Breme grijeha je vrlo teško. Ono što je još teže je težina prava Allahovih dž.š. robova. Allah dž.š. ima puno milosti i prašta druge grijehe ali za prava Svojih robova kaže: “To nije moje pravo. To je pravo tog roba”. Trebate tražiti oprost od onih prema kojima ste pogriješili i osloboditi se tog bremena. To je lahko ako to možete učiniti na ovom svijetu. Bez obzira šta je, ta osoba može oprostiti. Dajte mu njegovo pravo, odnosno i više od toga i ubijedite ga, jer na ahiretu neće biti prilike, tada će on uzeti od vaših dobrih djela.

Sa ovom težinom postoje takođe i loše stvari koje vam se događaju. Kada počinite grijeh taj grijeh će vas odvesti da upadnete u dunjalučke nevolje. Nikada nećete znati kako vam ta nevolja dolazi, u kojem obliku, u kojem stanju. Od ovih grijeha osjećate da vam Allah dž.š. daje belaje, prokletstvo ili nešto drugo, dajući vam težak period. Možda bolesti i druge belaje, ne samo jednu stvar. Iz tog razloga tražite od Allaha dž.š.: “Gospodaru, sačuvaj nas od belaja ovog svijeta i kazne na drugom svijetu“. Moramo tražiti oprost od Allaha dž.š. ali moramo dati prava drugima takođe.

Važna stvar je da ne bismo trebali nositi breme grijeha. On Dželle Dželalluhu govori nam da se pokajemo. Čak i meleki čekaju osam sati kada počinimo grijeh: “Nemoj pisati odmah“, kaže melek na desnoj strani. Melek na lijevoj strani piše grijehe, melek na desnoj strani piše dobra djela. Melek na desnoj strani ne pita meleka na lijevoj strani, on piše, bilježi odmah. Ako je to dobro djelo on daje 10, 100 puta, onoliko koliko Allah dž.š. hoće. Sigurno je da daje više od 10 za 1. Ali drugi melek kaže „Čekaj“. Poslije osam sati, on kaže: “Ako se nije pokajao, piši 1 za 1“.

Allah Azze ve Dželle kaže: „Pokajte se, Ja praštam“. Ne propustite tu šansu. Kao što smo rekli, kad počinite grijeh, grijeh vam bude upisan ali sigurno dobićete i nevolju, belaj zbog tog grijeha. Međutim, neki razumiju ovo a neki ne. Ko god nastavi zaslužuje džehennemsku patnju na ahiretu. Da nam Allah dž.š. sve oprosti inšallah. Mi tražimo oprost. Neka nas Allah dž.š. uputi na pravi put i tražimo oprosta uvijek.

Ve min Allahi tevfik. El-Fatiha

U prošla vremena nije bilo struje pa su ljudi obično nakon jacije išli pravo u krevet. Ponekad bi ostajali malo duže ali to nije bilo iza 21 ili 22 sata. Nisu ni mogli duže sjediti uz one mutne fenjere. Mi sada imamo rasvjetu. Prije bi televizor bio upaljen do određenog vremena i nakon toga bi se išlo na spavanje. Danas TV radi 24 sata. I druge gore stvari su se pojavile. Računari i internet su kao bolest. Kad se neko zadubi u to, ostaje sjediti do zore. Još jednom, to je mudrost koja dolazi od Allaha dž.š., da taj ode spavati u tri ili četiri ujutro. Zašto? Jer je to doba za ibadet i pred sabah namaz. Šejtan ga nije držao budnim zbog toga i odmah učini da on zaspi u to doba. A naravno, bio je budan čitavu noć. Allah dž.š. sve je učinio najljepšim. Bili vjernici ili nevjernici, doktori kažu da je najbolje vrijeme za san i za odmor fizičkog tijela između 23 sata i 3 sata ujutro. Ako čovjek legne u to vrijeme, tijelo dobija što mu je potrebno da bi se opustilo i odmorilo. Imunitet jača, osoba manje obolijeva i zdravija je u mentalnom smislu. Ali ko spava u to doba? Najčešće samo nekolicina ljudi ide u krevet prije ponoći ili u jedan ujutro.  

