”Voli sva stvorenja za ljubav njihovog Stvoritelja’

Šejh Ismail effendi

Bismillahir-Rahmanir-Rahim.

Islamska vjera je lijepa, naša vjera je čista i bez greške. Može postojati greška kod njenih sljedbenika, ali ne i kod nje same.

Njihova greška pripada samo njima, i kao takva ne utiče na islam. Zato kažemo, naša vjera je lijepa i čista! Onoga koji je prlja, ona ga očisti. Onaj koji krene njenim putem, ona ga pročisti.

Danas se nalazimo u takvim okolnostima da se vrlo lahko može uvidjeti ko praktikuje islamsku vjeru, a ko je izvan nje. Ako se okrenemo prema Arabiji, mjestu odakle je islam potekao i uporedimo kakvo je to mjesto bilo prije dolaska islama, kako je to bila prljava zemlja vidjećemo kako i u kojoj mjeri ju je islam pročistio.

Oni koji su krenuli putem islama, oni su se očistili! Naš put je lijep put, zato se čvrsto njega držite. Oni koji na ovom putu traže grešku, takvi pronađu grešku samo kod sebe! Sve ono što pripisuju islamu, zapravo su njihove vlastite greške. Trebaš činiti hizmet na ovom putu da se očistiš, jer onaj koji uđe u čistu vodu taj izađe čist! Onaj koji uđe u blato bit će nečist. Zato se trudite da se očistite na ovom putu. Ne dolazi svako čist na ovaj put već upravo dolazi da se očisti.

Zato su vrata širom otvorena svima onima koji dođu u islam. Naš put je ovaj put i put našeg šejha k.s. je ovaj put. On je svakom otvarao svoja vrata, bez obzira sa kakvom namjerom je došao, vrata su bila otvorena. Svako je uzeo ono po šta je došao, ko je došao po duhovnost dobio je duhovnost, ko je došao po nešto materijalno također je dobio nešto materijalno, iako je šejh za te materijalne stvari govorio da su poput kamenja, bezvrijedne, za čim ne treba trčati. 

Naš teret je veliki, teret koji ćemo ponjeti s nama na ahiret, zato trebamo gledati da odemo sa što dragocjenim stvarima. Traži ono što je stalno, što traje! To će ti pomoći i na ovom i na onom svijetu. Trudi se da na ovom putu činiš hizmet i da činiš dobro na ovom putu, da činiš lijepe stvari za islam. Poslanik s.a.v.s. je govorio: ”Čak I ako znaš da ćeš sutra umrijeti, danas posadi jedno drvo.“ Učini ono što je u tvojoj moći da činiš dobra djela i hizmet. Svi oni koji u tebi vide dobar primjer i budu te slijedili i nakon tvoje smrti sevabi će ti se pisati. Ti zasadi, a neko drugi će ubirati plodove sa tog stabla, jer svi smo prolaznici kroz ovaj život. Ono što je stalno jeste ono što ćemo ponijeti sa sobom. Hizmet koji činiš, dobra djela koja činiš, oni će se i poslije tvoje smrti pisati. Vrata hizmeta su jedino i samo islam!

 Nema drugih vrata hizmeta. Svaki džemat i svaki tarikat, kao i svako ponaosob treba da čini hizmet islamu. Neće hizmetiti sebi niti svome džematu već islamu. Ako se bude činio hizmet zbog sebe ili svoga džemata, desit će se da će im se razići putevi. To je jedna od najproširenijih bolesti među muslimanima, da svako čini hizmet samo svome džematu ili samo sebi. U tome nema nikakve vrijednosti. Hizmet koji činiš trebaš da činiš za islam. Tada će on imati svoju vrijednost. 

Nekada davno, kada bi se sastajali pripadnici tarikata, oni bi se obraćali jedni drugima s poštovanjem. Postavljali bi pitanja, poput ‘ iz koje si bašte cvijet ‘ ili ‘ koje si ruže slavuj ‘ ili ‘ koje planine si potok’ jer su znali da svi putevi, tarikata, vode ka Allahu dž.š. i da su svi lijepi.

Zato jedni drugima treba da se obraćate s poštovanjem, bez obzira u kakvom je halu, stanju, osoba pred vama, bez obzira kom džematu, kom tarikatu, kom narodu pripada, pa ni koje je vjere! nije bitno kom narodu pripada niti koje je vjere, jer ono što čovjek radi to je samo između njega i Allaha dž.š.

Ono što nam treba biti bitno jeste, da se pred nama nalazi insan. Ne trebamo gledati na muslimane kao na one višeg stepena od nemuslimana. Naravno da smo mi ponosni što smo muslimani, na svoju vjeru, tarikat, na svog šejha, ali to nas ni u kom slučaju ne čini vrijednijim od drugih ljudi. Sve gledamo istim očima, jer mi zapravo ne znamo na kom smo stepenu. Istina je da smo izgovorili šehadet i da smo muslimani, ali mi nemamo nikakvu potvrdu niti garanciju da ćemo i umrijeti kao muslimani. Ako klanjaš i postiš ni to te ne čini vrijednijim od drugih, jedino da nam Allah dž.š. podari tu deredžu da budemo neovisni kao insani. A svakako su oni koji su počašćeni takvom duhovnošću od Allaha dž.š. i najskrušeniji, te oni sebe vide kao na najnižem stepenu.

Da takvi imaju kibur i aroganciju u sebi Allah dž.š. im nikada ne bi dao tu deredžu. Kao Poslanik s.a.v.s. nakon što su mu oprošteni svi grijesi, on je nakon toga nastavio još više da ibadeti, još više je bio pobožan. To tako ide, što se insan više približava Allahu dž.š. sve je više ponizniji i sve mu je veći edeb, pa takav sebe ne vidi kao nekog velikog. Zato nas naši ibadeti, ne odvajaju od drugih niti nas čine vrijednijim.

Naprotiv, da bi se približili drugim ljudima trebamo biti skrušeni, skromni. Tako je jednom jedan evlija ugledao jednog pijanicu i posmatrao ga je sa visine, obzirom da je u takvom halu, tada mu je Allah dž.š. poslao (na srce mu je došlo) da Allah dž.š. može u svakom momentu da zamjeni njihova mjesta, nakon čega se toliko postidio da je pao na sedždu moleći za oprost.

Zato trebamo znati da je svaka ljepota od Allaha dž.š. i svaki hizmet koji činimo, činimo to uz njegovu pomoć. InšAllah da nam Allah dž.š. podari da bez kibura i arogancije nastavimo put, da do kraja života inšAllah hizmetimo na ovom putu i da nam omogući da budemo sa onima koje volimo. Amin!

Fatiha.

VAZIFA-VIRD ZA 10-DANA MUHAREMA:

– 1000 x  Sura Ihlas

– 1000 x  Salavat-i-Šerif

– 1000 x HasbunAllah RabbunAllah

Gore spomenute kelime bitno je proučiti u toku ovih 10 dana; kako bih se na dan Ašure poklonilo Pejgamberu s.a.v.s. i sa nijetom da Allah dž.š. olakša svim muslimanima svijeta koji su u teškoj situaciji

BITI DOBAR PRIMJER:

Šejh Ismail effendi

Bismillahir-Rahmanir-Rahim.

