In order to achive that they have to give up from everything. Who wants dunya Allah S.T. will give it to them. Who wants ahirat Allah S.T. will also give it to them, but a servant cannot be happy until he finds the owner of the dunya and ahirat the soul cannot be happy. That is why he has to look for his Lord. A servant must be ready to face difficulities on the way to His Lord because after every difficulty comes Rahma (mercy) . First he has to become nothing so that he can become something. If a servant goes that road in order to become nobody then he will reach haquiqat (truth)…..

READ MORE ON OUR FACEBOOK PAGE

Puno je različitih knjiga i znanja u islamskom svijetu – milijarde i milijarde knjiga. Glavni izvor im je Kur’an, ko može reći da nije? Također, samo u Andaluziji u Španiji, moglo se naći na milijarde knjiga. Kako znamo, velika islamska biblioteka jednom je uništena u Bagdadu, kad su ga Mongoli uništili. Milioni knjiga također su nestali u Španiji, spalili su ih kršćani. Ko može reći da Kur’an ne sadrži sve?

Za neku od starih knjiga Evropljani su danas spremni dati milion funti. Zašto? To je knjiga priča, romansi. A puno je neobičnih stvari u Kur'anu koje se ne mogu shvatiti. Prije Kur’ana nije bilo ničega, samo neznanje. Te fontane su se zaustavile. Stoga je ljudima bila potrebna nova fontana kad su njihove nestale i presušile. Allah dž.š. otvorio je novu fontanu. Ipak, niti u jednoj knjizi ovog vremena ne možete naći sve, samo u Kur’anu. Nikad ne možete naći svjedoka za nešto, što je dovoljan dokaz da je Časni Kur’an Božja riječ. Da je to govor čovjeka, ne biste mogli naći sve u njemu.

Veliki Šejh Abdullah Dagestani k.s. govorio je da Časni Kur’an sadrži sve. Može se reći da je on kao okean. Iz okeana svaki dan možete uloviti ribu. Svaki put možete nešto pronaći, nema kraja. Značenja Časnog Kur’ana su beskrajna, neograničema, jer je to govor Allaha dž.š. Svemogući Allah nema granica i svaka Njegova osobina je također neograničena. Značenje Njegovih riječi je neograničeno. Veliki Šejh k.s. rekao je da svaki ajet ima barem 24.000 značenja. To je najmanje! Zatim unutar toga još na hiljade značenja, pa još i više, više i više.

Ono što je znao Poslanik s.a.v.s. niko ne zna, ni ashabi ni evlije ne mogu znati što zna on s.a.v.s. Isto tako, Muhammed s.a.v.s. ne može znati što zna Allah dž.š. Da zna on bi bio Bog a Bog je samo jedan. Poslanik s.a.v.s. zna sve što je u Kur’anu o ljudima, o svijetu, o svemiru, o dunjaluku i ahiretu. I njegovi nasljednici imaju znanje, svaki nasljednik zna nešto od toga ali ne sve. Zna onoliko koliko mu je otvorio Poslanik s.a.v.s., podučavajući ga i dajući mu. Nasljednici znaju ali bez dozvole Poslanika s.a.v.s. neće govoriti o tome. Jer nije svaka tajna podobna za svakoga, da se znaju tajne Kur’ana. Sve iz Časnog Kur’ana nije za svakoga, koliko je nekome potrebno toliko će mu se otkriti i biti dato toj osobi.

Postoje otrovi koji se čuvaju da ne iscure. Neke opasne stvari moraju se pažljivo čuvati. To je mala opasnost, danas su neka znanja opasna za obične ljude jer ih oni ne mogu sačuvati. Oni ih ne mogu upotrijebiti. Na primjer, Poslanik Sulejman a.s. upitao je ko mu može donijeti tron Kraljice od Sabe. Jedan ifrit, džin, reče: ”Ja ću ti ga donijeti prije no što ustaneš sa mjesta svog” (En-Neml, 39). A veliki vezir, premijer: “Onaj kod kojeg je znanje iz Knjige, reče: ‘A ja ću ti ga donijeti prije nego što okom trepneš’” (En-Neml, 40). Allah dž.š. pokazuje kome je dato znanje iz Kur’ana. U tome je snaga! Za treptaj oka tron je tu. To je snaga, tajna snaga. Ova i ona ulema ponosi se svojim znanjem i tvrde da su učenjaci. Gdje je moć njihovog znanja? Snagom tajnog znanja evlija može prenijeti Himalaje sa guruom koji sjedi u kući na neko drugo mjesto. Guru će biti iznenađen gdje se to on našao. To je moć znanja iz Kur’ana.

