Vezano za noćni namaz, uzmite abdest i klanjajte 2 rekata. Zatim ustanite dok još traje noć i klanjajte 2, 4, 8 ili 12 rekata, koliko vi možete. Smatra se kao da ste klanjali čitavu noć; neki i ostanu budni klanjajući čitave noći. Ko toliko ne može, Allah dž.š. mu je olakšao. Na Dan Arefata (deveti dan) trebamo proučiti 1000 puta suru Ihlas, nemojte zaboraviti! Šejh Nazim je tako radio cijeli život i to preporučivao drugima. I naravno, na Kurban Bajram bogatiji ljudi trebaju zaklati životinju-kurban, to je obaveza. Nećete je samo žrtvovati i baciti, za to žrtvovanje dobijate nagradu. Ako vam je potrebno možete pojesti sav svoj kurban, možete polako trošiti njegovo meso tokom 3-4 mjeseca. Na taj način vi izvršavate Allahovu naredbu a istovremeno i stičete nagradu. Allah dž.š. će vas nagraditi za svaku dlaku vašeg kurbana. Sa prvim kapima njegove krvi, oprošteni su svi vaši grijesi. Tolika je vrijednost ovih mubarek dana.                

Dakle, ko može neka posti svih 9 dana, ako ne onda osmi i deveti dan ili samo Dan Arefata. To je takođe u redu ali nemojte propustiti ovu veliku šansu jer su to prekrasni Allahovi darovi. Svuda oko nas je korupcija i nasilje, nema mira ni spokoja. Stoga se ne bavite dunjalučkim stvarima. Držite se Allahovih naređenja, ako ih se pridržavate dobićete i više bereketa. Ne okupirajte se ovim svijetom pošto se sve događa kako Allah hoće. Bili vi tužni ili ne, postoji odredba. Šta god Allah dž.š. želi to će se i desiti. Zato budite zadovoljni Njegovom odredbom. Bavite se svojim poslovima da biste vidjeli ljepotu. Svijet je ionako pun prljavštine, smutnje i nevolja, u to ne trebamo ni gledati. Čuvajmo ibadet, pokorimo se određenju Našeg Gospodara i Njegovoj volji. Nemojte žaliti za dunjalukom, da Allah podari da se niko ne preokupira njime. Mi nismo stvoreni za ovaj dunjaluk, stvoreni smo za ahiret, za vječni život. Ako nešto radite za dunjaluk, onda to radite radi Allaha. Kad budete tako postupali, osjetićete mir. Jer se naši preci nisu pokoravali ovom svijetu nego Allahu Svevišnjem i zato je sve što su radili bilo uspješno. Ljudi istražuju kako je Osmansko carstvo trajalo stotinama godina? Jer su se oni bojali Allaha, sve su radili zbog Njega, trudili se da rade sve što je dobro. Bježali su od loših stvari i nisu nikoga tiranisali. Danas se tiranija proširila po čitavom svijetu jer puno ljudi radi samo za ovaj dunjaluk. Da nas Gospodar od toga zaštiti.

Ve min Allahi tevfik. El-Fatiha. 

Jednom je živio sultan koji je imao jednu želju i rekao je: “Ako se ova moja želja ostvari, daću 100 zlatnika da se podijele siromasima”. Allahovom voljom to se ostvarilo i pošto je obećao, sultan je stavio novac u vreću i dao slugi da ga podijeli dervišima, jer su oni siromašni ljudi. Međutim, taj sluga se naveče vratio nazad sultanu sa riječima: “Oprosti vladaru ali nisam ih mogao naći ni podijeliti ništa od ovog novca dervišima ili siromasima”. Sultan upita: “Pa kako? Zar ih nema? Ali u ovom gradu ima preko 400 derviša.“ Sluga mu odgovori: “Davao sam pravim dervišima ali oni ne prihvataju, ne žele novac. A ovi drugi koji hoće novac, oni nisu derviši. Zato sam vreću vratio natrag jer nisam mogao podijeliti ništa.” Na to sultan reče: “Ja volim derviše ali ovaj sluga je potpuno u pravu”.

Dakle, istinski derviši ne traže dunjalučka blaga, oni samo žele da Gospodar bude zadovoljan njima. Jer oni imaju pravo blago – ljubav prema Allahu i Poslaniku s.a.v.s. i oni znaju stvarnost ovog života, da to nije vječan nego samo privremeni život. Zbog toga napuštaju dunjaluk i hodaju u odjeći koja nije najbolja i ne dotjeruju puno svoju vanjštinu. Njih ne zanima da prate modu ili druge stvari, zanima ih samo Allah dž.š. Ali postoje i ljudi koji se pretvaraju da su derviši, oni su samo imitacija. Takvih lažnih derviša ima puno u današnje doba. Zato se ova priča može primijeniti na bilo koje vrijeme, iako je ona stara hiljadu godina. Čak i tada su postojali iskreni ljudi koji su željeli samo Allahovo zadovoljstvo a i ljudi koji su pokušavali da izgledaju tako jer su zapravo bili jako lijeni. Dobri i loši ljudi postoje u svakom vremenu. Isto se odnosi na ono što slijedite. Neko ko glumi da je vjernik zbog želja svog nefsa, ne može dobiti ništa. A i drugi preko njega ne mogu dobiti ništa, pa se to završi razočarenjem.