Noć je takođe podijeljena na tri dijela. Kad prođe 2 ili 3 sata, zadnja trećina noći zove se sulusu-l-ahir. To je vrijeme za seher i vrijeme za tehedždžud. Veoma je važno ustati i činiti ibadet u to doba. To je najblagoslovljenije vrijeme noći i dana. To je doba kad se dobija najviše nagrada. Narvno, ustajanje u to vrijeme je teško za većinu ljudi. Oni sjede dotad radeći nešto a kad to vrijeme nastupi, a i tu je mudrost Allaha dž.š., oni odu i legnu. Svuda je isto tako. Svi noćni klubovi, kazina i slično rade do tog vremena i onda ljudi odu spavati. Ovo je važno vrijeme za ustajanje i ibadet. Čak je i učenje korisnije u to doba i ostaje bolje u glavama djece. Ali gdje su oni koji će ustati u to vrijeme? Neka nam Allah dž.š. pomogne da ustajemo u te sate. Ima dova našeg Mubarek Poslanika s.a.v.s.: „Gospodaru, probudi nas u sate koji su Tebi najslađi“. Sati koje Allah dž.š. najviše voli su ti sati, zovemo ih sulusu-l-ahir. Da Allah dž.š. počasti sve nas buđenjem. Da primjenjujemo ono što Gospodar kaže, da se povinujemo Njemu. To je najkorisnije za nas.

El-Fatiha

Zbog toga je Božiji Poslanik s.a.v.s. govorio :“ Dva čovjeka mogu klanjati jedan do drugog u namazu a da njihov namaz ima razliku kao između neba i zemlje.“ Može čovjek da posti, od jutra do večeri da bude gladan, na taj način samo fizički posti, i to je isto prihvatljivo, takva vrsta posta. A ima i onih koji su postili na takav način da, kada dočekaju iftar , oni su zaslužili Allahovu milost i Njegov oprost.  Zato je ono čemu se pridaje važnost upravo duša.  Duša ibadeta jeste ljubav. Ono što daje vrijednost ibadetu jeste ljubav. Ibadet koji obavljamo s ljubavlju jeste onaj ibadet kojem Allah dž.š. pridaje važnost. U suprotnom, mi samo fizički izvršavamo svoju dužnost. Posebno za pripadnike tarikata, ovo je veoma bitna tema. Onaj koji je krenuo putem tarikata mora koračati s ljubavljau.

Treba da voli, puno da voli, da voli svog šejha, da ga jako puno voli. Murid će trebati toliko da voli svoga šejha, da osjeća predanost u  ljubav prema njemu. Voljeti nekoga je veliko, koga god da pitamo reći će da voli Allaha dž.š. ali to su velike rijeci, koje će izaći na vidjelo u trenucima iskušenja. Nije lahko reći da volimo Allaha dž.š. a da nas On pri tome ne iskuša. Dovoljno je da volimo one koje Allah dž.š. voli. Postoje dva načina na koje možemo voljeti nekoga, to je samo riječima ili srcem. Ako samo riječima iskazujemo ljubav tada ćemo proći kroz velika iskušenja, kao što muz voli zenu, prijatelj voli prijatelja, riječima svako može da voli. Da li zaista voli?

