Šejh Ismail effendi
Bismillahir-Rahmanir-Rahim
Naša duša ne pripada ovom svijetu. Naša duša pripada svijetu meleka. Odatle je došla i tamo će se vratiti.
Pošto mjesto sa kojeg je došla nije ovaj dunjaluk i pošto ne pripada ovom dunjaluku, tako nju ne zanimaju dunjalučke stvari. Duša nema koristi od dunjaluka, jer on nije njena hrana.
Duhovna hrana je ibadet i zikr. 
Čime hraniš svoju dušu?
Da li onim što ona želi ili onim što ona ne želi?
Ako joj dadneš ono što ona ne želi, onda joj to predstavlja teret i duša bude kao prikovana za zemlju, ne može da ide gdje ona želi. Duša ima potrebu za duhovnim putovanjem. Što je jača nečija veza sa ovim svijetom to je slabija njegova veza sa duhovnim svijetom. Normalno je da imamo dunjalučke potrebe, kao što je hrana, piće itd. ali ne treba da živimo za to.
Naravno da ćemo imati posao i raditi za svoju nafaku, ali ne treba da nam to bude smisao života. Sanjajući dunjalučke snove ne treba dozvoliti da upadnemo u dunjalučko blato. Ono što nam je potrebno od dunjaluka je onoliko koliko nam je Allah dž.š. odredio. Koliko god se trudio i radio, ne možeš dobiti vise od onoga što ti je suđeno. Možeš dobiti manje, a što se tiče ahiretskog to nije tako, jer na ahiretu ćeš dobiti onoliko koliko si zaradio.Onoliko koliko si na ovom svijetu radio za ahiret, toliko ćeš tamo naći. Allah dž. š. nam je to dao sa hikmetom-mudrošću. Trebaš posvetiti svoj život ne da bi zadovoljio svoje dunjalučke potrebe nego da bi zaslužio ahiret, jer ono što ti je suđeno od dunjalučkog, neće se promijeniti bez obzira koliko ti na tome radio.
Bez obzira koliko se trudio i radio ne možeš dobiti nimalo više od onoga koliko ti je namijenjeno, ali kad je ahiret u pitanju tu nema granica. Možeš dobiti deset, sto ili više puta od onoga što si zaradio i zato razuman čovjek treba da zna zašto da se trudi.
Tvoj cilj nije dunjaluk, tvoj cilj je ahiret. Tvoj cilj ne treba da bude ovaj dunjaluk, jer stvoren si radi ahireta i ako Allah želi to od tebe, onda trebaš na tome i raditi. Nemoj da uzalud trošiš svoj život na ovoj zemlji i svoju energiju, jer ničiji životni vijek nije zauvijek. Allah dž.š. ti je dao jedno kratko vrijeme na ovom svijetu i u tom vremenu trebaš da zaradiš ahiret. To vrijeme je kratko i zato u tako kratko vrijeme ne trebamo provesti zamarajući se dunjalučkim stvarima.
To ne znači da trebamo potpuno napustiti dunjaluk, nego je bitno u kojem smjeru idemo i da li gledamo prema dunjaluku ili prema ahiretu.
Radiš li od jutra do mraka da bi zaradio dunjaluk ili radiš da bi zaradio ahiret?
To je jednostavno sračunati. Ako budeš stalno radio za ovaj dunjaluk samo ćeš uzalud protraćiti svoje vrijeme i svoju energiju.
Šerijat nam pomaže da koračamo kroz dunjaluk, uređuje naš život i omogućava nam ahiret.
Tarikat je nešto što nas vodi u svijet meleka. To je put koji vodi u duhovni svijet. U njemu vladaju drugačiji zakoni i u njemu se čovjek oslobadja svog dunjalučkog tereta i prelazi u svijet meleka.
Način da se to postigne je da se oslobodimo dunjalučkog tereta. Što više imamo dunjalučkih snova to smo više vezani za ovaj dunjaluk, a sve što zaradimo od dunjalučkog, sve će to ostati na dunjaluku. Čak da živimo sto godina, samo ćemo toliko to moći koristiti, ne više.
Radi čega da se onda trudiš?
Na drugoj strani te čeka vječni život i neizmjerne blagodati. Zato neka te ne privlači ovaj svijet.
Ako popijem gutljaj ove vode, osjetit ću njen ukus. Mogu popiti jednu čašu ili možda malo više. Ako kažeš da popijem čitav ovaj bokal, ne mogu.
Tako je sa svim dunjalučkim stvarima. Što više imamo sve je manja njegova slast i gubi ukus. Nakon izvjesnog vremena više čovjek ne može da osjeti taj ukus i život mu je bezukusan jer ga je vezao za ovaj dunjaluk pa ne može nikako da se zasiti jer sve ima svoj kraj.
Međutim, ahiretske blagodati nisu takve. Duhovnost nije takva. Njihov ukus nikad ne prolazi. Ako se hraniš sa duhovnih sofri, nikad se ne možeš zasititi te slasti. Tu vrijedi suprotno pravilo što više uzimaš sve ima bolji ukus. Dođe pred tebe duhovna sofra i uzmaš sa nje i želiš još i što više dolazi to više želiš. Ukus duhovne hrane je beskrajno lijep, a i tvoja duhovnost je beskrajna. Tako da je na jednoj strani je samo jedna čaša vode, a na drugoj strani beskrajni život.
Ono što razuman čovjek treba da izabere je očigledno.
Neka nas naš nefs i šejtan ne zavaraju i da ne zaglibimo u prljavštinu ovog dunjaluka, da se otvore duhovna vrata, da nam dođu duhovne sofre i da uživamo na tim soframa, da dobijemo kuvvet – snagu i da budemo čisti inšaAllah.
Fatiha!
