilo. Poslanik s.a.v.s. se okrenuo tom čovjeku i pitao kako se to desilo, na šta je on potvrdio riječi Ebu Bekra r.a. Božiji poslanik s.a.v.s. je rekao: „ Neka ti Allah oprosti.“ Njih dvojica su otišli kući. Ebu Bekr r.a. se plačući vratio kući.

Ovo može izgledati kao veoma jednostavan događaj, ali iz kojeg se može izvući jako puno pouka. Možemo zaključiti da je hazreti Ebu Bekr r.a. poslije Božijeg Poslanika s.a.v.s. u muslimanskoj zajednici tog vremena, bio druga osoba. Nema sumnje da je on najveća ličnost u našem ummetu. Vidjeli smo da je i on sklon ljutnji, da i on može da pogriješi. To što je pogriješio, nije ni na koji način umanjilo njegovu veličinu. Svako može da pogriješi niko nije melek. Najveća greška jeste nastavljati griješiti, tj. ne pokajati se. Stvar je u tome da treba priznati grešku i pokajati se, a ne nastavljati sa istom greškom. Nekada insan može da pogriješi prema Božijim slugama, nekada prema Allahu dž.š. To se razlikuje. Ako smo se ogriješili o nekom Božijem slugi, taj nesporazum moramo da riješimo između sebe. Pokušati ne govoriti nikome o tome. Ono što ne želimo sebi, ne trebamo činiti ni drugima. U svakom slučaju moramo tražiti da nam ta osoba halali, a ono što smo izgovorili toj osobi, trebamo čuti svojim ušima da ta osoba izgovori nama. Ono što ne može naš nefs da prihvati, što ne možemo podnijeti da nam neko drugi kaže, ne trebamo ni mi govoriti drugima. Niti na bilo koji drugi način oštetiti nekoga, tj. ono što ne želimo ni samima sebi.

Vraćamo se na temu sohbeta od prošle sedmice, kada smo govorili da trebamo vladati svojim jezikom, da kontrolišemo svoje riječi. Naš teret je dovoljan nama samima. Na jednu stranu naši grijesi, na drugu stranu ibadeti, koje smo trebali a nismo obavili, već i oni ibadeti koje smo obavili, na koji način smo to obavili, i za to ćemo odgovarati, da li su ispravni. Svako može da pogriješi, ako ste već pogriješili odmah se trebate ispraviti. Ako ste se ogriješili prema Allahu dž.š. odmah se pokajte, ne ostavljajte pokajanje za sutra. Allah dž.š. naređuje svojim melekima, da kada neko pogriješi, da mu odmah ne upišu grijeh u svoje knjige, već da sačekaju da li će se taj Božiji sluga pokajati, ako se pokaje, taj mu se grijeh ne piše.

Ne možemo prevariti Allaha dž.š., On zna šta je u našim srcima i kakav nam je nijet, ne možemo pogriješiti sa namjerom da se pokajemo. Svi mi koji ovdje sjedimo imamo svojih grešaka, svako na neki način griješi. Nije važno pogriješiti, važno je ne nastaviti sa greškama. Zbog toga se mi ovdje okupljamo, naš cilj je da radimo na samima sebi, da ispravljamo svoje greške, ne da gledamo u greške drugih. Recimo da je neko nešto o vama rekao, neka se taj neko brine o tome, neka brine o svojim greškama, jer je ta osoba na taj način sebi natovarila teret, ti samo nastavi svojim putem i pazi na svoje greške. To se odnosi na nas same, na naše porodice, na naš džemat. Recimo da je neko napravio jednu grešku, to ne znači da ga trebamo prekrižiti u svojim knjigama i zaboraviti na njega. Svi ćemo pogriješiti, a našeg brata koji je pogriješio čvrsto ćemo držati za ruku, pomoći mu da ispravi svoju grešku. Po tome se uviđa dobar prijatelj, ako si ti krenuo u haram, a on te želi izvući iz toga, pomoći ti.

