Ljudi danas prikazuju tarikat kao tešku stvar. Nema teškoća u tarikatu. Ono što mi zovemo tarikat je divan put. Allah je postavio vođe, tako da ljudi ne dolaze do zaključaka sami. Dao im je dužnosti. Četiri imama mezheba pokazali su put: Ebu Hanifa, Šafija, Ibn Hanbeli i Malik. Svi ovi imami su slijedili tarikat. Jer šerijat bez tarikata je nepotpun. S jednim krilom ne može se letjeti, samo bude problem na zemlji. Ali kada se leti, ide gore, sve se vidi bolje i ljepše. Uz blagoslov svojih šejhova, jer šejhovi također dostižu do našeg Poslanika, postoji veza. Bez toga ova četiri mezheba ne bi opstala do danas. Preko 14 vijekova od pojave islama proučavana su pravila do najsitnijih detalja i utvrđeno je šta je ispravno a šta pogrešno. Sada, nakon 1.400 i više godina, ništa se nije promijenilo. Da nisu bili povezani nastao bi haos, kao što je ovih dana. Šejh Sejjidina Šafije nije znao ni da čita ni piše. Imam Ebu Hanife bio je Džafer es-Sadik. I u tarikatu i u šerijatu oni prihvataju evlije, mudžize (čuda) Poslanika s.a.v.s. i keramete (čuda) evlija. I oni su rekli da vjeruju i prihvataju evlije i da vjeruju u čuda. Dosta pažnje posvetili su ovim stvarima.

Jer kao što vidimo u zadnjem vremenu, ima mnogo ljudi koji ne prihvataju evlije i čuda. Poslanik s.a.v.s. kaže: „Postoje ebdali, ahjari, evtadi, kutbovi“. Postoje sve ove vrste evlija. Kako postati jedan od njih? Možete, ako to Allah želi. Allah je odabrao ljude, osobe sa atributima koje će sigurno doći do tog stepena. Postoji olakšica čovjeku za ono za što je stvoren. Ne može svako biti čoban. Svi pretpostavljaju da je posao čobana lahak. Kažu, čobani su neznalice gore na planini. Ne, svi poslanici su bili čobani. Ne može svako raditi poslove stolara ili električara. To je dar od Allaha. Ali naravno, Allah ne otežava ljudima. Ima jedan primjer za ovo. Bio je jedan poznati sveti čovjek u jednoj zemlji, vođa ebdala. U starim vremenima oni su bili vidljivi a sada su uglavnom skriveni.

U stara vremena mnogi ljudi su znali ko su evlije. A murid pomenutog čovjeka je znao za to i molio ga je: “O moj šejhu, učini me jednim od tih ljudi“. Naravno, šejhu ne dosadi nijedan murid, oni su sretni zbog ljudi što im dolaze. Moraju im pomoći, služiti i odvesti ih na najviše stepene. Tako je šejh pustio murida da dugo traži dok kroz to nije dobio lekciju. Rekao mu je: “U redu, ali moraš ostaviti sve. Ostavi bogatstvo, djecu, ženu i sebe tako da te mogu učiniti jednim od evlija“. Čovjek je odustao od svoje imovine, ostavio ženu i došao svom šejhu. Šejh je rekao: “O moj sine, dođi večeras, ići ćemo zajedno.“ Nakon ponoći popeli su se na vrh minareta. Evlije, ebdali, počeli su dolaziti tamo. Priđu, poljube ruku šejhu, kažu ‘Bismillah’ i polete sa minareta, nestaju prema gore, dok samo šejh i ovaj murid nisu ostali. Šejh mu je rekao: “Sada je tvoj red. Reci Bismillah i idi.“ Izgovorio je ‘Bismillah’ ali se bojao. Pokušavao je ali se i dalje bojao. Borio se, odlučio, pa se onda predomislio, odlučio pa predomislio. Šejh ga pogleda i reče: “Ti pokušavaj, ja odlazim“. Murid se tako mučio sve do jutarnjeg ezana da ode sa njima ali nije mogao. Ostao je na minaretu.

Kada se šejh vratio u sabah još uvijek je ovaj murid pokušavao. Onda mu je šejh rekao: “Ostavio si sve, svoju ženu, djecu, dao si svoj novac, imovinu, ali nisi mogao dati svoju dušu, nisi mogao dati svoj život. Nije važno, u redu je. To nije farz, nije sunnet .Jer Poslanik s.a.v.s. to nije radio i ashabi to nisu radili. Ovo nije naređeno ljudima. Samo posebni ljudi mogu ovo činiti. Sutra se vrati svojoj ženi i novac će ti se vratiti. Idi.“ Stvar je u ovome. Ne mogu svi to uraditi svojom voljom. Allah određuje one koji postižu te stepene i postižu ih sa Allahovom pomoći, to ne može biti po njihovoj volji. Zbog toga, svi treba da se bave svojim poslom kao što je rečeno na početku sohbeta, nema teškoća u islamu. A ovo je pokazano kao lekcija, zbog toga postoji tarikat. Njegove koristi će biti vidljive i na dunjaluku i na ahiretu. Jer Allahove blagodati će biti vidljive.

Neki ljudi kažu: “Ja sam u tarikatu 20 godina ili 40 godina i nisam postigao ništa.“ Ako kažete da ste postigli nešto, ako mislite da ste evlija, da ste šejh, na pogrešnom ste putu. Naš stepen ne ide visoko, mi nismo evlije. Ako ovako osjećate, to je elhamdulillah, to je dobro. Trebate čekati tamo gdje jeste. Ako su vam rekli da čekate tamo, pa čekajte. Ne opterećujte se drugim stvarima i ne zbunjujte sebe. Allah radi na vašoj duši tamo gdje ste. On vam daje najbolju manifestaciju. Vi to ne shvatate, ali ko je strpljiv i ne protivi se, vidjeće svoju korist, sa Allahovom dozvolom. Ima turska izreka – Derviš koji je strpljiv na kraju će sve postići. Elhamdulillah.

