Jednom je jednog dječaka ugrizao pas. Te noći dječak je počeo da jauče od bolova. “Što plačeš sine?”. Reče: “Ujeo me pas”. Otac ga upita: “Zašto i ti nisi ujeo njega, sine?” Dijete odgovori: “Ali oče, pa ja nisam pas”. Ova priča je dovoljna da bi se naučila lekcija. To je jedna od priča Šejha Sadi Širazija. To nije jedna od naših priča ali kome god pripadala, trebamo je ispričati. Ovakve riječi mudrosti koristile su hiljade evlija, šejhova i uleme kako bi vodili ljude. Svi su oni djelovali da bi podučavali ljude. Ali u današnje doba se naročito čini sve moguće da bi se ljudi učili kako postati divlje životinje a ne kako postati ljudska bića. Gdje god pogledate ljudi slijede stvari koje ih vode divljaštvu, koje ih podržavaju u tome i oni idu za tim. Uče o lošim stvarima a ne o dobroti. Dječak je rekao da on ne može uzvratiti ujed jer nije pas. Zato nemojte padati na isti nivo sa ljudima koji nisu dospjeli nigdje. To je ispravan put. Međutim, to se danas naziva samoodbrana. Ponos čovjekovog ega natjera ga da učini grijeh, tako kaže Allah dž.š. Kad kažete nekome da je došlo do nerazumijevanja, taj se raspravlja s vama. Svađa se s vama. Ne može podnijeti da mu kažete ni riječ. Naročito ne prihvata neki savjet. Danas ako galamite na ljude oni će to prihvatiti, to im se sviđa. Ako im date savjet oni će galamiti na vas. Svađaće se s vama. Ljudi vole galamu, nikada im ne dajite savjete jer će se odmah s vama posvađati. Galame i svađaju se. Kažu: “Meni da treba dati savjet? Ne treba mi nikakav savjet.” Allah, Allah. Očito im savjet nije potreban. Pitali su jednom devu: “Odakle dolaziš”. “Sa kupanja”. “Aha, pa vidi se to po blatu na tvojim nogama”. Ako dolazi s takvog mjesta hoće li imati blata po nogama? Naravno da će biti mokre od blata. To vam je tako. Ako čovjek kaže da mu ne treba nikakav savjet onda možete shvatiti njegovo stanje.

Nije mu potreban savjet. Znate li bizone? Svako jutro kad se probude oni ako nađu baru punu blata i prljavštine i kupaju se u njoj. Kupaju se svaki dan. Oni vole vodu. Ne mogu nijedan dan bez kupanja. Uđu u vodu, plivaju i potpuno su prekriveni nečistoćama. Oni za sebe kažu da dolaze iz kupatila. Kakvog kupatila? Kažu – nemamo tuš ali možda će nam u budućnosti napraviti tuševe, nadamo se tome – kažu bizoni. Ljudi 20.-og vijeka ne prihvataju da budu prljavi. Kažu za sebe da su čisti. Zato ako im date savjet, oni ga ne prihvataju. Da dođe Poslanik, rekli bi – nama Poslanik ne treba. Oni su sjeme Ebu Džehla, znate ko je on bio? Je li postojao u ta vremena ječam i kukolj? Jesu, postoje i danas još uvijek, nisu izumrli. Pa tako i među ljudima postoje oni koji su dragocijeni i oni koji nemaju vrijednost. Ječam, pšenica, kukolj svi su zajedno. Njihova sjemena još uvijek postoje. Ebu Džehli nisu izumrli. U vrijeme našeg Učitelja s.a.v.s. Ebu Džehl bio je vođa otpadnika. Nakon toga, njegovo sjeme se nastavilo. Danas im nema broja. Čak ni kompjetur ne može prebrojati Ebu Džehle, toliko ih ima. Da nas Allah dž.š. ne svrsta među njih.