Ashabi Božijeg Poslanika s.a.v.s. bili su takvi da ako neko ne bi došao na namaz, odmah bi odlazili do njegove kući da provjere da li je sve u redu. Nikada ni na koji način ne trebamo odbacivati svog brata koji je pogriješio, već mu pomoći da nađe pravi put. Mi na ovom putu, na Allahovom putu, koračamo držeći jedni druge za ruku. Onaj koji padne, drugi ga trebaju podići. Ako nam brat pogriješi, nećemo pričati o njemu, nećemo gledati na njegove greške već mu pomoći. Ebu Bekr r.a. nije bio osoba kojoj je stalo do jednog stabla hurme, on je taj koji je svu svoju imovinu poklonio na Allahovom putu. To je bila ljutnja u momentu kada je nije mogao kontrolisati. Da je neka treća osoba došla i zatražila to stablo hurme, on bi to bez razmišljanja poklonio. Samo jedno malo stablo, koliko je problema izazvalo. Tako se obično dešava među ljudima, da zbog neke sitnice dođu u sukob i onda to preraste u veliku stvar. To su šejtanska posla , ne trebamo mu davati priliku.

Oni koji su protiv islama, mogu iz ovoga da izvuku zaključak, osvrčući se na ahlak ove dvojice ashaba, koliko im je bila bitna čak i samo jedna gruba riječ. Svako drugi da se zatekao u sličnoj situaciji, sigurno bi se sve okončalo većim sukobom ili ko zna kojim već ishodom. Islam je taj koji je ovu dvojicu ashaba doveo do tog nivoa ahlaka da je zbog jedne riječi Ebu Bekr r.a. toliko insistirao da mu ashab Rabia r.a. halali jer u vremenu prije islama ovakve rasprave bi uvijek završavale tragično, dok su u ovom slučaju zbog jedne male uvrede, ova dvojica ashaba otišla do Pejgambera s.a.v.s., kako bi pred njega iznijeli svoj slučaj. Ranije ljudi su u ovakvim i sličnim situcijama, razgovarali na vrlo ružan način pa čak i sa sabljama. Obzirom da su oni bili na veoma visokom stupnju ahlaka, sve se završilo malom raspravom.

Svi treba da znamo kako na lijep način da se odnosimo jedni prema drugima. Neka niko ne obraća pažnju na greške ljudi, greške nisu te koje umanjuju našu vrijednost kao ljudi. Zbog malih grešaka ne trebamo da odbacujemo našu braću i prijatelje, naprotiv, trebamo se još čvršće držati jedni drugih i koračati Allahovim dž.š. putem.

Da nam Allah dž.š. omogući da čvrsto koračamo Njegovim putem inšallah svi zajedno!

Fatiha.

Najvažnija korist od posta jeste naučiti kako da nosite teret ovog dunjaluka. To je pravi trening. Post je i treniranje za nas koliko možemo podnositi druge ljude i tako se nadamo da ćemo ojačati. Sada smo u vremenu koje je najteže za ummet i ko može izdržati u ovom vremenu taj teški teret, bit će sa Poslanikom a.s. Za takve Poslanik kaže: „Oni su moji drugovi, moj voljeni ummet“. Ashabi su željeli da oni budu taj voljeni ummet ali im je Poslanik a.s. rekao: „Vi ste moji ashabi ali oni su moj voljeni narod“. Jer kako je vrijeme odmicalo a ljudi ispunjavali želje svog nefsa, na kraju će ostati samo nekolicina ljudi koji će slijediti Pejgamberov put, i zato su oni taj voljeni ummet. Ali ashabi r.a. su ga slijedili. Uzvišeni Allah odabrao ih je da oni budu sljedbenici i drugovi Njegovog Poslanika za vrijeme njegovog života. Međutim, 14 vijekova kasnije dolazi ummet, u kojem ima samo malo ljudi koji čuvaju Poslanikov sunnet. Za njih on kaže da su njegov voljeni ummet.

Mi nastojmo biti kao ti ljudi koje voli Poslanik s.a.v.s. i nastojmo očuvati njegov nur u našim srcima i šerijat (Božji zakon) u našim rukama; ali održati njegov put u rukama teže je nego držati žeravicu. Jer u doba Voljenog Muhammeda s.a.v.s. svi ljudi su pomagali jedni drugima da održe šerijat. U naše doba, ljudi se bore protiv onih koji se drže šerijata, kako bi ih prisilili da napuste šerijat, da napuste Pejgamberov put, puteve drugih poslanika od prvog pa do posljednjeg. Zato je u našem vremenu to toliko teško.