Budite od dobrih i budite sa onima koji su dobri. Musliman je dobar čovjek. Svaki musliman kao prvo mora da bude insan tj. da bude dobar čovjek. Biti dobar čovjek i biti insan znači provesti cijeli život na Allahovom putu. Neko ko prihvata Allaha dž.š. , priznaje Pejgambera s.a.v.s. i ko ide njihovim putem nije kao onaj koji ne priznaje Allaha dž.š. i Pejgambera s.a.v.s.

 Možda onima koji čine dobra djela cijeli život, a nisu muslimani Allah dž.š. otvori vrata Svoje milosti i prime Islam, to je nešto drugo.
Općenito možemo reći da je dobar čovjek onaj koji priznaje Allaha dž.š. i Pejgambera s.a.v.s. i koji svoj život provede slijedeći njihov put radi Allahova dž.š. zadovoljstva. Musliman ne treba da protrači svoj život, treba da ima svoj određeni cilj. To je nešto što nam je Allah dž.š. putem Svojih Poslanika, a pogotovo posljednjeg Poslanika Muhammeda s.a.v.s. jasno pokazao .

Trebamo živjeti onako kako su nam to oni pokazali. Živeći na način malo ovako, malo onako ne priliči jednom muslimanu. Musliman ne treba da gubi bespotrebno svoje vrijeme. 

Jednom prilikom je Pejgamber s.a.v.s. prolazio pored čovjeka koji je sjedio bezposlen i nije ga poselamio. Vračajući se Pejgamber s.a.v.s. vidio je tog istog čovjeka kako nešto traži po smeću i tada mu je nazvao selam.
Musliman treba da se zanima bilo čime.

Onoliko koliko je u mogučnosti i koliki je njegov kapacitet shodno tome čovjek treba nastojati da se nečim bavi. Postoji nešto što svako od nas zna i može raditi onoliko koliki je njegov kapacitet, jer normalno je da postoje granice kod svakog čovjeka.

Allah dž.š. neće tražiti i teretiti nas onim što ne možemo uraditi, ali za ono što možemo uraditi smo odgovorni. Ako postoji nešto što možemo uradti onda se moramo truditi svim silama da to uradimo.
Samo sjediti, klanjati namaz i postiti nije dovoljno, ni to nas neće spasiti.

Allah dž.š. je poslao meleka Džibril a.s. da uništi narod Luta a.s. Rekao mu je da se njihov grad nad njima sruši. Kada je Džibril a.s. pošao da prevrne grad ugledao je jednog čovjeka kako ibadeti. Džibril a.s. se obratio dovom Gospodaru rekavši : ” Ja Rabbi šta da radim tu ima i onih koji se tebi klanjaju.”
Gospodar mu odgovara: ” Zajedno sa njima uništi taj grad.”
Oni i ako su ibadetili nisu nastojali da ljudima oko sebe ukažu na pravi put. Sjedili su i ibadetili, ali nisu upozoravali ljude oko sebe, nisu uradili sve što je u njihovoj moći .

 Insan treba da uradi sve ono što je u njegovoj moći, jer ako ne uradi ono za šta je u stanju da uradi biće za to odgovoran. Ne možeš reči baš me briga jer si za to odgovoran. Husein r.a. svjesno je otišao u smrt postajući šehid, znao je da će njegovom smrću biti zaustavljeno nasilje i zulum. Rekao je : ” Ako ja ne ustanem protiv nasilja i zuluma neće se ni drugi ustati, jer ako budem sjedio skrštenih ruku kod kuće neće se ništa promjeniti.”
Zato misliman treba svom svojom snagom raditi na Allahovom putu nastojeći da živi u Njegovo ime i onoliko koliko je to u njegovoj moći truditi se da to ljudima oko sebe pojasni. To ne znači pozivati samo u Islam jer ni Pejgamber s.a.v.s. nije pozivao svakog ponaosob nego je svojim primjerima pokazivao kakav treba du bude jedan musliman i kako da živi.

 I naš šejh Nazim k.s. je slijedio taj isti put i istu metodu. Nije išao od vrata do vrata i pozivao u Islam nego je svojim načinom života predstavljao primjer pravog muslimana.

 Svojim edebom, ahlakom i sveobuhvatnim načinom života pozivao je ljude u Islam. Trebamo svojim primjerom i načinom života perdstavljati Islam i inspirišući druge pozivati ih Islamu. Čak i onda kada bih znali da nam je preostao još samo jedan dan života trebamo ga provesti u tom duhu, jer iako mi ne vidimo rezultate svoga truda drugi će to sigurno vidjeti. Oni koji dolaze poslije nas požnjaće ono što smo mi posijali .
Dovoljno je da mi posijemo sjeme ,a oni poslije nas će brinuti o njemu i brati njegove plodove. Nemoj govoriti . ” Ja i ako tu uradim to ništa neće promjeniti .” Sve ono dobra što posiješ će jednoga dana uroditi plodom i sigurno će biti plodno .
Bez obzira da li ti još živio ili ne, sevabi tvojih dobrih djela se i dalje pišu u tvoj defter jer se taj defter ne zatvara i nakon tvoje smrti nastavlja da se piše. Zato se trudite da budete dobri insani i da sijete sjeme dobrog kako bi Allah dž.š. i vama i nama podario da dočekamo bolje dane inšallah
Fatiha.

SKRIVENO ZNANJE (GAJB)

Šejh Ismail effendi

Bismillahir-Rahmanir-Rahim.

Ono što je najviše izloženo napadima, kada su u pitanju evlije, Allahovi prijatelji, jeste pitanje gajba. Sigurno je da Allah dž.š. zna ono što je gajb, sto je skriveno i u Kur'anu se spominje, ali ako se van konteksta govori o tome može doći do zabune i upravo to i rade sa tom namjerom.

Izvade samo jednu riječ i na taj način zbunjuju ljude. Gajb je ono što je skriveno i samo ga zna Allah dž.š. i oni kojima je dozvolio da ga znaju. Može li onaj ko ne obavlja namaz i ne izvršava svoje dužnosti i obaveze ući u Džennet? Može. Kako može? Jedan od ashaba Pejgambera s.a.v.s. došao je Pejgamberu s.a.v.s. i postao musliman baš u vrijeme rata. Prije nego što je počeo klanjati namaz, budući da je to bilo u vrijeme jedne bitke, on je dostigao stepen šehida. Prije nego što je proteklo jedno namasko vrijeme on je pao kao šehid.Njegovo čelo nikada nije palo na sedždu ali on je otišao u Džennet.

To je jedan izuzetak ,ali ako se on protumači na pogrešan način može nas zbuniti da mislimo da svako i ako ne klanja može ući u Džennet. To je ta igra riječi kojom se služe neprijatelji Islama. Bilo o čemu da se radi, bilo na koju temu da se govori, treba dobro ispitati do u detalje o čemu je riječ. Tek onda možemo doći do zaključka da li to o čemu se govori izlazi iz Islama ili ne. Gajb je vrsta iluma (znanja) i to je iz beskrajnih okena Allaha dž.š. samo jedna kap.