Sve što se samo riječima iskazuje, nije ništa drugo nego gluma, teatar, jer ako to zaista ne osjećamo onda sve ostaje samo na riječima . Voljeti nekoga ustvari znaci i svako momentu biri speedman dati sve za tu osobu. Ako nas vole Allahovi prijatelji (evlije)  onda ćemo nastojati da ih slijedimo. Ashabi su voljeli Pejgambera s.a.v.s. ali to nije bilo samo riječima nego su ga zaista voljeli i to su i dokazivali. Kad je trebalo dati život za njega dalı su, kada je trebalo dati svoja imanja oni su radi njega davali i voljeli su ga više od svega,  više od svojih roditelja, djece i bilo koga drugoga. Tako je jednom jedan ashab Pejgambera s.a.v.s išao ulicom i ugledao jedno drvo pored puta i on ga je zabišao iako mu nije bilo na putu. Njegov prijatelj koji je bio sa njim upitao ga je zašto je to uradio on mu je odgovorio da ne zna ali da je jednom vidio Pejgambera s.a.v.s. kako zaobilazi ovo drvo pa je zbog toga i on to uradio. Ovaj postupak je pokazatelj prave ljubavi tj. da onoga koga volimo  vidimo gdje god odemo. U toku bitke na Uhudu jedna žena je izgubila muža, brata i svi porodici su pali sehidi. Zeljela je da ode da vidi Pejgambera s.a.v.s.ali u tom njenom bolu ashabi su pomislili da bih mu mogla reči nešto pogrešno i nisu joj dozvolili da ode da ga vidi. Ona je bila uporna u svojoj namjeri i otišla je da vidi Pejgambera s.a.v.s.  i rekla mu da je samo htjela da se uvjeri da je on dobro. To znači voljeti, voljeti više od svega što imamo i da smo spremni žrtvovati sve za tu osobu. Onaj ko pristupi tarikatu treba po ovom usulu da se i ponaša i da voli svoga šejha  više od svega drugog. Prvo se treba uvjeriti da je njegov šejh pravi i iskreni šejh, a to će osjetiti i znati svojim srcem.  Kad se uvjeri u to onda treba da ga voli vise od svega drugog. U suprotnom će samo fizički biti prisutan ovdje, iako je i to uredu, jer opet će dobiti dio  bereketa, ali ako zaista želi da dosegne do Allaha dž.š. onda treba da slijedi taj put (usul) i da nikada ne izgubi tu ljubav (ašk), kako od početka od prvog dana tako nakon godinu dana i nakon 10 godina da voli jednakom jačinom ljubavi (aška). Neće se umoriti, neće zastati. Naš šejh k.s. je govorio ” Ko se umori zastane, a ko zastane taj i zaostane. ” Nema umaranja i nema zastajanja, jer je dug put pred nama  i on nema kraja. To je takav put bez kraja, jer  koju god da postignemo deredžu (mekam) nakon toga ima jos vise deresiz, jer se one nižu jedna za drugom. U momentu kada mislimo i kažemo da je dosta onda ćemo  zaostati, zato ne trebamo se okretati i gledati iza sebe vec samo ispred sebe tako da bih mogli doći do cilja, do svog odredišta. Da nam Allah dž.š podari da stignemo do svog cilja, a da se ne umorimo i ne zastanemo i da nas počasti Svojim džennetom i Svojim dzemalom (ljepotom) inšAllah.

Fatiha.

ALLAH'S DEPUTY ON EARTH-

Bismillahirrahmanirrahim

TEXT ON OUR FACEBOOK PAGE

TO BE GRATEFUL TO ALLAH ALLMIGHTY

Bismillahirrahmanirrahim

TEXT ON OUR FACEBOOK PAGE

Ako insan ne bude pazio i iznevjerio amanet i čast koju mu je ukazao Allah dž.š. onda može pasti skroz na dno, iako postoje šejtan i nefs insan ako želi može da se odupre njima jer šejtan je veoma plašljiv i boji se insana.

Jedino što šejtan može da uradi jeste to da ubacuje vesvese ili da nam dođe u san i tako nas pokuša preplašiti.  Jedino kada šejtan može da nam naškodi jeste onda kada nismo na oprezu. Ako smo opušteni on može u tom momentu da nas vodi svojim putem.

Uzet ćemo za primjer jedan ogromni avion koji teži oko 100-200 tona ali ipak i pored svoje tolike težine on leti nebom dok prilikom spuštanja na zemlju on ne može ništa, ne može ići u rikverc. U Tom slučaju dođe jedan manji kamion, priključi se za avion i parkira ga na njegovo mjesto.  Šta je jedan kamion težine od možda 5-tona u odnosu na avion koji teži 100-200 tona. Ako avion zakoči on više ne može ni tamo ni ovamo, isto tako ako avion poleti taj kamion mu neće moći ništa. Da bi kamion mogao da pokrene i parkira avion, isti taj avion mora biti u neutralnoj poziciji u tom slučaju ga polahko može odvući gdje on želi. Isto tako šejtan radi ako insana zatekne u neutralnoj poziciji, može ga voditi gdje i kako on želi, ako insan čvrsto stoji na svojim nogama šejtan mu neće moći ništa. Ako se insan opusti šejtan ima svoje načine kako bi ga odveo gdje on želi. Da nas Allah dž.š. sačuva jer tamo gdje šetan vodi  to je provalija, tako da protračimo i ovaj život kao i ahiretski a da toga upošte nismo ni svjesni.

