Gospodaru, ukabuli dovu Tebi, oprosti nam. Oprosti nam i smiluj nam se. Oprosti nam i vodi nas. Ojačaj naše poslove i poslove svih muslimana, daj nam pobjedu nad nevjernicima zbog časti onoga koga si nam Ti poslao. El-Fatiha.
Da li čovjek kao ljudsko biće može biti blizu Allahu? Šta mora učiniti ljudsko biće na ovom svijetu? Šta mora nastojati da radi? Za svoju životinjsku dušu (nefs) vi kupujete sve što možete jesti ali kupujete i više nego što je potrebno. Okupirate se time a sve to će ostati na ovom dunjaluku. Ono što treba pokušati je da učite kako biti u bliskosti sa Allahom dž.š.
Na koji način možemo biti blizu Allahu? Allah dž.š. nam je bliži nego bilo šta drugo i pod tim se misli da čovjek voli blizinu, voli onog ko je blizu njega i voli onoga u čijoj je blizini. Ako je osoba u Allahovoj blizini, Allah ga smatra Svojim robom na ovom i na onom svijetu. Ako želite da ste omiljeni, pokušajte biti bliski Allahu. Ako ne želite, onda je to vaša stvar. Ko ne želi da se čuva, ne postoji dobro za njega ni na ovom svijetu ni na budućem.
Kako da čovjek bude blizu Allahu? Ko provodi puno vremena u spominjanju Allaha (zikru), on je blizu Allahu. Koliko se sjeća Allaha toliko će biti voljen od Allaha dž.š. Ko god se često sjeća Allaha, Allah mu da dio Svoje Božanske ljubavi. Njegovo srce će biti ispunjeno ljubavlju prema Allahu. Takvom čovjeku srce nikada ne može biti ispunjeno dunjalukom. Ako biste bacili cijeli svijet čovjeku u srce, to bi bilo kao da se baci jedno malo zrno susama cijelom svijetu. Srce može ispuniti samo ljubav prema Allahu Svemogućem.
Za koga je Allahova ljubav zakonita? Ona je halal za onoga koji mnogo misli na Njega. Prema tome, uložite napor da se sjećate Allaha često! Reci: ‘Allah’! Reci: O Gospodaru! – tako da Allah može oživjeti tvoje srce Božanskom ljubavlju. Ako je oživjelo nečije srce i njegovo tijelo je živo. Rob čije srce je Allah oživio, neće propasti u mezaru. On će ustati baš kao što je i sahranjen. Ljudski život je jedan od oblika, kao i jedan od suštine. Čovjek dobija život i dijeli ga i sa drugim bićima (životinjama). Ali njegov stvarni život je sjećanje na Allaha (zikrullah). Allah daje pravi život onima koji ga se sjećaju. Njihov život ne liči na život životinja.
Ko izgovara Ime Allah, njegov život će biti sladak. Ko ne kaže ‘Allah’, život će mu biti gorak. Njegov život je gorak kao otrov. Svijet će takve slomiti. Svijet je kao mlin; oni su bačeni u taj mlin i zemlju, samljeveni i prosijani. I nemaju sreće na svijetu zato što ne vjeruju u Allaha i ahiret. Mržnja i ljubomora ih lome, propustili su svaki dan svoga života. Oni imaju ugovor sa svim vrstama bolesti i žalosti, postaju spremišta za nevolje i u svijetu su poraženi od tuge. U njihovim mezarima vatra leži u spremištu za njih. Vatra koju su poslali ispred sami za sebe.
Stoga, ko god se sjeća Allaha bit će sačuvan a onaj ko ne spominje Allaha, mora odgovarati za sebe. To je do njega. Ko god da koristi svoj um, reći će: ‘Allah’. Ko ne koristi svoj um on se ne sjeća Allaha. Otkad ovaj svijet postoji? Nema nikoga ko može dati odgovor na to pitanje. Ni oni što „vise“ po kafićima niti profesor univerziteta ne može odgovoriti na ovo. Ni šefovi država, ni njihovi premijeri ne mogu dati odgovor. Ni stari, ni mladi, ne mogu dati odgovor. Ako postoji iko ko je u stanju reći koliko dugo ovaj svijet postoji, on bi trebao istupiti i reći to.
El-Fatiha.