 I ako Allah dž.š. podari nekom iz tih Svojih okeana Njemu neće ništa zafaliti.Takvoj osobi nikada se ne može pripisati božanstvo.To je vrsta znaja koju Allah dž.š. daje onome kome On želi, daje je Svojim prijateljima (evlijama). Svaki Pejgamber je došao sa skrivenim znanjem-gajbom. Došli su da upozore ljude o tome šta će se desiti u budućnosti. Obavještavali su ljude i donosili vijesti, ne o onome što je bilo nego o onome što će biti.To je svakako dužnost i vazifa Poslanika, obavjestiti ljude o skrivenom znanju-gajbu. I Muhammed s.a.v.s.je jedan od Poslanika koji je došao sa skrivenim znanjem-gajbom. On nije obavijestio o budućnosti iz svog vlastitog znanja. Nijedan Pejgamber ni evlija nemaju tu snagu i moć da znaju budućnost sami po sebi. Allah dž.š. daje od svojih sluga onome kome želi to znanje i oni ga prenose na ljude. Pejgamber s.a.v.s. je prenosio to znanje kroz hadise.

 Mnogi hadisi govore o budućnosti. Rekao je da će Istanbul biti osvojen. Osam stoljeća nakon dolaska Pejgambera s.a.v.s. Istanbul je zaista bio osvojen. On je donio tu vijest prije osamsto godina.

Oko Istanbula nalaze se mnoga turbeta ashaba Pejgambera s.a.v.s. Poslije Pejgambera s.a.v.s. najvise duhovne deredže pripadaju upravo ashabima r.a. Iako su postigli najveće deredže, oni su čak i zbog jedne riječi koju bi objavio Poslanik išli i do Istanbula. Mnogi od njih su pali kao šehidi. Sve to samo zbog jedne riječi i jednog hadisa Pejgambera s.a.v.s.

A sada želeći umanjiti poštovanje koje ljudi osjećaju prema Pejgamberu s.a.v.s., za mnoge hadise govore da nisu pouzdani. A Pejgamber s.a.v.s. je rekao: ”Ako čujete jedan hadis koji pazıva na dobra djela i postupite po njemu, pa čak i ako ja to nisam rekao tako, vi ćete za to imati nagradu-sevab.” To je jak (sahi) hadis. Na primjer postoji hadis koji kaze da klanjanjem duhe namaza dajemo dnevnu sadaku za svaku kost u svom tijelu i ako postupimo po tom hadisu zaista cemo dobiti zasluzenu nagradu bez obzira na pouzdanost hadisa. Zato ne trebamo olahko uzimati riječi Muhammeda s.a.v.s., a kamoli riječi Allaha dž.š.

Ono poštovanje koje osjećamo prema svemu što nam je naredio Pejgamber s.a.v.s.,prema Allahovim odredbama treba da osjećamo još veće strahopoštovanje.Trebamo strogo voditi računa o onome što je On zabranio. O svemu tome nas je obavijestio Pejgamber s.a.v.s. kroz hadise, sve po redu je jedno po jedno objasnio. Pejgamber s.a.v.s. nas je obavijestio o onome što mu je Allah dž.š. objavio da bi upozorio ljude. Isto tako Allahovi prijatelji-evlije nas upozoravaju. Šejh našeg šejha Abdullah Dagestania k.s. prije 70 godina nas je obavještavao o onome što se danas dešava.

Sve što je govorio,danas se jedno po jedno obistinjava.Velikom brzinom se približavamo vremenu Mehdija a.s..Svaki dan smo sve bliži.To su sve riječi koje nam je naš šejh prenio od svog šejha Abdullaha Dagestanija Hz. Neka ljudi pripaze na svoje postupke,neka se koriguju, neka se pripreme za te dane koji dolaze, neka ne spavaju i neka otvore oči.Tako da budu od onih koji će dočekati te dane i biti spremni. Prije dolaska Mehdija a.s. biće dosta teških dana.

Da bi se ljudi mogli nositi sa teškoćom tih dana bitno je da ojačaju duhovno. Kad kažemo da se treba pripremiti na te dane, mislimo da se treba pripremiti duhovno. Zaista će to biti teški dani. Samo oni koji budu imali jaku vjeru moći će izdržati te teškoće. Biće to i duhovno i fizički teško vrijeme i da bi se to sve podnijelo, insan treba da bude jak.

 Sada je vrijeme kada se trebamo za to pripremiti. Naši šejhovi su govorili o tim teškim danima da bi nas upozorili. Dobro se pripremite i znajte da cijenite ovo vrijeme jer je počelo odbrojavanje. Kada dođe to vrijeme tj. kada počne ta oluja biće kasno. Neće biti vremena za dalje pripreme. Zato znajte da cijenite ove dane i da se pripremite.

Trudite se da se skoncentrišete na to. Sve što se trebalo reći, rečeno je. Svako zna manje više šta treba da radi, jer smo to više puta ponavljali i zato ćemo nastaviti govoriti o tome.Ne smije nijedan dan da nam prođe bez sedžde,jer onaj ko bude bez sedžde u tim teškim danima biće u teškoj situaciji. Neka nam nijedan dan ne prođe bez teobe, pošto nema dana bez grijeha.

Često tražite oprost od Allaha dž.š.i učite dove da dočekate lijepe dane. To će biti vrijeme za koje se kaže drugi asr-i-sadet a prvi je bio za vrijeme ashaba Pejgambera s.a.v.s.To će biti takvo vrijeme da će u njemu doći Isa a.s., jedan od šest velikih Pejgambera. Isa a.s. je raširio ruke u dovi tražeći od Allaha dž.š. da bude svjedok tog vremena. Allah dž.š je Ademu a.s. poklonio jedan sanduk i kad ga je Adem a.s. otvorio vidio je sve što će se dešavati u budućnosti, koji će narodi doći, vidio je ummet Muhammeda s.a.v.s.i sve događaje.Taj sanduk je došao do Isa a.s. Kada je Isa a.s. vidio koje će nagrade dobiti pripadnici ummeta Muhammeda s.a.v.s.,onda je u dovi zamolio Allaha dž.š. da i on bude dio tog vremena. Allah dž.š. mu je ukabulio tu njegovu dovu i u Svojoj mudrosti našao je rješenje za to. Uzdigao je Isa a.s. na nebo jer on ne bi mogao fizički da dočeka to vrijeme, ne bi mogao živjeti tako dugo, zato je uzdignut na nebo. Kada Mehdi a.s. dođe i on će doći i vladaće 40 godina.

Na svijetu će tada biti asr-i-sadet. I mi smo kandidati da dočekamo to vrijeme koje je tražio da dočeka jedan od najvećih Pejgambera u istoriji.To je za nas velika čast a u isto vrijeme nešto što neće biti nimalo lahko. Zato sada shvatite ozbiljnost toga, to nije šala, nego se ozbiljno pripremite za te dane. Nemojte dozvoliti da vam uprazno prolaze dani i sati. Da nam Allah dž.š. omogući da dočekamo te dane inšallah,da nas počasti time da činimo hizmet Mehdiju a.s. i Isa a.s..
Fatiha!

PRAVI PUT:

Šejh Ismail effendi

Bismillahir-Rahmanir-Rahim.

