Kada ljudski čuvari čuju da se na nekom okupljanju prouči Bismillahi-Rahman-ni Rahim, bilo na istoku ili na zapadu, oni tu dolaze i tjeraju šejtane iz tog mjesta.  
Šejtan l.a. i njegova vojska bivaju otjerani. Zbog toga je to jako važno. Posebna vrsta zaštite tada stupa na snagu. Posebnom snagom su zaštićeni sastanci koji počnu sa Bismillahi-Rahman-ni Rahim.

Danas je mnogo sastanaka i okupljanja ali bez euze i bismille. Ti ljudi misle da su oni sebi dovoljni za zaštitu, a zaboravljaju da je insan stvoren kao slabić, kao nejako biće. Mi smo uvijek u potrebi za nevidljivom snagom, za snagom meleka, da nema njih mi bismo bili kao životinje. Mi moramo da se ponašamo u skladu sa naom ljudskom prirodom. Mi smo stvoreni kao Božije halife na zemlji. Subhanallah. Mi kazemo Bismillahi-Rahman-ni Rahim i tada uzimamo Nebeski mač u svoje ruke! Onaj ko zaboravi da uzme ovaj mač u ruke, može lahko da upadne u šejtanove zamke i da bude zavaran šejtanskim trikovima.

Zato se ljudi danas osjećaju čudno da nađu ovakve Nebeske sastanke, oni su veoma rijetki, veoma veoma rijetki. A ljudi danas su uglavnom oficijalni. A oficijalnost uzima od ljudi osjećaj familije, i familijarnosti.

Ljudi se danas ne otvaraju jedni drugima putem srca, ne razgovaraju srcem, nego jedni drugima dolaze kao oficijalne figure. Zamjenjuju svoje stvarno biće imitirajući nekog drugog, neku drugu personalnost. A to nema nikakvu vrijednost.

Mislite li da je plastična figura dijamanta isto što i dijamant? Gledajući iz daljine možete pomisliti i reči da su oba kamena dijamanti. Ali ne, to nije tako, niti će kad biti.

Oficijalnost odvaja ljude od njihovog stvarnog bića. A to je šejtanovo djelo.

Jedan od najvećih evlija Mevlana Dželaluddin Rumi k.s. je govorio: “O ljudi, budite onakvi kakvima se pokazujete ljudima.“

Ne varajte ih, nemojte biti dvolični, ne koristite dvije personalnosti, imajte jednu personalnost, vašu stvarnu personalnost. A vaša prava personalnost će doći kroz vašu spiritualnost (duhovnost). Ali vi ne pokazujete vašu stvarnu personalnost, skrivate je i pokazujete se kao njena suprotnost. Znajte da je to haram. Budite onakvi kakvi jeste! Nemojte imati dvije osobnosti, možete varati ljude, ali Gospodara ne možete. Ne možete varati Nebeska bića, ne. Prema tome, onaj koji vara ljude, i predstavlja se drugačijim nego što jest, Pečat Poslanika a.s. za takvog kaže: “On nije od mene, on nije od mog ummeta”.

Teško upozorenje od Resulullaha a.s. Ko nas vara nije od nas. Naša selefijska ulema bi to trebala znati.

Vi ne možete mjenjati vaš istikamet, vaš pravi put. Ne možete i ne smijete se odvajati od pravog puta, zbog vaših želja. Ovo je od velike važnosti. Gdje možemo naći ovakve ljude danas? Danas se svi ljudi predstavljaju kao nešto što nisu, varaju ljude koristeći dvije osobnosti. Jednu osobnost imaju za sebe a drugu za ljude; a ovu drugu koriste zbog šejtana.

Takvi ljudi obično sebe smatraju odgovornim, povjerljivim, iskrenim, a kad im se ukaže prilika onda pokazuju svoje pravo lice. Najgora šejtanska karakteristika.

Svi Poslanici su upozoravali na šejtana, jer on ljudima pokazuje i uči ih kako da koriste dva lica. Dva lica koristi da bi varao ljude, i uči ljude takvoj vrsti varanja, kako da koriste dva lica, i budu ono što nisu.

