Poslanikove a.s. riječi su najistinitije. Ljudi današnjice nemaju strpljenja, nemaju vjere, općenito nemaju ničega. Kada se pojavi nevolja čovjek odmah ode nekome ili da uzme kredit ili da posluje sa njim kako bi riješio tu situaciju, misli da će odmah proći.

Za sve je potrebno strpljenje jer se ništa ne dešava za jedan dan. Ako neko ode drugima jednom, dvaput ili triput i pomognu mu on se na to navikne i zbog te njihove pomoći ne čini ništa sam, ulijeni se a na taj način mu njegovo teško stanje ostaje. Čak i ako ste ljekar ili imate trgovinu ili nešto drugo ne očekujte odmah prvi dan kupce. Dolaziće da kupuju ili će dolaziti ljekaru ali za to su potrebni ne mjeseci nego godine. Možda i 10 ili 15 godina dok ne vide da je dobra roba ili dobar doktor i postanu stalne mušterije. Dolaziće polahko ali kad se brzo uzme kredit a posao ne krene odmah onda kažu: Ovaj posao ne valja i promjene u nešto drugo. Sve dok tako i ne okončaju. Zato onaj koji traži pomoć od ljudi neće uopće imati uspjeha.

Ljudi pozajmljuju novac iz banaka da bi mogli poslovati a to ih ustvari čini još jadnijima. Šta je lijek za to? U drugom dijelu pomenutog hadisa kaže se: Ko god se okrene Allahu i traži od Njega Allah dz.š. će ga sigurno osloboditi nevolje. Oslobodiće ga finansijski, fizički ili ponekad je neko u takvom problemu da zbog njega preseli, ode na Ahiret sa imanom i tako je spašen na oba svijeta.

Kaže se da se ne oslanjamo na ljude. Ljudi pitaju: Kako to? Ko se obrati Allahu ili se obogati i smiri ili ode na Ahiret, ako odete na Ahiret sa imanom i tada ste se smirili što znači da smrt nije nešto čega se trebamo bojati. Smrt nekome dođe kao hajr ko se potpuno pouzda u Allaha(Tevekkul) i umre; takav čovjek je na dobitku jer kad vjerujete u Allaha dz.š. On je sretan s vama. Ili ako vam je određeno da imate dug život na dunjaluku opet se sa istinskim imanom pouzdajte u Allaha. Ljudi koji žive 100 godina nemirnim životom ne osjećaju se sretnim ili ako žive 100 godina bez imana za njih to nema nikakve koristi. Takav čovjek živio je uzalud i na Ahiretu će još više patiti.

Zato se stalno moramo prisjećati Gospodara znajući svake minute da sve dolazi od Njega i da budemo strpljivi u tome. Nemojmo biti na teretu drugim ljudima. Tražimo samo od Allaha Najdarežljivijeg i Najsavršenijeg. On sve čini savršenim a posebno za vjernike. Onaj ko pokaže sabur i ako se pouzda u Allaha kada mu se nešto dešava završetak toga će biti dobar. Ako insan ni od koga drugog ne zavisi to mu je najbolje.

Ve min Allah Et-Tevfik
Fatiha!

Ujutro sljedećeg dana otišli smo da posjetimo mezar princa Radża Ašmana koji je preselio prošle godine, kako bismo mu iskazali poštovanje. Elhamdulillah, bio sam sretan kad sam vidio grupe ljude koji dolaze sa svih strana, iz Indonezije, iz Malezije, iz Somalije, iz Amerike, iz Evrope, i to puno, puno ljudi različitog statusa i porijekla. Bilo je 400 ljudi koji su sami platili karte da dođu na taj skup i Elhamdulillah, tu smo održali zikr, učili Kur`an i kaside i siguran sam da je merhum bio sretan zbog toga.

Kod posljednje Fatihe mogao sam osjetiti njegovo toplo tijelo tamo i da je obučen u bijelu odjeću sa predivnim cvijećem – ljiljanima. Vidio sam a i moja supruga Hadži Naziha je vidjela kako se mezar podiže i spušta, kao da se unutra nešto dešava da pokaže njegovu sreću zbog našeg okupljanja. Mi smo mu iskazali svoje poštovanje ali kad smo izlazili začuo sam ogovaranje koje me jako ražalostilo i koje nije bilo vezano za zijaret nego je to bio komentar vezan za tarikat općenito. Jako sam se ražalostio ali šta se tu može? Ne možete promijeniti ništa, kao što govori ajet: “Zaista Allah neće izmijeniti ništa u sudbini jednog naroda dok se taj narod ne izmijeni u svojoj biti” (Ra’d, 11. ajet). Allah dž.š. neće promijeniti ono što je u ljudima dok oni sami sebe ne promijene, a onda mi je na pamet pao i još jedan ajet iz Časnog Kur’ana gdje se kaže: “Smutnja je teža od ubijanja” (El-Bekare, 191. ajet).

Fitna je još teža i bolnija nego ubistvo. Zašto? Zašto je fitna, smutnja ili širenje ružnih glasina, gora i više boli nego ubijanje jedne osobe? Zato jer se ubistvo dešava jednom; vi ste nekoga usmrtili i gotovo, ali fitna je ubijanje ljudi svaki dan! Čak i fitna o nečemu što se zaista dogodilo neće to stanje popraviti, a hoće li onda ružne priče? Loše informacije ubijaju jos više. Onima koji ih šire to postaje bolest. Takvi ih šire a ljudi koji ih slušaju oni povjeruju u to i ispričaju nekom drugom, taj onda prenese nekom drugom i na kraju to postane stvarnost kao da se zaista dogodilo a nije se nikako ni dogodilo.