Allahov put je i put časti, ima puno kopija, ali naš put je orginal. Čiji je kopija a čiji je pravi to nas ne zanima, mi znamo da je naš pravi. Ima puno puteva do Allaha dž.š., a ima ih i puno koji su krivi putevi i koji ne vode nikuda, ide, ide i ide a nigdje mu kraja, ne ide prema Allahu dž.š. Takvi ljudi, kada se gledaju sa vanjske strane, izgledaju kao da žive islam ali njihov put ne vodi prema Allahu dž.š.

Kao kada bi smo sada krenuli iz Sarajeva prema Tuzli, idemo tako sve jednim putem dok ne dođemo na raskrsnicu gdje jedan put vodi za Mostar a drugi za Tuzlu. Do te raskrsnice išli smo istim putem, tada se počinju odvajati putevi. Svaki musliman posti i klanja, svaki do određene tačke ide istim putem ali to ne znači da svaki insan koji klanja i posti ide putem koji vodi Allahu dž.š.  jer se može desiti da takav na pola svoga puta skrene.

Upravo na toj tački, gdje se odvajaju putevi, imamo potrebu za vodičem. Taj vodič će nas, sa te tačke, uputiti na onaj put koji vodi Allahu dž.š. Oni koji nemaju duhovnog vodiča, njih šejtan sa te tačke može uputiti na pogrešan put. Neko ko klanja, posti i ibadeti može postati šejtanov rob, otvori mu takva vrata i sve predstavi kao da je to džennet, ali to je samo iluzija. Kao u vrijeme Musa a.s. kada su sihirbazi bacili štapove, koji su se pretvorili u zmije, tako je i Musa a.s. ali štap Musa a.s. je bio pravi dok su njihovi bili lažni.

To što su oni učinili od štapova jeste iluzija, dok  se Musaov štap stvarno pretvorio u zmiju. Kako onda da znamo razliku? Kada su ljudi pitali, kako ćemo znati koji je pravi a koji je lažni? Rekli su :“ Dok Musa a.s. bude spavao, uzmite mu njegov štap. Ako ga uspjete uzeti znajte da je to lažni štap, ako ga ne budete mogli uzeti onda je to pravi.“  Magija ne radi noću, i u tom momentu će se pokazati istina. Znači, sve ima svoj isti tok, sve do jednog momenta a to je momenat istine, kada se laž razdvaja od istine. Kada su pokušali da uzmu štap Musa a.s., dok je on spavao, štap se pretvorio u aždahu i svi su se razbježali, tada su sihirbazi shvatili da Musa a.s. nije jedan od njih.

 Tako sve ima svoju kopiju i svoj orginal. Mi smo Elhamdulillah na orginalnom putu, što je jako važno, mi smo u njegovom centru. Tajne koje je dosegao naš šejh  u njegovom vremenu niti jedan šejh nije. Svi su oni pozivali da čekamo Mehdija a.s. ali niti jedan nije stupio u kontakt sa Mehdijem a.s. Ta tajna je data samo našem šejhu. (Naravno da će biti lažnih, ali ovo je pravi) Zato se trebamo čvrsto držati ovog puta jer doći ćemo na tu tačku gdje će sigurno, šejtan htjeti da nas prevari i da nas skrene sa ovog puta na razne načine, vesvesama.

Za one muride, koje je šejh Nazim k.s. nazvao svojima, njih šejtan ne može skrenuti sa puta zato će pokušati da im barem naškodi, da izgube na vremenu, da ih udalji od cilja, da što manje berićeta i sevapa dobiju. Šejtan čak može biti onaj koji će probuditi insana na sabah namaz, kao što je Bajazida Bistamia k.s. Jednom ga je prevario pa je prespavao sabah namaz, hazreti Bistami k.s. je toliko plakao, toliko je bio tužan zbog toga što je propustio sabah namaz da je se Allah dž.š. smilovao i dao mu veći sevap nego da je klanjao taj namaz.

Sljedeći dan, šejtan ga je budio na sabah namaz „ ustani, klanjaj sabah namaz“ , Bajazid Bistami k.s.  ga je upitao :“ Zar nije tvoja dužnost da nas ometeš u ibadetu“, šejtan je odgovorio: „ toliko si sevapa zaradio što si se pokajao, da ću te od sada uvijek buditi na sabah namaz.“  Zato se šejtan trudi, što više može da nam naškodi to je za njega bolje. Ako može da vas spriječi da dođete ovdje, spriječiće vas, kada izlazite sa zikra, pokušat će da vam uzme sevape koje ste zaradili, prije nego što budu zapisani ti sevapi, on pokušava da nam ih oduzme. Zato, nemojte dati priliku šejtanu, budite čvrsti na ovom putu. Bez obzira na sve, vi ovdje dolazite radi Allahovog zadovoljstva, neka ne bude –ovaj je rekao ovo-onaj je rekao ono-time se samo brišu sevapi. Svako neka gleda svoj posao, da uzme svoj berićet i da ide svojim putem.

Fatiha

IZABERI SVOJ SAF

Šejh Ismail effendi

Bismillahir-Rahmanir-Rahim.

Da bi insan u ovom, kao i u onom životu bio uspješan,  mora poznavati sebe. Mora znati svoje granice, biti svjestan svoje snage, svoga kuveta. Za šta ćemu njegova snaga biti dovoljna a za šta neće? Ako bude poznavao svoje granice, bit će rahat i na ovom i na onom svijetu. Allah dž.š. nas je stvorio kao svoje sluge i rekao : „ Ti si moj halifa.“ Nemoj te gledati sebe niti previše nisko niti previše visoko. U granicama koje ti je Allah dž.š. odredio, pronađi svoj put.

Uvijek su pored sultana bili njegovi veziri, oni koji su se dokazali i priznali, sultan ih je uzimao kao svoje vezire. Ako vezir zna svoj položaj, on će i ostati na njemu. Ako ne vidi sebe kao nekoga ko je blizu sultana, tada neće biti problema, ako počne prelaziti granicu koja se nalazi između njega i sultana, tada dolazi do problema. Postoji život kao običnog smrtnika i kao vezira, nemoj sebe gledati kao nekog ko je niskog položaja niti nastojati previše da dobiješ položaj jednog vezira. Ako ti taj položaj bude dodjeljen ne trebaš bježati od njega  ali sam nemoj trčati prema njemu. Ako budeš živio životom običnog smrtnika, nećeš imati puno odgovornosti i imat ćeš miran život, ali u kolko ti bude dodjeljena određena odgovornost, onda ćeš morati življeti u skladu s tim.  Koje su naše granice, ograničenja kao insana?