Neka Allah učini da ljudi prepoznaju takve i neka nas drži podalje od pokvarenih osoba. Da nam Allah dž.š. takođe podari da budemo kao oni derviši koji nisu zainteresovani za dunjaluk. Dunjaluk nam služi samo radi ahireta, da pripremimo sebe za ahiret i steknemo Allahovu ljubav i milost. Tarikat nastoji da ljude izvede na pravi put tako da se ne pokoravaju svom egu. Možete biti bogati a biti i derviš, to je moguće. Ali budite istinski derviš koji novac troši radi Allaha a ne da izgledate tako a u stvari priželjkujete sve. I ako kažete: “Da se dogodilo ovo ili da je bilo onako…”, tada niste derviš. Vratili ste se na početak jer to znači da niste zadovoljni. Zadovoljstvo je najveće blago a istinski derviš to u sebi ima.

Ve min Allahi tevfik. El-Fatiha.

O voljeni, o ahbabi. Selamullahu alejkum, neka Gospodarov Selam bude sa vama. Gospodarov Selam je na Njegovog Miljenika a.s., pa od Resulullaha a.s. do Šah-i Merdana pa od Šah-i Merdana do onih koji vole Poslanika i njegov put.

Mi smo halka onih koji vole Poslanika a.s. ono što nam bude nadahnuto, o tome govorimo. Ko je Šah-i Merdan? Sejjidina Ali ibn Ebu Talib r.a. s njegovom ljubavi, mi želimo ojačati svoju vjeru. Mi želimo da znamo i da učimo puteve poštovanja. Osoba koja nema poštovanja je smeće. Osoba koja ima poštovanje je dragocjena. Ove naše jutarnje halke, nakon sabah namaza i sabahskog evrada, su male halke koje imamo nakon naših obaveza.

Izgovarajte Bismilahir-rahmanir-rahim. Ne radite nista bez Bismille. Ovo treba da ljudi uče, i da se podsjećaju da izgovaraju Bismilahir-rahmanir-rahim. Sve što se počne bez Bismille je sasječeno, i ne može uroditi plodom.

Čiju ste ruku uzeli, tu ruku i poštujte, i budite disciplinovani. Medžlis svakog mubarek sata počinje sa Bismilahir-rahmanir-rahim.

Bismilla je okean, o Šejh Muhammed effendi. Koji god dragi kamen tražiš, naći ćeš ga u Bismilahir-rahmanir-rahim.

Nema ništa što ne postoji u Bismilahir-rahmanir-rahim. Mi ne želimo blaga dunjaluka. Mi želimo mekam na Nebesima, mekam u vječnosti. Želimo da se pripremimo za taj mekam, a vrata sedam Nebesa otvara Bismilahir-rahmanir-rahim.

Dozvoljeno je učiti Bismillu za dunjalučke potrebe, ali na ovom putu se koristi za Ahiretske potrebe. Sramota je učiti Bismillu za dunjalučke potrebe. Nema potrebe za tim. Koliko god dunjalučka blaga bila velika i u tvojim očima vrijedna, pusti ih, pusti ih neka uzmu sve. To nema vrijednosti. Samo neka znaju oni koji uzmu dunjalučka blaga, da će biti pitani šta su uradili sa njima? Jesu li ih koristili zbog svog ega? Sram neka ih bude ako su ih koristili zbog svog ega. To je isto kao kad bi dijamant bacili pod ljudske noge. Kakvo nam dobro mogu donijeti dunjalučka blaga? Oni koji su bogati, jedu ujutro janje, u podne janje i navečer janje. Ali to što jedu nema nikakvu vrijednost.

Šta je to što odvaja ljude od životinja i čini razliku među njima. Položaj hajvana je jasan, a također položaj insana je jasan. Psi vole kosti i sretni su kad ih nađu, ljudi vole meso. Ne radujte se kostima. Učimo o edebu. Osoba bez edeba nema nikakvu vrijednost, ni na dunjaluku ni na ahiretu. O voljeni o ahbabi. Moji voljeni žele nešto čuti nakon sabah namaza.

U starim vremenima, ljudi su običavali nakon sabah namaza da piju kahvu, da se zajedno okupe na jednom mjestu i da piju kahvu, a da pritom potraže nekog od evlija, da ih počasti svojim prisustvom. Oni su osjećali svježinu u grudima, od tih jutarnjih sastanaka. Bivali su napunjeni svježinom, snagom i ljubavlju.

Šta je ljudski kapital? To je ljubav.

Jesi li bio voljen, jesi li volio? To je tvoja vrijednost.

Dobro, mi volimo konje. Uredu, onda ćete biti i proživljeni među konjima. Danas ova nova moda, kad ljudi nose pse. Šta vi imate s njima, mi njih volimo. Ljudi će biti sa onima koje vole. Na sudnjem danu ćeš biti pitan, koga si volio? A ti ćeš reći, volio sam ovog ovdje psa. Odvedite ih obojicu.