Ne želim objašnjavati šta je to rečeno, ali to se nije uopšte dogodilo a ljudi su zaraženi, kao da neko ubaci crva u vaše tijelo i on raste i raste dok ne postane zmija u vama. I ponekad kad uzmete tabletu taj crv postaje u vama još duži i veći, tako da mali crvi koje unosite kao hranu unutra postaju aždahe. Takva ogovaranja su kao nešto što izlazi iz jednog mjesta, da ovdje ne izgovaram kojeg, jer imaju isti smrad i tako unutra postanu veliko drvo fitne.

Koja je korist od toga? Nema nikakve koristi. Čak i kad vidite fitnu, Poslanik s.a.v.s rekao je da se prikrije i ne pokazuje. A mi smo ovdje jedna grupa i treba da sakrijemo greške jedni drugima a ne da ih pokazujemo, ne da ih otvoreno napadamo, naročito ako one nisu istinite!

Ja sam bio u takvom raspoloženju dok smo se vraćali nazad dva sata vožnje u Kuala Lumpur i pitao sam sebe: “Zašto se pojavila ova fitna? Ko se okoristio od nje? Nije niko.” Bio sam tako tužan i mislio na Mevlanu Šejha Nazima k.s., na Poslanika s.a.v.s. i na evlije, pitajući se: “Zbog čega ova fitna, šta je razlog?” Bio sam jako tužan u tom trenutku, jer kad smo u borbi između dobra i zla, to je kao u ajetu: “Pa je osposobio dušu za njezino griješenje i njezinu bogobojaznost da može griješiti i dobro raditi” (Es-Sems, 8. ajet).

Allah dž.š. nadahnjuje dušu šta je dobro a šta je loše, tako da je moja dobra strana postavljala ovo pitanje, to jest duša koja je čista, jer svako ima svoju dobru stranu i svoju lošu stranu. Ako preovladava dobra strana to je bolje, ali loša strana je i dalje tu, ali što je dobra strana jača to loša strana postaje slabija. Zato što više preteže dobra strana to je bolje, i što loša strana postaje slabija, također je bolje. Eto u takvom trenutku ja sam osjećao kao da moja dobra strana izlazi izvan mene i to mi se događalo po drugi put u mom životu, kao da mi duša izlazi iz tijela i odlazi prema nebu.

U tom momentu, Hadži Naziha k.s. me gurnula i rekla: “Gledaj, gledaj prema nebu!” Pogledao sam i vidio svoju vlastitu sliku tamo, moju stvarnu dušu tamo, kako mi govori: “Reci – Ešhedu en la ilahe illallah ve ešhedu enne Muhammedu-r-Resulullah!” Ponovio sam to i rekao sam: “Opraštam im ono što su rekli i što su pokušali da rašire.” U tom trenutku na nebu se pojavila moja slika sa turbanom koju su uspjeli snimiti i mobitelom. Dakle u tom momentu pojavila se moja dobra strana i rekla mi da se ne brinem, baš kao što je Allah dž.š. rekao Sejjisina Musau a.s.: “Ti ćeš biti nadmoćniji i jači i oni te ne mogu srušiti, ti ćeš srušiti njih.”

Nastavili smo se voziti i ta duša nas je slijedila i slijedila sve dok je nije prekrilo zeleno drveće, a bila je velikih dimenzija.

Zato mi kažemo onima koji šire fitnu, neka vam Allah Svemogući oprosti, neka vas Allah blagoslovi i neka vam Allah otkloni sve prepreke koje razdvajaju ljude jedne od drugih da se ne bi ujedinili, jer Allah dž.š. kaže: “I svi se držite Božjeg užeta vjere islama i ne razilazite se u razne grupe” (Ali-Imran, 103. ajet).

Držite se čvrsto Allahovog užeta i ne razdvajajte se. Mi se inšaAllah nećemo razdvajiti ni na dunjaluku ni na ahiretu.

Bi hurmetil-habib, bi hurmetil-Fatiha.

Radi čega živimo, da jedemo i pijemo i da budemo kao magarci i ništa više. O ljudi od istoka do zapada pokušajte da budete prihvaćeni u Božijem prisustvu a ne da budete kao magarci koji trče za svojim prohtjevima. Muškarci trče za ženama a žene trče za muškarcima, to je kao magarci. Ostavite to i pokušajte da uradite nešto što će našeg Stvoritelja učiniti zadovoljnim s vama. Ljudi ubijaju jedni druge, mislite li da je to humanost, čak ni divlje životinje ne pokušavaju da ubiju jedna drugu.

Ubijanje, uništavanje to je vaša civilizacija. Šta radite, stidite se! Pljujemo na one koji pokušavaju da ubijaju. Njihov nivo je niži od nivoa životinja.Trenutno je nivo čitavog ljudskog roda ispod nivoa i samog šejtana l.a. Šejtani ne rade jedni drugima što ljudi rade jedni drugima. Žao mi je, sramota me je da kažem da je nivo ljudi koji sada žive na zemlji ispod šejtanovog nivoa. Svako pokušava da bude šejtan ili gori od šejtana. Šejtan pokušava da svede čast ljudi na nulti nivo.