Kad se čovjekov nefs sastane sa šejtanom tad se rađa zlo. Jer naš ego je ženski šejtan. U Kur'anu stoji: “Uistinu duša je sklona zlu, osim one kojoj se Gospodar tvoj smiluje” (Jusuf, 53. ajet). Ko želi Allahovu milost i kaže – Ja Rabbi, ne prepuštaj me mome egu, takve će Allah dž.š. zaštittiti. Kako može preživjeti neko ko ne traži Allahovu podršku? Kad neko upadne u živo blato pokušava da se spasi, ali dok se bori on tone sve dublje. Zato mu neko izvana mora dodati ruku, baciti štap, konopac, točak. Bez tuđe pomoći ne može izaći iz tog živog blata. Svaki put kad pokuša iskočti samo ide dublje. Iz tog razloga je naš Učitelj s.a.v.s. molio Allaha da nas zaštiti od pada u ruke naših nefsova. Nefs nas načini nevjernicima u jednom jedinom trenu. On ide i ide putem vjerovanja a onda, kako stoji u Kur'anu: “Pa su opet postali vjernici i ponovo postali nevjernici, i pojačali nevjerovanje” (En-Nisa, 137. ajet). Nefs nam ne dozvoljava da idemo pravim putem. Čim pronađe način on slijedi šejtana. Ako dođe smrt dok se slijedi šejtan, ta osoba umre kao nevjernik. Allah dž.š. pitaće u kakvom se stanju zatekao Njegov rob? Je li mu lice bilo okrenuto Meni ili na drugu stranu? Uzvišeni Allah će pitati, On zna sve ali pita i Njegov rob će Ga čuti. U kom pravcu je bilo lice čovjeka koji nije znao za Kiblu na dunjaluku? Ali kako god u mezar postavite dobrog roba, gdje će se on okrenuti? Prema Kibli. Zat znači jedan od Allahovih evlija. On je pokoran Allahu dž.š. Nikada se ne pokorava šejtanu. Kad su jednom takvom zatu pokušali da zaokrenu lice, on je otvorio oči i rekao: “On dž.š. već je moje lice okrenuo, nije tvoje da ga okrećeš”. Čovjek je rekao: “Ja Sejjidi, pa ti si u kaburu a nisi mrtav”. Evlija mu je odgovorio: “Radi svoj posao”. Ljudi donose salavat jer je Junus Emre umro. Životinje umiru a ne ljudska bića, zar nije Junus tako rekao? Kur'an kaže: “I neka se ničega ne boje i ni za čim ne tuguju Allahovi štićenici” (Junus, 62. ajet). Šta je evlija rekao – On dž.š. okrenuo je moje lice. Nema koristi da ga vi okrećete ovako ili onako. Nema svrhe ako vas On dž.š. ne okrene ka Kibli. A kad vas okrene? Na dunjaluku, ako ste okrenuti Njemu to je Kibla vašeg srca. Ne brinite se! Zar nije Hadžadž ubio Poslanikovog ashaba Zubejra bin el-Evvema? On je bio Mubarek Zubejr. Kad mu je htio odrubiti glavu tražio je da Zubejr okrene svoje lice od Kible a on se nasmijao. Upitan zašto se smije, Mubarek Zubejr je odgovorio: “Smijem se jer sam pokoran Božjoj volji a ona je tebe poslala da me ubiješ”. Spustio je svoju glavu i ona mu je odrubljena. Kasnije, kad je zalim Hadžadž umro i pojavio se ljudima u snu, pitan je kako Allah dž.š. prema njemu postupa na ahiretu. Rekao je da koliko je ljudi pogubio, toliko puta je njega Allah dž.š. pogubio. Ali za pogubljenje Poslanikovog s.a.v.s. ashaba Zubejra, zauzvrat je pogubljen 70 puta. Kao pouka je pitanje – u kojem pravcu je usmjereno vaše srce? U kojem pravcu gledate na ovom svijetu? Ako učinite jedan korak slijedeći šejtana gotovi ste. Umirete kao nevjernik. Bićete pitani za kim ste išli. Ako slijedite šejtana gotovi ste, u velikoj ste opasnosti.