Ako im se naredi, evlije mogu reći o svemu što oni znaju. Koliko je potrebno običnom svijetu, toliko kažu ili se ponašaju kao da ne znaju ništa. Bez dozvole ne pokazuju ništa od svoga znanja. Ako je potrebno onda mogu reći. U svakom stoljeću postoje nasljednici Poslanika s.a.v.s. i znanje iz njegovog srca prolazi kroz njihova srca. Oni su se potpuno pročistili pa se to znanje spušta u njihova srca. Kad je hladno s neba će padati snijeg ali ako nije hladno, neće ni pasti. Znanje dolazi u srce ali ako nije dobro da bude u nekom srcu, ono odlazi. Ne možete ga naći.

Za svakoga i u svakom vremenu postoji varis (nasljednik) preko kojeg dolazi Božansko znanje. Uvijek ima valova, kao radio-program bez prekida. Emitovanje dolazi iz svih duhovnih centara, iz Nebeske centrale uvijek se u srca šalju valovi. Od Allaha dž.š. oni uvijek stižu, nema prekida, od Poslanika s.a.v.s. uvijek se vrši emitovanje. Ali mi nismo pripravni, puno je parazita u našem srcu pa ne možemo to čuti. Da možemo smanjiti svoja čula od našeg vanjskog života i okrenuti se unutra pa bar na jedan tren uhvatiti nebeske valove. Možete zadržati na primjer jedno slovo ili jednu riječ ali morate to nastaviti da biste upotpunili značenje. Valovi uvijek stižu.

Kaže kur’anski ajet: “I bojte se Allaha – Allah vas uči, i Allah sve zna” (El-Bekare, 282). On dž.š. podučava vas uvijek, bezgraničnim znanjem. Ne prestaje podučavanje od strane Allaha dž.š. Ako ste spremni da ga primite ali mi nismo spremni, nego smo okupirani našim vanjskim životom i ne možemo se okrenuti unutrašnjem životu. To znanje dolazi na naša srca ali ga mi nismo u stanju uhvatiti i zbog toga nam ono odlazi. 

El-Fatiha.

Da bi se to postiglo mora se odreći svega. Ko želi dunjaluk Allah dž.š. će mu ga dati, onima koji žele ahiret Allah dž.š. će mu dati ahiret ali sluga dok ne nađe Vlasnika dunjaluka i ahireta on ne može biti sretan. Njegova duša ne može biti sretna. Zato treba da traži svog Gospodara. Sluga treba da bude spreman na sve poteškoće na koje naiđe na putu do svog Gospodara, jer nakon svake poteškoće dolazi Rahmet. Prvo će nestati pa će onda postati. Ako sluga na tom putu ide da postane niko, u tom slučaju će postići Hakikat.

Na ovom putu ako želi nešto da postigne treba biti ponizan i postati niko i ništa. Ako želi da postane neko i nešto onda će se njegov nefs podignuti gore. Bez obzira da li želio dunjaluk ili ahiret to će njegov nefs podignuti gore. Uzdizanjem nefsa Ruhanijjet-duhovnost se spušta. Ako želimo duhovno da se uzdignemo onda moramo svoj nefs spuštati na zemlju. Nemoj tražiti ni dunjaluk ni ahiret. Nekada davno oni koji su se u ime Allaha dž.š. povlačili u halvet-samoću ako bi i na tren pomislili na ahiret morali bi uzeti abdest a ako bi pomislili na dunjaluk morali bi uzimati gusul, jer je dunjaluk prljav i čini insana prljavim. Zato insan treba uzeti od dunjaluka onoliko koliko mu je potrebno i proći kroz njega. Što više zaglibi u dunjaluku to će biti prljaviji.