Nije našao ljubav na dunjaluku, nego se svezao lancem kao pas i bio pseći sluga. Budi Gospodarov sluga! Umjesto Gospodara ti si odabrao da budeš na usluzi psu, kakvo dobro te može stići od psa? Pas je sav prljav, njegovo tijelo je nečisto. Ima samo lajanje i ništa više. Ujeda i laje, to je sve što on ima.

Zašto trošiš svoje dragocjeno vrijeme na tu životinju?  Kad tu osobu pitaš da udijeli sadaku, za to nema vremena, ali ima psa iza leđa, za psa ima vremena i sve potrebno.

Postoje i psi koji kad se razljute ujedaju i svoje vlasnike. Ego je također i pas. Ko slijedi svoj ego, jednog dana će ga ego ujesti. Ko slijedi svoj ego, postat će jednog dana šejtan. Ko slijedi evliju, Šah-i Merdana, i on će postati jednog dana Šah-i Merdan, čovjek koji posjeduje čast.

To sam vidio u Evropi. U Evropi niko ne zna šta je čisto a šta prljavo. Jednom smo prolazili kroz jedan evropski grad, tu je bio i Šejh Mehmet. Vidio sam jednog čovjeka koji nosi metlu i torbu na leđima, i s njim je bio jedan veliki pas. Upitao sam zašto nosi te stvari sa sobom, objasnili su mi da zakon zabranjuje da na cesti bude pseće nečisti, pa su vlasnici pasa dužni da imaju svu tu opremu kako bi očistili cestu nakon što pas izvrši nuždu. I sad taj čovjek nosi torbu na leđima, u kojoj se nalazi pseći izmet?! Je li to insanski? Je li to evropska civilizacija? Sram neka bude velike islamske civilizacije, koje također slijede ovu modu. Žene također nose ove male psiće u torbicama, grle ih i spavaju s njima zajedno? Sram neka ih bude, imaju vremena za ovakve stvari. Ljudi će biti proživljeni sa onima koje vole. Ovi sebe nazivaju ljubiteljima pasa. Zaštitnicima pasa, od čega ih štitite, postali ste hajvani.

Vi ste insani, vi imate čast. Znate li šta trebate da činite? Kako se moglo desiti da ste postali ljubitelji pasa, koji su izrazito prljavi i nečisti? Ne možete jesti iz zdjele koju je pas lizao, ne smijete dodirnuti psa, psi su prljavi, ali ko sluša?

Odrasli ljudi u Europi hodaju cestom noseći na leđima torbe napunjene psećim izmetom. Je li to znači biti moderan i biti Europljanin, biti uspješan?

Neka propadne ovaj sistem, i saj taj životni stil. Ljudi su se pretvorili u pse, napadaju jedni druge. Ukinuli ste i smaknuli Sultanat, zato je cijeli svijet u ovakvom stanju. Kada dođe Sultan, uzjaše svog konja i kaže Bismilahir-rahmanir-rahim, i Meded Ja Šah-i Merdan, cijela Europa će se zatresti. Mi danas hrlimo Europi, zašto? Zato što su učinili da zaboravimo Bismilahir-rahmanir-rahim.

Požari, oluje, poplave, a ljudi su zaboravili da Bismilahir-rahmanir-rahim može da ih od toga zaštiti. Ko ima u svom domu ispisanu Bismillu, njemu ne može nanijeti štetu ni poplava ni oluja ni požar.

O voljeni, o ahbabi. Nije talent izlaziti lijep među ljude, nego doći pred Gospodara čist. Bismilla se zaboravila, zato je nestalo ravnoteže na dunjaluku.

Ljudi nisu nikad zadovoljni, sad će i glad nastupiti također. Nakon ovih protesta, doći će i vrijeme gladi. O Šejh Mehmet effendi, u zadnjem vremenu će nastupiti takva glad, da će ljudi obilaziti mezarluke, i reći će, ovaj je tek ukopan, ima još mesa na njemu, izvadimo ga i skinimo meso s njega i zakopajmo kosti nazad. Ovo su riječi Istine. Slušajte! Ne zaboravljajte Bismilahir-rahmanir-rahim, inače će vas razne nevolje snaći. Ko želi da se spasi nevolja, neka izgovara Bismilahir-rahmanir-rahim.

O Gospodaru, mi Tebi padamo na sedždu, O Šah-i Merdan, smatraj nas svojim voljenima. On kaže kako da vas smatram svojim voljenima kad ne pokazujete edeb kojem sam vas naučio, kako da vas smatram mojim voljenima?

Možete vidjeti kako sam živio svoj život, iz knjiga koje čitate. A kako vi živite? Upadate u haram i tražite od mene da vas pomognem? Šta možemo učiniti za vas, vi ste sebe dokrajčili. O vi koji sebe nazivate alevitima, šijama, i ostalim sektama, znajte da ste na krivom putu. Vratiti se na Pravi put, ili će vam pasti na glavu ono što ste zaslužili!

