Sohbet Mevlane Šejh Nazima k.s.
Deptford, London
Pitanje postavljeno Šejh efendiji: “Kakvo je sufijsko viđenje stvaranja ovog svijeta?“
Šejh Nazim ef. odgovara:
”Bismillahir-rahmanir-rahim.’’
Treba se postaviti pitanje u vezi cjelokupnog stvaranja, ne samo stvaranja ovoga svijeta. Ovaj svijet je samo jedna tačka u cijelokupnom stvaranju. Pitaju samo za ovaj svijet, za stvaranje ove Zemlje, jer ne razumiju, dakle pitanje nije pravilno postavljeno. Ne možemo se pitati samo kako smo mi stvoreni, a ignorisati druga stvorenja u univerzumu i pitati samo za stvorenja ovog svijeta, jer je ovaj naš svijet samo jedan dio univerzuma, a postoje mnogo drugih ogromnih svijetova koji su stvoreni sa istom svrhom i koji egzistiraju iz istog razloga sa svim što je u njima.
Postoji samo jedan isti razlog, ista svrha, ista ideja, isti cilj, ista namjera ili ista mudrost na kojoj se temelji cjelokupno stvaranje. Sve što se nalazi u svemiru egzistira zbog te iste svrhe.
I kako mi vjerujemo u ono što nam je objavljeno kroz Svete Knjige, mi ne možemo dati odgovor baziran na mašti ili našem intelektu. Sve ono što je plod našeg razuma je samo teorija, samo naše mišljenje. Svako može ponuditi svoju vlastitiu teoriju, ali teorije nikad nisu dio Realnosti, Istine, Hakikata. Jer su one sve proizvod naših umova, našeg interpretiranog znanja, naše mašte.
S toga se mi uzdamo u Svete Knjige i njihova kazivanja o stvaranju svijetova – to je izvor našeg znanja.
Mi vjerujemo da je to absolutna Istina, Hakikat, a da su sve druge vrste znanja samo teoretska znanja koja mogu biti promijenjena stotinu puta, hiljadu puta, jer nisu zasnovana na Hakikatu.
Mi kažemo na osnovu svog vjerovanja da je svrha stvarenja univerzuma manifestacija njegovog Stvoritelja Svemogućeg Allaha.
On je bio nepoznat pojam i htio da bude znan, spoznan. On je stvorio sva stvorenja i sve što postoji kako bi Ga upoznali. To je ono što sve Svete Knjige kazuju. Mi, sufije, vjerujemo, da je ovo velika mudrost koja nam je poslata putem Svetih Knjiga i da nam ona objašnjava svrhu stvaranja. Svako može vjerovati ili odbiti da vjeruje u to, ali mi ne prihvatamo filozofske ideje, jer filozofi gledaju svojim intelektom i produkti njihovih umova ne mogu zadovoljiti naše duše.
Naše duše će jedino biti zadovoljne kad kažemo da je Allah dž.š.s. onaj ko je sve stvorio. On je bio skrivena tajna na Njegovoj Božanskoj tajnoj poziciji i On je želio da bude spoznat, i On je stvorio Njegove sluge da znaju za Njega i On ih je stvorio da budu počašćeni u Njegovoj Božanskoj službi i blizini.
Cjelokupna egzistencija, vidljiva i ona nevidljiva, sve zna svoga Stvoritelja. Atomi znaju svoga Stvoritelja, i reci SubhanAllah, sve zna Njega i sve veliča slavi Njega, ali najveće slavljenje Njega je dodijeljeno čovječanstvu. Ljudi su najpočašćenija stvorenje i najjasniji znaci Njegove egzistencije su vidljivi na njima.
Mi, ljudi smo pozvani u najbliže pozicije u Njegovoj Božanskoj Blizini. Stoga, najveće slavljenje Gospodara je dato čovječanstvu., pejgamberima, evlijama, i pravim vjernicima i ako također sve ostalo veliča Stvoritelja.”
Jedna od prisutnih pita:
“Šejh efendija, u katoličkoj školi koju sam pohađala učili su nas da odgovorimo na pitanje zbog čega smo stvoreni na način da nas je On stvorio da znamo, da volimo, da služimo Njemu na ovom svijetu i da budemo sretni sa Njim na onom svijetu.”
Šejh Nazim ef. odgovara:
” Da, to je dobar odgovor, ali je još bolje ako kažemo: ” Znati Njega, voliti Njega, veličati Njega, odati Mu najveće poštovanje i biti sluge u Njegovoj Božanskoj službi.”
Da, to je dobar znak da sve religije polaze iz iste tačke, sa istog mjesta.
U dubini duše svi ljudi vjeruju, bilo da to njihovi umovi prihvatiaju ili ne. Svako vjerovanje je bazirano u našem razumu. Ta intelektualna baza je početak, ali za putovanje nam je potrebna pista sa koje avion na kraju mora poletjeti. Zato nemojte misliti da se religija uvijek oslanja na razum, jer ga možete koristiti samo do određene tačke, ali poslije toga se morate uzdići kroz duhovne svijetove, kroz duhovnu istinu kako biste konačno stigli do nebeskih stanica, do svoje lične duhovne destinacije, deredže.”
Fatiha.
