Razmislimo li o značenju riječi, u svakom čovjeku ima neka težnja, cilj prema kojem se on okreće i stremi. Neki ljudi se okreću samo stomaku, neki pak srcu. A svačija vrijednost se mjeri prema onome čemu se usmjerava. Polazeći otuda, na Allahovoj deredži nema nikakve vrijednosti onaj kojem je samo dunjaluk na umu.
Vrijednost, pak, onog kojem je cilj Allahovo zadovoljstvo, riječima se ne može iskazati. Kad se danas kaže “himmet”, na um pada značenje pomoći i podrške. Kad kažemo:
“Himmetom toga i toga riješen mi je problem”, mislimo kako je zahvaljujući nečijoj pomoći, nevolja nam sišla s vrata. Niko ne poriče ovakav himmet. Jer, cijelo čovječanstvo je stvoreno tako da bude ovisno jedno o drugom. Slabi o jakima, siromašni o bogatima, bolesni o liječnicima, neuki o učenjacima; oni kojima su date duhovne i materijalne sposobnosti i blagodati, imaju dužnost da to obezbijede onima koji su lišeni toga.

Što se tiče pitanja himmeta velija o kojem se puno raspravlja, himmetu savršenih muršida, tu se misli na muršidovo upućivanje, duhovno usmjeravanje, poglede, znanje, pa i dovu. Neki prigovaraju na tome da se himmet čini, da se upravlja onima koji su daleko od velija. Pošto je ovo pitanje koje se odvija u duhovnom svijetu i posredstvom duše, teško ga je i shvatiti ako se stavi u okvire materijalnih uslova. Jer, ovaj himmet i pomoć se pokazuje u različitim veličinama i izvan poznatih mjerila vremena i prostora. Zbog toga oni koji to lično nisu iskusili, traže dokaze i objašnjenja da bi shvatili to i povjerovali u to. Tu imaju pravo. I mi ćemo o tome pitati one koji se razumiju u to i koji imaju iskustva u tome. Iznijet ćemo dokaze u vezi sa ovom temom. Dokazat ćemo pogrešno razumijevanje i prilagodbe.

Prema tesavvufskom stavu, himmet je usmjerenost srcem prema Uzvišenom Allahu, koristeći svu duhovnu snagu da bi rob sebi ili nekom drugom pomogao da dođe do hajra, da se zaštiti od zla ili dopre do savršenstva.
Himmet je, uz Allahovu dozvolu, pomaganje robovima od duša očišćenih božanskim nurom i uzvišenih takvalukom. Ovi uzvišeni ruhovi nisu vezani za vrijeme niti ih ograničava mjesto. Njima nisu prepreka materijalni uslovi. Himmet je božanski nur ostavljen u emanet savršenim velijima. Vođeni tim nurom oni odgajaju i osnažuju istinske putnike.

Himmet je Allahova milost. Oni koji čine himmet su Allahovi dosti, zaduženi da milost proslijede kamo treba. Kur'anskim jezikom oni se nazivaju “džundullah”/Allahova vojska. Njen broj, mjesto i dužnosti zna samo Allah. (Muddessir/31) Tu vojsku čine meleci i potpuni vjernici. Uzvišeni Allah preko njih pomaže onima koji mole, rješava njihove probleme. U suštini, Allah s.v.t. je taj koji pruža podršku Svom robu i rješava njegov problem. Bio to Poslanik, s.a.v.s. bio to veli, oni nisu ništa drugo do posrednici. Tu činjenicu Allahov Poslanik, s.a.v.s., ovako objašnjava: “Onaj ko zaista daje jeste Allah, što se mene tiče, ja sam samo zadužen da to podijelim i pobrinem se da dođe gdje treba.” (Buhari, Muslim)

Božanski ikram

Himmet je od Allaha s.v.t. bogobojaznima data jedna zaštita, božanski emanet. To je Allahov ikram, počast onima koje On voli, plod božanske ljubavi, poklon onima koji u sebi nose bogobojaznost. O ovom ikramu kojeg Allah čini onima koje voli u jednom poznatom hadisu se kaže: “Kad zavolim roba koji mi se približava ibadetom farza i nafile, ja postajem oko kojim on gleda, uho kojim sluša, rukom koja drži, nogom koja hoda. On sa mnom gleda, sa mnom radi, sa mnom hoda. Ako se meni utječe, ja mu zaštitu pružam. Ako od mene nešto traži, ja mu to dajem.” (Buhari, Ibn Madže, Ahmed)
Eto, sav keramet i himmet do kojeg dopru veliji u ovom hadisu je sažet.

Da čujemo od velikog mufessira Fahruddin Razija kolike su mogućnosti i sposobnosti date Allahovim s.v.t. dostima kroz ovaj hadis:
“Ako čovjek bude poslušan Uzvišenom Allahu velikom vezanošću i bliskošću, uzdiže se na rang na kojem je Allah s.v.t. obećao biti njegovo oko i uho. Kad Allahov s.v.t. uzvišeni sluh dobije čovjek, on će i ono najdalje čuti kao da je najbliže. Kad ovaj nur postane njegov vid, on će i ono najdalje vidjeti kao najbliže. Kad taj nur njegova ruka postane, ta ruka će imati snagu i za teško i za lahko, i za ono što je blizu i za ono što je daleko. (Mefatihu ‘l-gajb)
Eto, jedan savršeni veli, nakon što vjernik koji se nađe u nevolji zatraži pomoć, uz Allahovu s.v.t. dozvolu ovim nurom pomaže. Kolika god udaljenost bila, savršeni veli čije je srce ispunjeno božanskim nurom, uz Allahovo dopuštenje i volju, može da vidi na svaku stranu svijeta, da sve čuje i da do svega dopre. To je za robove za koje Uzvišeni Allah hoće, lahko i moguće. Međutim, kome, kada i koliko će biti dat himmet, samo Uzvišeni Allah određuje.