Ahiret je lijep, on je čist ali ako nema njegovog Vlasnika on je prazan. Zato prvo treba doći do njegovog Vlasnika i na ovom putu postati ništa, postati nula. Kada bi našeg šejha k.s. pitali šta murid treba da želi on bi rekao: ” Treba da želi da postane nula”. Zbog toga trebamo spuštati svoj nefs na zemlju.

Ako si krenuo ovim putem nemoj misliti ni na dunjaluk ni na ahiret, jer ako dosegneš do Allaha dž.š. spuštajući svoj nefs onda će Allah dž.š. ti svakako sve dati. U Allahovim dž.š. očima dunjaluk i ahiret nemaju nikakve vrijednosti i on je spreman sve to nam dati. Ti budi spreman da to prihvatiš i da bi to prihvatio moraš se usmjeriti prema Vlasniku dunjaluka i ahireta i postat ćeš njegov sluga. Kad postaneš sluga Allahu dž.š. to znači da si počeo spuštati svoj nefs na zemlju. Kad Allah dž.š. zavoli jednog slugu tada mu i otvori put, pokaže mu kuda da ide i pozove tog svog slugu u Svoje prisustvo. Ako Allah dž.š. zavoli jednog svog slugu, On ga onda prvo prepusti u ruke jednom svom voljenom slugi. Ako ga voli onda ga i prepusti u ruke onome koga On voli a ne u ruke onome koga On ne voli. Zato znaj ako te Allah dž.š. uputio na vrata jednog od svojih evlija da te On zavolio, jer čak i ako budeš želio i tražio jednog evliju ako Allah dž.š. ne želi, ne možeš ga ni naći, nego će evlija naći tebe. Ti možeš tražiti i pomisliti da si ga našao a ustvari on je tebe našao i pozvao sebi. Ako te evlija ne pozove ne možeš mu ni doći.

Jednom je neko došao kod šejh Abdullaha  Dagestania k.s. i on ga je pitao: ”Jesi li ti našao mene ili ja tebe?” Murid mu je rekao:”Ja sam te tražio i našao sam te.” Onda ga je šejh pitao: ”Je li zaista misliš tako?”. U tom momentu je šejh iščeznuo. Murid se začudio, gledao je svuda oko sebe ali nije ga mogao naći. Onda se šejh pojavio iza njega i dodirnuo ga po leđima. Zatim ga je upitao:”Sad mi reci jesi li ti našao mene ili ja tebe?”. Murid mu je poljubio ruku i rekao:”Ti si mene našao”.

Zato ako nekoga šejh ili evlija pozove sebi, on to mora znati cijeniti jer Allah dž.š. te voli pa te uputio na vrata tog evlije i trebaš to cijeniti. I onda se čvrsto drži za ruku svome šejhu na kojeg te je uputio Allah dž.š. i koji je tebe našao. Ne dozvoli da ikad posumnjaš u svog šejha, nego se čvrsto drži njega, jer na tom putu ima puno rahmeta i šejtan te želi povući na drugu stranu i nemoj mu dati priliku. Približava se kraj tj. Ahir-i-Zeman i šejtan će još više napadati. Šejatn će još više napadati naš nefs, ali ne smiješ dozvoliti da padneš u šejtanove ruke. Stoji čvrsto na svojim nogama, jer će doći lijepi dani za muslimane inšallah. Da nas Allah dž.š. sačuva u teškim danima koji će doći prije toga i da nam podari da dočekamo te lijepe dane koji dolaze poslije tih teškoća.

Fatiha!

Instrukcije:

Naravno da dolaze teški dani. Do sada smo puno puta o tome govorili i opet ćemo napomenuti da svako pripazi na sebe. Da se ne nalazimo u pogrešno vrijeme na pogrešnom mjestu, jer stiže Allahova kazna. Ako se nađemo na mjestu gdje će se spustiti Allahova kazna ona će i nas dotaći, zato bez potrebe ne izlazite na ulicu.