Ešrefu-l-ummet su najugledniji, najbolji ljudi iz ummeta. Oni su kao kajmak na mlijeku. Da je čitav ummet mlijeko, u naše vrijeme postoje ljudi koji su na njemu kajmak. Njih je malo i nisu kao ostatak mlijeka, danas ih ima samo malo. U mubarek mjesecu Ramazanu Allah Svevišnji može nam pokazati neke od njih, a Gospodaru nije teško da nam nekoga od njih otkrije. Ako ih vidimo, to je kao da gledamo Poslanika s.a.v.s. Ako gledate osobu koja je vidjela Muhammeda s.a.v.s., njegov nur dolazi i u vaša srca. Čast je sresti takve ljude. Pejgamberov nur dolazi i dolazit će kroz njih sve do konca ovog svijeta, pa tako stiže i do nas.

Zahvaljujemo Svemogućem Allahu što daje to zadovoljstvo našim srcima. Puno ljudi je u svojim srcima zatočeno i stalno im dolaze mrak i patnja. Čak i dok jedu, piju, oblače se, kreću se, njihovo srce je opet kao u zatvoru. Ali blagodati koje nam Uzvišeni Allah daje u Ramazanu donose užitak za naša srca. Onome ko osjeća sreću zbog tog mjeseca, Allah dž.š. otklanja svu jednogodišnju tamu i tegobe iz srca i udaljava ga od paklene vatre. Toliko ljudi živi na ovom svijetu ali njihova vatra je bez plamena i toliko ljudi živi koji gore od vatre ali to ne vide. To im dolazi iz džehennema.

Svevišnji Allah dao je od ovog ummeta samo jednu grupu ljudi u čijim srcima nikad nema nikakve tame. Njihova srca stalno sijaju. Nema ni mraka ni noći za njih. Dan za danom, njihova srca postaju sve blistavija. A naročito u naše vrijeme, oni će biti svjetlo čitavom ummetu. Allah Svemogući za njih kaže da će biti susjedi Poslanikovi i susjedi Allahovi na nebesima, u džennetu. To je njihova izuzetnost. Njihovo stanje mogu vidjeti ljudi iz dženneta kao što i mi gledamo gore u zvijezde. A nemoguće je doseći zvijezde. Stanja tih ljudi su iznad stanja prosječnih džennetlija.

Dobre vijesti dao nam je Poslanik s.a.v.s.: „Insan će biti s onim koga voli”. To su velike, dobre vijesti. Vi koji ga volite, s njim ćete biti vječno. Zbog ljubavi ćemo biti s poslanicima, s evlijama, s ashabima, jer ih volimo.

U džennet nas mogu odvesti ljubav prema Pejgamberu i drugim poslanicima a.s., ljubav prema ashabima i prema evlijama. To je naš put.

El-Fatiha.

Ko je živio za svoj nefs onda ima problem, a ako je živio za Allaha dž.š. onda je uredu. Nama dolazi puno ljudi sa problemima, ljudi koji su cijeli život proveli čineći hizmet svojoj zemlji, svom narodu, ovom ili onom. Činili su hizmet ljudima, svojoj zemlji, narodu i svojoj porodici ali kad se okrenu vide da za to nisu dobili nikakvu nagradu.  Ako žive za Allaha dž.š. i čine hizmet Njemu onda mogu biti sigurni da ih čeka nagrada. Možemo hizmetiti svojoj porodici ali samo da to bude u ime Allaha dž.š. i tada ćemo biti nagrađeni. Ako činimo hizmet svojoj djeci radi njih samih onda će nas jednostavno na kraju razočarati. Ako hizmetimo narodu radi naroda, kako bi oni s nama bili zadovoljni, jednog dana ćemo uvidjeti da za to nemamo nikakve nagrade. Što je najgore prošlo nam je vrijeme u tome, ako je naša namjera da postignemo zadovoljstvo Allaha dž.š. u tome, onda ćemo svakako naći i dobiti svoju nagradu jer On niti jedan hizmet ne zaboravlja.

Ako ovu čašu pomjerimo zarad Allaha dž.š. to je odmah upisano i imamo sevap za to. Ako to učinimo radi nekog drugog, onda nas On pusti da nas nagradi onaj zarad koga smo to učinili. Niko nam ne može pomoći osim Allaha dž.š., zato sve što radite,  svaki vaš nijet, neka bude radi zadovoljstva Allaha dž.š.

Ibadet ne znači samo klanjati namaz i postiti, već sve ono što radimo radi Njegovog zadovoljstva je ibadet. Ako idemo na posao, brinemo se o svojoj porodici radi Njegovog zadovoljstva, to nam se piše kao ibadet. Bilo šta da radimo radi zadovoljstva Allaha dž.š. to je jedna vrsta ibadeta. Zato, šta god da radimo trebamo biti sigurni da je naš nijet, najprije zadovoljstvo Allaha dž.š. i da On bude zadovoljan sa nama.  Tada je sve zapisano i čeka nas u našem defteru.