Himmet je vezan za iskrenu bliskost i odgoj

Najljepši razlog koji priziva Allahovu milost jeste iskrena bliskost srca. Uzvišeni Allah čuje dovu gafil, zabludjelog srca koje nije iskreno, ali takvu dovu ne prima. Nikad neće ostati uskraćen onaj ko je u svojim željama iskren, strpljiv i skroman. Veliki veli Abdulkerim el-Džili u svojoj knjizi “Savršeni čovjek” govori da je veliki uspjeh vezan za iskrenost u himmetu, pa dodaje:
“Dva su obilježja kod onog koji je iskren u svojoj želji: vjerovati da će sigurno biti ono čemu se stremi i što se želi i raditi koliko je čovjek u moći za to što želi. Za onog ko nema ovakav hal ne može se reći da ima himmet. On je onda samo neko ko nije iskren davi i ko samo uprazno čini temennu. Takav neko ne može naći ono što traži niti može doći do onoga što voli. Njegov hal liči na onog ko je pošao da piše pismo, a ne zna ni čitati ni pisati, niti ima olovku nit papira. Kako će napisati pismo neko takav? I zašto neko takav hoće da piše pismo?”

Himmet je određen kaderom

U ajet-i kerimu “Poslaniče, reci: “Ja ne mogu ni samome sebi neku korist pribaviti, ni od sebe kakvu štetu otkloniti; biva onako kako Allah hoće.'” (A'araf, 188) tačno se kaže da je Allah taj koji sve određuje. Veliki arif Ibnu Ata u djelu Hikem kaže: “Koliko god veliki i brzi bili himmeti, ne mogu preći granice kadera, određenja.”

Savršeni muršid ne gleda želju murida, nego određenje koje mu je dao Uzvišeni Allah. Ima vrsta kadera za čije ostvarenje je vezana izričita odredba od Allaha s.v.t.. Ostvarenje onoga što je u toj odredbi se ne može izbjeći i dova i himmet to ne mogu promijeniti. Ima i ona vrsta kadera čija je realizacija vezana za neke razloge. Eto, u takvima ima koristi od dove, himmeta i sadake.
S obzirom na ovo, nije ispravno kad neki kažu: “Moj muršid je gavs, šta god zatraži od Allaha, to bude; jednim pogledom od nevjernika učini vjernika, od griješnika bogobojaznog, sam cijelu vojsku pobijedi!”

To su stvari koje spadaju samo u Allahov kudret, i uostalom, Allahovi dosti traže samo ono što je u skladu sa Božijom voljom. Veliki veli Mevlana Halid Bagdadi k.s. u vezi sa ovim piše odgovor valiji Akke Abdullah-paši koji je od njega tražio dovu i himmet za produžetak roda: “Ja sebe ne smatram dijelom ehl-i-himmeta. Ipak, čak i da je tako, himmet se ne može upotrijebiti ako se ono što se želi ne razumijeva kao kaza-i-muallak (kader vezan za pojavljivanje određenih razloga). Kader koji je izričit (kaza-i-mubrem) ne mogu promijeniti ne samo himmet velija nego ni vjerovjesnika. Kakav će biti kraj nečega treba prepustiti Uzvišenom Allahu s.v.t. i pokazati rizaluk. Recimo i to, isto kako je obaveza ne poricati velije, obaveza je i kloniti se od prihvatanja onoga što će narušiti iman. Ta pretjerana i opasna uvjerenja su kod onih koji potpiruju pretjeranu ljubav i lijepo mišljenje prema velijima. Ne zaboravite da šejtan zna i za hilu i za red; on će isprobati svaki put kojim čovjeka može poslati u propast. (Mektubat-i Mevlana Halid, 7. Pismo)

Himmet nije u skladu sa nefsom, nego sa mudrošću. Arifi su zaljubljeni u hikmet Uzvišenog Allaha. Oni ne gledaju kako stvari izgledaju, nego u ono šta je njihov rezultat. Oni uvijek traže razloge koji će njih i njihove učenike približiti Allahu s.v.t.. Približavanje roba Allahu ovisi o odgoju nefsa. Taj odgoj se nekad vrši zdravljem, nekad bolešću. Neka liječenja srčanih bolesti idu kroz samoću i beznađe. Da bi se zabludjelost, gaflet otklonio iz srca, potrebna su gorka iskustva. Murid to sve ne zna i od svog muršida traži dovu i himmet da bi se oslobodio tegoba. Muršid sa, od Allaha s.v.t., datim znanjem i nurom, vidi šta je lijek muridu od tih tegoba i zna da ga treba približiti Allahu s.v.t.; kratko kaže: “dovit ćemo”. Murid onda misli kako će ta muka odmah mu proći. Savršeni muršid, međutim, traži od Uzvišenog Allaha s.v.t. da ta tegoba potraje jer lijek za gaflet u muridu leži u toj tegobi. Nije prijateljstvo u tome da se da bolesniku da popije lijek, to je izdaja.

Prvo hizmet, a onda himmet

Kad murid kaže: “Molim himmet”, muršid kaže: “Prvo hizmet, dijete.” Arifi su rekli: Muršidov himmet ide prema muridovom gajretu, trudu. Prvi posao onome ko je poželio da mu njiva dobro rodi, jeste da njivu očisti, pa po njoj lijepo sjeme posije, pa onda poslije da to sve zalijeva. Tek nakon svega toga vrijeme je da raširi ruke i moli ono što je dobro. Onaj ko to ne uradi tako, da svijetom sve sami veliji hodaju i dove upućuju za dobar urod, neće dobiti sa svoje njive urod, nego samo trnje.