Može se desiti da insan padne a da toga nije ni svijestan i da njegov kraj bude u džehennemu.

Za dženemsku vatru trebaju drva i svi oni koje šejtan povede i krenu njegovim putem biće drva za džehenemsku vatru.

Da nas Allah dž.š. sačuva i ne prepusti nas u ruke šejtana kao niti u ruke našeg  nefsa.

Zato ne priliči muslimanu da bude slab jer tu njegovu slabost šejtan može da iskosti kako bi ga zaveo.

Fatiha.

RAMAZAN-I-ŠERIF

Šejh Ismail effendi

Bismillahir-Rahmanir-Rahim.

Ramazan šerif mubarek olusn svima. Došao je ramazan hairli sa berićetom, da to dobro i taj berićet bude nad svima nama inšAllah. Svaki njegov dan, svaki sat, svaki minut je veom dragocjen. Kada bi insan cijeloga života postio, to se nebi moglo porediti sa jednim danom posta u ramazanu jer svako dobro i svaki berićet je skriven u ovom mjesecu. Možemo ga napostiti ali nikako ne možemo nadoknaditi taj berićet. To se ne odnosi na one koji iz zdravstvenih razloga ne mogu da poste, već na one koje iz drugih razloga ne poste, i ako ga naposte ne mogu dobiti isti sevab. Zato znajte cijeniti ovaj mjesec, u njemu je i sjedenje sevab i spavanje sevab i jedenje i pijenje sve je sevab. I ako se treba truditi što manje spavati. Šejh Nazim efendi (k.s.) je uobičavao spavati 2 sata poslije išrak namaza i tako je se jedan murid dosjetio da upravo tada, kada se čisti tekija i ima najviše posla, rekao ¨mora se držati šejhovog suneta da odspava 2 sata.¨ Zato ako želimo slijediti šejhov primjer, slijedimo njegov primjer u ibadetu. U ibadetu je berićet , treba paziti na svaki njegov momenat. Dok ibadetimo u jednom momentu može Allah dž.š. da nas pogleda, da spusti na nas Svoj nazar i da kroz to dobijemo oprost svih grijeha. Ne samo u ramazanu već i poslije njega treba voditi računa o svom ibadetu. Moramo uspstaviti određeni sistem u svom ibadetu. Kada neko pita šta da radi, kako da unaprijedi ibadet u ramazanu, ne znamo šta da odgovorimo, jer je svakako ono što trebamo ibadetiti naša dužnost, naša vazifa. Zato u ramazanu, ako postimo, klanjamo teraviju, učimo Kuran malo više nego li obično, jer sve ono što činimo u ramazanu trebamo raditi i u drugim mjesecima. Nemoj te dangubiti, nemoj te biti previše opušteni jer u momentima opuštenosti šejtan može da nas uhvati, da nas uspava, uspava da bi propustili vakat, jer zna koliki je berićet u ramazanu. Trudiće se da nas prevari da se bavimo nepotrebnim stvarima, kada mi ne budemo to primjetili on nas moze uzeti za ruku i voditi svojim putem. Zato trebamo biti rahat i čvrsto stajati na svojim nogama, jer su možda ovo jedne od zadnjih prilika, ne znamo hoće li nam životni vijek dozvoliti da dočekamo slijedeći ramazan. Približava se vrijeme, inšAllah još jedan ili možda 2 ramazana vjerujemo da ćemo dočekati Mehdija a.s. ali kada on dođe u ramazanu više neće biti ovoliko bereketa koliko danas. U današnjem vremenu, sevab u mjesecu ramazanu samo Allah dž.š.  zna koliki je.

Kada Mehdi a.s. dođe i istina zavlada svijetom, tada će za svako dobro djelo biti jedan sevab,  tada će biti sve očigledno i znat ćemo kolika je je nagrada i sevab,  tako da je danas za sve sevab puno veći.