Božja zemlja je prostrana, nikom nije tijesno. Recite Bismilahir-rahmanir-rahim. Ne govorite ja sam alim, ja sam učio islam. Jednom je došao jedan čovjek na džumu, došao je malo ranije kako bi očistio džamiju. Pošto je džamija bila velika on je pitao imama da mu pomogne da je očisti. Na to mu imam reče, ja sam imam, ja sam učio islam, nije moje da čistim, ljudi poput tebe treba da čiste džamije! Zar je imamima zabranjeno da čiste džamije? Ja sam učio vjeru, ja sam čovjek od vjere, ja sam alim. Ti neznalico, kako me možeš pitati da ja čistim džamiju?! Nisam ja neznalica nego ti, zar Allah Uzvišeni nije naredio Poslaniku Ibrahimu da očisti Njegovu kuću, zbog ljudi koji tu dolaze, koji tavafe tu i klanjaju.

Tvoje znanje ti samo daje aroganciju i oholjenje.

Idi i radi šta želiš, ja ću je sam čistiti. Ljude danas ovako odgajaju, današnji alimi. Kad mu kažeš idi i očisti ovo, kako da ja čistim, ja imam diplomu. Nos im je u oblacima.

Ne zaboravite Bismilahir-rahmanir-rahim! Neka je salavat i selam na Poslanika Muhammeda s.a.v.s. Ja Rabbi ne odvoji nas od blagodati Bismille, mi smo Tvoje slabe sluge, pošalji nam Gospodaru Sultana koji će pokazati svijetu veličanstvenost Islama.

El Fatiha

Znate li koliko je puta Časni Poslanik s.a.v.s. išao na prag Ebu Džehla? Plakao je zbog njega, govorivši mu: “Ebu Džehle, okreni se.” A znate li koliko je on vrijeđao Poslanika? Dok nije došla naredba da ga ostavi. Ebu Džehl nije na dobrom mjestu sada, niti će ikada biti. Poslanik s.a.v.s. išao je do njega i natrag, stotine puta. Negirao je Poslanika, negirao Allaha, negirao je sve. Ebu Džehl je uradio mnoge stvari a jedna od njih je sljedeća: Jednog dana je bio toliko ispunjen mržnjom da je pozvao svoje ljude i rekao: “Ispred moje kuće iskopajte veliku rupu i stavite poklopac na nju”. Njegovi robovi uradiše tako. Onda je rekao: “Sada neka jedan od vas pozove Muhameda. Reci mu – ‘Ebu Džehl je vrlo bolestan i traži da dođeš'”. Svjesno je rekao Ebu Džehl: “Znam da će doći. Kad čuje da sam bolestan, bez obzira na to šta sam mu činio. On će doći, ja to znam”.

Otišli su do Poslanika s.a.v.s. koji je pitao: “Ebu Džehl me zove?” Rekli su: “Da”. “Onda ću doći!“ Poslanik s.a.v.s. zaboravio je sve što je ovaj učinio protiv njega. Krenuo je prema Ebu Džehlu, otvorio je svoje srce. U potpunosti je otvorio svoje srce misleći da bi to mogla biti jedina šansa za Ebu Džehla da se spasi: “Zato me je pozvao”. Išao je sa velikom nadom, ne očekujući ništa od njega, sem da će prihvatiti islam, izgovoriti šehadet i naći spas. Kada je Poslanik s.a.v.s. stigao, Ebu Džehl je sjedio odmah iza svog prozora, gledajući kako Časni Poslanik s.a.v.s. dolazi. Gledao ga je podlo a Poslanik s.a.v.s. nije mogao vidjeti njega. Ebu Džehl je gledao mjesto zasjede i mislio: “Sada će pasti”. Rekao je svojim ljudima koji su se skrivali u okruženju: “Čim padne unutra, ja ću izaći”.

Časni Poslanik s.a.v.s. je došao korak po korak i na mjestu gdje je bila zasjeda, podigao je nogu. Da je nastavio dalje sigurno bi pao u rupu. Ali on nije napravio sljedeći korak nego se okrenuo, stavio nogu iznad rupe opet, pa se okrenuo i vratio nazad. On nije napravio samo taj jedan korak naprijed. Ebu Džehl se vidjevši to jako uzrujao i rekao: “Do zadnje minute je znao. Samo tu se okrenuo.” Istrčao je vani, galameći na svoje ljude: “Trčite za njim! Uhvatite ga!” Međutim, skroz je zaboravio na rupu. Dok je trčao, upade u nju. Kada je pao u rupu, zaboravio je na Poslanika s.a.v.s. dozivao je svoje ljude: “Ja sam ovdje, pomozite mi!” Oni su došli u želji da pomognu ali mala rupa je postajala sve dublja. Bacili su uže u rupu, uže je padalo sve dublje i dublje ali nikako nije stizalo do Ebu Džehla. Ponovo je shvatio, te reče svojim ljudima: “Idite po Muhameda. Ako on ne dođe ovdje, nikada neću izaći iz ove rupe, ostat ću u njoj zauvijek.”