Nema malih grijeha, svi grijesi su veliki. A zašto? To je suprotstavljanje Allahu dž.š.. I kad činite manje grijehe i tad se takođe protivite Allahu, ali s velikim grijesima vi ste mu nepokorni. Ne usuđujte se da se suprotstavljate Allahu! Ne radite velike grijehe i ne bunite se protiv Allaha. Kad govori o malim grijesima, ulema, da im Allah otvori vrata milosti, objašnjava to kao da se ummetu olakšava odgovornost. Jer je puno ovisnosti o malim grijesima. Naša ulema puši duhan. Zašto? To je njima mali grijeh od kojeg nema štete. Da kažu da je to veliki grijeh propali bi. I ne znaju šta uče dok su u mihrabu. Ako se mali grijeh ponovi tri puta on postaje veliki grijeh. Mali grijesi umanjuju se i nestaju učenjem istigfara. Ako ste uporni u malom grijehu, on onda postaje veći i veći i na kraju prerasta u veliki grijeh. Čuvajte se malih grijeha. Jedan velikan puno je plakao kad je bio dijete. Pitali su ga zašto plače a on je odgovorio kako se boji da ga Allah ne baci u džehennem. “Ali sine, ti si mali, Allah neće tebe opeći”, a on reče: “Gledam majku dok loži velika drva, ona ubacuje i male tanke grane u vatru”. Vidite kako je pametan taj mudri evlija.

Da nam Allah podari da se iskreno pokajemo. Živimo u vremenu teškoća. Ali zato stepen koji mi možemo postići nije mogao postići ummet u prošlosti. U prošla vremena, vlade su bile protiv nevjerovanja, ratovale su protiv kufra. Nisu davale nikakvu priliku nevjerovanju i zato je ranije muslimanima bilo lako klanjati, postiti, učiti Kur'an. Imali su dostupne medrese, džamije, tekije, tarikat, šerijat. Niko nije smio ništa reći, odmah bi odsijecali jezike ili glave. Ljudi su u ta vremena mogli lako održavati svoj muslimanski identitet. Oni su živjeli islam onako kao što je islam želio da ga žive. Bili su ohrabreni, zaštićeni, sačuvani. Ali danas se islamu ne dozvoljava da diše. U ranijim vremenima nije se dopuštala mogućnost za kufr. Danas je suprotno jer vlade ne daju islamu šansu, ne spominju islam otvoreno. Pogledajte samo slavu islama. Mi nemamo ništa, nemamo ništa. Ali pored Allahove veličine i moći, oni ne mogu izgovoriti da su protiv islama, nego to maskiraju drugim riječima. Allahu Ekber. Šta mi muslimani imamo danas? Od nas su uzeli veliki štap i udaraju nas po glavi. Mi nemamo fizičke snage. Zbog naših gadosti nemamo uopšte ni duhovne snage. Danas nijedna vlada nije hrabra da javno nešto kaže iako su protiv islama i napadaju islam. Armije, avioni, bombe, puške, flote… Ne kažu da im je meta koju gađaju islam. A kakva je slava islama! Neprijatelji govore ovo i ono ali ne mogu se obratiti muslimanima direktno niti pokazati da su im oni meta. Igraju prljave igre. Da nas Allah dž.š. održi čvrstima na putu ka Istini.

Ja Rabbi, zbog onih koji žele Božje Kraljevstvo, ja Rabbi, Ti uništi kraljevstvo šejtana.

Bi hurmetil-Habib, bi hurmetil-Fatiha. 

Sva ta dobra energija, svo pozitivno zračenje koje dolazi od takve osobe doći će i do vas i pretvarati vas u skrušenog, iskrenog čovjeka. Kad vidite kako se ponaša ta osoba i vi ćete početi da se ponašate isto. Danas ljude liječe pomoću lasera. Prije nije postojala takva tehnologija. Sada ako imate neku bolest, taj problem rješavaju laserom. Šta onda mislite o laserskoj svjetlosti poslanoj iz srca jednog takvog iskrenog roba onima koji sjede u njegovom prisustvu? Naravno da će promijeniti stvari. Kako svjetlost lasera liječi bolesne ljude tako će i laserska zraka koja dolazi iz srca iskrene osobe liječiti ostale. Zato će uzajamno djelovanje dobrih ljudi zajedno donijeti još više i više energije i postaće kao atomska reakcija; to je kao nuklearna reakcija gdje jedno djeluje na drugo, jedan atom utiče na drugi, to se duplira i utrostručava i dolazi do lančane reakcije, poput fisije i fuzije. Energija će se povećavati kad iskrene osobe sjede zajedno. Ove energije će se sjedinjavati jedna s drugom i postajati veće i veće. Zbog toga je potrebno sjediti na ovakvim skupovima jer je to važno za nas. Šejh Abdullah k.d. rekao je: “Ta okupljanja bitna su za svakog pojedinca da bi povećao svoju sposobnost i kapacitet primanja svih ovih nebeskih manifestacija.”