 Tačno je da smo mi Allahove sluge, da smo od svih stvorenja najuzvišeni. Niti ćemo sebe puno spuštati niti previše uzdizati. Ne smijemo se spuštati na nivo koji ne dolikuje jednom insanu, ali ne trebamo ni stremiti božanstvu. Ako se te granice poremete tada dolazi do poteškoća. Ne zaboravi da si sluga! Postoje stvari koje možeš uraditi i stvari koje ne možeš uraditi. Allah dž.š. te nije bez razloga nazvao Svojim halifom. Dao ti je određenu snagu i moć, ali sa tom snagom nemoj misliti da si ravan Allahu dž.š. jer ćeš tada prekoračiti granicu. Šejh Nazim k.s. je govorio :“ Časni Kur'an je skriven u suri Fatiha, sura Fatiha je skrivena u Bismili, Bismila je skrivena u ¨ba¨harfu, tajna harfa ¨ba¨je u tački ispod njega.“ To su tajne tajni! Koliko god je insan mali, on predstavlja tu jednu tačku, u ogromnom svemiru postojiš kao jedna tačka, kao insan samo si jedna tačka. Trebaš biti svijestan da si ti samo ta jedna mala tačka, nemoj se truditi da vladaš cijelim Kur'anom. Ne može se reći da ne postojiš, ali nisi sve što postoji! U svim svijetovima ti si jedna tačka. Zato, nemoj stremiti prema veliičini ali nemoj ni ponižavati sebe. Trudi se da opravdaš svoj status Allahovog halife. Razum koji ti je dao i moć koju ti je dao, trudi se da koristiš na najbolji način. Koristi tu svoju snagu da budeš Allahov sluga, nisi posve nemoćan, postoje stvari koje možeš uraditi a ta nemoć neka bude samo pred Allahom dž.š. Kada se nađemo pred Njegovim Veličanstvom, tada smo nemoćni. Sa svojom snagom možeš uraditi onoliko koliko ti je On dao, moć svakog insan nije ista. Ono čime nas je Allah dž.š. zadužio, razlikuje se od čovjeka do čovjeka, nije isto zaduženje običnog čovjeka kao jednog saliha ili evlije. Ako budeš znao gdje ćeš stati, možeš i na ovom i na onom svijetu biti zadovoljan. Ako budeš prekoračio granice, nećeš pronaći zadovoljstvo ni na ovom svijetu. Ako budeš zadovoljno prihvatao onoliko koliko ti je Allah dž.š. dao, tada možeš koračati svojim putem.

Kao što insan nema pravo da bira svoje roditelje već može samo da ih prihvati, isto tako braću i sestre ne biramo već ih prihvatamo, kao Allahovo određenje to prihvatamo, zato sami biramo svoje prijatelje i tu trebamo da koristimo razum koji nam je Allah dž.š. podario, trebamo na pravi način koristiti svoj razum. Među prijateljima koje biraš, biraj one koji će te podsjećati na Allaha dž.š. Ako su to oni koji te odvraćaju od Allahovg puta, onda su to pogrešne osobe i to zavisi od tebe, ako koristiš svoj razum izabrat ćeš pravi put. Allah dž.š. ti je dao tu  snagu i tu moć i za to ćeš biti odgovoran, zato dobro znaj svoje granice, svoj kapacitet. Nemoj biti prenisko niti previsoko jer nemaš pravo ni da budeš prenisko. U koliko si u stanju da nešto uradiš, obavezan si da to uradiš. Ovdje se ne radi o tome, što smo govorili da u tarikatu trebamo spuštati svoj nefs, ovo je druga tema. U svom okruženju, kao musliman, dužan si da uradiš sve za šta si sposoban. U takvoj situaciji ne možeš sebe vidjeti kao ništa već trebaš pokazati snagu i moć koju ti je Allah dž.š. podario. Da budeš pravi predstavnik Allaha dž.š. i da budeš počastvovan među ljudima, da ne budeš previše skrušen kao musliman među drugim ljudima, ne zaboravi da je iza tebe snaga Allaha dž.š. U tom slučaju si slobodan da, koliko god imaš snage, da je koristiš. To ne znači na negativan način koristiti svoju snagu već biti čvrst pred ljudima, ne biti previše ponizan, trebaš biti ponosan na to da si musliman. Oni mogu misliti šta žele, ali ti si Allahov hallifa. Pazi na ono što ti je Allah dž.š. dao. Pred ljudima možeš pokazati svoju snagu ali pred Allahom dž.š. ne! Poput  hazreti Omer r.a., šejtan ga se bojao dok bi prolazio ulicom, kada bi čuo njegove korake tražio je mjesto gdje da se sakrije, ali kada bi bio u Allahovom prisustvu bio je manji od makovog zrna. Pred Allahom dž.š., kada smo u Njegovom prisustvu, trebamo biti ponizni i skrušeni dok među ljudima trebamo  pokazati svoju snagu kao muslimani. Pred nemuslimanima biti ponizan i skrušen jeste ne poštovanje prema Allahu dž.š. To isto tako govori da nemamo povjerenja u Allaha dž.š. Ti si pred takvima Njegov predstavnik, On stoji iza tebe i nemaš se čega bojati jer, čast je kod tebe a ne kod njih.

 Kada bi sultani slali svoje izaslanike pred neprijatelje, uvijek bi poslali one najsnažnije jer su takvi predstavljali sultana, takav predstavnik je u svojim rukama imao sultanov pečat, njegova riječ  bila je sultanova riječ. Zavisi od sultanove veličine, kako ćeš ti stajati pred dušmanom. Ako je to sultan koji posjeduje veliko carstvo, ti ćeš tada pred dušmanom stajati sa ponosom, ako budeš ponizan i skrušen pred neprijateljem, to je uvreda za tvog sultana. Kada staneš pred njih, ne zaboravi, Allah dž.š. je iza tebe. U sprotnom, ti ćeš pokazati da nemaš povjerenja u Allaha dž.š. Zato se ne boj! Ne boj se da budeš musliman i ne stidi se! Ne stidi se da budeš Allahov sluga! Neka se stide oni, koji nisu sluge Allahu dž.š. i koji Mu objavljuju rat. Kada nastupi Allahova kazna, ako ne budeš čvrsto i otvoreno stajao na Allahovoj strani, ta kazna će i tebe stići. Allah dž.š. nikada ne ostavlja na cjedilu one koji čvrsto stoje uz Njega. Oni koji Ga časno predstavljaju, On ih nikada ne obeščašćuje, takvima se ništa ne može desiti. Kada nastupi Allahova kazna, takvi će biti na Allahovoj strani. Zato, budi čvrst kada budeš branio Allahovu čast. Kada dođu teški dani, tada će te Allah dž.š. ubrojatei među one koji su na Njegovoj strani, tada ćeš bez stida moći otvoriti svoje ruke, u dovi Allahu dž.š., da ti pomogne. Kada dođe to vrijeme, to će biti samo između tebe i Njega,tu nema druge garancije. Ako sada, danas, budeš stajao iza Allaha dž.š. i Njegovih odredbi, On te neće napustiti kada dođu teški dani. Nemoj da budeš tamo gdje se govori protiv Allahovih odredbi, nemoj sjediti sa onima koji objavljuju rat Allahu dž.š.! Otvoreno izaberi svoju stranu, budi na Allahovoj strani i ne boj se! Kada se Allahova kazna počne spuštati tada će već biti kasno.

Kada god bi čovječanstvo skrenula sa puta, Allah dž.š. bi prvo slao opomene a onda kaznu. Sada je vrijeme da se bude na oprezu! InšAllah da ne budemo od onih na koje će se spustiti Allahova kazna. Zato budite čvrsti! Nekada i svojim izgledom trebaš otvoreno pokazati da si musliman, u skladu sa svojim mogućnostima u zavisnosti od profesije ali svako bi trebao imati barem jedan išaret da je musliman. U vrijeme Osmanskog Carstva, kada bi muslimani išli u druge zemlje sa sobom bi nosili misvak u džepu, bez obzira da li su imali bradu ili druga obilježja, u džepu bi nosili misvak u slučaju da u tuđoj zemlji preseli na onaj svijet da barem na taj način ljudi znaju da je on muslilman. U protivnom, ko će posvjedočiti da je on musliman ako na sebi nema nikakav znak islama. Kada se spusti Allahova kazna, pokušaj da imaš neki islamski znak kod sebe, barem možete nositi u džepu ili u tašni, da se zna da ste muslimani.