I oni opet otrčaše do Poslanika s.a.v.s., ovaj put mu ispričaše šta se dogodilo. Poslanik s.a.v.s. reče: “Pitao je za mene? Onda ću se vratiti do njega.” I otišao je njemu, pozvavši: “O Ebu Džehle!” Gledajući prema gore, odgovori Ebu Džehl: “Došao si zbog mene?”, “Da”, odgovorio je Poslanik s.a.v.s.. Ebu Džehl je rekao: “Onda mi daj ruku.” Poslanik s.a.v.s. stavio je ruku dolje a Ebu Džehl je pružio svoju i Poslanik s.a.v.s. ga je izvukao. Ebu Džehl se onda okrenuo i rekao mu: “Ti si veliki mađioničar! Spojili su svu užad kako bi mogla doći do kraja, ali ona ne stigoše do mene. Ti si veliki čarobnjak!”

U ranijem slučaju, Džibril a.s. je došao i rekao Poslaniku: “O Resulullah, Allah je naredio da ne nastaviš još jedan korak dalje, jer su pripremili zasjedu za tebe. Okreni se.“ I zato se Poslanik s.a.v.s. vratio. Ipak je sam Ebu Džehl pao u tu rupu. Ali čak i Ebu Džehl je shvatio da kada je u nevolji, bez Poslanika s.a.v.s. on ne može izaći iz tog pakla. Nakon što ga je Poslanik s.a.v.s. izvukao, on se okrenuo i ustao protiv Poslanika s.a.v.s. opet i opet, i opet, i opet. To je potrajalo sve dok nije došlo do bitke na Bedru a on je tu završio.

Poslanik s.a.v.s. dao je da se tijela neprijatelja poginulih u borbi na Bedru bace u bunar. Ti ljudi su bili vrlo bogati, većina su bili čast Mekke. Bilo je vrlo loše baciti njihova tijela tamo. I Mubarek Poslanik s.a.v.s. je došao, gledajući u bunar i rekao: “Da li sada slušate? Sada ste vidjeli? Sada razumijete? Allah je ispunio obećanje koje mi je dao. Da li će ispuniti obećanje s vama? Sada razumijete? Ali to je prekasno za vas sada.” A Omer r.a. koji je to gledao reče: “O Resulullah, zar mrtvi čuju?” Poslanik s.a.v.s. gledajući u njega odgovori: “Omere, ne možeš me čuti bolje od njih. Osim jedne stvari, oni se ne mogu vratiti nazad i raspravljati se sa mnom. Oni su samo tu, u tišini su tamo i patnji. Patnja u ovom trenutku počinje za njih.”

Prije nego što padneš u to, probudi se. Ako ne vidite sebe i svoj ego gori nego Ebu Džehlov, ako ne vidite svoj ego gori nego Faraonov ili Nimrudov, ako ne vidite svoj ego da je gori nego šejtanov, vi ste ohola osoba. Vatra će vas pržiti.

El-Fatiha.

Veliki Šejh k.s. pričao nam je o dva murida u svojoj domovini Dagestanu. Jedan se nalazio u halvetu radi duhovnog treninga. Drugi mu je jednog dana došao po nalogu njihovog šejha da ga izvede u šetnju izvan sela. Išli su putem razgovarajući o bitnim duhovnim uputama kad su došli do imanja onog prvog murida čije su oči odlutale tamo. Drugi murid mu reče: “Brate moj, brzo se vrati u svoj halvet jer napuštaš bisere a okrećeš se njivama.”

Vrijeme koliko traje naša pažnja je vrlo kratko. Psiholozi kažu da je prvih petnaest minuta koncentracija oštra, nakon toga ona opada. Veliki Šejh kaže da ne držimo nijedan skup duže od tri sata, iako prisutni mogu biti jaki i zainteresovani. Ako skratite sastanak što više možete, doći će i više bereketa, posebno u ovom današnjem vremenu.

El-Fatiha.

Svaki put kad neko nešto loše uradi, nešto što je čin nepokornosti, uskoro će ga stići kazna. Ponekad dolazi brzo, a ponekad je Allah iz mudrosti odgađa. Kada Allah odgađa kaznu,t o znači da On gleda da li rob žali i moli za oprost. Pruža mu mogućnost da za to moli oprost. Ako neko moli za oproštenje, Allah ga nikad neće ostaviti bez oprosta. Allah mu brzo oprašta i blagoslov ga stiže. Naš šejh bi uvijek rekao da ponekad osobi dolaze teškoće i neugodne stvari. Neke od njih su kazna, druge su u službi usavršavanja da bi nekoga dovele bliže Allahu dž.š.. Nekad Allah kaznu daje ovdje da bi dokinuo kaznu na onom svijetu, a ponekad se ovdje izvršava da ne bi bila odgođena. Za neke će opet ista kazna biti pomjerena na vječni život. Nemojte se razočarati kada vidite neku nepokornu osobu, a Allah joj daje šansu da izgleda tako kao da joj je odobreno. On samo pomjera kaznu i iščekuje robovo kajanje. Ako ne želi, stiže ga dvostruka kazna.

