DAN AREFATA:

                              Šejh Ismail effendi

                        Bismillahi-r-Rahmani-r-Rahim.

Nalazimo se u mubarek noćima i danima. Ovih deset dana mjeseca ‘Zul -hidže’ je jako bitno jer u njima imaju određeni duhovni momenti kada Allah dž.š. šalje svoje određenje melecima i evlijama. Znamo da je mubarek  noć meleka hidžretska nova godina. Tada svi meleci slave, ta noć je njihov tedželijet. Za Allahove evlije isto tako postoje mubarek dani, a dan kada se svi oni okupljaju jeste dan Arefata, jedan dan prije kurbanskog bajrama. 

Na svijetu postoji 124 000 živih evlija i taj broj se nikada ne smanjuje. Sve te evlije se okupe na dan Arefata i upućuju dovu Allahu dž.š. Njihova dova je jako bitna, jer Allah dž.š. na osnovu njihovih dova određuje šta će biti u narednoj godini. Zato, ne dozvolite da vam taj dan prođe u spavanju, neka vam oči srca budu otvorene na taj dan, da uzmete svoj udio u tom danu.

Oni koji budu toga svjesni, dobit će svoj udio u dovama evlija, a u suprotnom proći će kao i svaki drugi dan. Ne budite od takvih! Oni koji su u mogućnosti neka poste taj dan i neka svako prouči:

1000 x sura Ihlas

1000 x La ilahe ilallah 

1000 x Salavat

Sve ovo neka pokloni Pejgamberu s.a.v.s. i našem šejhu  k.s. kao hediju.  Ovaj tespih se treba obaviti između sabah namaza i akšam namaza.

InšAllah bićete zapisani među one koji su bili na Arefatu toga dana. Primit ćete svoj udio u dovama evlija, to nije šala, dova jednog živog evlije. Ako sa iskrenošću tome pristupimo, bit će nam to dovoljno i na ovom i na onom svijetu. 

Da nam Allah dž.š. podari da učestvujemo u tome toga dana i da mi primomo svoj duhovni nasib toga dana. Nama je dovoljna jedna kap od toga. Dova onih koji će biti sa našim šejhom toga dana, stići će i do nas. Mi se nadamo da je dolazak Mehdija a.s. blizu, a on će se sigurno pojaviti.

Nadali smo se da će to biti ove godine i sve su naše dove upućene tome. Dan Mehdijevog dolaska treba biti dan Ašure. Ovaj ummet to nije jako želio, da jeste već bi se mnoge stvari desile i svijet bi bio posve drugačiji. Današnji muslimani, ne mogu da se odreknu dunjaluka, nisu se u svojim dovama dovoljno sječali Mehdia a.s. 

Možda ni ne znaju za njega, ali kako to da ih ne uznemirava zulum koji se dešava svuda po svijetu !?

 Dok takav zulum vlada u svijetu, kako jedan musliman može da bude opušten!? Nije uredu da bude zadovoljan sa takvom situacijom. U svom srcu, u svojoj duši, treba da osjeća taj zulum i da dovi i želi da taj zulum prestane, da ne misli samo na svoj rahatluk.

Oni koji su danas potlačeni i oni su nekada bili u rahatluku, ali su sada u teškoj situaciji. Zato, ne misli da, ako si danas rahat da će to trajati zauvijek! Dok je snaga i moć u rukama zalima, muslimani ne mogu biti rahat!

 Mi ne znamo dokle ide njihov zulum, oni nemaju granica stalno žele više i što su snažniji to više zuluma čine. Zato, ne misli samo na svoj rahatluk već čini dovu, bez obzira na to kroz šta moramo proći da bi prestao ovaj zulum!

 Želimo da insAllah evlije upute dovu da prestane tlačenje ljudi po svijetu! 

Zato je dan Arefata, ove godine, jedna prkretnica. Na osnovu dova evlija Allah dž.š. će donijeti odluku. Sigurno, samo Allah dž.š. odlučuje o svemu. On odluči i nikome ne polaže račune. Ako toliko Njegovih voljenih sluga Mu uputi dovu On ih neće odbiti.

Da Allah dž.š. stavi tačku na ovo tlačenje! I vi dovite ! Evlije su sada povučene, ali ako Allah dž.š. odluči svi će oni ustati na noge. InšAllah da im da izun! Tada će biti posve druga situacija. Dovoljan je jedan Allahov dost da prekine ovaj zulum, ali Allah dž.š. mora da donese odluku. Ako On odluči da dadne još vremena ljudima onda evlije neće dizati ruke u dovi.

Zato budi poput mrava koji je u ustima nosio vodu da ugasi vatru Ibrahimu a.s. tako i mi trebamo, svako po naosob, činiti dovu jer svaka  dova je važna, da Allah dž.š. vidi ko dovi i kakve dove upućuje, kakve dove upućuju obični ljudi a kakve evlije. Kada Allahove evlije rašire ruke u dovi oni žele da vide da ih i ummet u potpunosti podržava u tome i da želi da prestane zulum u suprotnom sve će ostati onako kako jeste, a tada će biti vrlo teško. 