Šejh Nazim k.s. je govorio „barem obuci nešto zeleno“, onda će te meleci čuvati, barem jedan dio odjeće da bude zelene boje sa nijetom da pokažemo da smo na Allahovoj strani. Ako nismo u mogučnosti da pokažemo svojom odjećom na drugi način, barem da nosimo nešto zeleno ili misvak tj neki znak. Šejh Nazim k.s. je uvijek pokazivao toleranciju kada je u pitanju odjevanje na islamski način, smatrao je to ličnom stvari svakog pojedinca i dozvoljavao je da svako nađe svoj put , kada se osjeti spremnim za to, da se odluče na taj korak. Ali u današnje vrijeme, obzirom da se nalazimo u Ahir-i-Zemanu, trebamo pokazati svoje opredjeljenje otvoreno jer smo se primakli kraju. Sada je došlo vrijeme kada trebamo trčati što brže, da izaberemo svoj saf. Zato, trebamo reći :

Ja Rabbi mi smo na tvojoj strani, u Tvom smo safu, oprosti nam naše grijehe. Da nas Allah dž.š. inšAllah upiše među one koji su na Njegovoj strani, ja Rabbi mi sigurno nismo od onih koji su Tvoji dušmani i one koji Tebe ne vole mi nikako ne volimo, želimo da se islam digne na noge, i pošalji nam Ja Rabbi njegovog vlasnika.

Fatiha.

ŽIVITE RADI ALLAHA DŽ.Š.

Šejh Ismail effendi

Bismillahir-Rahmanir-Rahim.

Šta god da radimo trebamo raditi u ime Allaha dž.š. , živjeti u ime Allaha dž.š. Ko živi u Njegovo ime biće u selametu na ovom i na onom svijetu, jer je insan došao na zemlju kako bih bio sretan na ovom i na onom  svijetu. Tajna te sreće je da živimo u ime Allaha dž.š.,jer ako za Njega živimo nećemo nikada biti razočarani. Kao što dijete želi da učini svoje roditelje sretnim tako isto i mi trebamo živjeti da bih Allah dž.š. bio zadovoljan sa nama. Neka nijet našeg hizmeta bude za Allaha dž.š. i to što odgajamo našu djecu da i to bude u ime Allaha dž.š.  Ako pomognemo svom bratu muslimanu neka i to bude u ime Allaha dž.š. , onda nećemo doživjeti razočarenje.

 Ako ne nađemo nagradu za svoja dobra djela na ovom svijetu sigurno ćemo je naći na onom svijetu. U suprotnom ako živimo za nekog drugog osim Allaha dž.š. sigurno ćemo se razočarati, to svakako nema vrijednosti . Bez obzira koliko dobra djela činili ako nije u Njegovo ime to nema nikakve vrijednosti. Jedina stvar da bih ta dobra djela imala svoju vrijednost jest Allahovo zadovoljstvo. To je ključ koji otvara ta vrata ako kažemo da je nešto u Njegovo ime. Bez obzira koliko neko bio dobra osoba, koliko dobra činio ako to nije u ime Allaha dž.š. onda za to neće dobiti nagradu. U isto vrijeme to je i nešto što nam hrani dušu . Ako nam je čist nijet i ako živimo za Allaha dž.š. naša duša će biti nahranjena. Tada insan ne pada u prazninu nego mu jača duhovnost. Onaj koji radi za Allaha dž.š. njegova duhovnost se stalno hrani. Ako je neko vjernik i obavlja ibadte a pored toga doživi neka razočarenje i zapadne u poteškoće on se mora zapitati o svom nijetu jer sigurno je negdje pogriješio.

Kako može neko ko klanja namaz , posti i obavlja zikir može pasti u depresiju , znači da je negdje nešto pogrešno. Možda je greška u njegovom nijetu i trebalo bih da se prespita. Kao što naše fizičko tijelo ima potrebu za vitaminima ,željezom i drugim hranljivim sastojcima i ako samo jedan od tih hranljivih sastojaka ne primi tijelo oslabi.Može se i desiti da nekada primimo sve satojke ali ih organizam odbacuje što znaći da nešto nije uredu u organizmu ili mu neradi dobro stomak ili nešto drugo nije uredu u organizmu. Kako može da unosi hranljive sastojke a da ih organizam ne prima , znači da je negdje nešto pogrešno. Isto tako je i u ibadetu, neko može klanjati a da mu se duša ne nahrani, zato treba pronaći uzrok toga. Ili mu je nijet pogrešan ili nešto nije uredu sa njegovim imanom . Ima ljudi koji kažu da vjeruju u Allaha dž. š. a ne prihvataju Pejgambera s.a.v.s. ili neki prihvataju Pejgambera s.av.s. a ne prihvatu ashabe r.a. sve su to pogrešni putevi. Zato je naš put ,put Ehli-sunnet vel-džemat .

Vjerujemo u Allaha dž.š i Pejgambera s.a.v.s. , volimo njega i one koje je on volio. Ne možemo reči da volimo njega a ne volimo one koje je on volio , ako njima objavimo rat objavili smo ga i Pejgamberu s.a.v.s, kao što danas neki ljudi bez razuma tako rade . Vole jednog ashaba a ne vole drugog . Mogu klanjati koliko žele a neće primiti nikakvu duhovnost i kuvvet od tog namaza. Što je još gore ima i onih koji ne prihvataju sunnet Pejgambera s.a.v.s. nego ga vide kao običnog čovjeka. Ne prihvataju njegov sunnet nego kažu: ” Meni je dovoljan Kur'an” . Ako misliš da ti je dovoljan samo Kur'an a ne prihvataš Pejgambera s.a.v.s.  misliš da će Allah dž.š. tebe prihvatiti, puno ćeš se načekati .Ako ne voliš one koje Allah dž.š. voli onda ni On tebe neće voljeti . Zato treba da nam bude čvrst nijet , sve što radimo da radimo u ime Allaha dž.š. Da se čvrsto držimo vjere i puta Ehli-sunnet vel-džemat i onda nećemo naići na razočarenja ni na ovom ni na onom svijetu.Allah dž.š. će te štititi na obje strane i duša će ti se stalno hraniti i svaki dan ćeš biti duhovno jači.Ako budeš legao da spavaš taj san će ti biti ibadet kao i tvoje jelo.Ako nešto nanijetimo da uradimo za Allaha dž.š.On nam to djelo piše u sevap i onda se više ne moramo bojati.Inšallah da budemo od onih koji žive za Allaha dž.š. i na ovom i na onom svijetu.

Fatiha.

Zato, kada dolazimo na zikr, trebamo biti svjesni gdje dolazimo. Ako su to ljudi koji su tek počeli dolaziti, naravno da ćemo prema njima pokazati toleranciju, ali oni koji redovno dolaze trebaju biti svjesni toga gdje dolaze.  Postoji određena procedura.  U  slučaju kada želite vidjeti predsjednika države, ne možete direktno stupiti u kontakt s njim, prvo morate kontaktirati njegove pomoćnike, da bi ste došli do njega.