Pejgamber s.a.v.s. je govorio ashabima da će doći vrijeme kada će njih pedeset vrijediti kao jedan čovjek u današnjem vremenu. Jedan od njih je pitao: „ ja Resulallah zar nismo pogrešno shvatili, da jedan od nas će vrijediti kao njih pedeset?“  On je rekao: „ ne, jedan od njih će vrijediti kao vas pedeset!“ Ashabi su ibadetili gledajući Pejgambera s.a.v.s. a mi ibadetimo i ako ga nismo vidjeli, zato imamo toliku vrijednost u današnjem  vremenu i ono koliko ibadetimo nagrada i sevab je poznat samo Allahu dž.š. u kojoj veličini i koliko puta će nagraditi. Sada je vrijeme da se posije što će se požeti kada dođe Mehdi a.s. Zato nemojte biti od onih koji su razočarani što nisu ima li šta da posiju,  niti će imati šta da poženju. Inšallah da nas Allah dž.š. nagradi i podari nam svaki hajr u ovoj mubarek noći!

Fatiha.

Šejh Ismail effendi

Bismillahir-Rahmanir-Rahim.

Neke stvari stalno ponavljamo, neophodno je. Da bi se  ekser zakucao u zid potrebno je da se udari nekoliko puta. Zbog toga je dobro neke stvari  ponoviti više puta, kako bi se dobro utvrdile. Postoje dva puta, jedan put vodi ka Allahu dž.š. a drugi je šejtanov put. Halal i Haram su veoma jasni, zna se šta je zabranjeno a šta nije. Ali šejtan posjeduje toliko svojih spletki da nekada čovjek misli da ide putem Allaha dž.š. a u stvari, šejtan ga je vezao i vodiga svojim putem,  gdje on želi. Nemojte misliti da se ovo odnosi samo na  nemuslimane!

 Šejtan se više fokusira na muslimane nego na  nemuslimane. Inšallah da nas Allah dž.š . ne prepusti šejtanovom putu sve dok ne zatvorimo oči tj. Dok ne napustimo ovaj svijet.

 Jednom kada nekoga šejtan uzme pod svoju komandu, nema te stvari za koju ga ne može navesti da uradi, sve vrste loših stvari i harama će počiniti, što je  najgore, takva osoba misli da je na dobrom putu. Čak ni ubice Alije r.a. nisu bili kafiri,  muslimani su bili ti koji su ga ubili. Dovoljno je da troica ljudi sjednu i dogovore se,  jedan kaže :“ ja ću da ubijem gradonačelnika Šama!“  Drugi kaže: „ja ću ubiti gradonačelnika Egipta!“  Treći kaže: „ ja ću da ubijem Halifu pa da idem u džennet!“  Toliko je bez pameti,  da misli da ga takav čin može uvesti u džennet. To je bila osoba koja klanja namaz i misli ako učini zlo Ehlu-l-Bejtu da će uči u džennet.

Kada je učinio šehidom Aliju r.a. uhvaćen je i ustanovljeno je da je otrovom namazao koplje kojim je  pogodio Aliju r.a. Kada je uhvaćen i odveden u zatvor nije se nikako protivio niti bježao, bio je ubjeđen da će otići u džennet. Tu su mu odsječene obje ruke  ali on je i dalje učio zikr. Ovdje govorimo o ubici Alije r.a., ako neko napusti svoga duhonog vođu onda njega vodi šejtan. Vođa ovih ljudi bio je Pejgamber s.a.v.s.  Zaboravišvi  njegove riječi, upute i hadise, krenuli su šejtanovim putem a da nisu ni bili svjesni toga, da idu pogrešnim putem. Zato dobro pazite na svoja djela i čvrsto se držite svoga Rehbera(Duhovni vođa).  Ako vas šejtan navede svojim putem onda će vas voditi gdje on želi i tako će vam proteči cio životni vijek.  Da nas Allah dž.š. sačuva toga, to put sa  kojeg nema povratka.  Ne samo da će nam tim propasti život na ovom svijetu već je time protračen i život na ahiretu. Shodno tome,  svako od nas treba sam sebe da kontroliše, ne slušati šta drugi govore. Ako si pronašaon jednog Rehbera (Duhovni vođa), slijedićeš njega i njegov put, sigurno ćeš pronači spas. A ako slušaš sad ovoga, sad onoga, time vam nastaje haos u glavi. Šta god  radio, čvrsto se drži svoga Rehbera i neće ti se ništa loše desiti! Ako kreneš sam da pronađeš put, tvoj rezultat je propast.  Jednom  nam je naš šejh Nazim k.s. rekao : „Zmislite da smo ušli u tunel i vidimo njegov kraj, dugo idemo tunelom i došli smo do kraja.  Taj tunel predstavlja zulum i tome mraku je došao kraj.“ Ko krene pogrešnim putem neće imati vremena za povratak zato se držite pravog puta, ne skreći te, samo idite pravo.