InšAllah da nam Allah dž.š. omogući da dočekamo te ljepše dane, da svjedočimo kako Islam ustaje na noge. Doživjeli smo to da ga ponižavaju, a da Allah dadne da doživimo i posvjedočimo kako vlada svijetom inšAllah.   

El-Fatiha

ČUVAJ SE GIBETA:

Šejh Ismail effendi

Bismillahi-r-Rahmani-r-Rahim.

Ako insan želi da postigne neki cilj mora stremiti ka njemu. Ne može to postići odjednom jer moraju biti ispunjeni mnogi uslovi. Treba biti strpljiv, uporan i odlučan da bi uspuio. Ono što je još teže jeste da, kada dođe do svog cilja, da ostane na tom nivou. To je tako bilo da se radi o dunjaluku ili o ahiretu. Nas ne zanima dunjaluk, mi sada govorimo o ahiretu.

Svako želi da dođe do Allaha dž.š. i želi da Mu dođe što kraćim putem, ali nema kratkog puta. Nego treba biti istrajan u tome, odlučan i strpljiv i treba se suočiti sa mnogim poteškoćama. Teži dio jeste da zadržimo to što postignemo. Zato insan treba polako ići tim putem, da proživi svaki segment tog puta i tada će to biti dugotrajan uspjeh i neće odjednom pasti sa visine na koju je se popeo.

Zato kažemo za Islam da je on način života!  Glavni uslov koji moramo ispuniti da bismo dosli do svog cilja, do svog Gospodara Svevišnjeg Allaha dž.š. jeste da živimo u skladu s islamskim pravilima. Ne možemo to postići čineći samo jednu vrstu ibadeta npr. samo namazom, nego ćemo biti uspješni samo onda kada Islam budemo primjenjivali u svom svakodnevnom životu. Onda kad počnemo živjeti Islam tada će to biti trajno.

Mu'az ibn Džebel r.a. jedan od ashaba Božijeg Poslanika s.a.v.s. jednom prilikom je putovao sa Poslanikom s.a.v.s. i želio je čuti od njega tajnu, kako da što kraćim putem dođe do Allaha dž.š.  i pitao ga je: ” Ja Resulallah šta da uradim? Reci mi nešto što će mi pomoći da brzo stignem do Allaha dž.š.?“ Poslanik s.a.v.s. mu je rekao : ” Kalanjaj namaz!“ To nije bio odgovor koji je on želio da čuje, htio je da to bude nešto što će ga odjednom dovesti do Allaha dž.š. Onda mu je Pejgamber s.a.v.s. rekao da posti. Ni tada nije bio zadovoljan, pa je pitao:”Ja Resulallah, šta još da uradim?” Tada je dobio odgovor da daje zekat, da zikri itd. ali to je sve on već znao. Na kraju je Muhamed a.s. dodao: „ Želiš li da ti kažem još nešto mimo ovoga?“ Tada ga je posavjetovao da kontroliše ono što govori, tj svoj jezik, i to je zapravo tajna.

Imaju dvije pouke koje možemo iz toga izvući. Znači prvi uslov je da živiš Islam, da sve svoje vjerske obaveze redovno ispunjavaš, a da sevape za to što ispuniš ne bi izgubio moraš čuvati svoj jezik. Ako ne možeš kontrolisati svoj jezik možeš izgubiti svo dobro koje si učinio  .

Mu'az ibn Džebel r.a. je bio začuđen i pitao je Božijeg Poslanika s.a.v.s. „ Zar nakon toliko ibadeta, nakon svega što učinimo što je propisano i dalje trebamo da kontrolišemo svoj jezik? „ Poslaniku s.a.v.s. se nije svidjelo to pitanje pa je rekao: „ Da te Bogdo majka nije ni rodila pa da me nisi to pitao!“ 

Mnogi će biti bačeni u džehenem upravo zbog onoga što su govorili, jer koliko god da činili dobrih dijela sa jednom riječju mogu sve to da uniste. Mnogi ljudi će doživjeti propast upravo zbog svog jezika ili što su pričali o drugima ili što su bili  kiburli, arogantni.

Postoje dvije opasnosti, da nam raste naš kibur i da prčamo o drugima. Bez obzira koliko smo dobrih djela učinili ako to naglašavamo govoreči: ” Ja sam uradio to i to ”  tada ta dobra djela kod Allaha dž.š. nemaju nikakve vrijednosti i sve je protračeno.

 Tako isto onome ko gibeti dobra djela se brišu. To  je kao korpa sa probušenim dnom. Koliko god da ubacujete u nju ništa ne ostaje. Do koje god visoke deredže da dođemo bit ćemo spušteni na zemlju. Trudimo se da napredujemo duhovno, ali jednom riječju to možemo izgubiti jer Islam zabranjuje da pričamo loše o nekom drugom insanu. Ako ćemo to što imamo reći o našem prijatelju ili bratu ili bilo kome nešto što bi ga uvrijedilo onda je to zabranjeno, bez obzira da li je to istina ili nije. Ako nije istina onda je to još veči grijeh, a ako jeste ipak je zabranjeno pa čak iako je to nešto vrlo beznačajno.