Svi šejhovi našeg tarikata, u vremenu u kom su življeli, bili su Sultanu -l- Evlije.

Od Poslanika s.a.v.s. do šejha Nazima k.s. svih 40 šejhova bili su Sultanu -l- Evlije svoga vremena.  Zato budimo svijesni da se nalazimo u prisustvu sultana. Zato trebamo da imamo određeni edeb, jer oni sigurno spuštaju svoj ¨Nazar¨na nas u zikru. Da li će oni svi doći ili samo neki od njih, to već zavisi od snage džemata.

Kada dođemo u zikr-halku, kakav edeb trebamo imati ?

Trebamo imati takvo držanje, kao da dolazimo u prisustvo sultana, trebamo im donjeti hedije, trbamo doći čisti. Kako ćemo doći čisti ? Naravno, svako ima svoje greške, ali na koji način da budemo čisti?

Prvo, murid treba da kontroliše svoj nefs, jer smo zapravo, primljeni u medžlis koji ne zaslužujemo. Nemojte misliti da smo svojim dobrim dijelima zaslužili da budemo ovdje, tu smo samo zato, jer su nas oni prihvatili. Ako oni to ne prihvate, mi ne možemo biti u njihovom prisustvu. Svi ti Sultani su nas primili u svoje prisustvo, zato trebamo imati poštovanja i paziti na svoj edeb.

 Zikir koji se nalazi u našoj silsili je sasvim drugačiji od ostalih. Gdje god se uči zikr, tu se spušta rahmet. A ovaj zikir koji učimo, a pritom smo povezani sa šejhovima iz naše silsile, oni skidaju naš teret. Zato, kada dolazimo ovdje, trebamo biti svijesni da dolazimo u veliki medžlis, u jako veliku halku. Trebamo dobro otvoriti oči i biti svijesni, u svokoj sekundi ovog našeg skupa, dijele se hedije. Trudi se da dobiješ što veći dio tih hedija. Ako dođeš sa određenom dozom arogancije i kibura, nećeš dobiti ništa! Ako budeš skrušen i budeš držao svoj nefs pod kontrolom, dobit ćeš veliki udio u hedijama.

U ovom svijetu, postoji još jedan paralelni svijet. Ovo nije jedan obični skup.

Božiji Poslanik s.a.v.s. je rekao: „ Od zikir halke pa sve do neba su halke koje čine meleci.“  Zato, budi svijestan! Uzet ćeš ono, po šta si došao! Ono što si nanjetio, to ćeš dobiti. Na to mislimo kada kažemo da trebamo doći čisti. Niko neće doći bez greške, svi griješimo, ali nam treba nijet biti čist. Trebamo doći skrušeno jer, došli smo u medžlis koji nikako ne zaslužujemo a prihvaćeni smo u njemu. Pored toga, počašćeni smo sa hedijama. Nije sve onako kako izgleda, mi svakako ne možem vidjeti ništa od tog svijeta. Iza zavjese se nalazi jedan, sasvim drugi svijet. U ovom svijetu, postoje i drugi svjetovi. Zato, trudi se da u njima dobiješ što veći udio. Dođi sa edebom! Budi na zemlji!

U tarikatu, onaj koji se drži sa strane, ko je povučen, taj će dobiti najviše. Oni koji se guraju u prve redove, koji žele da budu neko i nešto, takvi će najmanje dobiti. Takvi će dobiti samo ono, što njihov nefs traži. Ono što oni misle da ih uzdiže iznad drugih, nije ništa drugo doli njihov nefs. Onaj koji svoj nefs uzdiže, zapravo se spušta dole. Zato trebamo spustiti svoj nefs. Što ga više spustimo na zemlju, više ćemo moći letjeti. Zato, pazite na ove halke! Duhovni halovi, koji se nalaze u ovim halkama, ne mogu se naći nigdje drugdje, niti kada učite sami zikir, niti kada ste u Rabbiti. Ovo je mjesto na kojem, svi šejhovi iz naše silsile, gledaju na nas. Oni znaju, imaju evidenciju o tome, gdje se na zemlji ¨uče¨ njihove halke. Oni znaju ko dolazi u ovu halku i vode evidenciju o tome ko dobija hedije. Oni podnose izvještaj Božijem Poslaniku s.a.v.s. Tako sve po redu, šejhovi jedni drugima  podnose te izvještaje koji se na posljetku prenose Božijem Poslaniku s.a.v.s. Nemojte misliti da je to nešto što možete shvatiti, al samo zato što ne možete shavtiti, to ne znači da ne postoji. Nemojte da vas zbunjuju oni, koji kažu da je to širk. Allah dž.š. daje moć, koliko god On želi, Svojim voljenim slugama. Čak je i šejtanu dao određenu moć, bez obzira što je dušman i on ima neku moć. Zar onda, da Allahovi prijatelji- evlije, nemaju moći!? Zar da Njegov voljeni sluga, Poslanik s.a.v.s., bude bez moći!? Allah dž.š. daje a da pri tom ni od čega nije uskraćen. On dž.š. nije poput nas smrtnika, da kada nešto damo,  da nam tog nečega bude manje nego što smo prije imali. Bez obzira koliko neko imao novca, kada da jednu marku, imat će manje za tu jednu marku. Tako, što više daje, sve mu se više smanjuje njegovo bogatstvo. Ono što je ograničeno, jednoga dana će nestati. Da li je to milijarda ili trilion, nije bitno. Kod Allaha dž.š. stvari ne stoje tako. Kada bi svima, od 7 milijardi ljudi koliko ih ima na zemlji, Allah dž.š. nešto podario, Njemu od tog davanja ne bi ništa ni najmanje zafalilo. Da ima i 7 triliona ljudi opet Mu ništa ne bi falilo. Zato je nemoguće pripisivati druga Allahu dž.š. i činiti širk. Niko Njemu ne može biti partner, niko nema tu veličinu. Bez obzira koliku moć neko imao, to je moć koju mu je Allah dž.š. dao, u odnosu na Njegovo bogatstvo ona je neuporediva.

Kao kada djetetu damo jednu marku, ono ne može izdržavati porodicu sa tom markom, to je samo mali džeparac.  Allah dž.š. svojim voljenim slugama daje hedije i ni u kom slučaju oni Mu ne mogu biti partneri  zbog toga što im je dao. Bez obzira koliko hvalimo evlije, njihova veličina u odnosu na Pejgambere je mala, isto tako koliko god hvalili Pejgambere njehova veličina u odnosu naspram veličine Allaha dž.š. je mala.  Da bi hvalili Allaha dž.š. nedostajat će nam riječi . Koje god riječi da upotrijebimo, opisujući Njegovu veličinu, opet će to biti nemoguće. Zato, ne opterećujte se time kada neki kažu ¨to je širk¨  jer njihov cilj je samo da vas zbune. Oni koji to govore, to ustvari govori njihov nefs.  Oni gledaju istim očima evlije i Pejgambere  kao nekog ravnog sebi. Ovakve osobe trebamo prepustiti njihovom halu i nemamo šta raditi sa njima, trebamo se skoncentrisati na sebe. 