Danas cijeli svijet upada u krizu, a to nije kriza kako oni govore, ekonomska kriza, ne. To je kriza ljudskih osobina. Od istoka pa do zapada, svi, muslimani i nemuslimani slijede šejtanske puteve i šejtanske savjete, ostavljajući Nebeske nasihate.

Onaj ko vara, bio musliman, židov ili kršćanin, svjetlo je od njih odvojeno i njihova lica su ružna. Onaj ko se predstavlja drugačije neko što jest, njihova lica nemaju nur i postaju ružna.

Gospodar svjetova uvijek šalje nekog da opominje ljude, nekog ko će ih probuditi. O ljudi, prođite se nemarnosti i spavanja. Budite ono što jeste, u skladu sa vašom prirodom, i pred Gospodara dođite u svom originalu.

Fatiha

Kada se ovaj naš sastanak večeras završi i svako pođe kući na spavanje, niko se neće zaputiti u nečiju tuđu kuću. Svako na kraju radnog dana ide vlastitoj kući i u vlastiti krevet. Tokom dana se krećeš raznim dijelovima Londona, ali na kraju dana se vraćaš svom boravištu. Tako je i u duhovnom carstvu, svako ima svoje posebno odredište. Ti živiš svoj život, a ne ja. Ja nikada ne mogu postati partner u tvome životu. Čak ti ni vlastita žena nije partner u životu, premda provodite većinu života zajedno. Ona živi svoj život, a ti svoj. Ti se krećeš svom odredištu, a ona svom, i to kako u životu na zemlji tako i na Ahiretu.          

Veoma je bitno razumjeti da su svi ljudi u stvarnosti potčinjeni Stvoriteljevoj komandi i da mogu raditi samo ono što On želi, premda se njima čini da mogu raditi šta im je volja i izabrati da čine ono što njima odgovara. Tačno je da mi odlučujemo i da radimo ono što želimo, ali ipak apsolutna Volja našeg Gospodara stoji kao nebo nad nama. Nebo prekriva sve, kao i Allahova dž.š. volja pa ju je nemoguće izbjeći, premda nam pruža priliku da biramo i odaberemo način kako da živimo, kako da radimo dobra djela sa zadovoljstvom i nadom.

Sama činjenica da nas je naš Stvoritelj učinio slobodnim u pogledu činjenja i djelovanja, predstavlja poštovanje za ljudski rod kojim ga daruje. Istovremeno, moramo znati da se sve što se događa čovječanstvu, događa Njegovom voljom. On sve zna, ništa Mu skriveno nije. A ono što mi znamo u poređenju sa Njegovim znanjem je ništa.     

Vrlo često ljudi žele i žude za nečim što nikada niti će biti niti može biti. Ova nam činjenica pokazuje da u stvari mi i ne posjedujemo snagu kojom bi utjecali na tok naših života. Gotovo da se ništa ne događa onako kako bismo mi željeli. Vrlo često, naše su nade iznevjerene događajima nad kojima ne posjedujemo ni najmanju kontrolu. Ko dublje razmisli mora shvatiti da postoji Jedan kod kojeg je moć veća od čovjekove. Kada On nešto naredi da bude, to doista bude. Ko god je svjestan čovjekove nedostatnosti dolazi do ovog zaključka. Zašto nemamo apsolutnu kontrolu nad našim životima? Zašto ne možemo napraviti plan za budućnost sa apsolutnom sigurnošću da bude realiziran onako kako smo zamislili? Zašto ne možemo jamčiti da će našim zahtjevima biti udovoljeno, da će se naša iščekivanja ispuniti, čak i onda kada niko drugi svojom voljom taj plan ne kvari? Šta je uzrok tome? Odgovor je jednostavno pronaći. Ima Neko moćniji od čovjeka. Njegovom se voljom sve neprestano događa, a sve stvoreno Njemu se pokorava, silom ili milom. 

