Šejh Ismail ef.
Bismillahi-r-Rahmani-r-Rahim.
U hak medžlisu moramo govoriti ono što je hak. Kome je suđeno dobit će od toga što mu pripada i sigurno će mu putem sohbeta doći na srce hak i sigurno će to utjecati na stanje njegovog srca, a to je ono što je najvažnije, da se radi na srcu.
Ako postoji negdje pravi medžlis i ako postoji pravi sohbet, ne mislite da je samo upučen tom medžlisu.
To je nešto što mi ne možemo shvatiti, nešto što se odjednom prenosi sa srca na srce i svim ljudima na svijetu se prenosi putem srca i kome je suđeno on to dobije, a kome nije ostaje bez toga. Utječemo se Allahu dž.š. od toga da nam srca budu zapečaćena. Bilo je mnogo onih koji nisu povjerovali u Muhammeda a.s. i ako su ga vidjeli, a isto tako oni koji ga nisu vidjeli nisu ostali bez onoga što im je suđeno. Pejgamber s.a.v.s. poslan je svim svjetovima kao milost i šta bi bilo da se on obraćao samo onom medžlisu gdje se nalazio. Ako je došao kao milost svim svjetovima ne može biti da se milost spusti samo na jedan grad, samo na Meku. Nakon toga je ono što se ne vidi, ono što je iza zastora. Pred tim zastorom sigurno da je Pejgamber s.a.v.s. i on izgleda kao čovjek, jer je došao na zemlju kao i mi, kao insan, ali onaj koji ga tako bude posmatrao jako će pogriješiti posto je jedno od njegovih duhovnih tijela uvijek u Allahovom prisustvu i on odatle prima duhovnu snagu. On nije samo svojom fizičkom snagom pozivao u Islam.
Ono što je važno da shvatimo je ko smo mi? Jesmo li ono što se vidi? Ako jesmo, onda kakva je razlika između nas i životinja? Znači da postoji još nešto. Ima nešto što čovjeka čini čovjekom. To je ono što se nalazi u nama.
Mi to moramo naći i izvaditi na površinu, tako da budemo počašćeni, da budemo pravi insani. U suprotnom ćemo samo jesti i piti, a svako živo stvorenje to radi. Kad pomislimo šta znači insan trebamo se zaibretiti, jer Allah dž.š. nas nije stvorio kao četvoronošce. Šta smo onda mi? O tome moraš razmišljati i pronaći odgovor. Zato nam je dat razum i zato nam je dato srce. Tvoj razum će te odvesti tvom srcu, a srce će te odvesti Allahu dž.š. To je put šerijata i tarikata. Pomoću razuma možeš slijediti šerijat i možeš doći do određene tačke, a onda trebaš nastaviti putem srca da bi prošao iza zavjese i ako budeš nastavio tim putem, postoji i ono što je nakon srca, ali dovoljno je da stigneš do srca, jer poslije toga je rahatluk.
Kada se sukobiš sa svojim nefsom dođeš do određene tačke i tvoj nefs će se malo uljuditi i doći će na to da ti bude poslušan, a do tada je sve opasnost, jer ti želiš da ideš ovamo, a on te vuče tamo. Zato neka ti uvijek bude štap u ruci, jer je nefs poput životinje i mora se ukrotiti da bi te slušao, da bi te prihvatio i isao tamo gdje ti želiš.
U tome ima mudrost, jer da nema nefsa ne bismo mogli napredovati. Nefs je stvoren sa određenom mudrošću. Trudi se da prodreš u svoje srce, da ti se otkriju tajne i da počneš da vidiš svoju tajnu i onda ćeš moći shvatiti ovo o čemu govorimo. Ono što ovdje govorimo neće ostati ovdje. Ti misliš ovo čuju samo oni koji ovdje slušaju, ali nije tako. Neko se pojavi na televiziji i obraća se cijelom svijetu i ko god upali taj kanal vidi tog čovjeka, ali on je samo jedan. Ako je to moguće, onda je isto tako moguće i da se duhovnim putevima, preko duhovnih televizora prenose informacije od srca do srca Dalje od toga je svijet melekuta. Allahova riječ-hak se spusti s neba i ona dopire do srca ljudi.
Neki nerazumni to tumače kao objavu, iako su se vrata objave zatvorila nakon Pejgambera s.a.v.s. Međutim duhovna vrata su i dalje otvorena, jer to su dvije različite stvari. Jedno je da na srce dođe ilham-inspiracija, a objava je nešto sasvim drugo. Objava stiže samo pejgamberima i Allah je šalje kako On želi, ali su ta vrata zatvorena nakon Pejgambera s.a.v.s. Nakon njega taj put se nastavlja preko njegovog srca do srca Hz. Ebu Bekra i tako sve redom našim šejhovima od srca do srca dolazi i na kraju dođe tamo odakle se prikazuje i čitav svijet može to da vidi. Zato, kada vam se ovdje obraćamo i oni koji nisu ovdje prisutni osjećaju to u srcu. Hvala Allahu. To je milost onim koji su muhtač, a za zulumčare je to zahmet i njihovo srce će zatreperiti počet će da se plaše i neće znati odakle to dolazi. Pred vratima mi stoji sto vojnika i na vratima ima toliko katanaca, pa zašto se onda bojim? Zar misliš da je svijet tvoj? Zar misliš da su Allahove sluge nemaju svog vlasnika? Zar misliš da Allah dž.š. ne štiti Svog slugu kojeg je stvorio? Ili ćeš to shvatiti i kleknut pred Allahovim vratima ili će strah u tvom srcu i dalje rasti i ugušit ćeš se u svojoj jami. To je neka druga tema na koju smo željeli da govorimo i to je upućeno cijelom svijetu, a nakon ovoga dolazi oluja. Ili će u srcu naći istinu ili će biti zahvaćeni olujom koja dolazi.
Da nas Allah dž.š. ne prepusti u ruke našem nefsu. Mi smo slabi Ja Rabbi, samo od Tebe tražimo pomoć i samo se Tebe bojimo i samo se nadamo Tvojoj pomoći. Neka se sruši kraljevstvo zulumčara, nek pravda zavlada svijetom, neka se zavijori zastava Islama i da mi budemo oni koji će biti na hizmetu.
Fatiha!
