Šejh Ismail ef.
Bismillahir-Rahmanir-Rahim
Budite s Allahom. Izgovarajte Njegovo ime i ne bojte se. Zulumčari se ne boje dok čine zulum, pa što ćete se vi bojati dok Allaha spominjete. Ko je s Allahom njega ne može ništa dotaći. Nema umora za onoga ko izgovara Allahovo ime.. Allah dž.š ne ostavlja na pola puta onoga ko Njega spominje. On ne ostavlja samog onoga ko nastoji da bude s Njim. Iskušava ga, ali ga ne ostavlja samog. Gleda koliko će ta osoba stajati iza onoga u šta vjeruje da bi mu porasla deredža i da bi dostigao više duhovne nivoe. Ali ne prepušta ga u ruke zalimima. Onaj ko je sa Allahom on pripada Allahu dž.š., a ko je Allahov on je na sigurnom. Dovoljno je samo da mu je nijjet čist.
Svi griješimo. To uvijek kažemo. I vidjeti sebe kao grješnika je svakako dio edeba. Šta god da uradimo za Allaha dž.š nije dovoljno i to će nam samo Njegovom milošću biti kabul. Ali ako ti je nijjet čist Allah dž.š će pokriti tvoje greške.
Allah dž.š. je sultan svih sultana. On ne broji dok daje, jer Njegove riznice se ne mogu nikad isprazniti. Samo onaj čije bogatstvo je ograničeno će se bojati. Da Allah dž.š svakome na svijetu dadne po jedan okean Njegov okean se opet ni za jednu kap ne bi umanjio. Jer On je Dženab -ul Hakk! Zaista je On vlasnik snage i moći. On nema potrebe da igra igre. Jer svakako je sva moć i kuvvet u Njegovim rukama.
Neki koji su na vlasti za sebe misle da su neko i nešto. Ali nisu ni svjesni da su niko i ništa, jer da znaju da su niko i ništa bili bi insanı. Sve dok čovjek misli da je neko i nešto ne može se ni promaknuti nivou insana. Zato i jeste cilj tarikata postati niko i ništa. Kad postanemo ništa tek tada ćemo doći u Allahovo prisustvo. Kad to shvatimo bićemo sa Allahom dž.š s. Prvo jezikom, pa onda srcem i na kraju dušom ćemo se približiti Allahu dž.š To je tarikatski terbijet. Po redu se prvo terbijeti jezik. Navikne se da zikri, da se izgovara Allahovo ime, da se suzdržava od loših riječi, od gibeta, da se ne govori nikad loše o drugima i tek se onda spusti na srce. Srce počne da izgovara Allah, Allah. Srce se čisti od loših nijjeta sve dok nam u srcu ne ostane nikakvo loše mišljenje o drugima. Počnemo samo dobro misliti. Onda srce postane poput džennetske bašče. Tad srce počinje davati džennetske plodove. Kad pričamo Allahovim jezikom pričamo. Jer kad srce postane čisto Allah dž.š. mu se obraća. Preko Pejgambera s.a.v.s. i preko evlija. Posalje Pejgamberu s a.v.s. fejz, a on šalje Njegovom evliji. Tako potekne jedan izvor od Allaha dž.š do srca Njegovog sluge Oni koji piju s tog izvora imaju koristi, duhovnost im ojača i počinju da osjećaju da čvršće stoje na Allahovom putu. I ako taj Allahov sluga održi taj svoj hal duša mu se proljepša. Više mu duša ne pripada ovom dunjaluku. Jer duša svakako ne želi da ostane na ovom svijetu i ne pripada mu. Zato što nismo potekli odavde. Ona čezne za drugim mjestom, za mjestom odakle je došla. Već smo prije govorili o tome da na nebu ima jedno mjesto gdje duša pripada. Duša uvijek želi da ide tamo. Čovjek uzevši na sebe dunjalučku tezinu govori dusi da ostane gdje i jeste. Sa tim teretom duša ne može da se uz digne na nebo i ona pat. Zato su ljudi bez razloga tužni. Iz čista mira nešto im bude. Znači da ih duša boli. Ništa im ne pristiže sa mjesta odakle su potekli. Niti mogu tamo otići niti im odatle može nešto doći. Sıla-i rahim, je ta tajna.. Zahirski to znači posjeta rodbini, ali sila-i-rahim duse je njena posjeta domovini. Tada je duša sretna.
Ako ne može tamo da ide barem da se hrani odatle i to je nešto. Kad posjetiš svoje najbliže osjetiš spokoj. Ako ne možeš otići, barem se čujete telefonom i to ti daje smiraj, ali ako nikako nemaš kontakta uznemiriš se. I duša je takva. Kad uspostavi kontakt sa svojom domovinom smiri se. A ako može tamo otići jos je sretnija. Ispuni se nurom i vrati se puna nura.
Da nam Allah dž.š podari da saznamo istinske tajne. Da nam jezik, srce i duša prodju kroz terbijet. Da nam bude sudjeno da pijemo sa izvora Hakkikata. Da život provedemo u hizmetu Allahu dž.š s. i da u imanu preselimo na ahiret inšaAllah.
El- Fatiha
