Šejh Ismail ef.

 

      Bismillahi-r-Rahmani-r-Rahim.

 

 

Neka vaša dobra djela ne budu uzalud i neka ono dobro što uradite ne bude bez razloga da vam ono što uradite u ime Allaha dž.š. , radi Njegovog zadovoljstva, ne propadne.

 

Mi činimo dobra djela, ali šejtan pokušava da nam ih oduzme. Ako nas ne može spriječiti da činimo dobra djela, onda nastoji da nam barem oteža njihovu realizaciju, a poslije toga nam još pokušava oduzeti sevab koji smo zaradili tako što nas navodi na grijeh, jer ono loše što činimo briše naša dobra djela.

 

Klanjamo namaz, postimo, zikrimo, pa kako to sve može da nam bude izbrisano? Kao prvo tako što budemo ponosni na ta djela i mislimo da smo učinili nešto veliko. Čim kažemo:

” Ja klanjam, ja puno ibadetim”, onda taj ibadet gubi svoju vrijednost. Što smo više ponosni i kiburli, to više gubimo.

 

Kao drugo, grijeh poništava dobra djela. Na primjer neko posti, a u isto vrijeme ogovara druge ili klanja, ali ga nije briga što je  njegov brat musliman u nevolji ili daje zekat, ali se hvali sa tim zekatom. Sve to smanjuje vrijednost tih djela.

 

Zbog čega to govorimo?.

 

Što se više približava kraj vremena, trebamo činiti što više dobrih djela i zbog toga govorimo na ovu temu. Trebamo nastojati na sve načine da ta dobra djela ne budu izbrisana.

 

Ne dozvolimo da dobro koje činimo padne u ruke šejtanu. Naučimo da kontrolišemo svoj jezik, jer najopasniji je jezik.  Ako govorimo loše o drugome ili se hvalimo sa svojim dobrim djelima, sve to činimo jezikom.

 

Zato pripazimo na svoj jezik da ne izgubimo dobra djela. Također, dobro koje učinimo trebamo odmah zaboraviti, jer učinili smo to u ime Allaha, radi Njegovog zadovoljstva i gotovo.

 

Od momenta kada učinimo dobro djelo šejtan trči za tim djelom da ga ukrade ili nastoji da nas nagovori na neko loše djelo da bi se dobro djelo izbrisalo ili nas pokušava nagovoriti da se ponosimo tim djelom.

 

Isto tako nije ni dobro pred ljudima javno govoriti o dobru koje smo učinili. Izuzetak je jedino ako želimo te ljude aktivirati da se i oni uključe u tu humanitarnu akciju ili ako govorimo o nekom svom ibadetu nekome s ciljem da se ugleda na nas, da mu budemo dobar primjer da i ta osoba počne ibadetiti.

 

Prednost našeg tarikata je da ako nešto dobro učinimo to ostaje kod nas. To je tako zahvaljujući jednoj dovi koju mi učimo svakodnevno poslije svakog namaza i zikra ( Ila hazreti nebi s.a.v.s. ve il), a kojom sav ibadet poklanjamo prvenstveno Pejgamberu s.a.v.s., našem Šejhu k.s. i svim evlijama i salih insanima. Znači ako smo klanjali, postili, zikrili, učinili dobro djelo, dali sadaku itd. poklanajmo sevab tog djela Pejgamberu s.a.v.s. , našem Šejhu k.s. i svim dobrima i ujedno im ostavljamo ta svoja djela na emanet. Na taj način će inšaAllah naša djela biti sačuvana u jednoj tajnoj sehari koju šejtan nikad neće moći otvoriti.

 

Druga mudrost iza koja se krije iza ove dove je ta da ako poklonimo hediju Pejgamberu s.a.v.s. i svom Šejhu, oni će nam sigurno uzvratiti poklonom i dovit će za nas, jer oni tu našu hediju primaju i prihvataju i zauzvrat ti upućuju svoju dovu.

 

Doći će vrijeme i to vrlo brzo kad ćemo imati od toga velike koristi. Nema puno toga što možemo da uradimo, ali bar da ono što uradimo ne izgubimo. Budimo oprezni da nam ne propadaju naši ibadeti.

 

Međutim nije dovoljno samo ibadetiti, tu nije kraj, nego i naši postupci nakon toga su vrlo bitni.  Ako možemo da to sačuvamo, zadržaćemo sevab, a to će nam pomoći i u terbijetu našeg nefsa. Što više spuštamo svoj nefs to naša duhovnost više jača.

 

Zato obratite pažnju na to da skupimo što je moguće više duhovne snage  i da tako jaki uđemo u teški period koji je pred nama i da u našoj kasi bude dovoljno onoga što smo uložili i što će nam poslije trebati. Tada ćemo vidjeti sve što smo učinili i da ništa nije bilo uzalud. Zato ostavite svoja dobra djela na emanet, da budu sačuvana, a ne da budu u rukama našeg nefsa. Sada se svako punom parom sprema i duhovna vojska se sprema, a i šejtanova vojska se sprema i ne zna se u kom dijelu svijeta će se pojaviti ta iskra koja će zapaliti čitav svijet. Dovoljan je jedan plamen da bukne vatra koja se više neće moći zaustaviti. Do sada je nekoliko puta bilo tih iskrica, ali nije zapaljena vatra.

 

Sve su one išaret i predznak velike vatre. Zato se dobro pripremite i kao što uvijek kažemo nije nam cilj da vas prepadamo nego da budete spremni, da budete svjesni i da budete obavješeteni o onome što će se desiti da biste sa što manje posljedica izašli toga svega.

 

Dešavat će se stvari koje vam nikad ne bi ni pale na pamet. Oni koji sada za sebe tvrde da su najmoćinij, najjači na svijetu tražiće tada mjesto gdje da se sakriju. Oni koji govore da im ništa ne može biti, oni će biti prestravljeni i sebe će vidjeti kao kad gledamo sa vrha brda na ljude koji se nalaze u podnožju brda tako će biti mali i nemoćni. Tada će stvarni vlasnici izaći na vidjelo, a to nisu oni koji su kao napuhani balon, čija snaga  u jednom momentu može da splasne, nego vlasnici stvarne snage kojima Allaha dž.š. daje moć jer su neprekidivom vezom vezani za Allaha dž.š. Oni neće znati za strah.

 

 

Oni sada izgledaju sasvim obično, ali će se tada pojavit kao zmajevi. Onaj koji sad izgleda kao da ga malo gurneš pao bi, dići će se kao lav, jer tu se ne radi o fizičkoj snazi. Oni će biti vlasnici duhovne moći. Kada se takva duhovna snaga pojavi, zahirska snaga neće imati nikakve šanse protiv nje.

 

Da nas Allah dž.š. spoji sa vlasnicima takve snage, da nas ne ostavi u rukama našeg nefsa i da naša dobra djela ne budu uzalud. Sve dobro što radimo ostavljamo tebi na emanet  Ja Rabbi.

 

Nismo puno toga učinili, ali ako Ti pogledaš Svojim dragocjenim očima, Ti ćeš dati vrijednost tim našim djelima.  Mi nemamo puno lijepih djela da ti ih predstavimo, ali ako Ti želiš ona će biti lijepa.

Zato nam pokaži Svoj merhamet, oprosti nam naše grijehe i zauvijek nas zadrži na pravom putu inšaAllah.

 

Fatiha!