Vi proizvodite samo negativnu energiju, kad radimo van kuće i u našem svakodnevnom životu, previše je negativne energije oko nas. Nećete moći da primite pomenute manifestacije zbog loše energije koja vas okružuje. Ali ako dolazite na skupove zikrullaha, spominjanja Allaha dž.š., to će vas potpuno izmijeniti jer će primanje te energije promijeniti lančanu reakciju da postane spajanje i pomoći vam da primite dobre manifestacije. Šejh Abullah rekao je da održavamo te skupove makar jednom sedmično.

Na svakom susretu u ime Poslanika s.a.v.s. na koji dolazimo iz ljubavi prema Sejjidina Muhammedu s.a.v.s., iz ljubavi prema njegovim nasljednicima, ljubavi prema evlijama, mi ćemo biti počastvovani. A svaki put ta počast je drugačija. Ne dobijate dvaput isto. To je nemoguće, značilo bi da je Allah dž.š. siromašan. Ni govora. Jedno od Njegovih Imena je el-Ganijj. Mi smo siromašni pred Allahom ali On dž.š. je Bogat. Sve je pod Njegovom komandom, pod Njegovim naredbama. On je ovo sve stvorio pa je On el-Ganijj – Bogati.

Bogata osoba ne poklanja vam istu stvar dva puta. Danas vam da nešto ali sutra ne može ponoviti isto nego vam da nešto drugačije. Ako je tako kod bogatih ljudi, zamislite tek kod Allaha dž.š. Svakog trenutka On daje nešto drugo. A to što On daje nije od višeg ka nižem – to mora biti od nižeg ka višem. Stoga ako nam je danas dao ovoliko rahmeta, sutra će biti toliko a prekosutra mora biti više i tako se povećava, nikad se ne smanjuje i svaki put je različito obojeno i različita je manifestacija Njegovog dž.š. Imena. To nije kao kod nas, mi nosimo istu odjeću. Recimo da imamo sedam vrsta odijela. Svako nosimo jedan dan u sedmici pa sljedeće sedmice opet ponovo. Svevišnji Allah je el-Ganijj. On ne može ponoviti dvaput, mora biti nešto novo svakoga dana. Ne možete nositi dvaput istu stvar. Allah dž.š. ne poklanja nešto dva puta. On uvijek daruje više i više. Ako se sastajete svake sedmice i obavljate zikrullah; bićete odjeveni odjećom drugačijom od prethodnog puta.

Počnete li prisustvovati ovim skupovima od svoje petnaeste godine, u zrelosti, pa sve dok ne umrete, tada vam Allah dž.š. poklanja a ne oduzima. Jer On je el-Kerim – Plemeniti: kad vam nešto podari On je u tome plemenit. Ako je običan čovjek plemenit, neće vam nešto dati a sutra tražiti to natrag. Šta onda mislite o Onome Koji je plemenitost stvorio? Kad poklanja, On dž.š. ne daje u malim količinama. To ne dolikuje Njegovoj Veličini, Njegovoj Velikodušnosti, kad On daje to je bez računa. Ne možete to izračunati.