Ljudi se spuštaju pod šejtanove noge ali šejtani ne pokušavaju da budu pod nogama ljudi. Ljudi se ne pitaju ko sam ja? Vi ste stvoreni i počastvovani. Allah je dao ljudima upravo takvu čast kakvu niko ne može zamisliti. Kaže: “Ja sam odjenuo ljude odjećom časti a oni rade suprotno time što ubijaju i spuštaju se šejtanu pod noge. O ljudi to je vaša najveća greška što se suprostavljate Meni”.

Živite u 21. vijeku, ko zna koliko je to godina historije iza vas i još niste naučili koliku imate vrijednost i čast. Kako to? Stvorio sam vas da oborite šejtana a vi slijedite njegov put. Šejtan kaže: “Ubij, zapali”. Kako možete reći da ste civilizovani? Ja sam sada više ljut na vas nego na šejtana. Sve dok budete slušali šejtana i odbijali Moja naređenja Ja ću vas uništavati i činiti da budete na najnižem nivou. Ja sam vas stavio na najviši nivo a vi ste se spustili na najniži. Naučićete svoju lekciju. Zato je sada svugdje vatra. Povrh toga ljudski rod jedni drugima još otežavaju. Svako hoće da on bude broj jedan, a ne neko drugi. Glupi su i traže demokratiju ubijaju i uništavaju sve na Zemlji. Žao mi je što moram reći da i muslimani ne daju prava ljudskom rodu, ne odaju poštovanje onima kojima je Allah ukazao poštovanje. Muslimani ubijaju muslimane. Zbog čega? Kažu: Ja moram sjesti na ovo prijestolje, kažu ja sam predsjedavajući, ja sam rukovodilac a vi ste moje sluge, ja sam predsjednik.

Na šta ćete biti ponosni? Hazreti Mevlana Rumi je govorio da je jednom davno na Kavkazu bio jedan mladić koji se ponosio svojim pištoljem na koji je također stavio nož. Jedan starac je sjedio i rekao mu: „E moj sine imam jedno pitanje za tebe, tako se praviš važan je li nikad ne ideš u klozet?“ Mladić se pribrao i poljubio starcu ruku. Ovi ljudi što tvrde da su neko i nešto neka znaju da su oni i životinje na istom nivou, oboje idu u klozet, samo što jedni imaju dvije a drugi četiri noge.

O ljudi morate čuvati svoju čast i čast drugih ljudi. Ako ne onda ćete biti obeščašćeni i Allah će vam dati takvu kaznu da će ljudi pljuvati na vas na Sudnjem danu. O ljudi morate se vratiti na svoj položaj koji vam je Svemoćni Allah podario ili ćete biti najgori od svih stvorenja. O ljudi ostavite se ugnjetavanja, dajte svakome njegova prava. Nemojte skupljati milione nego podijelite ljudima, učinite ih zadovoljnim s vama, nemojte čuvati pare, ako su ljudi zadovoljni s vama i Gospodar Neba će biti zadovoljan s vama.

Vidio sam neke koji sjede na prijestolju i skupljaju novac. Ima 5 miliona dolara ili eura ili neko ima 100 miliona eura. Zašto? Zašto ne dadneš siromašnima da budu sretni, da kažu Elhamdulillah. Šejtan ih tjera na prokletstvo. Nemojte čuvati pare nego čuvajte čast koju vam je Allah dao. Dao vam je beskrajno bogatstvo pa zašto čuvate. Jemen, Saudijska Arabija itd. čuvaju zlato, srebro, blago i Allah ih proklinje govoreći: “O ljudi Dao sam vam milione, bilione i šta ste od toga dali u sadaku, ništa, O meleci odvedite ih neka budu drvo za vatru, o ljudi od istoka do zapada neka vam put bude takav da Allah bude zadovoljan s vama”.

O Allahu pošalji nam Sultana da uništi šejtanov sultanat Ja Rabbi ente Rabbi Sultan si Subhan si molimo za oprost i molimo se za Sultana koji će slijediti Tvoja sveta naređenja a ne šejtanska naređenja. Neka vam Allah podari da dočekate to vrijeme i da budete među onima koji će pomoći Mehdiju a.s. da uništi laž, da uništi batil. Ne znam kada će se to desiti ali će se desiti inšaAllah nadamo se da ćemo biti među Tvojim dobrim slugama to je najveća čast, podari nam tu čast.

Fatiha!

Nakon toga, možete izgovoriti:

Hasbun Allah, Rabbun Allah – 100 puta, a onda i

Salavat-šerife – Allahumme salli ‘ala Muhammedin ve ‘ala ali Muhammedin ve sellim – 100 puta.

Zatim se vratite svojim kućama jer Allah je Svemoguć i On dž.š. će ubaciti strah u srca silnika. Kad se nakon toga u njihovim srcima pojavi strah možda neće moći ni da ostanu u kućama ili na funkcijama. A neće biti spokoja ni u srcima vojnika prema tiranima. Tirani će možda sve ostaviti i otići s tim nastalim strahom. Tada će se narod umiriti i zavladaće tišina. Allah može tihe ljude odjenuti dostojanstvom. 