Tako bi lahko za čovječanstvo bilo kada bi mislili na to šta Allah za njega želi. Ako mu ego hvali život užitka, brzo će zaslužiti kaznu jer ono što ego savjetuje je slično onome što je šejtan savjetovao Ademu a.s. i Havi. Takođe je tvrdio da je dobar savjetnik, ipak, u stvarnosti je imao samo jedan cilj, da ih dovede u teškoće i da ih udalji iz dženneta. Ono što im je savjetovao je zvučalo lijepo u ušima njihovih ega. Nakon toga su bili željni da probaju ono voće. Od svega što ovdje bezuslovno želiš uraditi, moraš znati da je to šejtanov savjet za tebe i da te tvoj ego želi odvesti daleko od tvog dženneta. Ipak, ljudi rado čine ono što im ego naređuje. Kurejšije su odbacile Poslanika s.a.v.s. jer im je njegov ego rekao da ne prihvataju njegov poziv; “Samo nemojte prihvatiti islam“ – kako sad svim ne-muslimanima savjetuje. Jer, kada prihvatiš islam, to znači da više ne smiješ uživati u svemu što se tebi sviđa.

Islam dozvoljava i zabranjuje, sprječava slobodno kretanje tvojih želja. Oni kažu: “Ne uzimaj ovo!“  I zbog toga se cijeli svijet odupire islamu. Jer, islam kaže: “Ne radi ovo, ne radi ono“. A ljudi su željni toga da po svaku cijenu i sa svakom stvari postignu zadovoljstvo, i ne vide rado sprječavanje svojih želja. Ni u kom slučaju ne žele zabranu, haram, vidjeti kao prepreku pred sobom. I tako su naši praroditelji slušali i slijedili loš savjet a rezultat je bio da su izbačeni iz dženneta.

Sve što radimo, a suprostavlja se pravilima islama, povlači za sobom kaznu, tako da time gubimo i dozvoljene užitke i poklone. Kada neko uradi nešto nedozvoljeno, odaje se haramu, Allah kažnjava i takođe mu i dozvoljeno zabranjuje,t ako da sebi šteti i halalom. Napada ga bolešću i doktori mu kažu: “Nemoj jesti šećer, meso, hljeb, voće…“, i On mu time zatvara vrata dozvoljenog. Zbog toga svako ko se ne čuva granica halala i harama, može ubrzo računati na kažnjavanje. Ono što ego smatra zadovoljstvom i užitkom uskoro se pretvara u kaznu. Cijeli čovjekov život je ili sladak ili gorak ili bezukusan i sve se u životu okreće oko pokornosti i nepokornosti. Ako neko čuva od Allaha preporučene granice, Allah mu tijelo čuva zdravim tako da mu tijelo služi do kraja njegovog života bez toga da se promijenilo, da ga je napustio razum ili da su se srce i organi promijenili. Allah mu poklanja od Svoje vječne snage i kada stvarna životna snaga puni ćelije, onda je tijelo i u mezaru od toga (promjene) sačuvano. Tako čak i u mezaru ostaje onako kakvo je bilo i ovdje i čovjek će na Sudnjem danu biti probuđen sa tijelom sa kojim je ovdje živio.Većina ljudi se raspada u prašinu a samo jedna ćelija ostaje i iz nje u mezaru izrasta novo tijelo za dan oživljenja. Ipak, ljudi koji su dostigli svjetlost stvarnog života će se pojaviti u tijelu ovosvjetskog života, a razlika između nanovo stvorenih tijela i onih odavde ponesenih koji nikada nisu postali prah, je u tome da ovi dolaze sa svjetlom koji osljepljuje kao munja, dok oni novostvoreni neće imati vlastito svjetlo. Svjetla će imati samo Poslanici i evlije, njihova tijela će svijetliti kao sunce i biće poznati kao Poslanici i evlije.

Zato budite pokorni robovi i dođite u božansku Prisutnost osvjetljeni da bi bili počašćeni jer, Allah Svemogući će ih osloviti i učiniti im čast. A svi će drugi biti pitani: “Zašto niste poprimili Moja božanska svjetla?“ Morate biti strogi prema sebi da bi bili dobri pokorni robovi Božji.

Fatiha

Ne boj se vode! Voda daje život zemlji, biljkama, životinjama, ljudima. Kada nema vode, nema ni života. Ako nestane vode, životu je kraj. Kada  ljudsko tijelo izgubi vodu, osoba umre. Dok je u njemu  voda života, čovjek ne umire. Voda  života je u kičmi muškarca. To je u kičmi. Kap vode kojom je stvoren  čovjek  je voda života. Kada počne da se suši, kičma osobe se počinje uvrtati, on počinje stariti, to  znači da postajemo stariji. Kada postaje suho, to znači da život ide prema smrti. Dok je tamo, tijelo je živo. Kada taj izvor počne da se suši, čovjek postaje sličan osušenom stablu. Stoga, mi moramo voditi računa o tome.  Čovjek koji ne može sebe kontrolisati gubi ovaj izvor i omogućava da se osuši. On  isuši izvor zloupotrebljavajući ga. I kada je suh, ne možete dobiti više. To je dato samo jednom, u određenoj količini od  Dženabi Hak-a. Ako to ne koristite kako treba, počinje da opada i da se  smanjuje i bude ga manje. A kada je suho, postaje kao suho drvo. Završeno. To postaje razlog za smrt.