On uvijek poklanja a od nas samo traži da uzmemo. Zato kad nešto dobijete a učinite grijeh, On dž.š. ne uzima nazad ono što vam je dao. Što je dao, dao je. Vi ste počinili grijeh – e to je nešto drugo. To se bilježi kao loša stavka u vašem dosjeu. Ako se pokajete odmah bude izbrisano. Allah dž.š. naredio je melecima s desne strane: “Ako neko uradi nešto dobro, odmah to upišite. Ako neko uradi nešto loše nemojte pisati jer će se možda pokajati u roku od 24 sata.” Šta onda trebamo raditi? Vrlo je jednostavno jer nam je Allah dž.š. dao razum. Ako uradite nešto loše, pokajte se. Recite: “Ja sam slabi rob”. Recite: “Tubtu il-Allah.”

Puno ljudi se svađa međusobno. Kad se pojavi ljutnja, ona ne razlikuje dijete od majke, majku od oca, ženu od muža, brata od sestre. Kad ljutnja dođe šejtan je tu. Kako ćete znati da je on tu? Ako ste ljuti i bijesni, znači da vas je sotona uzjahao. On tada vrlo lahko jaše i to čak bez uzdi, jaše vas bez njih. Zar vam ovo treba?

El-Fatiha.

Ali ako radite za Allaha dž.š., kad učinite dobro djelo Allah će vas nagraditi. Obično je to jedan sevap-nagrada, ali Allah dž.š. to već registruje kao barem deset sevapa. Može ići od 10 do 700 sevapa pa čak i još više, samo Allah zna koliko. Čim rob uradi nešto dobro, Njegova dž.š. darežljivost to beskrajno uzvraća. Kod Allaha nema ograničenja. Ljudski razum ne može dosegnuti do ovakvih stvari. Stoga Mevlana kaže – neka vam ruka uvijek bude u hajru. Koji god hajr da učinite čeka vas nagrada, misli se i na materijalnu i na duhovnu sadaku. Nije sve u novcu jer i osoba koja nema novca može i dalje davati sadaku tako što može činiti sve vrste dobrih djela, može ibadetiti. Sve to je sačuvano za ahiret. Sve što učinite u smislu dobrih djela je mahfuz – dobro sačuvano kod Allaha dž.š.

Na ahiretu ćete gledati i tako ih vidjeti da ćete reći: “Kako ovo? Mislim da nisam ovoliko učinio. Odakle sva ova dobra djela?” Toliko ćete biti iznenađeni. Riječ “tedžiduhu” u navedenom ajetu znači – “naći ćete to”. Međutim, pošto današnji ljudi imaju slab iman oni misle da nikad neće umrijeti i napustiti ovaj život i zato ne mare puno da njihovi poslovi rezultiraju hajrom, nego nastoje uživati u svemu što imaju. A Allah Svevišnji za jedno dobro može dati i 10.000 puta više ako tako i dalje nastavite. Ali s druge strane, raditi dobra djela nije jednostavno.

Nakon ajeta, na hutbi je spomenut i Poslanikov s.a.v.s. hadis: “Džehennem je zastrt uživanjima i strastima….” Šehvet ili egoistične želje podrazumijevaju gledanje u zabranjeno, laganje, gibet ili ogovaranje, otimanje tuđeg novca, ubijanje ljudi, opijanje, drogiranje – sve moguće loše stvari spadaju u šehvet i njima je zastrt džehennem. Zbog svega ovoga vi ne možete vidjeti šta je iza tog zastora. Ljudi se pitaju zašto je teško kad se želi učiniti nešto što je hajr a vrlo je lahko učiniti grijeh. Zato što nefs to voli i tada se on ne umara. I hadis se nastavlja dalje: “…dok je džennet zastrt poteškoćama.” Šta predstavlja taj zastor? To je činjenje dobrih djela jer je njih teško provoditi. I tu imate zastor i od zastora ne možete vidjeti džennet. Što znači da kad osoba griješi to ide lahko ali kad krene da uradi nešto dobro, na primjer ibadet, tu su teškoće, a njima je zastrt džennet. Mnogi kažu da ne mogu klanjati pet puta dnevno, čak im je preteško klanjati i samo dva rekjata dnevno jer osjećaju veliku težinu i umor. Da osoba može vidjeti džehennem iza zastora svojih strasti ne bi radila loše stvari. Ali ne može vidjeti jer ga egoistične želje prekrivaju kao paravan.