Nemojte raditi  zarad  Allahovih dž.š. sluga, ako budete radili samo za njih onda ćete protračiti Njegovo zadovoljstvo. Neka vas ne bude briga da li će vas oni hvaliti ili kuditi. Danas će vas hvaliti a sutra vas kuditi jer su ljudi takvi, a Allah dž.š. nije takav on ništa ne zaboravlja, ono što smo uradili radi Njega dž.š. ta nagrada će nas sigurno dočekati jednog dana.

Po hadisu Pejgambera s.a.v.s. postoje tri vrste ljudi koji idu u džehennem:

• oni koji uče Kur'an
• šehidi, i
• bogataši koji svoj imetak troše radi Allahova dž.š. zadovoljstva

Ako pitate kako je to moguće!?  Kako jedan šehid ili hafiz može otići u džehennem!?

Ako neko uči Kur'an  kako bi zadivio ljude ljepotom svog glasa. Ako ide u rat da bi postao heroj, u tom slučaju on može poginuti u ratu ali neće biti šehid, njegov stepen šehida je dunjalučki, ako pogine u ime Allaha dž.š., u tom slučaju imat će dunjalučki i ahiretski stepen šehida.

Ako jedan imućan  čovjek dijeli sadaku da bi ostavio utisak na ljude, također i on spada u grupu onih koji rade samo zarad sebe i drugih, ne zarad Allaha dž.š.

Bilo koje dobro djelo koje ne činimo zarad Allaha dž.š. imat će drugačiji ishod.

Nemojte to raditi radi ljudi  nego radi Allaha dž.š. jer ćete završiti u propasti. Još jedna, veoma bitna stvar, jeste ta da kada uradite neko dobro djelo, odmah ga zaboravite, ne spominjite ga više, ako budete govorili o tome izgubit ćete sevape. Za koga si to uradio? Za Allaha dž.š.

Znači, samo ono što smo uradili zarad Allaha dž.š. za to ćemo i imati nagradu,  sve što smo uradili radi Allaha dž.š. pred Njim ćemo za to i odgovarati, ne kako bi to iznosili i hvalili se pred ljudima, to je jedna od visokih vrlina muslimana. Jedan od ashaba Pejgambera s.a.v.s. išao je s njim u rat, putovali su kroz pustinju po velikoj vrućini. Pošto nije bilo dovoljno deva, šest ljudi je djelilo jednu devu, povremeno smjenjujući se kada će i ko jahati. Tolika je bila vrućina, da su im od topline pijeska izgorjele noge, počeli ispadati nokti, ali se nisu žalili niti umarali. Nisu otišli Pejgamberu s.a.v.s. i rekli: „Ja Resulallah, mi smo se umorili, možemo li odmoriti?“ Već su u takvom stanju nastavljali put s njim, idući u rat. Vrućina bi bila tolika, da im je od topline pijeska otpadalo meso! Opet su takvi išli u rat!

Jedan od ashaba  jednom je to ispričao pred mladima kako su išli u rat sa Pejgamberom s.a.v.s., kako su im zbog veoma visokih temperatura ispadali nokti sa nogu, u momentu kad je shvatio da je pogriješio, sav se zacrvenio od stida rekavši: „Sve što smo uradili, uradili smo zarad Allahova dž.š. zadovoljstva, sada sam vama ispričao a to nije dobro, kamo sreće da nisam ništa rekao o tome.“  Ako si nešto uradio zarad  Allahovog dž.š. zadovoljstva, to treba da zaboraviš.

Šejtan će se truditi i trčati za tobom kako bi te naveo da to nekom ispričaš, samo kako bi izgubio sevap od toga. Koliko god da uradiš dobra za Gospodara svjetova, to je opet malo, zato se trebamo stiditi kada govorimo da smo nešto uradili zarad Allaha dž.š.

Šta mi to možemo uraditi za Njega?

Jedino ako On dž.š. da i učini naša djela vrijednim, onda ona nešto i vrijede.

Inšallah da nam Allah dž.š. podari da čitav život Njemu činimo hizmet, i da nagradu za naš hizmet nađemo na ahiretu, inšallah!

Fatiha.