Šejh Ismail effendi.
Bismillahi-r-Rahmani-r-Rahim.
Allah dž.š. ima veliku milost prema svojim slugama i pruža im mnogo prilika da dođu do selameta, jer Allah dž.š. je Onaj koji je stvorio svaku svoju slugu i nad svima njima je Njegov merhamet.
Ne samo nad ljudima nego i nad svim Njegovim stvorenjima. On prema svima pokazuje svoju milost i prema biljkama i životinjama, prema svima. Allah dž.š. je i jednom mravu dao njegovu nafaku,odredio je njegovu dužnost na ovoj zemlji i tako svakom biću je odredio njegov put u životu. Sve životinje su zadovoljne sa svojom situacijom, sa stanjem u kojem se nalaze i sa svim onim što im je Allah dž.š. dao. Sva bića izvršavaju svoju dužnost i veličaju svog Gospodara, svi osim ljudskih bića.
Zar Allah koji ima milosti prema životinjama i biljkama neće imati milosti prema ljudima, naravno da hoće i to još više, jer čovjek je razumno biće. Može pogriješiti,ali će mu možda Allah dž.š. oprostiti samo ako ne istrajava i ne inati se u svom grijehu.
Nažalost ljudi nisu takvi. Oni su sada van kontrole, skrenuli su sa puta i ne znaju kako da se vrate na pravi put. Tako su veliki prohtjevi njihovog nefsa da ih je vrlo teško suzbiti i ako nastave u tom svom halu, svi će biti uništeni.
Ustvari to i nije tako teško, da se u Allahovom prisustvu samo malo postide i prihvate koliko su mali i neznatni, možda će Allah dž.š. oprostiti sve njihove grijehe, ali to je nešto što pokazuje poniznost.
Allah dž.š. im pokazuje koliko su bespomoćni i slabi. To stalno ponavljamo da bi oni čuli, da bi čuli možda povjeroval i okrenuli se vjeri.
Razlika je samo u jednoj riječi, razlika između vjere i nevjere. Samo da se vrate toj riječi, vjera, oni bi se spasili. Da povjeruju u Gospodara svih svjetova spasili bi se. Da kažu mi smo bili nasilnici spasili bi se, ali to ne mogu. Ko god to može bit će spašen. Neka pogledaju u prošlost i neka iz toga izvuku pouku.
Allah dž.š. nema potrebe za vašim bogatstvom, za vašim kraljevstvom, nego On samo želi da u Njegovom prisustvu pognete glavu.
Ustvari, problem svih vremena je upravo u tome. Svi pejgamberi su o tome govorili i Božiji Poslanik s.a.v.s. se zalagao za to i on se borio protiv nevjere. Oni su mu ponudili čitav svijet, a on im je na to uzvratio pozivom na vjeru, jer Božiji Poslanik s.a.v.s. nije neko ko bi radi dunjaluka odustao od svoje misije, niti je to ikad uradio. Ali ni zulumčari nisu odustali od svog cilja.
Ebu Talib je bio Pejgamberov amidža i kad je bio na postelji rekao je: “Zar je Muhammed a.s. od vas tražio nešto previše? Samo je tražio da povjerujete u Jednog Boga“.
Upravo je to ono zbog čega se ljudi razdvajaju, putevi im se razilaze i to je linija koja ih dijeli.
Na jednoj strani je hakk i Allahov put, a na drugoj strani su nasilnici i njihov put koji nije hakk. Između njih je vrlo tanka linija . Ko pređe na ovu stranu biće spašen. Ko bude na Allahovoj strani spasit će se, ali pazite da ne pređete na drugu stranu, jer se to vrlo lahko može desiti.
Oni koji polaze za svojim nefsom, oni koji vole ovaj dunjaluk, ljudi koji su okupirani ovim svijetom, oni su u velikoj opasnosti da pređu tu liniju. Iako su u dinu i imanu, oni mogu vrlo lahko da pređu na drugu stranu, jer šejtan ih može svezati oko vrata, voditi ih na uzici i prevesti ih na stranu nasilnika. On će i dalje nastaviti da klanja i posti i da se time tješi, a ustvari neće biti ni svjestan da je stao na stranu onih koji čine nasilje. Neće ni znati.Zato uvijek kažemo da se svako presabere.
Mi ne znamo u kakvom smo halu.
Jesmo li u imanu ili nismo?
Jesmo li na strani kufra ili na strani hakka?
Ne govorimo o tome što tvrdimo svojim riječima, svojim jezikom, nego o onome što je u našem srcu. Nije bitno ono što govorimo koliko je bitno ono što činimo. Ni jedan musliman neće tako lahko riječima odustati od svoje vjere, ali njegova djela pokazuju njegov stvarni hal i neka svak na to obrati pažnju. Neka se svako prekontroliše, jer to je vrlo tanka linija i čovjek može biti jednom nogom sa ove strane, a drugom mogom sa one strane.
Koliko god da je neko nasilnik, on samo jednom riječju može preći na drugu stranu i može se spasiti, a isto tako kolko god je neko na strani hakka, na pravoj strani, jednom riječju može da se nađe na pogrešnoj strani ili jednim svojim pokretom.
Neka se muslimani dobro pripaze. To nije igra, to ne liči na igre u luna parku.To nije nešto kao kad se padne pa se može ustati, nego je to stvar dunjaluka i ahireta. Jedna greška može da te košta vječnog života ili jedan gest, a i jedna riječ može da bude sebeb tvog spasa. Zato kad god kreneš nešto da uradiš ili da kažeš, prvo dobro razmisli. Prije svake riječi malo razmisli da li govorim istinu ili ne? Činim li dobru stvar ili ne? Ako samo malo razmisliš, odmah će ti biti jasno, jer zato imaš razum. Nemoj se opuštati, jer onda ne možeš predvidjeti kojim putem ćeš krenuti, jer možda te jedan pogrešan korak odvede na pogrešnu stranu. Zato budi oprezan. Svaki dan se naše stanje mijenja. Insani prelaze stalno sa jedne na drugu stranu, ali možda će doći dan kada više neće biti vremena da se više nećeš moći vratiti na pravu stranu. Ne znamo hoćemo li dočekati sutra,ne znamo da li imamo još jedan sat života. Zato neka svaki naš korak bude siguran.
Trudimo se da činite dobro ili barem da ne činimo zlo, da sa selametom inšallah idemo prema Allahu dž.š., da ne padnemo na stranu zulumčara ni na jednu sekundu, da i nas i vas Allah dž.š. ni jednu sekundu ne prepusti njihovoj strani, da nam ne dozvoli da dočekamo tu sramotu i da svi budemo na Allahovom putu i u Njegovom safu dok ne dođe Mehdi a.s. i sve dok dišemo da budemo branioci puta istine inšallah.
Fatiha!