Ako imate posla,obavite posao i vratite se kući. Možete ići na namaz i zikir. Držite se podalje od mjesta gdje su gužve tj. gdje se okuplja veliki broj ljudi. Neka svako ima u kući zalihe hrane koja će im biti dovoljna za 3-mjeseca.

Ako neko ima mogućnosti da pripremi van grada neko mjesto, neka to i uradi jer gradovi neće biti bezbjedni. Šejh efendi k.s. je stalno govorio o išaretima koji će se pojaviti pred veliki rat. Jedan od najvažnijih je da će Rusija biti u sukobu sa Turskom. Kad se to desi da niko više ne izlazi iz kuća i da zaključa vrata. Jer to će se desiti odjednom, kad se najmanje nadamo. Vidjeli ste u Turskoj samo za jednu noć da su otkazani svi letovi i da više niko ne može napustiti zemlju. Elhamdulillah završilo se na tome, nije otišlo dalje ali da jeste onda nebi bilo kraja. To je bilo upozorenje ljudima da ne spavaju jer će rat početi odjednom, iznenada. Samo je dovoljna jedna iskra da čitava šuma izgori. Zato neka svako bude spreman jer ne znamo šta nam donosi sutra. Pogotovu naveče ne izlaziti vani, osim onih koji moraju. Sve se loše stvari dešavaju noću i zbog toga je bolje ostati kod kuće i paziti se da ne budemo na pogrešnom mjestu kako nam se nebi šta desilo.

Nemojte se plašiti, nemate se čega plašiti ali nemojte biti ni suviše opušteni. Preduzmite mjere predostrožnosti, inšallah sa bereketom našeg šejha k.s. mi ćemo dočekati te lijepe dane. Saburajte, čuvajte se svađa i neslaganja sa ljudima jer trebamo da radimo na jačanju veza među ljudima. Nije isto kad je jedan musliman sam ,kada ih je dvojica ili kada ih je deset. Što ih je više zajedno to su jači. Nemojte dozvoliti da šejtan uđe u vaše redove, jer on se uvjek trudi da raskine odnos među ljudima, nemojte mu davati priliku.

Da nas Allah dž.š. inšallah sačuva od šerra i loših stvari u tom vremenu koje se jako približilo. Samo Allah dž.š. zna, možda već ovog Muharremma  ili sljedećeg Mehdi a.s. će doći. Inšallah da nas nađe ovdje, da ga dočekamo. Isto tako ne putujte bez razloga više od tri dana. Da to budu kratka putovanja ako se baš mora i da se ide autom kako bi se moglo vratiti u roku od tri dana. Da udaljenost ne bude veća od jednog dana putovanja, Bez potrebe ne planirati duža putovanja, pogotovo ne avionom. Danas može da poleti avion a sutra već ne. 

Fatiha!                    

LOVE IS THE SOUL OF WORSHIPPING

Sohbet Sheikh Ismail Effendi Bosnia 10 July 2016

Bismillahirrahmanirrahim 

LINK ON OUR FACEBOOK PAGE

Breme grijeha je vrlo teško. Ono što je još teže je težina prava Allahovih dž.š. robova. Allah dž.š. ima puno milosti i prašta druge grijehe ali za prava Svojih robova kaže: “To nije moje pravo. To je pravo tog roba”. Trebate tražiti oprost od onih prema kojima ste pogriješili i osloboditi se tog bremena. To je lahko ako to možete učiniti na ovom svijetu. Bez obzira šta je, ta osoba može oprostiti. Dajte mu njegovo pravo, odnosno i više od toga i ubijedite ga, jer na ahiretu neće biti prilike, tada će on uzeti od vaših dobrih djela.

Sa ovom težinom postoje takođe i loše stvari koje vam se događaju. Kada počinite grijeh taj grijeh će vas odvesti da upadnete u dunjalučke nevolje. Nikada nećete znati kako vam ta nevolja dolazi, u kojem obliku, u kojem stanju. Od ovih grijeha osjećate da vam Allah dž.š. daje belaje, prokletstvo ili nešto drugo, dajući vam težak period. Možda bolesti i druge belaje, ne samo jednu stvar. Iz tog razloga tražite od Allaha dž.š.: “Gospodaru, sačuvaj nas od belaja ovog svijeta i kazne na drugom svijetu“. Moramo tražiti oprost od Allaha dž.š. ali moramo dati prava drugima takođe.