Ali sva čast je otklonjena od onih koji izlaze na ulice i viču. Jer običaji nevjernika su da idu i da galame na ulicama. Ako nam je nešto potrebno, zatražimo to od našeg Moćnog Gospodara. Ono što nama treba neće se dogoditi ili obaviti putem galame i vriske ili miješanjem muškaraca i žena na ulicama. Ne! Prema islamskim manirima stvari se ne trebaju rješavati na takav način. Prema ispravnom islamskom ponašanju, ako je neko tlačen, treba otići u džamiju jer je to Allahova kuća. Tamo osoba može klanjati dva rekjata i zatražiti šta želi. I to je to.

Hasbun Allahu ve ni'mel vekil. Hasbun Allah, Rabbun Allah – Dovoljan je meni Allah, divan je On Gospodar.

Hasbun Allah – Allah nam je dovoljan.

Rabbun Allah – Allah je naš Gospodar.

Kad tako postupite, vratite se kućama a ulice ostavite prazne, nemojte protestvovati. Na taj način će moć silnika opadati. Ljudi ovo ne znaju i to što rade su običaji nemuslimana, zapadnjaka, nevjernika. Od tih protesta nema nikakvog zadovoljstva, oni ne vrijede ništa. 

Islam je došao i donio lijepe manire a naš tarikat je prepun lijepih manira. Ako se držite puta istine – tarikul-Hakk, Svemogući Allah će vas čuvati. Tada možete tražiti oprosta od svoga Gospodara: „Oprosti nam Gospodaru, pogriješili smo, Ti ispravi naša djela i naše postupke i popravi naše korake. Mi želimo i nastojimo da budemo Tvoji skrušeni robovi. Podrži nas, Gospodaru“. Ako neko povrijedi iskrene Allahove robove, Njegova dž.š. ljubomora može se osvetiti toj osobi. Allah će vjernike odjenuti snagom a tijelo neprijatelja drhtaće od moći kojom su vjernici odjeveni. Iako oni ništa nisu vidjeli od samog vjernika, Božiji bijes radi tog slabog roba može zavezati tiranima jezike i usta da čak neće moći ništa ni da jedu ni piju. 

To je naša tradicija i na drugi način nema rješenja. Možda će i biti neki rezultat ali taj će se platiti vrlo visokom cijenom. Ono o čemu mi govorimo je kako doći do rješenja s lakoćom. Ako ljudi odu u džamije bez razgovora i vrate se kući, zatvore trgovine, zatvore vrata i ostanu u kućama, tamo klanjaju dva rekjata i nakon toga još ostanu malo sjediti na mjestu gdje su klanjali, Allah će poslati strah u srca tirana. U Kur’anu Časnom stoji: “I poslanici su pomoć tražili, pa je svaki oholi i inadžija nastradao” (Ibrahim, 15. ajet). 

Kao što je bilo i sa Ebu Sufjanom kad je došao u Medinu. Poslanik s.a.v.s. rekao je da ga niko ne poselami, ne uzvrati mu selam i da nikako s njim ne razgovaraju nego ga potpuno ignorišu. Ebu Sufjan je zbog toga skoro poludio. I ovo naređenje je takvo – nemojte govoriti. Čak i da dođe vojska – nema priče ni govora. To je miroljubiv način. La havle ve la kuvvete illa billahil-Alijjil-Azim. Ako prepustite sve svoje probleme Allahu, sa njima će biti završeno! Šta drugo očekujete? 

Gospodar kaže: „A sljedbenike Knjige, koji su ih pomagali, iz utvrda njihovih je izveo, i strah u srca njihova ulio” (El-Ahzab, 26. ajet). Allah dž.š. može poslati strah u njihova srca. Ovo je osobenost našeg voljenog Poslanika s.a.v.s. Ako on želi da se u srcima tirana pojavi strah, on s.a.v.s. to može zatražiti a tirani bi se počeli tresti od straha odjednom, bez ikakvog povoda za to. Eto to je naš put, dok su demonstracije metode nevjernika. Naš put je brz i miroljubiv. Metode nevjernika potrajaće dugo vremena ali na naš način, to može trajati jedan do tri dana. To je dosta. Najviše jednu sedmicu i Nebeska odredba će doći, tako mora biti. 

Nemojte se ponašati kao divlje zvijeri, budite smireni i nikada nemojte dizati pobunu protiv vlasti. Kad klanjate dva rekjata, Allah dž.š. će izmijeniti nepravednu vlast, strah će se kod njih pojaviti a da vi niste upotrijebili nikakvo oružje. I bez obzira o čemu se radilo, posebno žene neka ne idu na proteste.

Rabbi Ente Rabbi – Ti si naš Gospodar. Zar nije tako? Ovo je dovoljno.

El-Fatiha.

Varate se ako mislite da šejtan na vas neće imati nimalo uticaja. Šejtan je problem napravio čak i Allahovom poslaniku Ademu a.s. Šta mislite ko je bolji, vi ili Adem a.s.? On je otac čovječanstva i on je poslanik. Šejtan je njemu šapnuo da pojede voće s drveta a on je daleko bolji od nas. Ne pokazujte sebe na Internetu. Ako se nalazite na Fejsbuku vi u stvari činite haram i zinaluk.

Skinite se sa Fejsbuka, jer je on zavjera protiv islama. Nemate traga ko vam je to postao prijatelj pa se sve može završiti razgolićavanjam ljudi i žena. Previše ljudi danas na Internetu ima svoje slike i svoje biografije, padajući tako sve više i više u šejtanove zamke. Ako kompjuter koristite radi islama ili radi znanja to je u redu. Ali da pišete po Fejsbuku, to nije u redu. Budite pažljivi. Jednog dana ćemo napustiti ovaj svijet i naći se pred Allahom dž.š. Zabrinuti smo jer kad budemo napuštali dunjaluk, pitanje je hoćemo li otići sa kaznom ili sa nagradom? Ne znamo, to niko ne zna. Zato izgovorimo svi šehadet.