Jednom je neko Poslaniku s.a.v.s. rekao za neku osobu kako je niska rastom, pa mu je Muhammed s.a.v.s. na to rekao : ” Ta riječ koja si izgovorio, da padne u more, more bi ružno mirisalo jer je ta ružna riječ prepreka na put ka ljubavi između braće i sestara”.

Umjesto muhabeta, ljubavi počinje se širiti tama između dvije osobe, a osnovni cilj tarikata jeste širenje ljubavi među muslimanima, zato je uslov da se ljudi između sebe vole i cijene. Umesto da svome bratu u tarikatu tražimo  loše osobine trebali bismo nastojati da ih sakrijemo.

 Ko na ovom dunjaluku sakrije greške svog brata muslimana, Allah dž.š. će na ahiretu sakriti njegove grijehe, njegove loše osobine. Umjesto da vrijeđa svog brata trebalo bi da sakriva njegove greške. To je jedan od osnova tarikata, jer se on gradi na tim temeljima, na muhabetu i na ašku. Trebamo se držati podalje od svega onoga što je prepreka podizanju tih tarikatskih i islamskih temelja. Da bi  građevina bila čvrsta, da se ne bi srušila moraju joj temelji biti čvrsti, mora biti  solidno građena.

Trebaš voljeti svog brata muslimana u ime Allaha dž.š. i ne trebaš gledati njegove loše strane i ako ih vidiš trebaš ih sakriti. Ne trebaš govoriti ono što bi uvrijedilo tvog brata muslimana niti prisustvovati kada neko ružno govori o njemu. Ti ćeš biti taj ko će biti na gubitku, jer onaj ko prešuti ne gubi već onaj ko govori. Onaj ko šuti taj nastavlja svojim putem i on čak i dobije nagradu za svoju šutnju a onaj ko govori loše on dobija samo kaznu.

Ako neko govori loše o tebi ti ćeš za to dobiti sevab, a on izgubiti svoja dobra djela. To je pravda Allaha dž.š. da od dobrih diela te osobe dadne tebi. Oni grijesi koji su učinjeni prema Allahu dž.š. Njegovo je da nam oprosti ili ne oprosti, to je između nas i Njega, međutim Allah dž.š. se ne miješa između grijeha koje ljudi počine jedni prema drugima već oni moraju između sebe razračunati i halaliti.  Onaj koji je u pravu će biti na dobitku. 

Zato se potrudi da na ovo svijetu svršiš te račune, nemoj ih ostavljati za ahiret. Ravnjanje računa na ahiretu će biti teško. Recimo da je neko o nekome gibetio i kada dođe na ahiret morat će otići pred tu osobu i reći mu sve ono što je o njemu gibetio i tražiti od njega halala, ako to ne učini morat će odgovarati za to.

Ako nam ta osoba ne halali Allah dž.š. će od naših dobrih dijela prebaciti njemu, toliko koliko ta osoba želi da uzme, a sigurno neće ništa ostaviti. Zato su ashabi Božijeg Poslanika s.a.v.s. jako pazili na to da poravnjavanje računa obave na ovom svijetu.

 Pogotovo su obraćali pažnju na kul hakk, što je pravo te osobe. To se ne odnosi samo na materijalnu svojinu već i na ono što smo govorili toj osobi. Zato se treba daleko držati od gibeta jer on vodi u propast. Svaki grijeh može biti oprošten ali kada je gibet u pitanju samo nam ta osoba može oprostiti. 

Nemojte prisustvovati ni onom mjestu gdje se gibeti, več ako imate priliku ustanite i napustite to mjesto i nemojte se mješati, velika je propast  u tome.

Držite se daleko od toga, da bi vladala ljubav muhabet, jer na mjesto na kom postoji ljubav muhabet među muslimanima tu Allah dž.š. spušta svoju milost , rahmet. Dovoljno je da se dvije osobe vole u ime Allaha dž.š. i Allah spušta milost. Dovoljno je da samo dvije osobe sjede na jednom mjestu u ime Allaha dž.š. i da se vole radi Njega da Allah dž.š. spusti svoju milost na njih. Zato je naš cilj i ono čemu stremimo upravo to da se u ime Allaha dž.š. okupljamo, da o Njemu govorimo, da radi Njega jedni druge volimo i da tako dođemo do Njegovog Rahmeta.

Da nam Allah dž.š. podari da napustimo ovaj svijet čistog srca i da nas sačuva od onih djela koja On ne voli, da nam oprosti na našim greškama i da nas primi u Svoje Prisustvo kao čiste mu’mine.  Amin .

Fatiha.