Ve min Allahi tevfik. Fatiha.

To je istina. Ali to je i svačija obaveza jer je to onda razlog zašto ljudi njega mrze. Važno je ne izazvati da vas ljudi mrze. Mržnja je normalna za obični svijet. Ali veliki čovjek, mudar čovjek, zna da je vrlo teško svakome suzdržati se i da će ljudi zbog te pakosti njega prezirati, čak iako mudri ljudi ne preziru. One osobe koje su prepune mržnje se smatraju bolesnicima kao što doktor tretira pacijente. Kad biste vidjeli kako neki pacijenti izgledaju, pobjegli biste. Ali doktor mora doći, uzeti mu ruku, pregledati oči, grlo, rane, pregledati sve. On ne može pobjeći jer je doktor i ne smije to prezirati, on dolazi da odredi terapiju.

Međutim, drugi bježe jer nisu doktori. A toliko je loših osobina kod ljudi. Mudri ljudi će im prići i neće ih mrziti nego im se ovako obratiti: „Ti si dobar, zato ne smiješ tako postupati da te drugi ne bi mrzili“. Mora se pobrinuti za tu osobu da se spasi od te mržnje. Ipak je jako malo ljudi koji uspiju dostići taj stepen ljudskosti. Svi drugi jednostavno imaju mržnju u sebi, ali moraju nastojati da ne mrze. Tada imaju nagradu od Gospodara jer ne mrze Njegove robove i onda ih On dariva blizinom. Trebamo svakoga poštovati i niko nas neće uznemiravati. Ljudima koji u sebi nose mržnju smeta svako, takav je kao bodlja jer, on sam ne podnosi mnoge ljude. Ko mrzi, sam će primati bodlje. Osoba koja ne mrzi ljude kao da se nalazi u ružičnjaku, a ona druga je kao u šiblju.

Evo šta je rekao poznati sufijski velikan Mevlana Dželaludin Rumi, autor čuvene Mesnevije: „Prijatelju, ako mrziš ljude onda si poput nekog ko sjedi u trnovitom šiblju. Ako voliš ljude, ti daješ ljubav svakome i uzimaš od svakoga. I svuda možeš ići i pružati ljubav ljudima a oni će pružati svoju ljubav tebi. I svuda možeš naći vrt s ružama. Sam biraš želiš li biti u trnju ili u ružičnjaku“. Ali ljudi ipak biraju mržnju.

Nama je potrebna bliskost. Bliskost donosi ljubav, ljubav donosi poštovanje, poštovanje donosi mir, mir donosi zadovoljstvo. A kad ste zadovoljni, brzo ćete se naći u okeanima jedinstva sa Gospodarom, okeanima jedinstva sa svime. Niko vam neće biti dalek. Sve će vam biti blisko, sve će vam biti krasno, sve će vam biti savršeno. Ovo je dio svih starih mudrosti koje su primjenjivali stari narodi. To ćete naći i u kineskoj kulturi. Drevne mudrosti kažu ovo što i mi govorimo. Jer stvarnosti i mudrosti se nikad neće promijeniti ni zastariti. One su uvijek nove i uvijek pune života i vedrine.

El-Fatiha.

Beznadežni ljudi su nevjernici. Vjernici nikada ne gube nadu. Šta god će se dogoditi, na kraju će biti dobro za vjernika. Ništa loše. Najveća blagodat je biti vjernik i biti sa Allahom dž.š. Ko je sa Allahom, on nema straha i na kraju će biti sretan ovdje i na ahiretu. Ovo je važno i mi ne smijemo gubiti nadu. Mi vjerujemo u Allaha dž.š., On je u stanju da uradi sve. Muktedir – nije mala riječ, ona je velika. To znači da On dž.š. može sve učiniti. Ništa nije teško za Njega. Allah Azze ve Dželle stvorio je cijeli svemir. Ovaj naš svijet u univerzumu nije čak ni kao praška. Ako Allah kaže: “Budi!“ to se i događa. Vjerujte u Allaha, bojte se Allaha i bićete dobro. Allah je s vama. Ovo je najveća blagodat, biti sa Gospodarom. Možete biti s kim god želite ali ne postoji garancija. Dokle god ste sa Allahom, bićete dobro.

Ali oni koji su bez vjere trebaju razmisliti o ovome. Oni tvrde da su oni ti koji najbolje znaju i kažu: “Niko ne zna bolje od nas.“ Oni studiraju i uče, postaju profesori, doktori i konačno shvataju da je njihovo znanje besmisleno. Oni misle da su civilizovaniji i na višem nivou. A civilizovan je onaj koji vjeruje u Allaha. Ljudi koji ne vjeruju u Allaha su niži od životinja. Životinje znaju za svoga Stvoritelja ali oni ne znaju. Misle da su evoluirali od crva, majmuna i različitih životinja. Allah Azze ve Dželle je stvorio čovječanstvo i odlikovao ga najvišim stepenom. On je rekao: „Mi smo sinove Ademove, doista odlikovali“. (El-Isra, 70)

Allah je kadar, sposoban za sve. Njegova snaga ne može biti shvaćena. Njegova snaga je  ogromni okean. On je Kadir i Muktedir. Razmislite o ovim riječima, koliko je Allah Azze ve Dželle velik.

Ve min Allahi tevfik. El-Fatiha