U suprotnom u jednom momentu možete upasti u ruke šejtana a možda ne budete imali vremena ponovo pronaći pravi put. Došlo je vrijeme kada se jasno razlikuje Hakk(Istina) i Batil (Laž). Elhamdulillah, mi smo na putu Hakka i u to nećeš sumnjati,  ako dopustiš da posumnjaš možeš skrenuti sa puta.

Da nas Allah dž.š. ne skrene sa ovog puta, da svi zajedno vidimo svjetlo na kraju tunela  inšallah, jer polahko se približava kraj zuluma i mračnog vremena. Pa  kad bi bio i samo jedan dan, inšallah da dočekamo to zlatno doba. Onaj koji je samo jednom vidio Pejgambera s.a.v.s. postao je ashab i na putu je spasa.

Inšallah da dočekamo te dane!

Fatiha.

S kim je vaše srce?       

Šejh Muhammed Nazim el-Hakkani, sohbet od 21.09.1989. godine

Bismillahir-Rahmanir-Rahim.   

Molimo Allaha Svemogućeg za Njegove blagoslove. I molimo da oni do nas stignu ali da nešto od toga i ostane u našim srcima. Jer ako prepustimo nešto razumu, on poslije određenog vremena zaboravi, dok srca to čuvaju. Razum radi kao na baterije. Instrument na baterije vremenom slabi. Na ovakav način funkcioniše razum. Ali srca su ono od vas što pripada Allahu dž.š.

 Gospodar kaže: “Čitavo vaše tijelo pripada vama, sinovi Ademovi, jedino vaše srce pripada Meni. Srce vjernika je Moje prijestolje i tamo sam Ja. Čuvajte to prijestolje samo za Mene. Ne dajte da iko drugi dođe i sjedne na njega. Ne, samo Ja sam tamo i jako sam ljubomoran ako vidim nekog drugog na Mom prijestolju“. Tako govori Naš Gospodar. Zaista, niko nije sretan da mu se drugi usele u njegovu kuću. Ili zar bi ijedan kralj ili sultan volio da nađe drugu osobu kako sjedi na njegovom tronu? Ovo je jasno, pa kako se onda ne brinete za tron koji je u vašem srcu? Kome prodajete ili kome izdajete svoje srce? Morate paziti na njega.

Jeste li rentali ili ste prodali svoje srce? Šta radite s njim? Kakvo vam je srce? S kim je ono? A svaki put kad pogleda, Allah dž.š. gleda u naše srce a ne u naše lice. Naš izgled nije bitan. Za Gospodara je bitno naše srce, jer gleda i pita: “S kim je Moj rob?“ Vi morate odgovoriti, morate sebe zapitati sedam puta na dan: „S kim mi je srce? S kim mi je srce?“ Zato što nas Allah dž.š. pogleda 24.000 puta pitajući: „S kim je Moj rob? S kim je?“ A za vas je bar sedam puta, ako ne obratite pažnju na srce sedam puta, bit će vam teško sačuvati pravi iman kad budete umirali. To znači da barem sedam puta morate biti sa Svojim Gospodarom putem vašeg srca. Ako je više od ovoga, to je i više časti za vas.

