Šejh İsmail ef.
Bismillahi-r-Rahmani-r-Rahim.
Svi Božji poslanici, a bilo ih je mnogo, imali su istu dužnost, a to je da pozivaju na Allahov put, da ih pripremaju za ahiret i da upozoravaju na Božju kaznu. Onoliko koliko je bilo pejgambera toliko ima i evlija na svijetu i svi imaju isto zaduženje tj. da pozivaju u vjeru i da pripremaju ljude za susret sa njihovim Gospodarom.
Put evlija je put pejgambera i oni ne znaju za drugi put. Allah dž.š. daje ljudima određeni rok u kojem ih nikad ne prepušta njima samima, a kad istekne to vrijeme On ih poziva da odgovaraju za svoja djela. To je uvijek tako bilo. Kad god bi ljudi napustili Allahov put, Allah dž.š. je slao jednog od svojih poslanika da ih upozori i ko god je njih poslušao, bio je spašen. A ko god je poslušao svoj nefs odbivši tako da posluša Božije poslanike on je završio propašću.
I danas se nalazimo u takvoj situaciji. Već duže vrijeme upućujemo na to. Naš je cilj kao prvo terbijet nefsa da bismo bili spremni na susret sa svojim Gospodarom i spremni na smrt i, ako nam to vrijeme dozvoli, da budemo spremni na susret sa Mehdijem a.s. inšaAllah. Sve svoje napore ulažemo ka tom cilju i himmet našeg Šejha je na tom putu. On se trudi da nas pripremi za teško vrijeme.
Stalno nam šalje duhovnu snagu koju mi primamo onoliko koliko smo u stanju, jer svako od nas ima određeni kapacitet. Nije bitno da li je to malo ili puno, ali svako od nas dobija svoj udio u toj duhovnoj snazi.
Tu snagu koju primamo, nije samo za nas, nego i za one koji nas okružuju. Kada izađemo odavde sigurno sa sobom ponesemo nešto i za naše najbliže.To je naša prirodna odgovornost. Postoje dužnosti koje nam po prirodi pripadaju.
Ako si Allahov sluga, onda je prirodno da imaš određene dužnosti. Za one koji su pripadnici Pejgamberovog ummeta, sigurno je da i oni imaju svoje dužnosti.Tako isto u tarikatu imamo dužnosti prema svom šejhu.
Djeca imaju dužnosti prema roditeljima, kao što i majka i otac imaju dužnosti prema djeci. Mi živimo na ovom svijetu i imamo prirodne odgovornosti prema onima koji nas okružuju. Zato smo dužni da jačamo svoju duhovnu snagu, ne samo radi sebe, nego i radi svojih najbližih. Nemoj misliti da je to samo vazifa našeg Šejha.
Mi dođemo praznih ruku, a on nam ih napuni i onda mi to dalje dijelimo. Tako se nastavlja taj lanac i ništa ne nedostaje. Mi se ne bojimo za sebe, nego bojimo se za druge ljude i za svoje najbliže, jer većina njih ne zna i ne shvata i ne mogi izdržati ni najmanju patnju.
Kada ih pogledaš izgledaju kao da imaju snage da čitav svijet dignu na noge. Neka ne budu arogantni, jer pored Allahove volje nema druge volje. Niko se ne može Njemu suprotstaviti. Ako budeš na Njegovoj strani, On će te uzdignuti i da će ti snagu-kuvvet i učinit će te uvaženim u očima drugih. Ali ako budeš mislio da ta snaga dolazi od tebe samog, onda ćeš morati odgovarati za sebe samog. Što je najgore, oni koju budu snagu, koju im je Allah dž.š. dao i moć koju im je On dao, koristili da ugnjetavaju druge, oni će biti u vrlo teškom položaju. Zato dok ima vremena, neka se svako vrati na pravi put, prije nego što dobije šamar od Allaha dž.š. Još ima vremena.
Mi ne znamo da li je to jedan dan, jedna noć ili duže, jer je sve u Allahovim rukama. On može odlučiti da u jednom trenutku sve oko nas uništi. Do sada su se svi predznaci obistinili, svi išareti su se pojavili i samo se čeka da Allah dž.š. donese tu odluku i da On dadne naređenje. Nije ostao ni jedan išaret koji treba da se pojavi. Ako još možete upozoravati druge, znači da još ima vremena i budite zahvalni na tome. Približili smo se kraju i više nema šta da se učini i nema više niko šta da kaže. Nema više povratka.
Inšallah da nam Allah dž.š.podari hairli sudbinu.
Ne želimo da iko nastrada, ali ne želimo ni da se nastavi zulum i nepravda u svijetu. Želimo da se to što prije okonča, da se sruši vlast zulumčara, inšaAllah i da Allah dž.š. pošalje vlasnika ovog vremena, sahib-ul -zemana i da se Islam digne na noge inšaAllah. Vidjeli smo teške dane, pa da dočekamo da vidimo i lijepe dane, inšaAllah.
Fatiha!