Tijelo ima vodu u sebi  i ima vodu života koja proizvodi i održava generacije. A tu je i voda kojom je stvoren  čovjek.  Dženabi Hak kaže: “ Mi svemu dajemo život sa vodom.” Početak života je voda. Kakva je to tajna. On  je stavio  život u vodu. Trebamo se zahvaliti Allahu koji nas je stvorio kao robove  muslimane.  I On nas je počastio islamom da budemo oni koji najviše koriste vodu.  Mi  koristimo vodu na sve načine, a tijelo oživljava u kontaktu s vodom. Pijte vodu  i čistite svoje tijelo s njom. To donosi svježinu. Ništa  loše ne dolazi od vode. Tako, doktori nam  ponekad govore da pijemo  puno vode.

Upoznao sam jednog  budistu.  On je bio predstavnik  budističke religije u Šri Lanki. Rekao sam mu savjet starog doktora – da pije toplu vodu izutra da sačuva zdravlje. Stari doktori kažu da se pije voda ujutru prije jela. Piti toplu prokuhanu vodu. Naravno, to može biti čaj ili druga biljka ili začin, ali popiti vruće, čaj sa toplom vodom  ili bilo koji drugi začin. Kažu da to pijemo. Ako nije dostupno, pijte hladnu  ili uobičajenu vodu.  On mi je rekao da pije 2-3 litre vode svakog jutra. Pije, pije i pije, dok mu stomak ne bude kao bubanj. Nakon jednog sata, to se izbaci vani. Sve što je u stomaku i probavnom sistemu,  sve se očisti.  Rekao je: “Ja sam u ovim godinama a nikad ne idem doktorima.“  Ja se slažem s tim  što si rekao. To je metoda koju znam i praktikujem.  Konzumiranje  vode u velikim količinama, čisti sve u probavnom sistemu  i donosi udobnost tijelu.

To daje živost unutar tijela. Voda čisti sve, ne ostavljajući ništa što sprečava probavu i blokira crijeva. On je rekao: “Ja to radim svakoga dana, svaki dan pijem  10-12 čaša vode.”  Zaista, kada se čovjek navikne na vodu, njegovo stanje je dobro i oživljava. Kontakt  s vodom daje život tijelu.

A  “afdalu ṣadaqati ṣadaqatu L-ma” među stvarima koje se ubrajaju u sadaku, najvrednija je sadaka vode. Poslanik s.a.v.s. je rekao  da nema tako velike  sadake kao što je davanje vode. Najkorisnija  od svih sadaka  je dati vode žednome, dati vodu  žednom  čovjeku  ili životinji ili zaliti vodom  žednu  biljku.  Svi oni su vrijedni.  Naš Šejh Sultan govorio je ovako: „Neka  Allah blagoslovi njegovu  tajnu, ako bilo ko  dovede  vodu  bilo gdje, ako neko napravi česmu, na primjer, u stara vremena, neko bi  pronašao  vodu  u planinama i tamo napravio česmu, tu bi ptice i insekte imali vodu za piće.  Ljudi u stara vremena  su gradili  kamena korita i bunare za pastire. Oni su pravili bunare i ostavljali  kofe za napajanje  životinja. Također su pravili kamene ´slivove´ da  se ispune  vodom za pse, mačke, ptice da piju vodu iz toga.  Svakim danom bi ostavljali vodu za njih i brinuli se o tome. Mnogo je ljudi koji su ovako  zaradili džennet.“

A naš Šejh, Allah blagoslovio njegovu tajnu,  kaže da ako neko dovede vodu bilo gdje i napravi česmu, i  zmija dođe da pije iz nje, a  zmija je otrovna životinja, on će imati 7 sevapa / za svaku kap – da ne govorimo o čovjeku koji dolazi, uzima abdest, kupa se i pije vodu. Kako možete procijeniti vrijednosti toga?  Ako zmija dođe i napije se , Allah dž.š. daje 7 sevapa  za svaku popijenu kap čak i za  otrovnu  životinju.  Sevap je dati vode svakom žednom  stvorenju.   Treba li ići dalje od zmije? Sedam sevapa  za svaku popijenu  kap!

Voda je velika stvar. To je veliko davanje od  Allaha.  To je  manifestacija Njegovog  časnog  imena  El-Hajj. I ne možete čuti  ljepši tespih od tespiha vode. Sve čini tespih Allahu dž.š. Kada ljudi čuju tespih vode, oni se zaljube u njega. Tespih  vode je najbolji tespih.  To je tespih od  časnog  imena El-Hajj.

Vjernik treba biti  poput  vode. On bi trebao biti čist kao voda. Baš kao što je život u vodi, vjernik mora biti eliksir života za druge ljude.  Vjernik je poput  vode, korist  ljudima oslobađa ih žeđi i čisti  njihovu  unutrašnju  i vanjsku  prljavštinu.  Prema tome, vjernik je poput vode. Voda može stati u bilo koju posudu,  bilo da je mala ili široka, posuda  u raznim oblicima, voda može da stane u nju.  Voda može ući  u najuža mjesta  i poprima oblik i boju mjesta u koje ulazi, a pri tome ne gubi svoj kvalitet.  Voda u čaši je ovakva.  Poprimi drugi oblik u ovoj posudi. Ako je  u drugoj posudi, poprimit  će njen oblik, ali neće izgubiti svoj kvalitet  vode.  Kada je bijela, voda se čini bijelom.  Kada je posuda zelena, izgleda zelena,  ali to nije.  U crvenoj posudi izgleda crveno, ali  nije crvena. Vjernik također izgleda kao zajednica u kojoj je, ali on ne gubi svoje  karakteristike  vjernika.