I svaki put kad sretnete Gospodara svojim srcem, to nije uzalud. On dž.š. će vas nagraditi odjenuvši vas nurom. Odjećom od svjetlosti, blagodatima i približiti vas Svojoj Nebeskoj Prisutnosti. Pripazite na sebe. Vrijeme prolazi. Juče smo bili djeca, danas smo već odrasli. Sutra odlazimo. Vrijeme brzo teče, naročito kako nas je obavijestio Sejjidina Muhammed s.a.v.s. da će vrijeme prolaziti jako brzo kako se budu približavali posljednji dani. Mi živimo upravo u tom brzom vremenu. Sve se odvija brzo. Morate požuriti. Mi smo kao u velikoj brzini i zato naši životi ubrzano idu prema svom kraju. Ne možete vi smanjiti brzinu jer ovo nije auto sa mjenjačem. Ne možemo je smanjiti, svi idemo istom brzinom.

Stoga, koliko ste u mogućnosti da se približite Božanskoj Prisutnosti, učinite to. Elhamdulillah, sretni smo što nalazimo ljude koji traže zadovoljstvo Svoga Gospodara i traže da Mu budu bliže. I to školovani ljudi, razumni ljudi, i nadamo se da će se dan za danom ljudi oko nas probuditi tako da bolje shvate svoje živote, da shvate dunjaluk, da saznaju o Gospodaru. I da prije nego napuste ovaj svijet, učine da Gospodar bude zadovoljan njima. To je glavni cilj. Ko učini da Njegov Gospodar bude njime zadovoljan, uspio je u onome što se od njega očekivalo u ovom životu. Očekuje se od svakoga da učini Allaha dž.š. zadovoljnog njime.

Ne znam je li išta drugo važnije od ovoga. Molimo blagoslove od Allaha Uzvišenog i da nas učini uspješnim na tom putu, prije nego napustimo ovaj život. Kad budemo odlazili, da Naš Gospodar bude zadovoljan nama. Neka nam Allah dž.š. daruje iz Svojih beskrajnih blagodati i milosti, da budemo Njegovi iskreni robovi i da slijedimo Njegovog Miljenika Muhammeda s.a.v.s. korak po korak. I molimo za uspjeh u toj namjeri od Allahovih dž.š. beskrajnih milosti.

Bi hurmeti-l-Habib, bi hurmeti-l-Fatiha.

 Jednoga dana smo sa našim šejhom k.s. bili u bašti, pokazao nam je jedno veliko stablo koje je izgledalo snažno, međutim korjen stabla nije bio jak tako da se pomicao. Šejh mi je rekao da iščupam to stablo. Ja sam ga malo prodrmao, iako je bilo veliko, ono se prevrnulo. Zatim mi je pokazao jedno stablo koje nije bilo niti ¼ veličine predhodnog stabla, ali je imalo jake korjene, koliko god sam se trudio nisam ga mogao iščupati. Šejh mi se nasmijao i rekao: „ovakav trebaš biti, treba ti biti jak korjen, niti jedan vjetar niti oluja te ne može pomjeriti sa mjesta.“ Ako čvrsto stojiš na svojim nogama ništa te ne može oboriti. Sigurno će biti teških dana koji će doći ali ti čvrsto stoj na nogama. Ne gledaj sa strane šta se dešava, samo čvrsto stoj. Ma ko šta pričao i govorio ti idi svojim putem. Ako vjeruješ u ovaj put, nemoj skretati s njega, tako da možeš doći do svog cilja i na ovom i na onom svijetu. InšAllah budite čvrsti. Nemojte puno gledati sa strane, dođite ovdje učite zikr i vratite se kući, gledajte svoja posla, ma ko da vam šta govori ne obraćate pažnju. Naš put je put selameta, naš je cilj inšAllah siguran. Elhamdulillah nas ništa ne može dotaći. Vi samo budite čvrsto na svojim nogama i ništa vas ne može dotaći, nemojte da skrećete s puta jer dunjaluk vuče na svoju stranu. Uvijek mislite na cilj, važno je kako završimo posao. Možeš čitav životni vijek ići pravim putem i da u jednom momentu skreneš i da to bude kraj. Da naš kraj bude hairli inšAllah jer nas na kraju puta čeka hajr, inšAllah da stignemo do njega. Amin!

Fatiha