Važna stvar je da ne bismo trebali nositi breme grijeha. On Dželle Dželalluhu govori nam da se pokajemo. Čak i meleki čekaju osam sati kada počinimo grijeh: “Nemoj pisati odmah“, kaže melek na desnoj strani. Melek na lijevoj strani piše grijehe, melek na desnoj strani piše dobra djela. Melek na desnoj strani ne pita meleka na lijevoj strani, on piše, bilježi odmah. Ako je to dobro djelo on daje 10, 100 puta, onoliko koliko Allah dž.š. hoće. Sigurno je da daje više od 10 za 1. Ali drugi melek kaže „Čekaj“. Poslije osam sati, on kaže: “Ako se nije pokajao, piši 1 za 1“.

Allah Azze ve Dželle kaže: „Pokajte se, Ja praštam“. Ne propustite tu šansu. Kao što smo rekli, kad počinite grijeh, grijeh vam bude upisan ali sigurno dobićete i nevolju, belaj zbog tog grijeha. Međutim, neki razumiju ovo a neki ne. Ko god nastavi zaslužuje džehennemsku patnju na ahiretu. Da nam Allah dž.š. sve oprosti inšallah. Mi tražimo oprost. Neka nas Allah dž.š. uputi na pravi put i tražimo oprosta uvijek.

Ve min Allahi tevfik. El-Fatiha

U prošla vremena nije bilo struje pa su ljudi obično nakon jacije išli pravo u krevet. Ponekad bi ostajali malo duže ali to nije bilo iza 21 ili 22 sata. Nisu ni mogli duže sjediti uz one mutne fenjere. Mi sada imamo rasvjetu. Prije bi televizor bio upaljen do određenog vremena i nakon toga bi se išlo na spavanje. Danas TV radi 24 sata. I druge gore stvari su se pojavile. Računari i internet su kao bolest. Kad se neko zadubi u to, ostaje sjediti do zore. Još jednom, to je mudrost koja dolazi od Allaha dž.š., da taj ode spavati u tri ili četiri ujutro. Zašto? Jer je to doba za ibadet i pred sabah namaz. Šejtan ga nije držao budnim zbog toga i odmah učini da on zaspi u to doba. A naravno, bio je budan čitavu noć. Allah dž.š. sve je učinio najljepšim. Bili vjernici ili nevjernici, doktori kažu da je najbolje vrijeme za san i za odmor fizičkog tijela između 23 sata i 3 sata ujutro. Ako čovjek legne u to vrijeme, tijelo dobija što mu je potrebno da bi se opustilo i odmorilo. Imunitet jača, osoba manje obolijeva i zdravija je u mentalnom smislu. Ali ko spava u to doba? Najčešće samo nekolicina ljudi ide u krevet prije ponoći ili u jedan ujutro.  

Noć je takođe podijeljena na tri dijela. Kad prođe 2 ili 3 sata, zadnja trećina noći zove se sulusu-l-ahir. To je vrijeme za seher i vrijeme za tehedždžud. Veoma je važno ustati i činiti ibadet u to doba. To je najblagoslovljenije vrijeme noći i dana. To je doba kad se dobija najviše nagrada. Narvno, ustajanje u to vrijeme je teško za većinu ljudi. Oni sjede dotad radeći nešto a kad to vrijeme nastupi, a i tu je mudrost Allaha dž.š., oni odu i legnu. Svuda je isto tako. Svi noćni klubovi, kazina i slično rade do tog vremena i onda ljudi odu spavati. Ovo je važno vrijeme za ustajanje i ibadet. Čak je i učenje korisnije u to doba i ostaje bolje u glavama djece. Ali gdje su oni koji će ustati u to vrijeme? Neka nam Allah dž.š. pomogne da ustajemo u te sate. Ima dova našeg Mubarek Poslanika s.a.v.s.: „Gospodaru, probudi nas u sate koji su Tebi najslađi“. Sati koje Allah dž.š. najviše voli su ti sati, zovemo ih sulusu-l-ahir. Da Allah dž.š. počasti sve nas buđenjem. Da primjenjujemo ono što Gospodar kaže, da se povinujemo Njemu. To je najkorisnije za nas.