Danas na Internetu ljude uče prljavim stvarima a kako to nazivaju? To nazivaju Fejsbuk. Juče su mi rekli da sam i ja na Fejsbuku. Otkud ja na Fejsbuku kad ne znam čak ni upaliti kompjuter? Kažu da imam preko hiljadu fanova na jednoj stranici. Kad su uključili vidio sam tamo sve te takozvane fanove, prijatelje, grupe… Kome su oni prijatelji? Šejtanu! Za šta su prijatelji? Pa sve te slike koje tamo stoje, ni ne znate ko su ti ljudi koji žele da se pojave. Web-stranice hoće da izlože drugima nečiji identitet.

To nije nikakva šala. To je ulazak u tuđe živote, da se sazna što ko radi i s kim je u vezi. Zato su izmislili Fejsbuk kako bi saznali sve. Mladi ljudi su sretni što sebe pokazuju na Internetu a ne znaju da su u kontaktu s ljudima koji su možda loši. To na Fejsbuku nisu vam prijatelji, to su šejtanski prijatelji.  

Prijatelji su vam oni drugovi koji, kad ste gladni onda su i oni gladni, kad imate hrane i oni imaju hrane i kad ste vi bogati tad su i oni bogati. Kao što su bili Poslanikovi ashabi koji bi iz ljubavi učinili sve. Trebate održavati prijateljstvo sa ljudima koji su odani jedni drugima, brinu se jedni za druge i pomažu jedni drugima.

Allah dž.š. želi da gradite takva prijateljstva a ne kao što je danas moderno, da imate puno prijatelja na Fejsbuku kojima pokazujete sve svoje privatne fotografije. Vidite ga jednom na Internetu i on vam postane prijatelj i date mu sve svoje slike. A slike svih vaših prijatelja postaju i njemu dostupne. To nije prijateljstvo – to je golotinja. Takvi ste ako pokazujete svoje slike milionima ljudi na Internetu.

A Poslanikovi ashabi, da ih Allah nagradi, niko nije poput njih jer se njihovo prijateljstvo prema Poslaniku s.a.v.s. ne može opisati. Zato je prijateljstvo važno i zato bi Sejjidina Šah Nakšibend, imam tarikata i sultan ovog tarikata, prije početka skupa uvijek ponavljao: „Naš put je u sohbetima a bereket je u okupljanju“. Ako nema sohbeta i okupljanja znači da se mi ne nalazimo u stvarnosti i da nema pravog prijateljstva.

Allah dž.š. ovo je prijateljstvo spomenuo u Časnom Kur'anu a spomenuo je tad i osobu, Poslanikovog ashaba. Radi se o Sejjidina Ebu Bekru r.a.: “Ako ga ne pomognete, pa doista ga je pomogao Allah kad su ga protjerali oni koji ne vjeruju, drugog od dvojice – kad su njih dvojica bili u pećini, kad reče drugu svom: ‘Ne žalosti se! Uistinu, Allah je s nama.’ Tad je spustio Allah smirenost Svoju na njega i pojačao ga vojskama koje niste vidjeli. I učinio je riječ onih koji ne vjeruju, najdonjom, a Riječ Allahova – ona je gornja; a Allah je Moćni, Mudri“ (Et-Tevbe, 40. ajet).

Gdje je ovaj ajet spušten? U pećini. Dok su se selili iz Mekke u Medinu prolazili su kroz tu pećinu i kad su zastali da se odmore, Ebu Bekr r.a. bio je tužan. Nećemo spominjati razlog njegove tuge ali Allah dž.š. spustio je navedeni ajet u toj pećini. Ovo znači da ako želite imati pravi odnos sa Gospodarom, Njegovim Poslanikom s.a.v.s. i sa šejhovima, trebate ići u pećinu. To se ne može dogoditi bilo gdje, ne može u parku niti u kući. Morate ga pronaći u pećini, u osami.

Zato se klonite Fejsbuka i sličnih stvari na Internetu.

El-Fatiha.

” Mi želimo da budemo niko i ništa, sve dok smo neko ili nešto, nismo potpuni!”

” Razlika između tebe i tvog šejha, je u tome što si ti ponosan”.

 Jedite manje

Prije su ljudi jeli samo jednu vrstu hrane i bili su zdraviji i jači. U današnjem vaktu ima raznih vrsta hrane, i ljudi pretjeruju sa hranom.

Tarikatske naredbe nisu samo za dobro murida nego i svih ostalih ljudi.
Ljudi kad počnu jesti oni jedu sve ne obaziru se šta se nalazi u hrani. Postoji puno otrovne hrane, a ljudi je jedu bez provjeravanja da li je ona haram ili halal. Posebno u restoranima- takva mjesta su još više neprimjerena. Hoću reći veoma je opasno jesti na mjestima gdje nismo 100% sigurni šta jedemo, jer ako pojedemo iz neznanja u tome nema harama ali otrov se nalazi tu i šteti nam, našem fizičkom i duhovnom biću.

