Bio je jedan Allahov evlija, pisao je knjige, ime mu je Ibrahim Hakki iz Erzuruma. Kad je bio mali njegova porodica ga je poslala Šejhu Ismailu Fakirullah. Ibrahim je bio dječak a u to doba nije bilo vode u kućama, nego se morala uzeti iz bunara ili sa izvora. U tom području bilo je puno izvora. Šejh ga je slao da donese vode u ćupu i on bi svakodnevno išao i vraćao se. Jedanput je otišao do mjesta gdje voda izvire i gdje piju i životinje. Iz tog vrela napravili su nešto poput cijevi kroz koju je tekla voda, tako da se može napuniti ćup ili druga posuda. I on je stigao tamo, pokušao je uzeti vode ali jedan je konjanik prišao grubo ga otjeravši: “Idi odatle.“ Konjem je krenuo na dječaka a dječak se uplašio. Spasio se od konja ali je konj razbio njegov ćup.
Došao je plačući šejhu, koji ga upita: “Šta je bilo, zašto plačeš?“ On je rekao: “Jedan čovjek je uradio ovo i ja sam razbio ćup, žao mi je.“ Šejh mu reče: “Jesi li ti išta rekao tom čovjeku“. “Ne“, odgovorio je, “A zašto? Šta da kažem? Nisam mogao ništa reći“. Šejh odgovori: “Idi brzo i reci mu nešto – zašto je uradio to! Samo nešto reci tom čovjeku. Reci ono što želiš reći“. Tako se dječak vratio i vidio čovjeka još uvijek tamo ali zbog svog dobrog ponašanja i stidljivosti, on nije mogao reći ništa. Za loše ljude je psovanje, oni rade sve. Mala djeca mogu reći svašta ali kad imaju dobro ponašanje i stid, to im je teško. Tako je dječak otišao i nije mogao reći ništa.
Vratio se šejhu. Šejh ga je upitao: “Šta se desilo? Jesi li mu rekao nešto?“ “Nisam mu mogao reći“, odgovori dječak. Šejh je vikao i naredio mu: “ Brzo idi i reci nešto tom čovjeku, brzo!“ Kad je stigao, dječak je pronašao čovjeka kojeg je u međuvremenu konj udario i ubio ga. Ležao je tamo u vodi. Dječak brzo dođe šejhu i ispriča mu šta se desilo. Bio je uplašen. A šejh je rekao; “To je ono što vam želim reći“, obraćao se i džematu. Zapravo je poslao dječaka da odgovori čovjeku kako mu Allah dž.š. ne bi odgovorio na to. To je bilo zbog Allaha, Koji se naljutio radi ovog malog dječaka i brzo usmrtio čovjeka konjem. Da je dječak rekao nešto, to bi bilo između tog čovjeka i dječaka i ne bi se završilo ovako. Ali bila je to Allahova volja i čovjek je na taj način otišao s ovog svijeta. Ovako Allah brani ljude koji imaju dobro ponašanje i koji nisu u stanju reći loše stvari o ljudima, raspravljati se s ljudima, niti se boriti s njima.
Stid je od dijelova imana. To je lijep ahlak. Mnogim ljudima danas se ne sviđa ovakvo ponašanje ali ono je od imana. Jer ljudi mnoge stvari rade protiv islama, protiv onog što dobro ponašanje naređuje. I oni su sretni s tim što rade ovo ili rade to i još drugima kažu da je to dobro i da moraju biti takvi. Ne, tako ponekad možda i možete učiniti ali ako svaki put loše radite, onda vi slijedite svoj ego a ego vas čini lošom osobom. Morate kontrolisati svoj ego i učiniti njega poslušnim vama.
Kaže se u kasidi Burda – ‘Vaš ego je kao beba kad doji mlijeko od majke’. Ako ga pustite, možda sve do pete godine ono može dojiti iz prsa majke. Ali kako vrijeme prolazi mora prestati. Do jednog doba je u redu ali poslije može jesti i nešto drugo. Tako svom egu vi takođe morate polahko, polahko smanjivati njegovu hranu. I ne dozvoliti mu da bude velik, ego mora biti mali. Nema potrebe da bude velik jer je to opasno. U isto vrijeme, bez ega mi ne možemo učiniti ništa. Zato ga moramo uzjahati, trenirati ga i mi jahati na njemu.
Ovome nas uči šejh, uči nas tarikat. Elhamdulillah, polahko da klanjamo sve namaze, zatim tehedždžud/noćni namaz. Ako se možda ne možete probuditi noću rano prije sabaha, onda bar pet minuta prije sabaha. Sljedeći put pokušajte deset minuta prije sabaha, pa sljedeći put pola sata. Ovako se trenirate i navikavate na to. Tako će vam biti lakše ali ako želite sve odjednom, to ne možete uraditi i vaš ego se okreće protiv vas. Dakle polahko, postoji obuka da naučite kako jahati svoj ego. Kad neko želi jahati konja, trenira polahko i poslije ide dobro. Sve je ovako, ništa nije teško. Allah dž.š. ne daje nešto što ne možemo uraditi. Sve što je naredio, mi to možemo uraditi. Da nam Allah to olakša i da bude kontinuirano. Važno da se to nastavi od nas na djecu, unučad i na sve generacije inša´Allah.
Ve min Allahi tevfik. El-Fatiha.