Kada god čovjek iskaže ovu istinu, otvori vrata unutrašnjem miru i svom srcu spokoj. A ako li ne prihvati ovu istinu, to će mu donositi beskrajne nevolje i zamor. Upravo zbog ovoga, danas imamo ogroman broj ljudi što su suočeni sa mnogim i strašnim životnim nevoljama i brigama. Ako vjeruješ da ima Stvoritelj po čijoj volji se sve odvija i daje ono što On želi uvijek najbolje za Njegova stvorenja, tada ćeš naći mir. U protivnom, svoj ćeš život provesti u raznim brigama i neprilikama.           

Stanovnici Zemlje bi se mogli porediti sa putnicima ogromnog prekookeanskog parobroda. Brod se kreće utvrđenom putanjom, jer kapetan zna upravljati. Pa ipak se putnici na palubi raspravljaju i govore: “Morali bi ići ovuda a ne onuda,” drugi opet govore: “Ne, neee, ovuda bismo morali ići, a ne tamo!” Svako bi morao znati da prekookeanski brod ima kompas i da kapetan brodi u skladu sa čitanjem kompasa. Ali, ljudi ko ljudi, vole se raspravljati: “Ovako je, nije tako…” Na ovaj način se neuki ljudi samo nepotreb­no zamaraju stvarima nad kojima nemaju nikakve kontrole i nemaju nikakva znanja.         

Pametni ljudi sjede i govore neukim: “Zašto se raspravljate kada brod ima veoma sposobnog kapetana koji ga upravlja upravo tamo gdje treba da ide? Moramo biti zadovoljni sa odredištem broda, jer svakako nemamo ni moći ni načina da ga promijenimo.” Međutim, neuki ljudi ne slušaju glas mudrosti i nastavljaju svoje rasprave. Pametni uživaju u svome miru uprkos glasnoj raspravi na palubi. Vrte glavama i naručuju još jedan čaj.   

Na isti način, većina se ljudi u svijetu svađa – a zašto? Samo mali broj ljudi zna mudrost postojanja života, stvaranja i predodređenja. To su oni koji su se predali svome Gospodaru i postigli unutrašnji mir. Svi drugi se, međutim, bore protiv neopozivih odluka svoga Gospodara. To vidimo kroz proizvodnju atomskih, neutronskih, hidrogenskih i oksigenskih bombi kako bi se njima otpočela masovna uništavanja svega što je stvoreno. Praktično, čitav se ljudski rod priprema za jedan takav Armagedon. Mnogi su u stanju konstantne zabrinutosti, zebnje i uznemirenosti, a samo je nekolicina onih koji razumiju tajnu mudrosti života u miru.

Molimo Svemogućeg Gospodara da osvijetli naše staze svjetlom Božanskog Života pa da razumijemo značenje života na ovom svijetu, da prepoznamo kraj kojem idemo i šta nas u budućnosti čeka kako bismo našli mir i spokoj.           

Fatiha

Kad dođete meni, vi poljubite moju ruku iz ljubavi. Jesam li ja tražio od vas da priđete i poljubite je? U jednoj knjizi našeg ehli-sunneta na arapskom jeziku, posljednjoj u Velikom islamskom ilmihalu koji je napisao Omar Nasuhi efendi Hz. (to je knjiga vjerskih uputa), takođe se spominje kako se treba poljubiti ruka evliji i učenjaku. Trebate poljubiti ruku pravednom vladaru, pravednom sultanu. Lijepo je poljubiti ruku svojim roditeljima kao i poštovanim i cijenjenim ljudima. Ovo znači da je ljubljenje ruke ispravno. To je način da se iskaže poštovanje i to je znak uvažavanja. Taj običaj naslijedili smo od naših predaka. On je jedan od postupaka lijepog ponašanja. I vehabije, između ostalih, danas pokušavaju da ga iskorijene.

Ti si ti – a ja sam ja. Ovakav stav vodi u komunizam. Stara je tradicija da se evliji ili učenom čovjeku ljubi ruka. Nema pravila da to mogu činiti samo muškarci. Svakome je dozvoljeno da poljubi ruku. Međutim, neznanje je učinilo da ljudi postanu grozni. Molim Gospodara da ih popravi.

El-Fatiha.