Šejh Ismail ef.

 

           Bismillahi-r-Rahmani-r-Rahim.

 

Neki ljudi, nažalost, žive samo za sebe, žive za ovaj dunjaluk. Njihov cilj je ovaj svijet i žive prazan život. Nije u redu ni živjeti samo za ahiret.

Ne priliči insanu da živi zbog Dženneta ili u strahu od Džehennema. Insan je stvoren zbog jednog određenog cilja. Allah dž.š. želi od insana nešto više. Sigurno da je potrebno ibadetiti, ali treba još nešto da bi postao insan u pravom smislu te riječi.

Treba da živi radi drugih tj. da bi i drugi od njega imali koristi. Voljeti će druge zato što ih je Allah dž.š. stvorio, bez obzira na njihovu vjeru i nacionalnost i na njihovu boju kože, jer je svako prije svega insan. Musliman treba da voli svog brata muslimana, da ga voli u ime Allaha. Treba da ga voli ne očekujući zato nikakvu dunjalučku nagradu. Ustvari on treba da želi svom bratu bolje i više nego samom sebi. To je put kojem nas je učio Pejgamber s.a.v.s.. On nam je pokazao taj put i naučio nas je tome. Ljudi koji su do tada bili u tami izašli su na svjetlost. Oni koji su živjeli na nivou nižeg od životinjskog došli su na nivo ljudi.

Da, to je taj put. Musliman treba da cijeni svog brata više nego samog sebe i da ga voli u ime Allaha dž.š..  To je prva stepenica, a druga stepenica je mekam koji se zove Ishar, što znači željeti svome bratu u vjeri više i bolje nego samom sebi. Ko krene tim putem možemo zaista reći da je krenuo putem Pejgambera s.a.v.s.

Oni koji su njega voljeli i koji su išli njegovim putem su tako živjeli.Svaki ashab je više volio svog brata od sebe. Imali su poštovanja prema ljudima i voljeli su ljude. Oni nisu prezirali ljude koji čine loše, nego su prezirali ta njihova loša djela. Oni su oni koji su nakon Resulullaha s.a.v.s. dostigli najviše duhovne deredže.

Jedan od njih je došao Muhammedu a.s. i tražio je nešto da pojede. Muhammed a.s. je poslao haber svojoj kući da pita da li ima nešto za jelo. Međutim, nije ništa bilo. Onda se okrenuo svojim ashabima i rekao im: ”Ko nahrani ovog našeg brata Allah dž.š. će biti zadovoljan s njim”.

Jedan od ashaba ga je poveo svojoj kući iako ni on nije imao mnogo. Odveo ga je kući i rekao svojoj hanumi da je to musafir Resulullaha s.a.v.s. i ona je odmah počela da sprema šta je god imala kod kuće, međutim to je bilo dovoljno samo za jednu osobu.

Ni za nju, ni za njenog muža i njihovu djecu nije bilo dovoljno. Skuhala je to jelo i stavila pred musafira. Da se musafir ne bi postidio, oni su prigusili svjetlost fenjera i legli su djecu da spavaju, a pred sebe su stavili prazne tanjire i kašikom kuckali da bi musafir mislio da i oni jedu s njim. Tako su ga ugostili. Sutradan, Resulullah s.a.v.s. je bio jako zadovoljan sa njima i obavijestio je tog ashaba da je i Allah dž.š. zadovoljan sa njim.

Tu postoji jedna tajna i možemo izvući pouku iz tog hadisa Resulullaha s.a.v.s. Ko god krene tim putem ta dova će se odnositi na njega, ne samo na tog ashaba i ko god postupi na taj način i bude slijedio ovaj primjer, on će imati svoj udio u toj dovi. Ko god pomogao svom bratu muslimanu i inače ljudima uopšte, imaće udjela u toj dovi Muhammeda a.s. Ko god činio dobro, a da ne očekuje dunjalučku nagradu za to, imaće svoj udio u toj dovi.

Zato se ne ustručavajte da ljudima činite hizmet, da im pomažete, jer sigurno će vam Allah dž.š. zato dati nagradu. Nećeš to učiniti samo radi te osobe nego radi Allaha dž.š. i na taj način ćeš dobiti nagradu, a sigurno se nećeš zbog toga razočarati, jer Allah dž.š. će te visestruko nagarditi.

Zato se ne boj, ne boj se da činiš hizmet i da ljudima pomažeš, jer ne znaš ko je sa kakvim nijetom tebi došao. Možda je bas tu osobu poslao Allah dž.š. da te iskuša. Zato uvijek budi u pripravnosti. Ko god dođe znaj da ga je mogao poslati Allah dž.š. i pruži mu što mu je god potrebno, koliko god si u mogućnosti. Sigurno će te Allah dž.š. nagraditi i dobit ćeš svoj udio u dovi Resulullaha s.a.v.s. koju je uputio tom ashabu, a to će ti biti dovoljno i na ovom i na onom svijetu. Taj hizmet je vrjedniji od para, jer pare se potroše, a to je nesto sto se nikada ne može potrošiti. Kad god budeš u nevolji taj tvoj hizmet će ti stići u pomoć. Kad budeš u teškoj situaciji Allah dž.š. će ti poslati nekoga da ti pomogne. Ako odbiješ neku molbu za pomoć, onda kad ti budeš u nevolji, možda tebi tada niko neće pomoći.

Bez obzira kolko su danas vrijednosti na svijetu poremećene, ti se trudi da činiš dobro. Ti budi kao zvijezde koje sjaje na nebu. Kad pogledaš u nebo i vidiš zvijezde koje sjaje isto tako meleci kada pogledaju na zemlju vide zvijezde koje svijetle, a to su one Allahove sluge sa kojima je On zadovoljan. Oni se vide sa neba.

Da nas Allah dž.š. učini jednim od njih inšallah i da nam podari da budemo od oni za koje se kaže Insan-i-Kamil, insan u pravom smislu riječi.

Fatiha!