Prije su ljudi jeli meso ponekad, a danas ga jedu svaki dan. Govore da je meso poskupilo ali je pojeftinilo čim ga mogu jesti svaki dan. Kad dođete u tekiju ono je lijek za vas možete jesti koliko hoćete, mi vama ne branimo ali kad ste u svom domu nema potrebe da tjerate djecu da jedu puno. Ako počnete obrok sa Bismillom i završite Fatihom ono postaje lijek za vas.
Kada kažemo da jedete manje vi i dalje možete jesti u normalnim količinama samo budite oprezni šta jedete.

 
Govorite manje

Jezik je jako važan jer sve nevolje koje dolaze čovjeku, dolaze zbog njegovog govora (jezika). Dakle, moramo biti oprezni. Kad se govori previše, sigurno će čovjek reći ono što je netačno ili što je nepotrebno. Onda mu to postaje teret. Na našoj desnoj i lijevoj strani nalaze se meleci, oni bilježe govor. Kad osoba govori o dobrim stvarima, svjesno govoreći o dobru, to se odmah bilježi kao sevap – nagrada. Kad osoba ogovara ili priča ne misleći je li to ispravno ili nije, melek sa lijeve strane to ne zabilježi odmah. Isto vrijedi i kada osoba griješi. Allah dž.š. naređuje meleku: „Čekaj, taj rob se može pokajati“. Tako on to ne zabilježi. Melek čeka sat, 2 sata… čeka do 8 sati, a nakon toga će zabilježiti ako se osoba još uvijek nije pokajala. Stoga treba biti oprezan, govoriti manje i razmišljati o tome što se govori, kakvo bi značenje to moglo imati. Ne trebate razmišljati nakon što ste nešto rekli, nego prije nego što izgovorite. Kaže se u hadisu našeg Poslanika a.s.: “Kelam – riječ je u ustima”. Ako riječ ne izađe znači da ste vi njen vlasnik – u vašim je rukama. Ali, nakon što izađe iz usta i izgovori se ljudima, znači da je izvan vaše kontrole, ne vladate njome više. Ne možete više tražiti izgovor jer je ona izrečena. Zato prije nego što riječi niko ne čuje, razmislite o njima. Allah dž.š. neće zabilježiti loše misli, ali govor da.

Trebali biste misliti unaprijed. Možete svoje riječi zadržati prije nego što izađu. Ali nakon što izađu, mogu uništiti svijet i uništiti i vas isto tako. Onda vam one postanu problem. Kaže se: “Selametel-insan fi hifz el-lisan” – spas za čovjeka je u čuvanju njegovog jezika. To se takođe odnosi i na dunjalučke stvari. Na primjer, ako vičete na čovjeka jačeg od sebe, on će vas dobro istući. Biti pretučen na dunjaluku nije nešto najstrašnije, ali zbog ahireta treba se biti oprezan kad se govori, svjesno ili nesvjesno, jer možete u džehennem za takvu stvar.

Treba spominjati Allahove naredbe. Ne možete pričati o nečemu a da nemate znanje, nego samo zato da bi ljudi bili zadovoljni. Ljudima govorite prema njihovom stepenu, prema vašem vlastitom stepenu i vagajući to što vam dolazi. Čak i kad vam kažu da puno ljudi želi rado čuti predavanje a vi nemate to znanje, govoriti je protivno Šerijatu i onda ste u nevolji. Morate misliti i na ahiret. Možda će 100 ili 1000 ljudi biti sretni kad vas slušaju. Ali ako ćete zato biti u džehennemu samo jedan dan, nije bilo vrijedno toga. Dakle, morate razmišljati govoreći manje. Ili kada govorite, mislite o onome što govorite. Prvo razmislite, a nakon toga pričajte. Većina ljudi pričaju, a onda misle o onome što su rekli. Allah nam daje da razmišljamo o ovome, InšaAllah.

Spavajte manje

Kad kažemo “manje spavati”, to znači spavati maksimalno 8 sati – što je ljudima više nego dovoljno. To je granica. Za jednog murida trebalo bi biti još i manje – do 5-6 sati sna. Allah dž.š. je podario svakome istidad – sposobnost, neki mogu živjeti a da spavaju samo 3-4 sata dnevno a neki da nikako ne spavaju. Međutim, neki ne mogu da žive ni sa čak 7 sati spavanja. Ali čak i ako ne mogu, oni ne bi nikako trebali spavati duže od 8 sati.

Allah dž.š. podijelio je dan od 24 sata na 3 dijela: 8 sati za san i odmor, 8 sati za ibadet i 8 sati za dunjalučke poslove. Naravno, kad radite stvari kojima će Allah biti zadovoljan, čak i ako su to dunjalučki poslovi a kažete “Ovo radim zbog Allaha”, i to se takođe smatra ibadetom. I spavanje je poput toga ali sve ima edeb – pravilan način.

Velike evlije su još dodatno dijelile i noć na 3 dijela: budili bi se na tehedžud kad bi prošle dvije trećine noći. To vrijeme proveli bi u ibadetu. Kako to oni čine? U krevet idu rano. Na primjer, ako se u krevet ode do 10 ili najkasnije do 11 sati, to je sat-dva nakon jacije a ustane se u 4 ujutro, tu je Allahova mudrost. Allah je čovjeku darovao ono najbolje u svemu. Doktori isto tako kažu da je okrepljujući i za tijelo najzdraviji san onaj između 11 naveče i 3 sata ujutro. U ova četiri sata fizičko tijelo dobija najviše odmora. Ali šta ljudi danas rade? Nekad ostaju budni do 1 ili 2 ujutro, baveći se bespotrebnim stvarima. Prije je to bila televizija, sad su to kompjuteri koji su još i gori od televizije. Ljudi se tim stvarima zabave. Tada naravno ne klanjaju tehedžud. Čak ne mogu ustati ni na sabah. Sabah klanjaju kad se probude.