El-Fatiha

Zbog toga je Božiji Poslanik s.a.v.s. govorio :“ Dva čovjeka mogu klanjati jedan do drugog u namazu a da njihov namaz ima razliku kao između neba i zemlje.“ Može čovjek da posti, od jutra do večeri da bude gladan, na taj način samo fizički posti, i to je isto prihvatljivo, takva vrsta posta. A ima i onih koji su postili na takav način da, kada dočekaju iftar , oni su zaslužili Allahovu milost i Njegov oprost.  Zato je ono čemu se pridaje važnost upravo duša.  Duša ibadeta jeste ljubav. Ono što daje vrijednost ibadetu jeste ljubav. Ibadet koji obavljamo s ljubavlju jeste onaj ibadet kojem Allah dž.š. pridaje važnost. U suprotnom, mi samo fizički izvršavamo svoju dužnost. Posebno za pripadnike tarikata, ovo je veoma bitna tema. Onaj koji je krenuo putem tarikata mora koračati s ljubavljau.

Treba da voli, puno da voli, da voli svog šejha, da ga jako puno voli. Murid će trebati toliko da voli svoga šejha, da osjeća predanost u  ljubav prema njemu. Voljeti nekoga je veliko, koga god da pitamo reći će da voli Allaha dž.š. ali to su velike rijeci, koje će izaći na vidjelo u trenucima iskušenja. Nije lahko reći da volimo Allaha dž.š. a da nas On pri tome ne iskuša. Dovoljno je da volimo one koje Allah dž.š. voli. Postoje dva načina na koje možemo voljeti nekoga, to je samo riječima ili srcem. Ako samo riječima iskazujemo ljubav tada ćemo proći kroz velika iskušenja, kao što muz voli zenu, prijatelj voli prijatelja, riječima svako može da voli. Da li zaista voli?

Sve što se samo riječima iskazuje, nije ništa drugo nego gluma, teatar, jer ako to zaista ne osjećamo onda sve ostaje samo na riječima . Voljeti nekoga ustvari znaci i svako momentu biri speedman dati sve za tu osobu. Ako nas vole Allahovi prijatelji (evlije)  onda ćemo nastojati da ih slijedimo. Ashabi su voljeli Pejgambera s.a.v.s. ali to nije bilo samo riječima nego su ga zaista voljeli i to su i dokazivali. Kad je trebalo dati život za njega dalı su, kada je trebalo dati svoja imanja oni su radi njega davali i voljeli su ga više od svega,  više od svojih roditelja, djece i bilo koga drugoga. Tako je jednom jedan ashab Pejgambera s.a.v.s išao ulicom i ugledao jedno drvo pored puta i on ga je zabišao iako mu nije bilo na putu. Njegov prijatelj koji je bio sa njim upitao ga je zašto je to uradio on mu je odgovorio da ne zna ali da je jednom vidio Pejgambera s.a.v.s. kako zaobilazi ovo drvo pa je zbog toga i on to uradio. Ovaj postupak je pokazatelj prave ljubavi tj. da onoga koga volimo  vidimo gdje god odemo. U toku bitke na Uhudu jedna žena je izgubila muža, brata i svi porodici su pali sehidi. Zeljela je da ode da vidi Pejgambera s.a.v.s.ali u tom njenom bolu ashabi su pomislili da bih mu mogla reči nešto pogrešno i nisu joj dozvolili da ode da ga vidi. Ona je bila uporna u svojoj namjeri i otišla je da vidi Pejgambera s.a.v.s.  i rekla mu da je samo htjela da se uvjeri da je on dobro. To znači voljeti, voljeti više od svega što imamo i da smo spremni žrtvovati sve za tu osobu. Onaj ko pristupi tarikatu treba po ovom usulu da se i ponaša i da voli svoga šejha  više od svega drugog. Prvo se treba uvjeriti da je njegov šejh pravi i iskreni šejh, a to će osjetiti i znati svojim srcem.  Kad se uvjeri u to onda treba da ga voli vise od svega drugog. U suprotnom će samo fizički biti prisutan ovdje, iako je i to uredu, jer opet će dobiti dio  bereketa, ali ako zaista želi da dosegne do Allaha dž.š. onda treba da slijedi taj put (usul) i da nikada ne izgubi tu ljubav (ašk), kako od početka od prvog dana tako nakon godinu dana i nakon 10 godina da voli jednakom jačinom ljubavi (aška). Neće se umoriti, neće zastati. Naš šejh k.s. je govorio ” Ko se umori zastane, a ko zastane taj i zaostane. ” Nema umaranja i nema zastajanja, jer je dug put pred nama  i on nema kraja. To je takav put bez kraja, jer  koju god da postignemo deredžu (mekam) nakon toga ima jos vise deresiz, jer se one nižu jedna za drugom. U momentu kada mislimo i kažemo da je dosta onda ćemo  zaostati, zato ne trebamo se okretati i gledati iza sebe vec samo ispred sebe tako da bih mogli doći do cilja, do svog odredišta. Da nam Allah dž.š podari da stignemo do svog cilja, a da se ne umorimo i ne zastanemo i da nas počasti Svojim džennetom i Svojim dzemalom (ljepotom) inšAllah.