Stoga, biti poput  vode je atribut vjernika. To je znak kompatibilnosti  sa svime  zajedno  u  svoju vlastitu korist. Vjernik nije krut. On je mekan, gladak  i lahak. Vjernik nije težak.  Vjernik nije grub, on je jednostavan kao voda. Ovo je važna stvar. To je dovoljno za sada.

Fatiha

Radi toga je potrebno sve pažljivo sagledati kad hoćemo nešto da uradimo. Da li se to poklapa sa naredbama našeg Mubarek Poslanika s.a.v.s.? Ako ne možete razmišljati na takav način, onda trebate razmisliti je li to u skladu ili nije sa vašim običajima? Običaji su uglavnom u redu. Na primjer, naš turski narod živi u skladu sa islamom već stotinama godina. Većina naših običaja odgovara islamskim običajima. Ono što je važno jeste da se prilagodimo tome kad nešto radimo. Nema potrebe da se iznosi nešto novo sa svakim novim djelom i da sami po svom nahođenju radite nepotrebne stvari. Kad bi svako donosio nešto novo iz svoje glave, u čitavom svijetu nastalo bi haotično stanje. Nastao bi potpuni nered i od toga ne bi bio dobar rezultat. Zato ne treba da djelujete prema svom egu, nego prema onome kako Allah Svemogući želi. Molimo Allaha da nas ne skrene sa pravog puta.

Život je svakako kratak. Ako ne izvršavate svoja djela prema islamskim propisima, njihov rezultat na onom svijetu će biti nula. Sve i da nemate nikakve loše namjere, neće biti nikakvog rezultata na ahiretu. Ovo čak znači da ako jedan grijeh nije upisan kao griješenje, ni od toga osoba neće imati koristi. Puno je ljudi koji nastoje da se istaknu i budu priznati radeći na ovakav način ali nema potrebe za tim. Jednostavno slijedite naše običaje, slijedite Allahove naredbe i naredbe našeg Mubarek Poslanika s.a.v.s.

Ve min Allahi-tevfik, el-Fatiha.

Jednako našem stepenu poniznosti je naš stepen kod Allaha dž.š. Naš šejh mi je ispričao da je u Prvom svjetskom ratu vidio vojnike koji su kidali komade mesa sa mrtvih konja i jeli dok su išli duž ulice. U Adrianopolisu su rezali komade đona od obuće; kuhali i jeli.

I mi još uvijek nismo zahvalni. Niko ne postiže Allahovu dž.š. blizinu bez edeba.

Naš šejh je govorio o poslanicima i njihovom visokom karakteru. Jedan ashab je imao namjeru da pozove Poslanika s.a.v.s na jelo, i prije nego je poslao poziv tri mjeseca je pripremao; od svukuda je donosio dobre stvari; da bi bio vrijedan časti Poslanika s.a.v.s. Nakon što je Poslanik s.av.s. prihvatio i  došao u prostoriju; pogledao je sve meleke tu prisutne i zastao. Zadivljen tolikim brojem meleka izašao je a da nije ni okusio i naredio je svome ashabu da dođe i jede.

Vračajući se, bijaše od nekog starog jadnog čovjeka pozdravljen i pozvan da uđe u njegovu kolibu riječima: „O Poslaniče, moja žena te toliko voli, ali ona je bolesna i ne može hodati. Molim te uđi unutra.“  Kada je vidjela Poslanika s.a.v.s. kako ulazi zaplaka i reče: „Ne mogu ustati da bih ti bila na usluzi.“ Starac uze vreću suhog hljeba od ječma, koji je bio kao kamen, so i vodu, i ponudi to riječima: „ O moj Poslaniče, pozivam te da uzmeš dio od najvrijednije milosti Gospodara tvoga.“ Poslanik s.a.v.s. jede i reče: „Nikad prije nisam osjećao da je nešto moj stomak tako ispunilo do danas; sad sam sit.“

Ljudi se brinu za dovoljnu ishranu da bi mogli zadovoljiti potrebe budućnosti. Da čovjek prema hrani čuva dostojno poštovanje, moglo bi čak pedeset milijardi ljudi na ovoj planeti živjeti. Jednog dana pronašao je Poslanik s.a.v.s. pored svoje kuće komad hljeba. Podigao ga je, obrisao prašinu, pojeo i rekao svojoj ženi: „ O Aiša, moraš čuvati poštovanje prema milosti Gospodara ili će ti biti oduzeta; a jednom oduzeta veoma će ti se teško vratiti.“

Molim Allaha dž.š. za oprost i uputu za mene i za sve; i molim Njegov blagoslov za čovječanstvo i da nas na pravom putu drži!

Fatiha.