Kad neko zaspi u 2 ujutro, već ne može imati dovoljno sna. Ako je spavao 8 sati, probudiće se oko 10 ujutro. Tako se ljudi bude u 10, 11 ujutro i ne mogu se dovoljno naspavati. Islam stoga postavlja stvari kako naš ego ne voli. Ali ono što se ne sviđa egu dobro je i za našu dušu i za tijelo. U prošla vremena, kada je Poslanik s.a.w.s. tek počeo širiti Islam, po cijelu noć bi proveo stojeći na namazu toliko da bi mu stopala bila otečena. Nakon toga, došao je časni ajet: “Ti klanjaš čitavu noć, nije potrebno toliko, dovoljno je da bdiješ pola noći  ili jednu trećinu”.

Takav ajet je spušten. Allah dž.š. je odredio koliko čovjek može podnijeti i prema tome je i objavio. Osam sati je čovjeku sasvim dovoljno za san. Nemojte spavati čak ni 5 minuta duže od tih 8 sati jer će čak i dodatnih 5 minuta škoditi vašem tijelu. Škodi mu fizički a duhovno mu škodi još i više. Naravno, ovo je za prosječne, obične ljude. Za bolesnike je drugačije jer im je san odmor. Za starije osobe je opet drugačije, njima je odmor potreban. Ali za normalne ljude poput vas i mene, nije dobro ostati do ponoći pa onda spavati 9-10 sati. Iz razloga što to osobi šteti i fizički i duhovno.

Na kraju znači rekli smo:

1. da se jede manje: kad osoba jede manje, svoje tijelo održava čvrstim i kativnim, kad jede više, onda je suprotno, škodi tijelu.
2. kad čovjek govori manje to je dobro za njega, svako sluša ono što on kaže. Ali kad puno govori, svi će reći”ovaj previše priča”.
3. sa spavanjem je isto; kad spavate manje, dovoljno je. Ako spavate previše, to škodi i fizički i duhovno.

El-fatiha

Lica šejhova su prosvijetljena, kao nur, kao da su uvijek nasmijani. Neki od njih zbijaju mnogo šala, to je dobro u svakom slučaju. Naravno ne treba šaliti se koristeći laži, kako je Poslanik rekao. Šejhovi zbijaju moralno čiste šale. I Mevlana također, to svi znaju, on uvijek zbija prijatne šale sa ljudima. On podučava kroz te šale. On pripovijeda mnogo puta iz starih priča, šaleći se također.

Jednom smo otišli u posjet – otišli smo da zijaretimo Mahmud Indžir el-Fagnavija Hz, To je šejh iz Zlatnog lanca, on je također bio vrlo šaljiva osoba. Ko god je išao kod njega, nije odlazio a da se nije smijao. Zaista, kada smo bili pokraj njegovog mezara, bila je to simpatična situacija, smijali smo se Mevlaninim šalama. To je bilo zaista lijepo.

Mevlana Rumi Hz. također… Sada ljudi čitaju Mesneviju i vide ga kako sjedi ozbiljan. Misle da je on osoba koja se nikad nije nasmijala u životu. Ali on ima mnogo šala. Evo jedne od njegovih šala koje smo se sjetili a koja tačno odgovara našim sljedbenicima… Našim sljedbenicima, drugim sljedbenicima isto tako… To je šala koja im odgovara. Danas se ljudi malo smiju.

Kada je sjedio sa Šemsom el-Tabrizijem u svom dergjahu, došli su neki ljudi sa Akšehirske strane (to je oblast Konje – grada u Turskoj). Rekli su im: „Pošaljite nam jednog ili dva Šejha da se i naši ljudi preporode.“

Mevlana Rumi im reče: „Idite van i pogledajte u okolini dvorišta. Koga kod da nađete povedite ga sa sobom.“ Otišli su sretni uzimajući dvojicu ljudi sa sobom, uzeli su ih kao da su birali ovce. Onda je Mevlana Rumi rekao Šemsu el-Tabriziju: „Elhamdulillah, došli su želeći šejha, oni ne žele muride. Dakle, mi imamo previše šejhova ali murida ne…“

Zbijao je šale kao što je ova.

Dakle, to je poput ovoga, nasmijana lica, šale. Ali bez grubih šala, ismijavanja i podvala. Šala je prijatna stvar među muridima, među ljudima. Čak i kada osoba ide ulicom i ugleda vas ovako nasmijanog lica, osjeća simpatiju, postaje vam bliska.

Nemojte se duriti, natjerat ćete ljude da pobjegnu od vas. Ovo je također veoma važno. Smatra se sadakom a i zbližavanje također. Kada je to srdačno, neće biti mržnje i neprijateljstva. Kada vas osoba mrzi vi osjetite žalost u sebi ili se čudno osjećate. Ovo je veoma važno takođe.

Naš Poslanik (s.a.v.s.) je uvijek bio nasmijan. Rijetko, čak i kada bi bio ljut samo bi se okrenuo, ne bi vikao ni na koga. On nam treba biti uzor, primjer za nas. Moramo ga uzeti za uzora i oponašati ga. Od toga ljudi imaju sve vrste olakšanja.