Fatiha.

ALLAH'S DEPUTY ON EARTH-

Bismillahirrahmanirrahim

TEXT ON OUR FACEBOOK PAGE

TO BE GRATEFUL TO ALLAH ALLMIGHTY

Bismillahirrahmanirrahim

TEXT ON OUR FACEBOOK PAGE

Ako insan ne bude pazio i iznevjerio amanet i čast koju mu je ukazao Allah dž.š. onda može pasti skroz na dno, iako postoje šejtan i nefs insan ako želi može da se odupre njima jer šejtan je veoma plašljiv i boji se insana.

Jedino što šejtan može da uradi jeste to da ubacuje vesvese ili da nam dođe u san i tako nas pokuša preplašiti.  Jedino kada šejtan može da nam naškodi jeste onda kada nismo na oprezu. Ako smo opušteni on može u tom momentu da nas vodi svojim putem.

Uzet ćemo za primjer jedan ogromni avion koji teži oko 100-200 tona ali ipak i pored svoje tolike težine on leti nebom dok prilikom spuštanja na zemlju on ne može ništa, ne može ići u rikverc. U Tom slučaju dođe jedan manji kamion, priključi se za avion i parkira ga na njegovo mjesto.  Šta je jedan kamion težine od možda 5-tona u odnosu na avion koji teži 100-200 tona. Ako avion zakoči on više ne može ni tamo ni ovamo, isto tako ako avion poleti taj kamion mu neće moći ništa. Da bi kamion mogao da pokrene i parkira avion, isti taj avion mora biti u neutralnoj poziciji u tom slučaju ga polahko može odvući gdje on želi. Isto tako šejtan radi ako insana zatekne u neutralnoj poziciji, može ga voditi gdje i kako on želi, ako insan čvrsto stoji na svojim nogama šejtan mu neće moći ništa. Ako se insan opusti šejtan ima svoje načine kako bi ga odveo gdje on želi. Da nas Allah dž.š. sačuva jer tamo gdje šetan vodi  to je provalija, tako da protračimo i ovaj život kao i ahiretski a da toga upošte nismo ni svjesni.

Može se desiti da insan padne a da toga nije ni svijestan i da njegov kraj bude u džehennemu.

Za dženemsku vatru trebaju drva i svi oni koje šejtan povede i krenu njegovim putem biće drva za džehenemsku vatru.

Da nas Allah dž.š. sačuva i ne prepusti nas u ruke šejtana kao niti u ruke našeg  nefsa.

Zato ne priliči muslimanu da bude slab jer tu njegovu slabost šejtan može da iskosti kako bi ga zaveo.

Fatiha.