Da nas Allah dž.š. uvijek zadrži na ovom putu i da budemo sa onima koje volimo ne skrećući sa njihovog puta, da do posljednjeg svoga daha budemo sa onima koje volimo.

Fatiha

OSMANLIJE ĆE SE VRATITI

Šejh Ismail effendi

Bismillahir-Rahmanir-Rahim

Bio jednom jedan bogat čovjek koji se razbolio. Imao je veoma veliko imanje. Mnogim ljudima je pomagao, mnogima je dao podršku. Onda se razbolio, odveli su ga u bolnicu, legao je u krevet i počeo da živi životom biljke. Svi oni koji su očekivali da će dobiti dio njegovog nasljedstva, čekali su. Bio je veoma bogat. Svi nasljednic počeli su se između sebe raspravljati i prepirati, svako je htio da dobije najveći dio kolača. Čovjek je bio u komi, ali je još uvjek mogao čuti sve šta se oko njega dešava. Oni su se ponašali tako, kao da je on već umro, mada je on još bio živ. Odjedno, otvorio je oči i pogledao oko sebe, svi su se zaprepastili i uplašili. Znali su šta će uraditi u koliko ozdravi. Ovaj bolesni čovjek zapravo predstavlja Osmanlijsko Carstvo. Osmanlije su 600 godina vladale svijetom, bili su svijetska super sila. U predhodnom periodu, počele su gubiti svoju snagu tako da su Evropa i zapadne zemlje počele da posmatraju Osmansko Carstvo kao bolesnog čovjeka. Bili su sigurni da će umrijeti.

U okviru Osmanskog Carstva bilo je puno država, poslednjih 100 godina njihove vladavine, posjedovali su veliki dio Balkana, Srednji istok, Libiju. Sve su to posjedovali  unazad nekih 110 godina. Oni su čekali da im pripadne najveći dio carstva. Razlozi njihove svađe i rasprave jeste upravo, ko će uzeti najveći dio carstva. Osmanlijsko Carstvo za koje su tvrdili da je umrlo, danas ponovo oživljava, diže se na noge i to je upravo ono što njih plaši. Boje se, jer znaju, ako se digne na noge Osmanlijsko Carstvo, što će se njima desiti. Poznato im je kolika je njegova snaga i moć, zbog toga se počnu tresti svaki put kada čuju za to ime. Osmanlijsko Carstvo je otvorilo oči i čeka momenat da ustane na noge. Svi ovi šakali će vidjeti šta će se desiti kada ono ustane na noge. Od prestanka vladavine Osmanskog Carstva, oni su činili veliki zulum na zemlji. Dosta je više!

Inšallah da Osmanlije ponovo dođu i da predvode muslimanski narod. Amaneti koje su ostavili, još uvjek čekaju u Istambulu. Osmanlije će opet doći i uzet će te amanete, predat će ih vlasniku ovog vremena. Završeno je doba zuluma. Izašlo je Sunce Islama. Sada je vrijeme muslimana. Neka svako toga bude svijestan i neka bude spreman, to nije šala, nije lahko biti Osmanlija. To treba zaslužiti, treba se truditi i treba pokazati da ih čekamo. Kada dođe Sultan da nas nađe, da vlasnik ovog vremena nađe nas, da nas ne zatekne u snu već na nogama, spremne. Nemoj te se više bojati, muslimani se više ne boje sada je njihovo vrijeme. Koliko god se neki trudili da to spriječe, došlo je vrijeme da se muslimani dignu na noge. Dosta je više! Neka dođe inšAllah, neka dođe, čekamo i želimo to.

Do sada su evlije svijeta, učile dovu Allahu dž.š. da da još vremena ljudima da se pokaju, sada su se i oni povukli i žele kraj. Pazite na sebe! Svake godine, na dan Arafata, sve evlije svijeta njih 124 .000 imaju tu sastanak. Veoma su bitne dove koje oni tada upute, ovoga puta oni neće tražiti da se ljudima da još vremena, tražit će da dođe vlasnik vremena Mehdi a.s. I oni su sada u iščekivanju, dani koji dolaze su teški dani, oni to bolje znaju od nas oni to jače osjećaju. Zulum mora da prestane! Ko će otići, otići će! Ko će ostati, ostat će! Nemoj te se osvrtati za onima koji će otići, ne razmišljaj te da li je to vaše dijete, roditelj, brat. Ne osvrćite se na svoje imanje, ko se osvrne i pogleda iza sebe bit će na gubitku. Koliko god da su otac i majak punu milosrđa prema djetetu, to nije ništa u odnosu na Allahovu milost. Kada Allah dž.š. odluči da kazni insane, onda mi tu nemamo ništa da kažemo. Jer je On najmilostivi od svih. Ako će doći kazna, to znači da su je ljudi zaslužili. A ti izaberi svoje mjesto, nemoj biti nesiguran, jasno se opredjeli za Allahov put. Nemoj da se zatekneš na mjestu harama! Nemoj biti na mjestu gdje će se spustiti Allahova kazna! Jer u suprotnom i ti ćeš biti kažnjen. Misli na lijepe dane koji će doći i uči dovu za njih. Ko će ih dočekati samo Allah dž.š. zna. Oni koji se ne mogu odlučiti kojim putem da krenu, njima će biti teško. Dok još imamo vremena trebamo se opredjeliti. Jer kada jednom počne da se spušta ta kazna, samo nam Allah dž.š. može pomoći. Tada će već biti kasno. Potrebno je da svojom voljom staneš na stranu istine. Sada se već priprema ¨spisak¨ ko će dočekati Mehdija a.s. 

Pobrini se da i tvoje ime bude upisano na tom ”spisku”. Kada se jednom taj defter zatvori više se neće moči ničije ime zapisati u njemu. Sudbinu onih čija imena neće biti upisana u tom defteru samo Allah dž.š. zna .Tu se više ne radi o tome dali je neko musliman ili nije  jer ovo će biti rat između pravde i nepravde. I oni među muslimanima koji su zalimi-nasilnici i oni će otići zato pripazite na sebe. Nemojte da vam prođe i jedan dan bez sedžde. Bez obzira kako ste proveli dan i u kakvom ste halu bili ne dozvolite da odete na spavanje a da ne tražite oprost od Allaha dž.š. Šta god da ste uradili Allah dž.š. oprašta . Nemojte dozvoliti da vam prođe dan bez tevbe i traženja oprosta.

Inšallah da nam Allah dž.š. podari da dočekamo lijepe dane jer to je vrijeme koje ne možemo ni zamisliti. Šejh Nazim k.s. je naveo samo kao jedan primjer kako će biti u tom vremenu i rekao: ” Kada otvorite Kur'an sva značenja će se sama manifestvovati” ,a to je samo jedan od primjera. Zato trudite se da budete od onih kojima će biti otkrivene te tajne. Da nam Allah dž.š. da da  budemo prisutni u tome .

Tobe Ja Rabbi Tobe Estagfirullah , Tobe Ja Rabbi Tobe Estagfirullah , Tobe Ja Rabbi Tobe Estagfirullah  , Šukur Ja Rabbi,  Šukur Ja Rabbi , Šukur Ja Rabbi , Šukur Elhamdulillah.

Fatiha!