Dok je džennet zastrt poteškoćama – njegov zastor su tegobe. Kad neko radi stvari koje je teško raditi, jedan po jedan zastor će se sklanjati. Taj čovjek postaće zadovoljan i onda može raditi lakše.

Sve će se udružiti protiv vas da ne biste uradili dobre stvari. Bilo da je to namaz, davanje sadake, zekjata ili odlazak na hadž, samo da vi to ne učinite. Mali procenat ljudi može sve obavljati pa čak i u muslimanskim zemljama. Od dvije milijarde muslimana na svijetu ni 200 miliona ne radi sve to, možda samo 10 posto. Ovo je naravno borba sa egom i nije se moguće izboriti sve dok vam je iman slab. Kad ste sami nije jednostavno postići jak iman jer je teže čovjeku djelovati ako nije zajedno sa džematom, sa dobrim džematom. A to se najčešće postiže kroz tarikat gdje vas Šejh vodi. On vas lagano može odvesti od najnižeg do najvišeg stepena InšaAllah. Ljudi su slijeđenjem Šejha spašeni od zla svog ega i uče kako ga kontrolisati. A zastori nestaju i tada su u mogućnosti vidjeti iza tih svojih želja i svojih tegoba. Bez obzira o kakvim se teškoćama radilo, poput siromaštva, bolesti, borbi, iza svega, kad pretrpite nevolje, tamo je džennet. Da čovjek može vidjeti džennet ove nevolje za njega ne bi predstavljale ništa. A da može vidjeti džehennem, ne bi čak ni svoju glavu okrenuo za željama zbog veličine džehennema. Ali on ih jednostavno nije u stanju vidjeti jer se pred njim nalaze svi ti zastori.

Danas je posebno teško naći dobrog Šejha ali Ehamdulillah mi smo sretnici jer smo pronašli Mevlanu Šejh Nazima. Vrlo smo sretni i molimo Gospodara da mu da dug život i da InšaAllah nas zadrži uz njega i na ovom i na budućem svijetu.

Bi Hurmetil-Fatiha.

 Znanje ‘ilmu leduni koje je Hidr a.s. posjedovao nije bilo u skladu sa vanjskim šerijatom koji je objavljen Musau a.s. Ono se podudaralo u svojoj unutrašnjoj istinitosti ali ne u svom vanjskom pogledu. Postoji istina u šerijatu i svakako da se ‘ilmu leduni ne može odvojiti od istine šerijata. Stoga kad je Hidr a.s. uništio brod a Musa a.s. ga grdio zbog toga, to je bio vanjski Musaov šerijat koji je prigovarao. A za Istinu kao unutrašnji aspekt šerijata, kad je Hidr a.s. objasnio zašto je to uradio, istina šerijata odobrila je taj potez i potvrdila – da, upravu si.

 Međutim, našim vanjskim poimanjem mi ovo ne možemo prihvatiti. Ali prema našoj unutrašnjoj istini to se slaže i spoljašnji aspekt šerijata potvrdio je da su postupci Hidra a.s. u redu. Iz tog razloga Hidr ga je tri puta istestirao i vidio da Musa a.s. nije u mogućnosti da prevaziđe vanjsko znanje koje mu je dato. Hidr a.s. ponudio mu je tri mosta kako bi on mogao preći u prostor Istine – Ako ne možeš ići jednim pređi na drugi, ako tuda ne ide onda idi na treći. Možeš ići na sva tri ako želiš – Musau a.s. ovo je bilo dovoljno i zato mu je Hidr a.s. na kraju rekao kako nema potrebe da i dalje ostane s njim. Ne bi prihvatio više prelazaka od ovoga, zato je prešao preko ta tri mosta. Ova vesila bila je ono zbog čega je Poslanik Musa tragao za Hidrom a.s.

 El-Fatiha.