Danas smo govorili o sadaci. Postoje razne vrste sadake. Dati novac, hranu, pružiti pomoć, očistiti put. Jedna vrsta sadake također je nasmijati se svom bratu Muslimanu. Smijanje je veoma prijatno. Allah dž.š. daje nagradu za ovakav osmijeh kao i za sadaku. Sve evlije i šejhovi imaju prijatno lice. Bez konstantnog smijanja. Ali, većina njih, ima prosvijetljeno lice pa izgledaju kao da su uvijek nasmijani.

Poslanik (s.a.v.s) preporučuje smijanje, a on nikada nije izgledao uznemirujuće.

Kada bi bio uzrujan zatvorio bi oči da ne bi uznemirio ljude. Baš poput ovog primjera ne vičite ili nešto slično… Niiko nije mogao vidjeti njegovo lice ljutito (s.a.v.s.).

I Mevlana Šejh također je cijelo vrijeme sklon zbijati šale i smijati se za ljude i činiti ih sretnim.

Lijepo je smijati se, sa svojim bratom iz Tarikata, na putu također, kada idete kupovati…

Kada si ti nasmijan, ljudi će biti sretni, još veseliji. A biti sretan, to utječe na vaše duše i imate korist od toga. Zato što činite sadaku, i vi ćete biti nagrađeni za to.

Ve min Allah et-tevfik. El-Fatiha.

Ovo se odnosi na sve općenito, ne samo na jednu stvar. Čovjek čuje od nekoga ili nekome padne na um: “Ovo moram uraditi odmah ili će to neko drugi uraditi i zaraditi, ili – uradiću ovo prije drugih”. Ali ako pomisli da svako ima isti vid i način razmišljanja, svako ima iste mogućnosti. Svi oni urade tako i kasnije se žale: “Zašto smo to učinili?”

Najgore od svega je što neki kao da pitaju: “Kako ste mogli strpljivo čekati u majčinoj utrobi 9 mjeseci?” Čovjek je nestrpljiv, nagao. Danas beba pokazuje strpljenje a njeni roditelji ne, ni rodbina, ni komšije. Kažu: “Pogledajte hoće li biti djevojčica ili dječak?” Znači oni napolju ne mogu sačekati 9 mjeseci a onaj unutra mora biti strpljiv bez obzira na sve. Ali oni napolju se miješaju u Allahov posao. To je upravo šejtansko djelovanje. Postalo je uobičajeno kad čovjek kaže da mu je žena trudna, ljudi odmah pitaju kojeg je spola dijete. Allah dž.š. je to pokrio i ne treba da se vidi. A ljudi u brzini ne shvataju da sami sebi naškode i rizikuju. A zašto? Samo zato što im se žuri.          

Ljudi više nemaju strpljenja. Sve žele na brzinu. Ako žele da se obogate, žele to odmah. Srljaju u nešto a onda sve izgube i zauvijek se kaju. Sve stvari urađene u žurbi su od šejtana. A što se tiče žurbe, kada treba požuriti? Požurite ka činjenju dobrih djela. Kod činjenja hajra kaže se: “Adždžilu bis-salati kablel-fevt, adžidžili bit-tevbati kablel-mevt” – Požurite s namazom prije nego istekne vrijeme, klanjajte odmah i odmah učinite tevbu. Smrt vam može doći u bilo koje doba.

Čovjek ne zna kad će umrijeti. Neki čine tevbu pred svijetom, neki pred šejhom, neki pred hodžom. Ne treba tako. Učinite tevbu odmah. Trebate požuriti sa davanjem zekjata. Odmah, nemojte govoriti da ćete dati kasnije. Ako vam padne na pamet da date sadaku, odmah je dajte, požurite prije nego vas nefs ubijedi da je to puno i da ne treba dati. Trebate obaviti hadž. Imate li novac za to, zdravi ste, imate sve. Nemojte reći da ste mladi, čekate još malo pa onda otići. Farz vam je da odete odmah.

U svemu je ovako Kad je u pitanju neki hajr možete žuriti. Ali kod dunjalučkih poslova svakako radite polahko. Razmislite o tome. Jer na kraju možete zažaliti. Čak i kod osobe koju ćete oženiti, s kojom ćete poslovati, trgovati, s kim radite nešto, dobro razmislite hoće li to biti dobro ili loše pa tek onda to uradite.

Kao što smo rekli, islam je najsavršenija religija. Jer je on (s.a.v.s.) posljednji Poslanik i u vjeri više ništa ne nedostaje. Islam pokazuje put u svaku ljepotu, svaku dobrotu. Ko ga slijedi i primjenjuje ne žali zbog toga. A i to je jedan od savjeta islama – ne žurite s dunjalučkim poslovima. Kad se tiče ahireta uradite to odmah. Ne gubite vrijeme – u tom slučaju odmah djelujte.

Kao što je rekao Mevlana Dželaludin Rumi: “3 su dana: juče je prošlo i ne možete više učiniti ništa. I da date sav svoj novac ne možete vratiti jučerašnji dan. Ali danas, imate današnji dan. Danas možete uraditi što niste uradili juče. Ili niste mogli juče. Za sutra ne znate hoćete li biti živi ili ne”. Zbog ovoga, požurite s dobrim stvarima.

Ve min Allah et-tevfik. El Fatiha.