Pogledajte, ja volim ovu fotelju, zato sjedim u njoj i pričam vama. Da je ne volim ne bih vam se obraćao odavde. Ramazan nas voli i zato nam svake godine dođe deset dana prije. Znači čak i Ramazan nas voli pa dolazi ranije deset dana. Pitali su Nasrudin Hodžu: “Šta misliš je li Ramazan sretan s nama, voli li nas, je li zadovoljan s nama i prihvata li naš post? Odgovorio je: “Naravno!” Na pitanje kako on to zna, rekao im je: “Svake godine on nam stigne deset dana ranije, eto zašto!” Tako kaže Nasrudin Hodža.

Zato kad krećete na put trebate ponijeti ljubav kao džeparac na vašem putovanju. Jer svi mi imamo svoje putovanje. Nekome počne kad se rodi, nekome kad je mlad, nekome započne u starosti. Svako ima duhovno putovanje ali se termini duhovnog puta razlikuju kod svakoga. I jos nešto… neki ga započnu jako rano poput mene jer sam ja u tome rođen, ali necu biti brži od nekoga ko je krenuo jako kasno. Jer takav je Allah dž.š. On započinje od deredže, nije važno što ste krenuli kasnije ili ranije, ne. Vi imate svoj stepen i počinjete odatle.

Ovo me podsjetilo na jednu lijepu priču.
Jednog dana nekom Šejhu je došao čovjek i postao je njegov murid. Šejh je počeo da tom muridu iskazuje puno poštovanja i puno odgovornosti. Bio je novi, tek na početku a svi muridi, baš kao i mi, počeli su biti ljubomorni. Pitali su: “Šta se ovdje dešava? Zašto? Ovaj je jučer došao! Mi ga i ne znamo a Šejh ga je postavio u fotelju, ja Hu! I daje mu toliko respekta, otkud to?” Znate kako je kad počnu ogovaranja, svi su se uključili. Tako se to proširilo među sve njih i doslo je do njihovog Šejha. Šejh je naravno za to znao ali sad su oni već počeli negodovati naglas: “Zašto, zašto, zašto?”
Šejh je okupio sve muride, održao jedan sohbet i na kraju sohbeta rekao: “Pitaću vas nešto i hoću da mi svi odgovorite. Da ste vi, estagfirullah, nije kufr, nije širk, da ste vi Allah Svemogući, šta biste uradili na ovom svijetu”? Oni počeše da odgovaraju, jedan, drugi, treći. Prvi reče: “Ja bih učinio da niko nije bolestan”. Drugi odgovori: “Ja bih dao da svi ljudi budu bogati”. Treći je dodao: “Učinio bih da svi budu visoki”. Pa su i drugi nastavili da bi željeli da su svi ljudi zgodni, lijepi, da bude ovako i onako, svako je iznio ono što je imao u svojoj glavi. Na kraju su došli do murida koji im se kasno pridružio. Upitan šta bi on uradio, odgovorio je: “Ja Sejjidi, ja ne bih promijenio ništa. Ne bih ništa mijenjao.” Kad ga Šejh ljutito upita zašto, on odgovori: “Ne mislim da znam stvari bolje nego Allah dž.š.” Šejh rece: “Vidite li! To je onaj koji je došao sa čistim nijetom. On nije kao vi!”

Stoga nije bitno da li dolazite ranije ili kasnije. Ovdje nema vremenskog rasporeda ili nekog programa. Ne, ako ste upisani na listu, kad dođe vaše vrijeme bićete sa Šejhom. Vaše vrijeme je OK i bićete s njim. Zato je Šejh Nazim uvijek u iščekivanju – ko mi sljedeći dolazi i ko je na mom spisku? Ko je sljedeći? Niko Šejh Nazimu ne dolazi slučajno. Sve je zapisano, sve je na svom mjestu. Ovo je vrlo važno da se razjasni kako funkcioniše Šejhov sistem.
Mi mislimo da sistem ne postoji, ali Šejh ima sistem i u njemu ima savršenstvo. U njemu je perfekcija. Ako on baci kamen na nas budite sigurni da će taj kamen nekoga pogoditi. Budite sigurni. Čak i da ne ide prema nekome, znajte da će nekoga pogoditi. Elhamdulillah mi smo sretnici jer nas Mevlana Šejh Nazim prihvata za svoje muride, prihvata da ga slijedimo i ukazuje nam čast da budemo njegovi muridi. Objasniću to ovako – on nam ukazuje čast i čini od nas istinske ljude, otklanja naše loše osobine, naš loši ego od nas i ne vidi našu životinjsku nego samo našu ljudsku stranu. Elhamdulillah, on nas je počastio humanošću i ljudskošću, da budemo sinovi Ademovi. I na nas on ne gleda nimalo loše.
On ne traži našu lošu stranu nego on traži ono što je u nama dobro. Kaže da ga zanima samo srce a srce je zlato, zanima ga naše zlato, naši dragulji. Ne zanima ga naše lice, jesmo li zgodni ili manje lijepi, ni jesmo li visoki ili niski. To njega ne interesuje. Interesuje ga samo srce. To je Mevlana Šejh Nazim kojeg toliko, toliko volimo. Zato te volimo Šejh Nazime, zato smo ovdje. Elhamdulillah. Ovo je jedna od najvažnijih stvari u našem zivotu. Mislim da nikome od vas gdje god da ide, ne prođe ni minut ili sekunda a da ne pomisli na Šejh Nazima. Mislim da je tako i evo još jedan primjer.
Ako čovjek voli neku ženu ili žena voli nekog čovjeka, izgledaće kao da je na ružičastom oblaku. Ne mislite ni na šta drugo. Ona ne misli ni na šta drugo. To je ljubav. Ali to je privremena ljubav. Kad se oženite i preuzmete stvarne obaveze, gdje je ta ljubav? Reći ćete da nema više ružičastog oblaka! Završeno! Ja Hu. To je Allah dž.š., On postavi ovaj mali trik da biste se oženili, inače niko ne bi ušao u brak. Ni muškarci ni žene. Ali uz duhovnu ljubav kojom volimo Mevlanu mi smo stalno na ružičastom oblaku, penjemo se.
Elhamdulillah da nam je Allah Uzvišeni dao ovako vrijednu ljubav radi koje smo svi na ružičastom oblaku i nije nam potrebno ništa drugo. Šta god da se dešava u svijetu, Elhamdulillah, mi imamo Šejhovu ljubav. Zato molimo Allaha dž.š. da Šejhu podari dug život i dobro zdravlje i znajući da on gore na spratu diše mi smo više nego sretni. A biti s njim ovdje i na budućem svijetu, to je pravi dobitak. Elhamdulillah, šukr ja Rabbi, šukr elhamdulillah.

Ve min Allahi tevfik ni hurmeti-l-Habib, bi hurmeti-l-Fatiha.

Novi termin održavanja ženskog zikra je subota – 17:00h.

Ostala eventualna pitanja možete postaviti na sljedeću mail adresu: haqqani.sisters@outlook.com

Praktikovanjem možete biti na toj stanici.
Kao Lejla i Medžnun. On je volio sve što joj pripada, njene pse, njeno selo, uključujući čak i kamenje.
Rezultati savršene ljubavi su gledati u osobu i vidjeti sva savršenstva.
Za ljubavnike ništa ne postoji da im se ne sviđa kod njihove voljene, ako vidimo ljude u savršenosti voljet cemo ih.
Svi su jedinstveni u Njegovom stvaranju, postoje potpuna i posebna savršenstva sa njim.Čak i fizički, svaki pojedinac je posebna individua.
Ovo je od Allaha dž.š., beskrajna moć je učinila sviju jedinstvenim.
Gledajući ovim očima naša srca moraju biti sklona barem se sprijateljiti sa svima.Tada će nam svi dolaziti prijateljski, a to prijateljstvo će dovesti do ljubavi.
Onoliko koliko volimo ljude, toliko mi jačamo u ljubavi prema Gospodaru.
Pogledajte uvijek na savršenstvo ljudi i tražite njihova dobra djela. Allah nam naređuje, ne gledajte ljudske greške jer to vam donosi mržnju i neprijateljstvo. Vi ćete doći do te iste greške.

Morate sačuvati svoje oči!”